četvrtak, 22. veljače 2018.

LJUDSKA RIJEKA



REDATELJ: Ai Wei Wei
TRAJANJE: 140 minuta
NAZIV ORIGINALA: Human Flow
Dokumentarni

"Nitko ne zna kuda ide ovaj svijet."

Izbjeglička kriza izazvana ratom u Siriji do današnjih je dana prikazana iz različitih perspektiva. Sirijska ratna svakodnevica otjerala je iz domova milijune ljudi - neki su privremeni spas pronašli u susjednim državama (najviše u Turskoj) dok su mnogi, ohrabreni pozivom Angele Merkel, krenuli put Europe. Tako je ljudska rijeka iz Sirije kojoj su se priključili i ljudi iz Iraka i Afganistana stigla i u naše dvorište. Ogroman broj ljudi izazvao je kaos na graničnim prijelazima europskih država, neke od njih su zatvorile granice - tzv. Balkanskom rutom prošlo je i nekoliko učesnika kasnijih terorističkih napada u Europi. Teška situacija mnogih izmučenih i iscrpljenih ljudi postala je još teža kada je objavljeno da će mnogi od njih ostati na pola puta ili će biti deportirani nazad u države iz kojih su krenuli. Čitava priča natjerala je kineskog arhitekta, fotografa - umjetnika Ai Wei Wei-ja da uzme kameru u ruke i sa suradnicima zabilježi istinita svjedočanstva o izbjegličkoj krizi.
Wei je problemu izbjeglica, prognanika i svih onih koji su domove morali napustiti bježeći pred ratnim strahotama i(li) zbog različitosti (vjerske, nacionalne ili neke druge sasvim je svejedno) pristupio na slojevit način. Dva su ključna detalja koji pogađaju u srž problema - prvi je redateljeva odluka da izbjegličku priču ispriča na licu mjesta družeći se i razgovarajući s običnim ljudima direktno pogođenim gubitkom vlastitih domova, mjesta na kojem su živjeli. Redatelj se ne bavi krupnim (geo)političkim pitanjima, minute filma ne troši na Trumpa, Putina, Erdogana ili Bašara-Al- Assada (autor tek zapisuje važnije datume odnosno događaje citirajući naslove važnih svjetskih medija) - on je, više slikom, manje riječima na prvoj crti stradanja ljudi. Izbjegličke kolone koje putuju Balkanskom rutom, Kenija i pojas Gaze neka su od mjesta na kojima Wei bilježi ljudske sudbine i neljudske uvjete s kojima se izbjeglice svakodnevno suočavaju. Razgovori s ljudima, prepričavanje detalja njihovih sudbina i snimke teških životnih uvjeta u kojima neki od njih provode desetljeća (mnogi umiru u izbjeglištvu - neki se rađaju i odrastaju) glavna su snaga "Ljudske rijeke". Wei ne osuđuje - razgovorima i slikom ostavlja gledatelju razloge za razmišljanje i zauzimanje stava. Snimajući žilet žicu i vojno-policijske snage na srpsko-mađarskoj strani kao i rastjerivanje izbjeglica suzavcem u Grčkoj (suze dječaka jedan je od najemotivnijih i najpotresnijih trenutaka filma), Wei ostavlja kameri komentar te naglašava tek izjavu jednog od sugovornika koji govori kako se europski sustav za prihvat izbjeglica i emigranata raspao uslijed dolaska ljudske rijeke iz Sirije i okolnih zemalja. Raspad sustava zbrinjavanja izbjeglica odnosno veliki broj ljudi koji svake godine (procjena je da svaki dan 34 osobe postaju izbjeglice) napuštaju domove uvodi nas na drugu razinu filma, drugi detalj važnosti filma odnosno Weiovog pristupa problemu.

"Opasno je postati imun na ljudsku patnju."



Iako je autor najviše minuta posvetio događajima u Siriji odnosno izbjeglicama iz tog dijela svijeta, Wei detektira kako su Sirija i okolne zemlje tek dio problema (u filmu se spominje kako je rat u Siriji u drugi plan bacio ostala izbjeglička žarišta diljem jedinog nam planeta - mogli bi zaključiti da je riječ o medijski atraktivnoj izbjegličkoj krizi) - izbjeglička kriza je globalni problem koji traje desetljećima. Pojas Gaze, Afrika, Libanon i američko- meksička granica neka su od mjesta koje su, iz različitih razloga, žarišta krize koja se ne gase i, sudeći prema trenutnom stanju, još dugo se ugasiti neće. Izbjeglički centri nisu tek privremena adresa - mnogi od sugovornika u filmu tamo su godinama i desetljećima (jedan od mnogih zanimljivih detalja filma je odluka Pakistana da vrati izbjeglice iz Afganistana u matičnu državu nakon desetljeća života u novoj državi). Osim onih direktnih problema - neizvjesnih sudbina, bijega iz vlastitih domova stotina tisuća ljudi (mnogi postaju žrtve želje za boljim životom) autor se bavi i indirektnim posljedicama i(li) problemima povezanima s izbjeglicama. Dugodišnje siromaštvo i neljudski uvjeti života često su plodno tlo za radikalizaciju - autor nije propustio spomenuti i licemjerje dnevne politike koja se nesretnim ljudskim sudbinama koristi u dnevno-političke svrhe kako si ostvarila kratkoročne ciljeve.


Autorov umjetnički pedigre najviše se može vidjeti u vizualnom izgledu filma. Predivni kadrovi redaju se čitavim trajanjem filma; nisu oni namijenjeni uljepšavanju priče i ublažavanju problema. Redatelj je fascinatnim kadrovima prirode naglasio koliko je ljudska vrsta u sukobu s okruženjem u kojem živi. Zemlja ima dovoljno mjesta i mogućnosti za život za sve, ali stvarnost je drugačija. Vizualnost je Weiu poslužila za apokaliptičan prikaz bušotina nafte u plamenu. Jedna životinja koja u tim trenucima ulazi u kadar kamere govori tisuću riječi o posljedicama sukoba i odnosu prema planetu na kojem živimo.
Dokumentarni film "Ljudska rijeka" kineskog autora Ai Wei Weija kompleksan je, slojevit i potresan prikaz sudbina ljudi koji su u bijegu od smrti ili potrazi za boljim životom napustili vlastite domove i krenuli u nepoznato. Za mnoge od njih put u bolje sutra postao je dug, predug, mnogi ga nisu preživjeli. Autor prikazuje o kakvom je globalnom problemu riječ i koliko je priča daleko od rješenja. Završetak filma nosi poruku nade no obzirom na viđeno u filmu sugerira da je malo razloga za optimizam. No Wei nije odgovoran za rješenje globalnih problema - on ih bilježi kamerom, suosjeća s teškim ljudskim sudbinama te ih prenosi gledatelju. I to radi na pravi način.

