četvrtak, 30. studenoga 2017.

BEZ LJUBAVI



REDATELJ: Andrej Zvjagincev
GLAVNE ULOGE: Aleksej Rozin, Marijana Spivak, Varvara Shmikova, Matveya Novikova
TRAJANJE: 127 minuta
NAZIV ORIGINALA: Nelyubov


Prije tri godine ruski redatelj Andrej Zvjagincev svojim je filmom "Levijatan" podjednako oduševio kritiku i publiku. Priča o običnom ruskom čovjeku kojeg gazi korupcija, birokracija i licemjerje duhovnih vođa bila je film koji govori i o kojem se govori. Film je doživio velike uspjehe na filmskim festivalima, nominiran je za nagradu "Oscar" (nagrada je otišla "Idi"), ali je ruski ministar kulture zaključio kako je riječ o antiruskom filmu snimljenim ruskim novcem. Zbog prikaza ruskog društva Zvjagincev je nazvan ljubimcem Zapada mada ruski kulturno- politički krugovi nisu imali prigovora na redateljeve nagrade. Tri godine kasnije Zvjagincev je ponovo u formi - tema je (hm) obitelj, mjesto radnje je Rusija no nedostatak empatije i ljubavi koje redatelj prikazuje mogu se pronaći u svakom kutku modernog društva.
Upoznajte obitelj koja to više nije. Ženija i Boris bivši su bračni drugovi, povezuje ih tek prodaja zajedničkog stana i, za bivše supružnike, puno veći problem - maloljetni sin Aljoša. Aljoša je problem jer ni Ženija (više) ni Boris (manje) nisu oduševljeni idejom da preuzmu skrbništvo - Ženija je u vezi s bogatim, starijim Antonom dok Boris čeka dijete s mlađahnom Mašom. Dječak je predmet svađe i potpuno je zanemaren. Sve do trenutka kada iz škole stigne telefonski poziv koji otkriva da Aljoša nije nekoliko dana došao na nastavu....


Nakon nekoliko dužih, krupnih kadrova zimom okovana Moskve kamera nas upoznaje s Ženijom, Borisom i dječakom Aljošom. Poveznica između kadrova prirode i predstavljanja glavnih protagonista filma je hladnoća. Hladnoća prirode često je veličanstvena i svijetu oko nas daje drugačiju, dodatnu dimenziju. Međutim, hladnoća kojom isijavaju Ženija i Boris pokazuje iskonsku ljudsku ružnoću (ne fizičku, nego onu drugu karakternu, psihičku), nedostatak empatije i ljubavi. Redatelj je bivše bračne drugove karakterno potpuno približio gledatelju i od samog početka, bez obzira na teške, sumorne događaje, film privlači  pažnju i interes. Ženija i Boris pripadnici su ruskog srednjeg sloja (mada ih nije teško zamisliti u bilo kojoj državi zapadnog svijeta u kojem je, srednja klasa, dobrim dijelom izumrla) - likovi čije je postupke teško gledati često i razumjeti. Bezosjećajnost i odsustvo ljubavi stvara okrutnost i gotovo potpuno ignoriranje vlastitog djeteta. Ženija to ne skriva - u trenucima potrage za djetetom direktno i vrlo jasno govori koliko joj bivši muž i dijete znače. Žena je to koja očajnički traži ljubav, ali istu ne želi pružiti. Od Borisa je pobjegla - sada traži način kako se riješiti Aljoše. Sina.
Boris je, koliko god to grubo zvučalo, korporativni proizvod. Čovjek kojem je važnije sakriti razvod od šefa, poslušnik bez ambicije. Iako je Boris nešto zabrinutiji od Ženije za Aljošinu sudbinu, tupilo (zaštitni znak njegova postojanja) utječe i na nebrigu, većinom i ravnodušnost prema budućnosti sina.


"Bez ljubavi" sadrži emotivno snažne, potresne scene. O kakvom je filmu riječ najbolje svjedoče djetetove suze u uvodnim minutama filma - Aljoša potajno sluša oca i majku kako prebacuju odgovornost odnosno ne žele preuzeti brigu za njegovu budućnost . Plač djeteta koji shvaća da je suvišan, smetnja za budućnost roditelja jedna je od najšokantnijih scena posljednjih godina.
Malo je filmova koji imaju tako dobro pogođen naslov kao što je "Bez ljubavi". Zvjagincev je prikazao kako izgleda moderan život u kojem ljubavi nema ili do nje dolazi slučajno, na kapaljku. Odnosi bez ljubavi su potpuno narušeni i život čine mehaničkim nedostojnim čovjeka zapravo djeteta. Više je ljubavi u replikantima iz "Blade Runnera" nego u protagonistima Zvjagincevog filma.
Nedostatak ljubavi i empatije redatelj ne obrađuje samo unutar odnosa Ženija-Boris-Aljoša. Zvjagincev prikazuje širu sliku - beskorisnost i tromost sustava, zahtjevi korporativnih šefova koji ulaze u privatne živote zaposlenika te odnosi s roditeljima (u kojima je, barem što se Ženije tiče, klica kasnijeg odsustva ljubavi) teme su kojima se redatelj bavi u filmu. Tempo filma je polagan no Zvjagincev uspijeva stići na vrijeme i prikazati sve što je naumio.



Ispričati filmsku priče bez ljubavi i nade nemoguće je bez pravog glumačkog odabira. Zvajgincev nije pogriješio - odabir glumaca je izvrstan. Posebno se to odnosi na debitantsku ulogu Matveja Novikova. Iako se Aljoša pojavljuje samo na početku filma svaki trenutak koji dječak-glumac provode ispred kamera svjedoči velikom talentu.
"Bez ljubavi" dobitnik je nagrade žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu i od ovoga je tjedna na programu domaćih kina. Film koji je besćutan i nemilosrdan u prikazu glavnih protagonista (jednako kao što su i oni okrutni prema vlastitom djetetu) punokrvna je, potresna i sjajno režirana priča iz Moskve. Ruska priča u kojoj se mogu pronaći detalji iz naše svakodnevice jedan je od najboljih filmova godine.

OCJENA: 10

subota, 25. studenoga 2017.