"Ljudsku rijeku" možete pogledati na programu ovogodišnjeg "ZagrebDoxa", Međunarodnog festivala dokumentarnog filma koji se od 25.02 do 04.03 održava u dvoranama "Kaptol Boutique Centra" u Zagrebu kao i u "Cinestar" kinima u Rijeci, Splitu i Osijeku od 02. do 04.03. Program kao i raspored projekcija možete pogledati OVDJE

ponedjeljak, 19. veljače 2018.

TOP 10 U AMERIČKIM KINIMA




Očekivala se dominacija "Black Panthera" na svjetskim top listama (Goodtalking recenziju filma možete pročitati OVDJE ), ali zarada filma u prvim danima prikazivanja iznenadio je i najveće optimiste u "Marvelu". Film je u prvom vikendu prikazivanja ostvario drugo najbolje otvaranje u povijesti superjunačkog "Marvel" svijeta (prvi su i dalje "Osvetnici"). Zarada filma iznosi više od 360 milijuna dolara (192 milijuna u američkim kinima) - unatoč slabašnoj konkurenciji impresivan rezultat. "Black Panther" nije jedini novitet u top 10 - na sedmom mjestu nalazi se animirani "Early Men" (glasove likovima posudili Tom Hiddleston i Eddie Redmayne) sa zaradom od 3 milijuna dolara. Treći novitet je povijesna drama "Samson" (Billy Zane, Ruther Hauer) sa zaradom nešto manjom od dva milijuna dolara. "Jumanji: Dobrodošli u džunglu" prešao je zaradu od 900 milijuna dolara u svjetskim kinima dok se "Najveći Showman" i nakon devet tjedana prikazivanja drži visoko šesto mjesto (zarada veća od 340 milijuna).

TOP 10:

1. Black Panther
2. Peter Rabbit
3. Pedeset nijansi slobodniji
4. Jumanji: Dobrodošli u džunglu
5. The 15:17 to Paris
6. Najveći Showman
7. Early Man
8. Labirint: Lijek smrti
9. Winchester
10. Samson

subota, 17. veljače 2018.

NEAMERIČKE PREPORUKE - 5. DIO



Nova runda Goodtalking neameričkih preporuka je pred Vama. Pet filmova - od Rumunjske i Južne Koreje preko Rusije do filma-posvete nedavno preminulom Nebojši Glogovcu. Pet filmova vrijednih Vaše pažnje i (ponovnog) gledanja.

1. OLDBOY (Oldbeuboi) - 2003, Južna Koreja



Film osvete, psihološki triler i(li) drama i brutalni koktel nasilja i krvi - sve to i puno više je "Oldboy" ,film redatelja Chan-wook Parka. "Oldboy" je u furioznom stilu osvojio kritiku i publiku te mnogim ljubiteljima filma po prvi puta predstavio kinematografiju Južne Koreje iz koje su, od "Oldboya" do današnjeg dana, stigli mnogi sjajni filmovi. No "Oldboy" je, na neki način, probio led kod šire publike. Radnja? Nakon 15 godina zatočeništva u sobi na nepoznatoj lokaciji, Oh Dae-su pušten je na slobodu. Na prvu izgleda da je glavni protagonist nedužan, krivo zatočen no kako film odmiče pred gledateljem se (uz krvave obračuna - Oh Dae-su ima pet dana da pronađe svojeg tamničara) polako slaže mozaik nevjerojatne istine. Redatelj glavnog (anti)junaka pred velika iskušenje - psiholoških igara i poigravanja s percepcijom nije pošteđen ni gledatelj. Gledati nekoliko puta - tek tada se mogu otkriti svi detalji vrhunske filmske slagalice zvane "Oldboy".

Trailer za "Oldboy-a" možete pogledati OVDJE

2. SMRT GOSPODINA LAZARESCUA (Moartea domnului Lazarescu), Rumunjska - (2005)




Ono što je "Oldboy" napravio za otvaranje kinematografije Južne Koreje prema ljubiteljima filma diljem svijeta to je "Smrt gospodina Lazarascua" za rumunjski novi val nastao zbog, prema riječima Razvana Radulescua, očaja i manjka novca. Rezultat je hiper-realističan film o sudbini umirovljenika, gospodina Lazarescua. Lazarescu živi sam u Bukureštu, sestra živi u drugom gradu dok je kćerka odselila u Kanadu. Ostarjeli Lazarescu ima problema s alkoholom, muče ga čirevi i jedino su mu društvo tri mačke. Jedne noći umirovljeniku pozli, susjed poziva hitnu pomoć koja odvodi umirovljenika u nesigurnu, bolničku noć...
Žanrovski, "Smrt gospodina Lazarescua", najbliži je socijalnoj drami natopljenoj crnim humorom. Prikaz zanemarenosti starijih osoba i odnosa liječnika prema pacijentu snimljen na toliko uvjerljiv način da gledatelj ima osjećaj da gleda dokumentarni film. Galerija likova je živopisna, protagniste slične u filmu možemo sresti u našem, svakodnevnom životu.

Trailer filma možete pogledati OVDJE

3. KLOPKA - (2007), Srbija, Njemačka, Mađarska



Jednu od najboljih uloga u karijeri nadavno, prerano preminuli Nebojša Glogovac ostvario je u kriminalističkoj drami "Klopka". Glogovac u filmu Srđana Golubovića ("Apsolutnih sto", "Krugovi") tumači Mladena, oca malog Nemanje. Obitelj (supruga Marija) živi običnim, nimalo jednostavnim svakodnevnim životom. Problemi nastaju kada Nemanja završi u bolnici - dijagnoza kaže da je dječaku potrebna operacija srca u Njemačkoj. Cijena - 26 000 eura. Obitelj novaca nema i očajni otac nalazi se pred moralnom dvojbom zapravo životnom odlukom - prihvatiti posao, ponudu koja će Nemanji omogućiti operaciju. Prepustiti se sudbini ili sudbinu uzeti u svoje ruke - kakva god bila odluka posljedice će Mladena pratiti čitavog života.
"Klopka" preispituje moralne dileme, glavne protagoniste filma zajedno s gledateljem (Mariju i Mladena) suočava s nemogućom situacijom u kojoj nema potpuno ispravne odluke. Također, Golubović ne propušta naglasiti besćutnost sustava prema teškoj obiteljskoj situaciji. Uz pokojnog Glogovca u filmu nastupaju i Miki Manojlović, Anica Dobra, Nataša Ninković, Vuk Kostić i Bogdan Diklić

Trailer filma možete pogledati OVDJE


4. BEZ LJUBAVI (Nelyubov) Rusija, Francuska, Njemačka - (2017)



Novi film Andreja Zvjaginceva ("Levijatan") za mnoge je glavni favorit u kategoriji najboljeg stranog filma na skorašnjoj dodjeli "Oscara". Bez obzira na rezultat izbora "Bez ljubavi" jedan je od najboljih filmova prošle godine. Priča o nestanku malog Aljoše, dječaka iz obitelji koja se raspada i koji je teret roditeljima potresna je i uznemirujuća priča o životu bez ljubavi, nestajanju empatije i humanosti. "Bez ljubavi" ostavlja snažan dojam.

GOODTALKING recenziju za "Bez ljubavi" možete pročitati OVDJE

5. PODMORNICA (Das Boot), Njemačka, Engleska, Francuska - (1981)



"Podmornica" iliti "Das Boot" jedan je od najboljih ratnih filmova u povijesti. Zapravo riječ je o antiratnom filmu jer teško je povjerovati da bi prikaz rata u filmu Wolfganga Petersena ("Oluja svih oluje", "Air Force One") natjerao bilo koga da dobije volju za ratovanjem. Radnja filma smještena je u 1942 godinu i prati posadu njemačke podmornice. Film izvrsno funkcionira na dvije razine - prva je prikaz ratnih djelovanja (na meti njemačke podmornice su saveznički transportni brodovi). Druga je zanimljivija i vrlo realistična - prikaz klaustrofobične atmosfere unutar podmornice, psihičko pucanje članova posade i sumnja u ispravnost ratnih djelovanja secirani su sitnih detalja i njima su vrlo dobro oblikovani, karakterizirani glavni protagonisti filma uz izvrstan soundtrack filma. Kino verzija traje oko 150 minuta (postoji i redateljska verzija sat vremena duža) te postoji i istoimena mini tv serija. Film je nominiran za "Oscara" u šest kategorija - u glavnim (film i redatelj) "Podmornicu" je pobijedio "Gandhi".

Trailer za "Das Boost" možete pogledati OVDJE

Prethodne GOODTALKING preporuke za neameričke filmove možete pročitati na linkovima OVDJE , OVDJE , OVDJE i OVDJE

četvrtak, 15. veljače 2018.

BLACK PANTHER



REDATELJ: Ryan Coogler
GLAVNE ULOGE: Chadwick Boseman, Michael B. Jordan, Lupita Nyong'o, Daniel Kaluuya, Martin Freeman, Angela Bassett, Forest Whitaker, Andy Serkis
TRAJANJE: 134 minute

"Svijet se mijenja." - T'Chaka

I ove godine superjunački filmovi imaju jake adute u pohodu na svjetske kino blagajne. Za razliku od rezerviranog i sramežljivog DC Comicsa (jedini film ove godine iz njihovog superjunačkog svijeta je"Aquaman" - premijera je najavljena nekoliko dana prije Božića), "Marvel" i dalje nastavlja u žestokom ritmu. Početkom desetog mjeseca u kina stiže Tom Hardy i njegov "Venom". Ljetni Marvelov film je nastavak "Ant-Mana", mjesec dana prije najmanjeg superjunaka na svijetu stiže nastavak "Deadpoola". Vrhunac superjunačke filmske godine trebao bi se dogoditi za nešto manje od tri mjeseca (točnije 04.05) kada stiže potpuna mobilizacija Marvelovih superjunaka. Uz kompletnu ekipu Osvetnika, "Beskonačni rat" nam donosi i Spider-Mana, Star Lorda i njegovu ekipu i Dr.Strangea. Prije velikog obračuna u "Beskonačnom ratu" svi superjunački putevi vode u Wakandu, dom T'Challe poznatog kao Black Panther.
Nakon ubojstva oca (viđenog u "Građanskom ratu") T'Challa se vraća u domovinu kako bi sjeo na kraljevski tron. Postati kralj nije jednostavno kako izgleda i na povratku T'Challa je osuđen na borbu - prvi protivnik je svladan i T'Challa postaje kralj. No ubrzo dolaze nova iskušenja - duhovi prošlosti koji žele svrgnuti novog vladara, ali i zauvijek promijeniti sudbinu Wakande....