MINDHUNTER



AUTOR SERIJE: Joe Penhall
GLAVNE ULOGE: Jonathan Groff, Holt McCallany, Anna Torv, Hannah Gross
TRAJANJE: 1 sezona, 10 epizoda - potvrđena druga sezona

"Moramo razumjeti sive zone. Crno ili bijelo može utjecati na tvoje rasuđivanje." - Wendy Carr

Serijske ubojice, njihovi zločini i žrtve te potrage za počiniteljima često su bili interes filmaša. Tamnom stranom ljudske prirode bave se mnogi filmovi i televizijske serije. Onako, na prvu većini ljubitelja filma prva misao kada se spominju serijske ubojice je Hannibal Lecter i briljantni Anthony Hopkins (Lectera je vrlo dobro interpretirao i Mads Mikkelsen u televizijskoj seriji "Hannibal"). "Kad jaganjci utihnu" jedan je od najboljih trilera u povijesti potvrđen mnogobrojnim nagradama. Uz Hannibala jedno od najčešće spominjanih imena kada su u pitanju filmski serijski ubojice je David Fincher. Redatelj koji je filmovima "Zodijak" i "Sedam" gledateljima predočio brutalnost i kompleksnost serijskih ubojica. Upravo je Fincher objeručke prihvatio ponudu da sudjeluje u realizacije televizijske serije "Mindhunter". Autor serije Joe Penhall inzistirao je na Fincheru koji se seriji priključio kao excutive producer (jedna od producentica serije je i Charlize Theron) i redatelj četiri epizode. Finchera nije trebalo previše nagovarati - "Mindhunter" kombinira detalje iz "Zodijaka" i "Kad jaganjci utihnu" - riječ o jednom od najsnažnijih i najšokantnijih seciranja serijskih ubojica.



Radnja serije vraća nas u sedamdesete godine dvadesetoga stoljeća. FBI agent Holden Ford neuspješno je završio talačku krizu i vraćen je u školske klupe. Novi zadatak su predavanja na fakultetu i regrutiranje studenata. Uz predavanja Ford odlazi u zatvorske posjete serijskim ubojicama (termin koji tada i nije postojao - za njega su zaslužni upravo Ford i njegov partner) kako bi kroz seriju razgovora pokušao utvrditi obrasce, način ponašanja. Motivi i način ponašanja zatvorenika mogao bi pomoći u rješavanju aktualnih ubojstava kao i predviđanju zločina. Fordu se priključuje i Bill Tench i njihov rad počinje privlačiti pažnju šefova agencije. Razgovori s ubojicama počinju davati rezultate, ali i ostavljati posljedice na privatni život istražitelja.
Serija je temeljena na knjizi "Inside FBI's Serial Crime Unit" u kojoj su bivši agenti FBI-a Mark Olshaker i John Douglas opisali stotine razgovora sa serijskim ubojicama, silovateljima i otmičarima. Serija, dakle, ima i (auto)biografskih elemenata.
Dug je put bio od ideje do realizacije "Mindhuntersa". Sedam godina prošlo od trenutka kada su otkupljena prava za seriju - dugo vremena je HBO bio glavni favorit za realizaciju serije no serija je snimljena pod etiketom "Netflixa". Čekanje se isplatilo - u vrijeme inflacije dobrih i odličnih televizijskih serija "Mindhunter" pripada najužem krugu najboljih tv proizvoda posljednjih godina.



"Mindhunter" je nevjerojatno kompleksna serija koja istodobno na detaljan i slojevit način secira serijske ubojice kao i glavne likove serije na pravoj strani zakona. Holden Ford glavni je protagonist, prvog ga upoznajemo i oko njega autor serije slaže likove. Ford je ambiciozan, ima nove ideje koje su za tadašnji FBI previše radikalne. U prvim epizodama Ford neodoljivo podsjeća na Muldera iz "Dosjea X" - kako bi se riješio njegovih ideja šef ga šalje na fakultet i daje mu ured u podrumu. Dobar je vojnik taj Ford, ali ne treba ga previše slušati. No, za razliku od Muldera, Fordove su metode vrlo brzo prepoznate, dobiva partnera, financijsku pomoć i uglednu šeficu.
Nakon što u igru ulazi detektiv Bill Tench, Fordov partner, stvari se zaoštravaju i postaju još zanimljivije. Dvojac putuje Amerikom, drži predavanja običnim policajcima i intervjuira zločince najgore vrste. Usput, ponekad pomogne lokalnim policajcima, nenaviklima na brutalna ubojstva, u rješavanju slučaja. Ford i Tench su sistematični (Ford analizira ljude i događaje poput Holmesa), njihove metode su ispred vremena. Zanimljiv je način na koji analiziraju najstrašnije zločine - uz korištenje svjedočenja uhićenih detektivi koriste psihologiju, sociologiju, forenziku. Zločine stavljaju čak i u kontekst vremena, političkih događanja koja su prethodila ubojstvima (klica zločina posađena je u traumatiziranom društvu nakon događaja poput Vijetnamskog rata, Watergatea i ubojstva Kennedya). Suočavanje gledatelja sa iznimno brutalnim, perverznim običnom, normalnom čovjeku nezamislivim ubojstvima nije prikazano kroz brutalne krvave scene. Gledatelj o žrtvama i načinu njihova ubojstva saznaje kroz fotografije i razgovore s ubojicama - takvim pristupom doživljaj stravičnih egzekucija nije umanjen. Upravo suprotno - detaljne rekonstrukcije i razlozi zbog kojih su žrtve ubijene (često iz svjedočenja ubojica) često ostavljaju snažniji, jeziviji dojam od scena koje bi eventualno rekonstruirale trenutke kada se zločin dogodio. Slučajevi iz "Mindhuntera" krvavi su i brutalni - na njih nisu imuni privatni životi detektiva Tencha i Forda.



Serija detaljno secira ubojica i njihove motive (epizode prve sezone bave se Kemperom, Brudosom i Speckom) - istodobno prikazuje i privatne živote glavnih protagonista. Tench i Ford kolege su, rade na zajedničkom poslu no privatno i karakterom su različiti. Ford je opsjednut razgovorima s ubojicama - dobra strana opsesije je činjenica da njegovo istraživanje dobiva materijalnu i, kasnije, svu ostalo podršku. No, kako vrijeme odmiče Ford opasno pleše na granici poslovnog i privatnog. Razgovori s ubojicama počinju utjecati na njegov privatni život (odnos s djevojkom) sve do anksioznog finala sezone u kojem....Ma vidjet ćete i sami o čemu je riječ.
Tench je drugačiji tip od Forda. Obiteljski čovjek koji ima privatni problem s kojim se teško nosi. Iskusniji od Forda, Tench zna kada treba stati na loptu i usporiti ritam istraživanja. On je, na neki način, glas razuma u trenucima kada Fordovo istraživanje prelazi granice. Čovjek koji je izmislio termin serijski ubojica.
Wendy Carr pridružuje se timu nakon nekoliko epizoda - obrazovana, snažna žena koja zbog posla mijenja grad. Zapravo posao je samo izgovor za bijeg od privatnih problema. Australska glumica Anna Torv odlično je interpretirala izvana hladnu i vrlo samouvjerenu ženu. Podsjećam, sedamdesete su godine 20 stoljeća. Sjajne glumačke izvedbe ostvarili su i Cameron Britton u ulozi Kempera i Jack Erdie kao David Speck.
Serija vjerno rekonstruira vrijeme radnje serije. Odjeća, tehnička pomagala, automobili i ostali detalji potpuno su u duhu vremena.
Rečenice koje ste pročitali samo su dio onoga što nudi televizijska serije "Mindhunter". Temeljena na istinitoj priči serija do najsitnijih detalja secira serijske ubojice - njihove motive i egzekucije. Intrigantna često i šokantna tema podržana je izvrsnim glumačkim izvedbama i prepoznatljivim fincherovskim ugođajem.

srijeda, 22. studenoga 2017.