Početak filma objašnjava nastanak Wakande i podrijetlo Black Panthera. Wakanda je zatvorena država u srcu Afrike za koju međunarodna zajednica i zainteresirane tajne službe misle da je zaostala, malena zapravo nebitna državica. No stvarnost je drugačija - Wakanda je bogata vibranijumom koji je kraljevstvu omogućio tehnološki napredak superioran ostatku svijeta. Zbog bogatstva i razvijenosti Wakanda je ostala zatvorena za ostale narode i države.
Čitava priča o Wakandi i vibraniju na neki načine je alegorija o Africi, kolonijama i iscrpljivanju Crnog kontinenta. Obzirom da se dio radnje odigrava u SAD-u redatelj Coogler ukazuje i na tamošnje probleme Crnog čovjeka - kako u prošlosti tako i danas. Afrika je, bila i ostala, na meti kolonizatora (vojnih, ali i onih ekonomskih) zbog prirodnih bogatstava i rudnih bogatstava. Braća u SAD-u često su osuđena na život na nemilosrdan život na ulici. Međutim, Coogler nije jednostran - jasno prikazuje da nisu samo drugi krivi za probleme i položaj Crnog čovjeka. Unutarnji sukobi i razjedinjenost razaraju zajednicu i olakšavaju posao svima koji su ili još uvijek Crni kontinent koristili za izrabljivanje.
Iz prethodnih rečenica vidljivo je da Coogler ne bježi od političko-ekonomsko-povijesnog komentara na događaje u Africi, ali postoji još jedan zanimljiv detalj koji se provlači kroz film. Coogler navija odnosno smatra da je idealno društveno uređenje monarhija. Čvrsta ruka vladara koji tron dobiva  nasljednim pravom i vlada uz pomoć pretorijanaca (u slučaju T'Challe riječ je o ženama). Jaki vladar znači etnički jaku državu, većinom zatvorenu od vanjskih utjecaja i pridošlica. Ne samo zbog vibranijuma.


Ozbiljni podtekst i spomenute teme "Black Pantheru" ne oduzimaju superjunačko podrijetlo sa svim dobrim stvarima koje nam takva vrsta film donosi. U odnosu na većinu ostalih žanrovskih ostvarenja "Black Panther" ima i figuru više - osim gradskih ulica radnja se odvija u džunglama Wakanade. Iako CGI povremeno izmiče kontroli (npr. super nosorozi ) vizualna strana filma izgleda izvrsno. Jurnjava ulicama Seula najatraktivniji su akcijski trenuci filma.
Coogler nije zaboravio humor - obzirom na ozbiljne teme u pozadini filma duhoviti su trenuci dozirani, ali ih ne nedostaje. Najzabavnija je mlađahna Shuri, T'Challina sestra koja je Black Pantheru ono što je Q Jamesu Bondu ili Alfred Batmanu
"Black Panther" je film raskošne scenografije i kostimografije. Ekipa filma potrudila se u superjunački film ugraditi detalje koji podsjećaju na afričku kulturu, tradiciju i običaje. Neobično za film o superjunacima, ali za radnju funkcionalno i, obzirom na podtekst filma, potrebno.
Obzirom da je "Black Panther" priča o Africi, black poweru i Crnom čovjeku, takva je i glumačka ekipa. Redatelj Coogler je okupio zanimljivu skupinu glumaca - od iskusnih Angele Bassett i Foresta Whitakera do mlađih Chadwicka Bosemana, Daniela Kaluuye (pamtimo ga po glavnoj ulozi u filmu "Bježi!") i glumački prvog imena filma Michaela B. Jordana. Jordan i Coogler surađivali su na filmovima "Creed: Legenda je rođena" i "Postaja Fruitvale" - nastavak suradnje donio Jordanu ulogu Erika Killmonger koju je mladi glumac zakucao. Bijeli glumci? Andy Serkis (ovoga puta bez maske) i Martin Freeman.


Girl Power filmu daju Lupita Nyong'o i Danai Gurira (Michonne iz tv serije "Walking Dead"). Ratnice, različitih razmišljanja o budućnosti Wakande, vjerne kralju i domovini. Svaka na svoj način. Vrlo dobra je i Letitia Wright u ulozi spomenute Shuri.
Iako su neki euforični kritičari film nazvali prvim projektom u kojem je Crni čovjek glavni protagonisti i film s najboljom Afroameričkom glumačkom ekipom to baš i nije točno. U redu, glumačka ekipa je impresivna, ali T'Challa nije prvi filmski Crni junak oko kojeg se vrti priča filma. Blade, Django, Shaft i drugi bili su to i prije "Black Panther". Čak je i Will Smith nokautirao vanzemaljca u "Danu nezavisnosti" iako mu redatelj nije bio previše sklon. Upravo zbog boje kože.
"Marvel" je vrlo dobro otvorio novu superjunačku, filmsku godinu. "Black Panther" donosi dovoljno dobrog i novog u superjunački svijet - priču o borbi za tron Wakande ima ozbiljan i intrigantan podtekst, akcijske scene koje se odigravaju na gradskim ulicama, ali i u prirodi fiktivne afričke države te vrlo dobru glumačku ekipu. Više nego dovoljno čak i za gledatelje kojima filmovi o superjunacima nisu prvi izbor.

OCJENA: 8

utorak, 13. veljače 2018.

ODMETNICI



REDATELJ: Steven Quale
GLAVNE ULOGE: Sullivan Stapleton, J.K. Simmons, Sylvia Hoeks, Ewen Bremner
TRAJANJE: 106 minuta
NAZIV ORIGINALA: 106 minuta

Zanimljivi su i potrebni pokušaji domaćih distributera da uravnoteži kino ponudu posljednjih tjedana. Obzirom na skorašnju dodjelu "Oscara" (ali ne samo zbog Oscara - neki filmovi su spletom okolnosti uletjeli u priču) programom dominiraju drame, neke inspirirane istinitim pričama. Kako bi ponudili razloge za odlazak u kino ljubiteljima akcije, pucnjave i ratnih priča na programu domaćih multipleksa našli su se i pljačkaši banaka ("Bratstvo pljačkaša"), ratni obračuni u Afganistanu ("12 hrabrih") i, od prije nekoliko dana, "Odmetnici" - akcijsko-ratni film snimljen na lokacijama u Zagrebu, Ogulinu, Karlovcu i Lokvama. Ljubitelji akcije nisu se pretjerano usrećili s "12 hrabrih" no "Odmetnici" su film u kojem većina stvari ne funkcionira - riječ je o promašaju epskih proporcija.
Iza "Odmetnika" stoji EuropaCorp, kompanija Luca Bessona koji je producent i jedan od scenarista filma. "EuropaCorp" je prilično uzdrmana skromnom zaradom "Valeriana..." i pitanje je kakve će projekte Besson u budućnosti snimati. "Odmetnici" kasne u domaće kino dvorane mjesecima - upravo su nedostatak akcije (možda i novo miješanje karata na domaćem distributerskom tržištu) i domaće lokacije snimanja utjecali da se film nađe na kino programu.
Početak filma vraća nas u 1944 godinu. Mjesto radnje je Grahovo u kojem nacistička postrojba sprema zlato koje pripada Francuskoj. Kako je zlato stiglo u Grahovo i gdje je destinacija na kojem će završiti nije toliko važno, ali operacija neće uspjeti jer se čitav grad našao pod vodom. Naime, partizani su velikodušno prepustili lokalnom dječaku da digne u zrak branu i potopi Grahovo, naciste i zlato. Radnja filma nastavlja se 1995 ratne godine u Sarajevu. Skupina američkih specijalaca od domaće cure imenom Lara Simić saznaje lokaciju zlata i kreće u nemoguću misiju....



Kao što se može naslutiti iz prethodnih rečenica pisati, raspravljati o radnji filma zahtjevan je i pomalo besmislen čin upravo zbog toga što je radnja potpuno - besmislena. Scenarij siromašan događajima rastegnut je na nešto manje od stotinjak minuta filma. Radnja smještena u Sarajevu ratnih godina otkriva malo, gotovo ništa o likovima. U redu, Bessona i redatelja Qualea ne zanima povijesni trenutak u koji je smjestio većinu radnje filma, on je fokusiran na akciju i zlatu za odvažne. Međutim, ako izuzmemo zabavnu jurnjavu tenkom na početku filma, akcijske scene izgledaju neuvjerljivo i jeftino. Posebno poglavlje apsurda i ludorija "Odmetnika" skriva se u nelogičnostima u radnji, glorificiranju američkih vojnika i raspodjeli zlata gdje hrabri američki vojnici, specijalci pokazuju humanost i želju da pomognu Larinom narodu. Zamračili su naši junaci 150 milijuna dolara i uložili u obnovu ratom razrušene države. Ljubav je ponekad vrijednija od zlata.
Nekada davno, u vrijeme kada su videoteke bile utočište filmofila različitih generacija i profila, postojali su filmovi skromne kvalitete kakvi su se rijetko mogli naći i na televizijskim programima. Videotekari su ih kupovali zbog niske cijene i svih onih svakodnevnih hodočasnika u videoteke koji su gledali sve naslove- bez obzira na žanr i kvalitetu. Nakon što su ih pogledali stalni članovi takvi su naslovi, vrlo brzo, počeli skupljati prašinu na policama. Razlog? Niti jednom ozbiljnijem radniku ili radnici u videoteci nije padalo na pamet takve naslove preporučiti  izbirljivijem ili tek malo zahtjevnijem članu. Upravo takav film je "Odmetnici" s razlikom da se film redatelja Stevena Qualea trenutno može pogledati u domaćim kino dvoranam. Ostaje tek zagonetka kako je u ovaj filmski kaos zalutao J.K. Simmons.

OCJENA: 2

nedjelja, 11. veljače 2018.

BORG/McENROE



REDATELJ: Janus Metz
GLAVNE ULOGE: Sverrir Gudnason, Shia LaBeouf, Stellan Skarsgard, Tuva Novotny
TRAJANJE: 107 minuta

"Tenis koristi jezik života: prednost, servis, greška, ljubav... Svaki meč je mali život." - Andre Agassi

Povijest sporta obilježena je velikim suparništvima. Navijači, ljubitelji sporta hranili su se epskim obračunima velikih sportaša. Rivalitet i sportski obračuni posebno su izraženi u pojedinačnim sportovima. "Triler u Manili" (Thrilla in Manila) i "Grmljavina u džungli" (The Rumble in the Jungle) nisu naslovi filmskih hitova već označavaju jedne od najvećih boksačkih obračuna u povijesti. Vremena kada boksači nisu bili samo sportaši. Veliki su bili i (kasnije pomračeni doping aferama) sprinterski obračuni Bena Johnsona i Carla Lewisa itd, itd. Jedan od sportova koji je imao (i dalje ima) desetke velikih suparništava je tenis. Povijest legendarnih teniskih obračuna iznimno je bogata. Izabrati najveće rivalstvo u tenisu težak je zadatak no jedno je sigurno - jedno od najvećih bilo je između Bjorna Borga i Johna McEnroea.
Kombinirano, Borg i McEnroe vlasnici su 18 Grand slam naslova. Borg je osvojio 11 (nevjerojatno serija od pet uzastopnih naslova u Wimbledonu i četiri u Roland Garrosu kao i pet uzastopnih finala na US Openu) dok je McEnroe vlasnik tri trofeja u Wimbledonu i četiri na US Openu). Odigrali su Borg i McEnroe 14 službenih mečeva (ukupno 22) - rezultat je neriješen - 7-7. Protagonisti su, za mnoge, jednog od najboljih mečeva u povijesti - finala Wimbledona iz 1980 kojeg je Borg dobio nakon pet setova. Silni trofeji, finala i međusobni obračuni nisu bili jedino zanimljivo u rivalitetu dvaju tenisača - na terenu su bili vatra i led, temperamentom i načinom igre različiti. Upravo je to jedan od najvažnijih, ne i jedini, razlog zbog kojih je upravo rivalstvo Borga i McEnroea dobilo film.


Većina radnje odnosi se upravo na nastup tenisača na Wimbledonu 1980 kada je odigrano spomenuto finale koje je istovremeno i finale filma. Danski redatelj Janus Metz kombinira događaje sa i oko turnira te koristi flashbackove koji nas vraćaju u mlade dane tenisača. Dva detalja su posebno u fokusu interesa redatelja - suprotnosti igre i karaktera glavnih protagonista (Metz secira karaktere Borga i McEnroea, prikazuje različitosti, ali pronalazi i poneku sličnost) u prvom su planu - prate ih okolnosti prije i tijekom turnira.
Suprotnosti između Borga i McEnroea doista su bile velike - stil igre, odnos medija i publike te ponašanje tenisača na, ali i van terena samo su neke od razlika. Čak su i različitim rukama držali reket - Borg je bio dešnjak, McEnroe ljevak. Borg je u godini kada radnje filma bio na vrhuncu slave - popularan poput rock zvijezde (godinama nakon događaja u filmu saznalo se da bijeli sport nije bila jedina bijela Borgova strast) , miljenik novinara i medija. Došao je osvojiti peti uzastopni trofej u Wimbledon iako je imao samo 24 godine. McEnroe je bio glavni izazivač velikog prvaka. Mediji i publika Amerikanca voljeli nisu - njegove svađe sa sucima (vrijeme je to bez oka sokolovog) i komentari bez ulagivanja i lažnog sjaja bili su glavni razlozi tenisačeve omraženosti kod dijela publike i medija.