LOGAN LUCKY



REDATELJ: Steven Soderbergh
GLAVNE ULOGE: Channing Tatum, Adam Driver, Daniel Craig, Hilary Swank, Katie Holmes, Riley Keough, Seth MacFarlane
TRAJANJE: 118 minuta

"Vi Logani ste baš glupi." - Joe Bang

Steven Soderbergh je otišao da bi se vratio. Kultni američki fimaš objavio je 2013 godine da se povlači, prestaje režirati. Televijski flim "Moj život s Liberaceom" trebao je biti posljednji film Soderbergove respektabilne karijere. Filmaš koji je privukao svjetla pozornice 1989 godine filmom "Sex, laži i videotrake" (nagrađen "Zlatnom palmom" u Cannesu) bezbolno prošao proces prelaska u Hollywood. Soderberghova karijera nakon dolaska u tvornicu snova rasla je iz filma u film, ali je filmaš ostao, većim dijelom, vjeran vlastitom stilu i idejama. Nanizao je Soderbergh hitove poput "Oceanovih 11", "Traffic" i "Erin Brockovich" da bi nakon biografske priče biografske priče o Liberaceu odlučio reći zbogom. Zbogom se pretvorilo u do viđenja - nakon redateljskog posla na televizijskoj seriji "Kirurg" Soderbergh se vratio filmu.



Jimmy Logan imao je loš dan. Dobio je otkaz i bivša mu supruga najavljuje odlazak. Odlazak koji bi značio i selidbu kćeri koja je jedino svjetlo u  Jimmyevoj životnoj svakodnevici. Jimmy je bio dečko koji obećava - popularan u srednjoj školi, vrhunski sportaš kojem je samo nebo bilo granica. No, sudbina je drugačije htjela i Jimmy hitno treba rješenje - teška vremena zahtjevaju drastične mjere. Jimmy se odlučuje na pljačku tijekom najduže utrke Nascara. Okuplja ekipu u kojoj su glavni suradnici Clyde Logan i Joe Bang. Problem? Bang služi kaznu zatvora...
Soderbergh se ponovo tematski dotaknuo pljačke. Novih Oceanovih zapravo Loganovih 11? Ne, "Logan Lucky" drugačiji je film - pljačka je pokretač glavnih protagonista u oba filma no razlike su ogromne. Ekipa Dannya Oceana uglađena je i sofisticirana je skupina koja je na koljena bacila kockarnice Las Vegasa. Već na početku filma gledatelj je prilično siguran da će Danny Ocean i suradnici uspjeti. Za Logana i njegovu ekipu ništa nije sigurno - improviziraju, stvari se ne odvijaju prema planu dok je ključni čovjek pljačke u zatvoru. Loganovih šest (uz nekoliko slučajnih, posrednih pomagača) pljačkaši su čiji su planovi jednako nesigurni koliko i nevjerojatni. Uspoređivati Dannya Oceana i Jimmya Logana je otprilike kao špijunska usporedba Jamesa Bonda i Austina Powersa.



Devedeset minuta filma zapravo je rutinska priča - likovi dovedeni do zida odlučuju se na očajnički potez. Međutim, posljednjih pola sata donosi neočekivan rasplet u kojem i kraj filma sugerira da bi se Loganovo prokletstvo, unatoč svemu, moglo nastaviti. Nije radnja glavni adut filma - glavna atrakcija je nevjerojatna galerija likova, humor (ponekad i crn) te nekoliko emotivnih trenutaka. Likovi i humor izgledaju kao da su pobjegli iz radionice braće Coen - ne samo da je život likove učinio gubitnicima već ih je scenaristica Rebecca Blunt ("Logan Lucky" prvi joj je filmski projekt) i fizički zakinula. Film sadrži nekoliko urnebesnih trenutaka, crnohumornih situacija. Dijalozi su vrckavi, dobro napisani no postoje trenuci kada Soderbergh klizi u pretjerivanje koje umanjuje doživljaj iščekivanja i raspleta sudbine Loganovih. Ipak, uspjelih je duhovitih trenutak znatno više -jedna od najzanimljivijih i najduhovitijih scena su pregovori između zatvorenika i upravitelja zatvora. Zatvorenici postavljaju ultimatum, traže nova poglavlja "Igre prijestolja". Najviše je uspjelih duhotivih, crnohumornih trenutaka u kojima briljira konobar Clyde Logan.



Soderbergh je okupio zanimljivu glumačku ekipu. Dojam je da su glumci izuzetno raspoloženi za nastup u filmu - Channing Tatum uvjerljiv u glavnoj ulozi (nastupio je u, prije pauze, predzadnjem redateljevom filmu "Nuspojave") dok su Daniel Craig i Adam Driver prihvatili drugačije uloge od onih najpoznatijih ljubiteljima filma. Nakon "Šutnje" i "Patersona", Driver pokazuje kako je uloga Kylo Rena bila ulaznica za Hollywood - ne uloga koja će ostati jedina zapamćena u karijeri mladog glumca.
"Logan Lucky" zabavan je, duhovit i razigran povratak Stevena Soderbergha režiji. Pauza koja je trajala četiri godine nije ostavila previše traga i Soderbergh je, uz pomoć vrlo dobrih glumačkih izdanja, na pravi način počeo drugi dio redateljske karijere.

OCJENA: 7

subota, 18. studenoga 2017.

NEAMERIČKE PREPORUKE - 4 DIO



I ovaj mjesec Goodtalking Vam donosi pet neameričkih filmskih preporuka. Ako niste svaki od filmova vrijedi pogledati, ako jeste mogu se pogledati i više puta.

1. GRIMIZNE RIJEKE (LES RIVIERES POURPRES) - 2000, Francuska



Kada se u malom i, do tada, spokojnom gradiću u podnožju francuskih Alpa dogodi izuzetno brutalno i okrutno ubojstvo onda lokalne policijske snage trebaju pomoć. Žrtva je student, član uglednog sveučilišta koje se nalazi u gradiću i istragu preuzima gradski dečko detektiv Niemans. Vrlo brzo nakon dolaska Niemans počinje surađivati s lokalnim policijski poručnikom Kerkiranom koji nedaleko od ubojstva istražuje sasvim drugačije, puno blaže kršenje zakona....
"Grimizne rijeke" triler je koji od prvog trenutka privlači pažnju gledatelja i gradi napetost bizarnim, nasilnim obračunom koji se dogodio u okruženju koje pojačava strah i napetost. Film je okupio vrhunsku ekipu - "Grimizne rijeke" ponovo spajaju redatelja Matthiua Kassovitza i Vincenta Cassela (prethodno su surađivali na izvrsnoj "Mržnji"). Dodatak je Leon Jean Reno. Napet i brutalan ugođajem idealan za gledanje u zimske dane.