Čitavu situaciju oko Wimbledona 1980 i povijesnog finala redatelj je ispričao s puno detalja o igračima (izvrsni su dijelovi koji prikazuju Borgovu preciznost i rituale s opremom i smještajem tijekom turnira - to je kao religija komentar je McEnroea), događajima iz privatnog života i počecima karijere (neki od njih objašnjavaju i kasnije postupke odnosno tijek karijere tenisača) i manje poznatim informacijama o Borgu i McEnroeu odnosno njihovom odnosu (piscu ovih redaka potpuno je iznenađenje bila činjenica da su tenisači postali i kumovi).
Najbolji i najefektniji dio filma prikaz je usamljenosti velikih šampiona. Bez obzira na okruženje, popularnost oni su na terenu sami, često se ne bore samo protiv protivnika već i sami sa sobom. Redatelj pogađa u srž stvari - Borg i McEnroe postali su velikani bijelog sporta i zbog načina na koji su kontrolirali odnosno izbacivali emocije. Borg je u mlađim danima bio potpuno bez kontrole, problematičan, talentiran ali pomalo divlji klinac. Od trenutka kada je, uz pomoć mentora, zašutio i počeo kontrolirati emocije postao je prvak. McEnroe je imao drugačiju taktiku - izljevi bijesa na terenu zapravo su izbacivanje viška emocija nakon kojih je tenisač okretao tijek meča u svoju korist. Ponekad i dekoncentrirao suparnika. Svaki je imao vlastiti način kako se boriti protiv demona na terenu. Demona koji nisu bili isključivo povezani s tenisom.


Švedski glumac Sverrir Gudnason odlično je skinuo Borga. Gudnason fizički sliči Borgu, izraz lica, stav na terenu podsjećaju na Borga. Istina, Gudnason je sličan i Tomu Hiddlestonu. Shia LaBeouf nije nalik na McEnroea, ali glumac ima crtu ludila koja ga povezuje s tenisačem. Vrijedi spomenuti i rutinsku, sigurnu izvedbu Stellana Skarsgarda.
Borg/McEnroe uspjela je biografska, sportska priča o različitim osobama koje su, svaka na svoj način, pronašli put na vrh. Postali najbolji na svijetu. Meč koji je prikazan u filmu dobio je Borg, ali uzvrat je uslijedio iduće godine kada je McEnroe prekinuo seriju velikog Šveđanina. Suparništvo Borga i McEnroea nije najveće u povijesti tenisa, ali je sigurno najintrigantnije i najzanimljivije - ne samo zbog tenisa koji su igrali već i zbog različitih karaktera i karizme igrača. Ovakav film u kojem bi glavni protagonisti današnje teniske zvijezde nemoguće je snimiti - uz duboki naklon i poštovanje današnjim teniskim prvacima i činjenici da živimo u vremenu kada možemo gledati najvećeg igrača u povijesti, tenis danas nema rivalstvo odnosno karizmatične igrače kakvi su bili Bjorn Borg i John McEnroe.

OCJENA: 7

petak, 9. veljače 2018.

PRVI POGLED: VENOM



U završnom dijelu Spider-Man trilogije Sama Raimija pojavio se Venom. Vanzemaljsko stvorenje s (super)moćim koje alienovski paratizira i kontrolira domaćina, zaposjelo je Eddieja Brocka (Topher Grace). Nažalost, intrigantan antiheroj površno je prikazan i nije dobio previše minuta filma ponajviše zbog gužve s likovima,negativcima (Goblin, Sandman). Treći dio Raimijeve trilogije snimljen je 2007 godine i od tada se priča i kalkulira s filmom u kojem će Venom postati glavni lik. Odbrojavanje je pri kraju - Venom stiže u kino dvorane u desetom mjesecu 2018 godine.
Sony Pictures skriva detalje o radnji filma. Dobra odluka no neke stvari oko "Venom" su poznate. To je, naravno, ekipa filma. Iza kamere našao se Ruben Fleischer redatelj poznat po horor-komediji "Zombieland". Odlična vijest je izbor Toma Hardya za ulogu Eddieja Brocka odnosno Venoma - Hardy ima stripovsko  iskustvo s Baneom u završnom činu "Dark Knight" trilogije Christophera Nolana. Glumački izričaj britanskog glumca puno je snažniji od onog Tophera Gracea što je izuzetno važno obzirom na kompleksnost Venoma. Uz Hardya u filmu nastupaju i Michelle Williams, Woody Harrelson i Riz Ahmed. Još uvijek nije potvrđeno hoće li se u filmu pojaviti i Venomov prirodni neprijatelj Spider-Man
Nakon odličnih rezultata kojeg su na kino blagajnama postigli "Deadpool" i horor "Ono", čelnici hollywodskih studija spremni su riskirati pa će tako i "Venom" imati R - oznaku (zabranjeno gledanje mlađima od 17 bez pratnje roditelja - oznaka se odnosi na kino dvorane u SAD-u). Za mračnu priču o demonima moćnog antijunaka dobra vijest - glasine kažu da će "Venom" imati i horor detalja. Iako prvi trailer nije otkrio Venoma u punom sjaju čini se da Marvel odnosno Sony imaju jaki filmski adut za kraj godine....

TRAILER za Venom možete pogledati OVDJE

srijeda, 7. veljače 2018.