2. LOV (JAGTEN) - 2012, Danska



Svatko normalan složit će se da su zlostavljanja pedofila jedan od najodvratnijih zločina koji trebaju biti najstrožije sankcionirani. No, što se dogodi kada mašta djeteta optuži odraslog čovjeka za upravo takav zločin? Pitanje je kojim se bavi filma danskog redatelja Tomasa Vinterberga. Optuženi je lokalni učitelj Lucas, otprije ranjen događajima iz privatnog života (bori se za skrbništvo sina). Ubrzo nakon svjedočenja djevojčice počinje lov na Lucasa.
"Lov" je iznimno kompleksan, intrigantan u dijelovima i provokativan filma koji preispituje nevinost dok se ne dokaže krivnja kao i mentalitet čopora koji je, ponekad, sastavni dio funkcioniranja ljudske vrste. Odlična uloga Madsa Mikkelsena također je razlog za gledanje filma.

Opširniju Goodtalking recenziju za "Lov" možete pročitati OVDJE

3. BOŽJI GRAD (CIDADE DE DEUS) - 2002, Brazil



Redatelji "Božjeg grada" Fernando Meirelles i Katia Lund vode nas na ulice Rio de Janeira. Priča prati život u siromašnom gradskom kvartu. Život koji je prikazan na nevjerojatno šokantan i, ako je vjerovati ekipi filma, realističan način. Većina likova su djeca, klinci koji su od najmlađih dana osuđeni na preživljavanje. Preživljavanje je doslovno - film je izuzetno nasilan, leševi se gomilaju. Žrtve i počinitelji su djeca - život na ulicama božjeg grada vrijedi malo, gotovo ništa. Film natopljen drogom i nasiljem nije za svačiji ukus no riječ je o izvrsno snimljenoj, nasilnoj i brutalno realnoj priči s brazilskih ulica.

4. KOMA DAN! (KKEUTKKAJI GANDA) - (2014, Južna Koreja)



Niti ovaj paket neameričkim preporuka neće proći bez Južne Koreje. Ovoga puta riječ je o "Koma danu" kombinaciji trilera i akcije začinjoj crnim humorom. Naslov filma najbolje opisuje radnju - dan počinje kada detektiv Gun Su odlazi na majčinu sahranu. Na povratku detektiv nesretno ubija čovjeka. Tijelo sakriva, ali istraga je pokrenuta. Slučaj vodi njegov partner vodi slučaj....
"Koma Dan!" je napet, zabavan i duhovit koktel žanrova kojem je nemoguće odoliti. Još jedan zanimljiv, možda ne toliko poznat, filmski projekt iz Južne Koreje koji vrijedi pogledati.

GOODTALKING recenziju za "Koma Dan" pročitajte OVDJE


5. OMAR - (2013)



Film redatelja Hany Abu- Assada 2013 godine nominiran je za nagradu "Oscar" u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja. Film nas vodi u centar izraelsko-palestinskog sukoba. Omar je Palestinac, pekar po zanimanju. Nakon ubojstva izraelskog vojnika Omar je priveden i, nakon prijateljskog uvjeravanja pristaje raditi kao doušnik za izraelsku policiju. Trenutak kada pristaje na suradnju je točka s koje nema povratka...
Film prikazuje svu složenost sukoba i, zapravo, sugerira kako će teško, gotovo nemoguće doći do bilo kakvog smirivanja i(li) dogovora. Nasilje je sveprisutno i svakodnevno i teško je preživjeti na Zapadnoj obali. Realističan, zahtjevan za gledanje "Omar" je, između ostalog, dokument vremena i prikaz sukoba kojem se kraj ne nazire.

GOODTALKING recenziju za "Omara" možete pročitati OVDJE


Prvi, drugi i treći dio GOODTALKING neameričkih preporuka možete pronaći OVDJE , OVDJE i OVDJE

četvrtak, 16. studenoga 2017.

LIGA PRAVDE



REDATELJ: Zack Snyder
GLAVNE ULOGE: Gal Gadot, Ben Affleck, Ezra Miller, Jason Momoa, Amy Adams, J.K. Simmons, Amber Heard, Diane Lane, Robin Wright, Henry Cavill, Ciaran Hinds, Jeremy Irons
TRAJANJE: 121 minuta
NAZIV ORIGINALA: Justice League

"Svijet treba Supermana." - Bruce Wayne

Za hollywoodske filmske studije 2017 godina bila je, zapravo još je uvijek, prilično turbulentna. Prihodi od kino ulaznica su u padu, pojedini bljeskovi ne mogu sakriti činjenicu da je u odnosu na 2016 manje gledatelja posjetilo multiplekse, miniplekse i ostale kino dvorane. Stvari će se, vjerojatno, do kraja godine popraviti (ponajviše zbog novog Star Wars filma) no minuse je, u odnosu na prethodne godine, nemoguće izbjeći. Jedna od svjetlih točaka hollywoodske, filmske 2017 filmovi su o superjunacima. Ne zbog zarade na kino blagajnama već zbog činjenice da je riječ o dobrim i(li) odličnim filmovima. Logan (barem onaj Jackmanov) otišao je sa stilom u emotivnoj priči potpuno drugačijoj od svih dosadašnjih filmova o X ljudima. "Columbia" odnosno Tom Holland i redatelj Jon Watts uspješno su uskrsnuli Spider-mana, treći Thor najbolji je u serijalu filmova o osvetniku s čekićem (trenutno je najgledaniji film u svjetskim kinima) dok je Gal Gadot zablistala kao Wonder Woman u filmu koji je pokazao da, nakon "Odreda otpisanih" i "Batman v Superman" dolaze bolji dani za filmske superjunake iz DC svijeta. Posljednji ovogodišnji superjunački film stigao je u kino dvorane - "Liga pravde" okuplja je ekipu superjunaka koji, pogađate, spašavaju svijet.


Prije izlaska "Odreda otpisanih" i "Batman v Superman" kompanija Warner bombastično je i samouvjereno najavljivala "Ligu pravde" u (najmanje) dva filma. Zbog pretrpanog rasporeda (u godinama koje dolaze gledat ćemo "Aquamana", novi film o "Batmanu", "Flashpoint"i "Wonder Woman 2"), ali i rezultatima koji su bili ispod očekivanja "BvSa" i "Odreda otpisanih" dvojka je, za sada odgođena. Sudbina nije htjela da Zack Snyder završi film - redatelj se zbog obiteljske tragedije povukao s projekta. Zamijenio ga je trener najvećeg rivala - Joss Whedon. Otac "Osvetnika" završio je film, odradio post produkciju. Promjena redatelja donijela je intervencije u scenariju i(li) ponovno snimanje dosnimavanje nekih scena. Koliko je Whedon utjecao, izmjenio Snyderove ideje teško je reći - zamjena redatelja odrađena je diskretno, u tišini.
Početak filma upoznaje nas sa svijetom nakon smrti Supermana. Svijetom koji je ostao bez nade, kriminal je ponovo u porastu. Legenda je otišla (zgodna je fotografija koja prikazuje legende koje su nas napustile - uz Supermana tu su Prince i David Bowie) čovječanstvo je šokirano i tuguje za herojem. Nova prijetnja dolazi - Steppenwolf, bog smrti poslao je izviđače, Parademone kako bi pripremio invaziju na Zemlju. Svjesni opasnosti Bruce Wayne i Diana Prince okupljaju ekipu superjunaka koji bi trebali spriječiti Steppenwolfa i uništenje jedinog nam planeta.



Dobra vijest je da je "Liga pravde" zanimljiviji i duhovitiji film od "Batman V Superman". Zaplet je rutinski, već viđen u superjunačkim filmovima - okuplja se ekipa koja treba obraniti čovječanstvo od uništenja. Bez obzira na deja vu zaplet prvih sat vremena funkcionira prilično dobro - okupljanje superjunaka Snyder je iskoristio kako bi gledatelj približio nove likove. Batman i Wonder Woman (Gal Gadot ponovo krade svaku zajedničku scenu u kojoj se pojavi - potpunu dominaciju potvrđuje duhovitim komentarom u finalu filma kada govori kako ima posla s djecom) su, potpuno logično i opravdano, pomalo u drugom planu. Osim nekoliko akcijskih scena oni su zaduženi za organizaciju - radnja nas upoznaje s Flashom, Aquamanom i Cyborgom.
Svaki od novih likova dobio je dovoljno prostora kako bi ih gledatelj upoznao. Moći koje posjeduju njihova su prokletstva, osjećaju se neprilagođeni, odbačeni - nakaze. Usamljenost ih prati čitavo vrijeme i ekipa koja se okuplja daje smisao njihovu postojanju. Flash pristaje odmah postati dio ekipe, ali i on se bori protiv obiteljskih demona iz prošlosti jednako kao i Cyborg i Aquaman. Kako već od ranije znamo sudbine Batmana i Wonder Woman može se reći pripadnici pravedne lige nisu površno prikazani. Naravno, postoje mnogi neotkriveni detalji povezani s glavnim protagonistima no o njima, vjerojatno, detaljnije u filmovima koji dolaze.
Novi su likovi relaksirali film i donijeli mu humor. "Batman V Superman" je bio neobjašnjivo neduhovit superjunački projekt. "Liga pravde" to nije - Ezra Miller odnosno Flash dječačkim, naivnim komentarima nasmija i zabavlja dok se Jason Momoa/ Aquaman nadigrava s Batmanom.


Drugi dio filma bitno je slabiji posebno zbog neuvjerljivog prikaza glavnog negativca kao i završnog obračuna. Steppenwolf kao iskonsko zlo i njegovi Parademoni trebali bi ostavljati dojam strave, prijetnje i sudnjeg dana. Glavni je negativac donekle objašnjen u prikazu bitke koja neodoljivo podsjeća na Tolkiena (vjerojatno će poznavatelji stripa bolje razumjeti njegov lik) no problem je da prijetnju koja se nadvila nad Zemlju redatelji nisu prenijeli na gledatelja. Tijekom trajanja filma sukob dobra i zla u niti jednom trenutku nije podignut na višu razinu kao sukob o kojem ovise životi milijuna već više izgleda kao unutarnji obračun superjunaka protiv supernegativca. Ljudski faktor je prisutan tek u finalu filma u kojem se konačni obračun odigrava, pazite sad, u Rusiji u okruženju koje više sliči nekom mračnom planetu nego Zemlji.
Uvjerljivosti glavnog negativca ne pridonosi ni izgled, CGI izvedba koja govori glasom Cierana Hindsa. Kompjuterski efekti nisu problem kod izvedbe glavnog negativca - previše je, za ovakav projekt, trenutaka kada se CGI razlijeva filmskim platnom i djeluje loše,neuvjerljivo.


Superman? Glavna nepoznanica kojom se poigravaju u trailerima uloga je Supermana. Ne, ovaj tekst Vam neće otkriti ništa o sudbini čovjeka s Kriptona tek napomena da ako Vam se lice Clark Kenta čini čudno niste pogriješili. U trenutku snimanja "Lige pravde" Henry Cavill radio je i na šestom filmu iz serijala "Nemoguća misija". Lik kojeg Cavill tumači u "Nemogućoj misiji" nosi brkove i oni su kompjuterski uklonjeni sa Supremanova lica.
"Liga pravde" pozitivan je pomak je u odnosu na "Batman V Superman". Novi likovi donijeli su humor i dodatnu zanimljivost no prikaz glavnog negativca i, u dijelovima, grozni specijalni efekti znatno umanjuju vrijednost cjeline. Nakon izvrsne "Wonder Woman", "Liga pravde", unatoč nedostacima, potvrđuje bolje filmske dane za superjunake iz DC svijeta.

OCJENA: 6

nedjelja, 12. studenoga 2017.

UBOJSTVO U ORIENT EXPRESSU



REDATELJ: Kenneth Branagh
GLAVNE ULOGE: Kenneth Branagh, Daisy Ridley, Penelope Cruz, Judi Dench, Willem Defoe, Leslie Odom Jr. , Tom Bateman, Manuel Garcia-Rulfo, Johnny Depp, Michelle Pfeiffer, Olivia Colman
TRAJANJE: Murder on The Orient Express

"Što god ljudi govorili postoji ispravno i pogrešno. Ništa između." - Hercule Poirot