12 HRABRIH



REDATELJ: Nicolai Fuglsig
GLAVNE ULOGE: Chris Hemsworth, Michael Shannon, Michael Pena, Trevante Rhodes, William Fichtner
TRAJANJE: 130 minuta
NAZIV ORIGINALA: 12 Strong

"Imate nebo, ali ratovi se dobivaju u prašini." - general Abdul Rashid Dostum

Nakon rušenja blizanaca 11.09.2001 Amerika je trebala brzi odgovor. Tisuće poginulih i ranjenih trebalo je što hitnije osvetiti, krenuti u akciju. Kako je za teroristički napad krivim proglašen Osama Bin- Laden i Al Quaeda meta je postao Afganistan. Dvanaest pripadnika Zelenih beretki krenulo je put Afganistana kako bi uspostavili kontakt s generalom Dostumom zapovjednikom Sjevernog saveza. Sjeverni savez odnosno Dostum postao je zanimljiv i simpatičan američkoj vojsci nakon rušenja blizanaca - riječ o vojnoj postrojbi koja je u Afganistanu ratovala protiv Al Quaede - znate onu neprijatelj mojeg neprijatelja moj je prijatelj. Dvanaest pripadnika Zelenih beretki pod kodnim imenom "Operativni odred Bodež" bili su prvi američki vojnici na tlu Afganistana (barem tako kaže službena verzija). Priča o bodežima prestala je biti vojnom tajnom, objavljena je i knjiga dok je filmsku priču objeručke zgrabio Jerry Bruckheimer. Bruckheimer voli ratne, filmske priče inspirirane istinitim događajima - ranije je producirao "Pearl Harbour" i "Pad crnog jastreba". Bruckheimer je producent "12 hrabrih" - redateljsku je stolicu povjerio danskom redatelju Nicolaiu Fulgsigu.



Do prije nekoliko dana u domaćim se kino dvoranama mogla pogledati drama "Hvala vam na službi". Depresivna, mračna priča o razornim posljedicama koje na pojedince (vojne veterane - posredno i članove njihove obitelji), ali i društvo ostavljaju vojne operacije američke vojske u drugim državama. "12 hrabrih" je na suprotnom polu - osvetnička priča o prvoj američkoj jedinici u Afganistanu nakon rušenja blizanaca. Američki vojnici ne mogu dočekati odlazak u nepoznato, natječu se tko će dobiti priliku krenuti u obračun s Bin Ladenom. Iskusni, ponovo okupljeni specijalci pod zapovjedništvom nevinog Mitcha Nelsona (epizoda s početka filma o prethodnom zapovjedniku odnosno razlozi zbog kojih je postrojba raspuštena nije objašnjenja) žele na prvu crtu. Vojnici su visoko motivirani, željni borbe i zaustavljanja zla. Film stvara mitove o akciji u kojoj su dvanaestorica žigo...pardon hrabrih sudjelovali - najveći je onaj o omjeru 5000:1 snaga na terenu (u korist Talibana). Daleko od istine - američki su vojnici imali (uz američke borbene avione) podršku generala Dostuma i njegovih vojnika od kojih su, ako je suditi prema filmu, mnogi poginuli upravo u borbama protiv Talibana. Zanimljive su scenarističke vratolomije filma - u pojedinim trenucima Dostum je prikazan kao istinski heroj kojem američki vojnici prepuštaju zapovijedanje (general je kasnije dobio i spomenik u SAD-u), ali se ne odriču priče o brojčanoj nadmoći Talibana. Dostum i njegovi ratnici iskorišteni su kako bi se pokazalo da američki vojnici u Afganistanu imali saveznike no bez obzira oni su osuđeni na vječne ratove i sukobe. Bez obzira tko su suprostavljene strane.




"12 hrabrih" nije jedan od onih hollywoodskih ratnih filmova novijeg datuma koji se većinom minuta bave vojnom akcijom (npr. "Pad crnog jastreba"), rekonstrukcijom sukoba na terenu. Danski redatelj Fuglsig (vjerojatno uz podršku producenta Bruckheimera) želio je progovoriti o terorizmu te je pokušao povezati protagoniste (prije svega zapovjednike - Dostuma i Nelsona). Rezultat nije pretjerano impresivan - susret civilizacija sveden je na ratovanje i srce ratnika dok je nabrajanje terorističkih napada već odavno viđeno. Dio filma na koji je redatelj potrošio skoro sat vremena filma.
Film sadrži vrlo dobro snimljene akcijske scene - slow motion i izvrsno pogođene lokacije na kojima je "12 hrabrih" (Novi Meksiko) snimljen uvjerljivo prikazuju kompleksnost ratovanja u Afganistanu. Ne samo zbog složenih vojno-političkih uvjeta već i zbog terena na kojima se bitka dogodila. Istina, napad konjice na tenkove i topništvo u finalu filma izgleda poput scene iz loših partizanskih filmova, ali nakon svega viđenog prije navedene scene takav rasplet i nije neočekivan.



Chris Hemsworth iznenađujuće zrelo i uvjerljivo interpretira zapovjednika američkih specijalaca Mitcha Nelsona. Michael Shannon je odradio posao i uzeo ček, solidan je i Navid Negahban u ulozi generala Dostuma dok su ostali članovi glumačke ekipe neprimjetni.
"12 hrabrih" priča je o prvim američkim vojnicima koji su krenuli u lov na Bin Ladena nakon rušenja blizanaca 2001 godine. Unatoč zanimljivoj glumačkoj ekipi i priči koja nudi puno mogućnosti film je tek rutinski, ne pretjerano uzbudljiv američki film za jednokratnu upotrebu.

OCJENA: 4

subota, 3. veljače 2018.

TRI PLAKATA IZVAN GRADA



REDATELJ: Martin McDonagh
GLAVNE ULOGE: Francis McDormand, Sam Rockwell, Woody Harrelson, Abbie Cornish
TRAJANJE: 115 minuta
NAZIV ORIGINALA: Three Billboards Outside Ebing, Missouri

"Mržnja ti neće pomoći."