Neočekivana je bila odluka čelnika filmske kompanije 20th Century Fox da upali zeleno svjetlo za povratak Herculea Poirota na veliko platno. Može li se slavni, tradicionalni, klasični lik poput slavnog detektiva nositi  s recentnom superjunačkom kino ponudom i privući pažnju ljubitelja filma? Sudeći po prvoj, popodnevnoj projekciji premijernog dana u domaćem multipleksu - može. Istina, "Ubojstvo u Orientu Expressu" djelomično se uklapa u veliki broj remakeova kojima smo svjedoci posljednjih godina no film koji je temeljen na jednom od najpoznatijih slučajeva slavnog detektiva nije uobičajna kino pojava. Najpoznatiji slučaj belgijskog detektiva temeljen na književnom predlošku Agathe Christie nekoliko je puta ekraniziran. Godine 2001 snimljen je, ne pretjerano uspješan, televizijski film u kojem je slavnog detektiva glumio Alfred Molina. Slučaju ubojstva u Orient Expressu vrlo dobro je rekonstruiran u epizodi televizijske serije "Poirot" s neponovljivim Davidom Suchetom u glavnoj ulozi. Redatelj i glavni glumac ovogodišnjeg filma kao inspiraciju je uzeo filma iz 1974 godine. Te je godine redatelj Sidney Lumet vlak odnosno mjesto zločina napunio jakom glumačkom postavom (Lauren Bacall, Sean Connery, Jacqueline Bisset, Ingrid Bergman, Albert Finney, Anthony Perkins, Michael York, Vanessa Redgrave....) koja je, uz svevremenski književni predložak, bila glavni mamac za ljubitelje filma. Branagh je također okupio respektabilnu glumačku ekipu - ne toliko jaku kao što je bila ona prije više od 40 godina no Johnny Depp, Judi Dench, Penelope Cruz, Daisy Ridley, Willema Defoea, Michelle Pfeiffer dobili su mjesta u kupeima Orient Expressa i vlak je mogao krenuti.


Početak filma vodi nas u Jeruzalem - Poirot uspješno rješava slučaj i posao zove natrag u Europu. Ukrcava se na "Orient Express" vlak koji povezuje kontinente. Vožnja će trajati tri dana i Poirot, čini se, konačno ima vremena za odmor. Krivo - tijekom nevremena vlak je zapeo u snijegu i trebat će vremena da ponovo krene. No, to je tek dio problema - jedan od putnik, Edward Ratchett pronađen je mrtav. Žrtva je višestruko izbodena i svi u vlaku postaju sumnjivi. Daleko od policije, Poirot pokreće istragu o ubojstvu čovjeka koji je detektiva nekoliko sati prije smrti pokušao unajmiti kao zaštitu.
Ekranizirati književni predložak Agathe Christie u današnje vrijeme zahtjevan je i vrlo izazovan zadatak. Spomenute ekranizacije i milijuni čitatelja koji su upoznati s pričom odnosno raspletom slučaja izazov su ekipi filma. Branagh uspijeva izgraditi slučaj, istraga nije pretjerano napeta no finale filma popravlja dojam. Iako je završna rekonstrukcija, rješenje slučaja pretjerano ubrzano redatelj uspijeva prikazati slojevitost i moralne dvojbe detektiva (koje se prenose i na gledatelja) oko zločina.




"Ubojstvo u Orient Expressu" sadrži nekoliko zemljopisnih površnosti kakve se mogu sresti u Hollywoodu posebno kada je radnja smještena izvan SADa. Orient Express je zaustavljen snježnom lavinom negdje na Balkanu u blizini Vinkovaca. Lijepo je čuti spominjanje Vinkovaca kasnije i Broda (vjerojatno onog Slavonskog) kao dio filma no nesreća odnosno lavina koja je zaustavila vlak dogodila se u prirodnom okruženju sličnijem Mordoru nego Slavoniji.
Tijekom trajanja istrage i kroz neke od protagonista Branagh progovara o rasizmu i ksenofobiji. Redatelj nije pretjerano nametljiv, ali spomenuti se motivi diskretno provlače kroz mnoge minute filma. Koliko su potrebni u tolikoj mjeri kada je u pitanju jedan od  najpoznatijih slučaja Herculea Poirota na gledatelju je da prosudi.
Redatelj nije zaboravio na religijsku simboliku. Obzirom na motive i način ubojstva ima smisla. Oko za oko i zub za zub snažno udara kada je u pitanju ubojstvo Edwarda Ratchetta.



Nakon Petera Ustinova, Alfreda Moline, Alberta Finneya i jedinstvenog televizijskog Poirota Davida Sucheta u ulozi slavnog detektiva okušao se Kenneth Branagh. Branagh nije ostvario ulogu za pamćenje no nije ni razočarao - njegov Poirot manje je ekscentričan i karizmatičan više je sklon dubokoumnim, životnim mudrostima. Brkovi su raskošni kao i Poirotova moć zapažanja. Branaghov Poirot ima i trenutke romantike - šteta je da su oni ostali samo na naricanju nad fotografijom voljene osobe.
Glumačke izvedbe su dojmljivija strana filma. Podijeliti minute na veliki broj likova nije jednostavno pa glumci moraju iskoristiti svaku scenu. Ženski je dio ekipe znatno uvjerljiviji i zanimljiviji - Judi Dench rutinski isporučuje još jednu zanimljivu izvedbu, Michelle Pfeiffer raspoložena kao Caroline Hubbard, Penelope Cruz ozbiljna kao Pilar. Najbolji dojam je ostavila dražesna Daisy Ridley koju ćemo uskoro gledati u "Posljednjem Jediju". Ridley počinje graditi karijeru i izvan udaljene galaksije i sudeći prema nastupu u Brannaghovom filmu mlada će glumica imati što reći i bez svjetlosnog mača.
Hercule Poirot se vratio na veliko platno. Nova verzija poznatog slučaja belgijskog detektiva ne nudi ništa nezaboravno i spektakularno, ali ipak je vrijedi pogledati. Glavni razlog je glumačka ekipa i činjenica da klasične detektivske priče nisu česta pojava u kino dvoranama. Kraj filma sugerira da bi, ovisno o uspjehu na kino blagajnama, u budućnosti mogli gledati još Poirot filmova. Poirot je krenuo istražiti smrt na Nilu.....

OCJENA: 7

srijeda, 8. studenoga 2017.

PRVI POGLED: NOVINE


Bliži se kraj godine i polako se otkrivaju karte za predstojeću sezonu nominacija za najpopularnije filmske nagrade. Izgledno je da će mnoge nominacije, vjerojatno i pokoju nagradu odnijeti "Dunkirk" no jedan od izglednijih favorita (iako film još nije premijerno prikazan) kada će se objavljivati nominacije svakako je "The Post". Riječ je o filmu inspiriranom istinitom pričom o novinaru Benu Bradleeju (radio za "The Washington Post") i novinarki Kay Graham ("The New York Times") koji zajedničkim snagama istražuju i objavljuju tajne dokumente Pentagona kojima se dokazuju laži američke administracije tijekom Vijetnamskog rata. Tema intrigantna i provokativna, ne samo za američku publiku, pojačana je fantastičnom ekipom filma. Redatelj "The Posta" je Steven Spielberg, novinare tumače Tom Hanks i Meryl Streep dok se u sporednim ulogama pojavljuju Alison Brie i "Better Call Saul" Bob Odenkirk. Film je temom i ekipom programiran za uspjeh no hoće li stvarno tako biti vidjet ćemo krajem godine kada "The Post" stiže u kino dvorane. Do tada možete pogledati trailer...

TRAILER za THE POST možete pogledati OVDJE

GOODTALKING recenziju za Novine možete pročitati OVDJE




utorak, 7. studenoga 2017.

NAŠA MAJKA



REDATELJ: Denis Villeneuve
GLAVNE ULOGE: Melissa Desormeaux-Poulin, Maxim Gaudette, Lubna Azabal, Remy Girard
TRAJANJE: 131 minuta
NAZIV ORIGINALA: Incendies
GODINA PROIZVODNJE: 2010

Tvrditi da je Denis Villeneuve jedan od najvažnijih filmaša današnjice nije prevelika mudrost. Kanadski je fimaš posljednjih godina odgovoran za nekoliko sjajnih filmova ("Zatočene", "Sicario"), još uvijek se u kino dvoranama može pogledati "Blade Runner 2049" nakon kojeg slijedi odmor, ali ne pretjerano dug - slijedeći projekt directed by Denis Villeneuve je "Dina" (Dune), film temeljen na romanu Franka Herberta kojeg je 1984 ekranizirao David Lynch.
Dolaskom u Hollywoodu Villeneuve nije dopustio da mu šefovi velikih studija i(li) producenti određuju pravila - redatelj spaja elemente art filma i hollywoodski mainstream. Rezultat su vizualno besprijekorni, tematski i žanrovski različiti projekti s izvrsnim glumačkim izvedbama. No, karijera Denisa Villeneuva nije počela u Hollywoodu. Prije dolaska u tvornicu snova Villeneuve je snimio filmove koji pokazuju briljantan redateljski nerv i najavljuju veliku karijeru. Jedan od tih filmova je "Naša majka"...



Kao i svaka tragedija tako i "Naša majka" počinje smrću - pokojnica je Nawal, majka blizanaca Simona i Jeanne. Ostavila je Nawal oporuku u kojoj se otkrivaju mnoge, blizancima nepoznate, tajne. Majčina želja je da pronađu brata i oca (za brata blizanci nisu znali da postoji dok su za oca mislili da je mrtav) te im dostave njena pisma. Simon odlazi na Bliski istok (tamo je Nawal živjela prije nego je emigrirala u Kanadu) u potragu za članovima obitelji. Potraga dovodi do nevjerojatnih, šokantnih otkrića o Nawal u mladosti poznatoj pod nadimkom Žena koja pjeva.
"Naša majka" kombinacija je žanrova - obiteljska drama koja se, kako minute filma odmiču, pretvara u triler s ratnim podtekstom. Riječima je teško opisati koliko film šokira - radnja filma protagoniste, istodobno i gledatelja, odvodi u potpuno neočekivanom i nepredvidljivom smjeru. Villeneuve maestralno gradi priču koja je matematički precizno ispričana u dva vremenska razdoblja. Prvo prati Naval i događaje iz njene mladosti dok se druga događa u sadašnjosti i prati blizance od trenutka čitanja oporuke do konačnog otkrića tajne zapravo tajni majčine prošlosti. Ritam filma je ujednačen - "Naša majka" nema praznog hoda. Unatoč kompleksnoj priči i radnji koja pokriva različita vremenska razdoblja znalačka i nadahnuta režija kao i montaža film čine preglednim i razumljivim gledatelju. Razumljivim i šokantno nezaboravnim zbog iznimno realističnih scena nasilja koje je dijelom prikazano eksplicitno dok u nekim scenama redatelj skriva nasilje od gledatelja. Činjenica da gledatelj nasilje ne vidi ne umanjuje užase prikazane u filmu.



Većina radnje odigrava se na Bliskom istoku - mjesto odnosno država nije otkrivena no Villeneuveu to i nije previše važno. Ratni podtekst (odnosi se na prošlost, događaje iz Navaline mladost) iskorišten je kako bi se prikazali užasi koji su posljedica mržnje u slučaju "Naše majke" motivirani religijskim sukobima. Sudbina Nawal i članova njegove obitelji djelomično su i posljedica ratnih događanja kao i ljubavi prema pogrešnom čovjeku. Naval je žena, majka koja ignorira krvavi ratni sukob - sudbina djeteta je jedino važno i ona je spremna staviti vlastiti život na kocku kako bi otkrila istinu. Godinama kasnije istina je motivacija blizanaca - rata više nema, ali potraga za, kako se otkriva, bolnom istinom pokreće Simona i Jeanne.
Potraga za istinom, ratni sukob motiviran religijskim različitostima, psihofizička stradanja, skrivena prošlost koja, prije ili kasnije, postaje dio sadašnjosti i određuje budućnost motivi su kojima se redatelj bavi u filmu. Navedene teme Villeneuve je obradio, prikazao izuzetno realno, potresno i bolno realistično. Najjači dojam ipak ostavlja prikaz Nawal - simbola majčinske snage i ljubavi.


Nawal je kompleksan, slojevit lik. Ona odbija igrati prema društvenim pravilima zadanima u životnom okruženju. Ljubav pokreće Nawal, ona je uzrok njenih kasnijih postupaka (osvete) i stradanja. Nezamisliva je snaga koja je potrebna da se (pre)živi sudbina Žene koja pjeva - pa ipak Nawal je preživjela, tajne duboko sakrila i nastavila živjeti. Tajne je čuvala do smrti - trenutak u kojem osjeća da djeca imaju pravo saznati šokantnu istinu. Na kraju priče, unatoč bolu i patnji koje je preživjela. Nawal oprašta. Trenutak kada film odnosno životna priča žene dobiva dodatnu, epsku dimenziju.
"Naša majka" kompleksna je, uznemirujuća i šokantna filmska priča o potrazi za istinom. Potresan i emotivan film o snazi i izdržljivost žene i majke koja uspijeva preživjeti u nemogućim okolnostima. Raniji rad redatelja Dennisa Villeneuva koji pokazuje da je kanadski redatelj i prije dolaska u Hollywooda snimao izvrsne filmove.

OCJENA: 10

nedjelja, 5. studenoga 2017.