Najbolje stvari, često se, kako u životu tako i u umjetnosti (film se ionako često naziva sedmom umjetnošću) dogode neplanirano, slučajno. Iznenada. Jedna od takvih stvari dogodila se britanskom filmašu Martinu McDonaghu ("Oscar" za najbolji kratki film 2004 godine). Vozeći se beskrajno dugom američkom cestom ugledao je tri velika plakata postavljena kako bi vozačima privukli pažnju. Na plakatima nisu bile reklame za neku od moćnih američkih korporacija nego poziv policiji da riješi davno zaboravljeni zločini. McDonagh je u plakatima izvan grada pronašao inspiraciju i napisao scenarij. Od trenutka kada je ugledao plakate prošlo je 10 dok je scenarij završen prije otprilike 8 godina. U međuvremenu McDonagh je, prema vlastitim scenarijima, režirao jedan odličan ("In Bruges" - kod nas tragično preveden kao "Kriminalci na godišnjem" - kriminalistička komedija s Collinom Farrellom i Brendanom Gleesonom u glavnim ulogama) i jedan vrlo dobar (tarantinovski "Sedam psihopata" u kojem su nastupili, između ostalih, Christopher Walken, Colin Farell, Harry Dean Stanton, Woody Harrelson i Sam Rockwell). Deset godina nakon susreta s plakatima McDonagh realizirao je davno napisan scenarij i snimio jedan od najboljih filmova godine.



Tri plakata iz naslova filma pripadaju majci Angele Hayes - upravo tim riječima McDonagh predstavlja glavnu (anti)junakinju filma. Zapravo Mildred ne pripadaju plakati već natpisi na njima. Oni se nalaze na, danas sporednoj nekada važnoj, cesti kojom većinom prolaze stanovnici lokalnog gradića. Dugo vremena zapušteni plakati su oživjeli s vrlo provokativnom porukom - meta natpisa je lokalna policija posebno šerif Willoughby. Mildred želi razdrmati i pokrenuti stvari odnosno natjerati odgovorne da konačno pronađu krivce za smrt kćeri Angele - ona je silovana i brutalno ubijena. Od ubojstva je prošlo sedam mjeseci, istraga nije donijela nikakve rezultate i Mildred gubi strpljenje. Uspijeva razdrmati, ali i podijeliti stanovnike Ebbinga i nema namjeru stati samo na plakatima izvan grada....
Dugo se u kino dvoranama nije pojavio film s više bijesa, tuge, nasilja i traumatiziranih likova kao što je "Tri plakata izvan grada". Također, dugo se nije pojavio zabavniji i duhovitiji film od "Tri plakata izvan grada". Da, McDonagh je snimio film natopljen crnim humorom kao komentarom i(li) sastavnim detaljem ozbiljnih tema, ljudskih sudbina u gradiću na kraju svijeta. Način na koji McDonagh odnosno protagonisti filma komentiraju ozbiljne životne, društvene teme originalan je i nesvakidašanj. Neke gledatelje će šokirati, mnoge nasmijati, dosta će ih se zamisliti nad viđenim, ali nitko ravnodušan ostati neće. Primjera ima mnogo - način na koji se Mildred riješila svećenika (božji čovjek je došao u misiju pomirenja) doista je neviđen na filmu. U nekoliko rečenica objasnila je da se nitko, pa ni on nema pravo miješati u njen život. Također, urnebesna je, ali i bolno istinita odnosno rasprava o rasizmu. Šerif i pomoćnik Dixon razgovaraju o zlostavljanju Afroamerikanaca - u raspravi nije sporno zlostavljanje već ime kojim se Afroamerikanci nazivaju. Crni humor izbija iz svake rečenice, ali istodobno se govori o licemjerju i površnosti nekih boraca za ljudska prava kojima je forma važnija od sadržaja. Terminologija i nadimci kojima se nazivaju ljudi drugačije boje kože puno je manji problem od odnosa društva i pojedinaca prema njima. Spomenuti detalji najbolje opisuju ono što gledatelju nudi "Tri plakata izvan grada".


Radnja filma je nepredvidljiva - gledatelj u niti jednom trenutku ne zna kakvo mu McDonagh iznenađenje priprema. Redaju se neočekivani postupci likova, duhovitosti, potresni trenuci, nasilje...
U mnogim trenucima film komentira američku svakodnevicu. Obzirom da je autor priču napisao prije osam godina pucanj je u prazno tvrdnja da je "Tri plakata izvan grada" prikaz odnosno kritika Trumpove Amerike. Film je kritika i prikaz američkog načina života u manjim sredinama (naravno ne svima) gdje bijelo smeće i dalje ima važnu ulogu bez obzira tko je stanovnik Bijele kuće.
Kao što je pomirio duhovitost i teške teme, McDonagh je krajnosti spojio u protagonistima filma. Oni su nasilnici, rasisti, samoubojice, ali gledatelj razvija empatiju prema njima i neke njihove postupke teško je ne razumjeti. Čak i Dixon koji je oličenje rasista, homofoba i nasilnika koji se skriva iza značke počinje prolaziti određenu katarzu. Šerifova pisma su toliko nabijena iskrenim osjećajima, ljudska i prepoznatljiva - rečenice koje spadaju u najemotivnije trenutke filma.


Priča kaže da je McDonagh pišući scenarij glavne likove povezivao s glumcima koje je kasnije angažirao (npr. Dixon- Sam Rockwell). Da li je stvarno bilo tako odgovor zna samo autor no činjenica je da "Tri plakata izvan grada" krase izvrsne glumačke izvedbe. Prvo ime filma je Frances McDormand. Mildred je rijetko viđeni ženski lik - iz bola i očaja rađa se bijes i agresivnost koja, poput uragana, ruši sve pred sobom. McDormand pred gledatelja donosi niz emocija - najčešće je u prvom planu lice otupjelo od bola i tuge, spremno na sve kako bi pronašla ubojicu kćeri. Glumica je najveći favorit za osvajanje ovogodišnjeg "Oscara" u ulozi glavne ženske uloge (prvog je dobila za ulogu u "Fargu"). Woody Harrelson i naročito Sam Rockwell odlični su kao šerif i njegov pomoćnik. Ljudi kojima su rečenice napisane na plakatima izvan grada zakomplicirale život. Dojmljive nastupe su ostvarili i Abbie Cornish, Željko Ivanek i Peter Dinklage.
Prethodne rečenice tek su dio priče o jednom od najboljih filmova godine. "Tri plakata izvan grada" osvaja crnim humorom (koji je često komentar ozbiljnih tema), nevjerojatnom galerijom likova, sjajnim glumačkim izvedbama i emocijom. Film koji će igrati važnu ulogu u raspodjeli ovogodišnjih zlatnih kipića posebno kada su u pitanju glumačke kategorije.

OCJENA: 9