STRANGER THINGS - SEZONA 2



AUTORI SERIJE: Matt i Ross Duffer
GLAVNE ULOGE: Winona Ryder, David Harbour, Finn Wolfhard, Millie Bobby Brown, Natalia Dyer, Charlie Heaton, Caleb McLaughlin
TRAJANJE: 9 epizoda

"Mislio sam da se ovakve stvari događaju samo u stripovima i filmovima." - Bob Newby, superheroj


Lakše je doći na vrh nego na njemu ostati - rečenica je koju možemo čuti i pročitati najčešće kada su sportski uspjesi u pitanju. Matt i Ross Duffer nisu sportaši, ali su autori televizijske serije "Stranger things" koja je prošle godine dotakla vrh. Godina je brzo prošla i stiglo je vrijeme izazova za braću Duffer i odgovor na pitanje mogu li (barem) ponoviti uspjeh prošlogodišnje uvodne sezone. Prva sezona ove Netflixove serije došla je tiho i ušla u legendu - najave su sugerirale povratak u osamdesete godine dvadesetoga stoljeća kroz mnogobrojne posvete filmu i glazbi tog vremena. Ubrzo nakon izlaska prve sezone, čudne stvari osvojile su publiku svih generacija i šefovi Netflixa shvatili su da imaju pravi serijski biser s ogromnim potencijalom. Autori su dobili zeleno svjetlo za još tri sezone. Očekivanja su podgrijavanja maštovitim, efektnim retro posterima i napetim trailerima nove sezone. Prigodno, uoči Noći vještica, izašla je druga sezona i može se reći da su braća Duffer odnosno "Stranger Things" ostali na vrhu; nova sezona u potpunosti je opravdala velika očekivanja te je u nekim detaljima nadmašila prošlogodišnju, prvu sezonu.





Prošlo je godina dana od događaja iz prve sezone - Hawkins, gradić u kojem se ništa ne događa i u kojem svi sve znaju naizgled se vratio u rutinsku svakodnevicu. No, posljedice se i dalje osjećaju - Eleven je zaštitu pronašla na neočekivanom mjestu, prijatelji ne mogu zaboraviti Barbarinu smrt dok Will ima vizije ("Zlo dolazi i želi sve ubiti") koje liječnici pripisuju posttraumatskom sindromu. Noć vještica se bliži i Willove vizije postaju sve snažnije i intenzivnije te uskoro čitavoj ekipi postaje jasno da se nova, još strašnija opasnost nadvila nad stanovnike Hawkinsa...
Gledanje prve sezone bilo je poput povratka u prošlost - onaj osjećaj kada slažemo, spremamo stare stvari i pronađemo uspomene iz prošlosti. Tako je i s novom sezonom - svašta se može pronaći u devet epizoda. "Atari" i videoigre  "Dig i Dug" i "Dragon's Lair" (autori su napravili i kratki izlet u devedesete; neke od scena podsjećaju na akcijski-horor serijal "Resident Evil"),  pjesme "Clasha", "Queena" i "The Policea",filmovi poput "Istjerivača đavla", "Ghotstbustersa", "Poltergeista" i "Bliskih susreta treće vrste" te kasetofoni i ogromne JVC kamere samo su neki od detalja koji vjerno dočaravaju osamdesete. Izgled i način odijevanja glavnih likova (posebno se to odnosi na frizure) automobili i interijeri u kojima su snimljene nove epizode vjerno rekonstruiraju vrijeme u kojem se radnja događa (godina je 1984). Najviše je u novoj sezoni prisutan "Alien" serijal - od bundeva do scena u podzemnim tunelima gdje je opasnost sveprisutna autori serije nižu kadrove koji su inspirirani Alienom. No, korištenje Aliena nije samo posveta već je i detalj koji pokazuje snažniji iskorak serije prema horor žanru.


Radnja serije odvija se na nekoliko razina. Razlika u odnosu na prvu sezonu je razdvojenost glavnih, najmlađih protagonista i novo lice u njihovoj ekipi. Mike i Will traže način kako se obračunati s Mind Flayerom - novim negativcem, prijetnjom koja bi mogla uništiti Hawkins. Zapravo Mike zajedno s Willovom majkom i bratom pokušava istjerati demona iz Willa. Eleven odlazi iz grada u potrazi za majkom i odgovorima o prošlosti. Dio je odgovora Eleven dobila te pronalazi još jednu od svoje vrste. Dustin i Lucas bore se za naklonost Max. Ona je novo lice u gradu i vrlo brzo postaje zanimljiva dječacima te postaje dio ekipe. Max, Dustin i Lucas moraju se obračunati s Demogorgon psima.Tri priče postaju jedna u finalu druge sezone kada se ekipa ponovo okuplja u (barem što se druge sezone tiče) završnom obračunu.
"Stranger Things" kombinacija je žanrova. Zaštitni znak serije su fantastika i horor, ima akcije i komedije ponešto i drame te trilerske napetosti. Jedna od epizoda druge sezone ima izuzetno snažan subverzivno-osvetnički podtekst. Autori serije vješto kombiniraju žanrove i niti jednog trenutka ne zaboravljaju, izostavljaju činjenicu da su glavni junaci klinci i tinejđeri. Njihovi dani obilježeni je prvim ljubavima, prijateljstvom, radostima i tugom. Istina, odrastanje u Hawkinsu se događa u malo drugačijim okolnostima, ali autori ne zanemaruju dob glavnih junaka. Odnosi, interakcija između glavnih likova izvrsno funkcionira.



Uz spomenutu Max, novi, za radnju serije važni likovi, su Bob Newby i Murray Bauman. Bauman je novinar, istraživač pomalo i teoretičar zavjere. Uvjeren da su za mnoge stvari krivi Rusi (tko bi drugi, vrijeme je Hladnog rata) Bauman doznaje da postoji i unutarnji neprijatelj. Bob Newby simpatičan je, vječno nasmijan i strpljiv odabranik Wilove majke. Dobri čovjek Bob učiniti će sve za Joyce i njene sinove. Simpatičan, jednostavan čovjek koji postaje junak.
Glumačku ekipu predvodi Millie Bobby Brown u ulozi Eleven. Millie posjeduje iznimnu glumačku snagu i karizmu bez koje je Eleven nemoguće zamisliti najvažniji lik serije. Eleven je autorima poslužila, između ostalog, kako bi izokrenuli priču o Jedijima i Sili - dok se obuka Jedija temelji na izbjegavanju i neutraliziranju bijesa i ljutnje (jer oni vode Tamnoj strani) Eleven upravo iz njih crpi svoju moć i snagu da se suprostavi Zlu.
Klinci glumci su izvrsni kao i superheroj Sean Astin u ulozi Boba Newbya.
Nova sezona potvrđuje da je "Stranger Things" jedna od najboljih recentnih televizijskih serija.. Druga sezona u potpunosti je ispunila velika očekivanja, nastavila priču, predstavila nove likove i ostavila dovoljno otvorenih pitanja. Odgovori se nestrpljivo očekuju u sezonama koje dolaze.


Goodtalking recenziju za prvu sezonu serije "Stranger Things" možete pročitati OVDJE

srijeda, 1. studenoga 2017.

LUTHER





AUTOR SERIJE: Neil Cross
GLAVNE ULOGE: Idris Elba, Ruth Wilson, Warren Brown, Dermot Crowley, Michael Smiley
TRAJANJE: 4 sezone, 16 epizoda - 5 sezona kreće 2018 godine

"Ovom gradu izopačenosti ne nedostaje." - Martin Schenk

Kada se govori, piše o najboljim televizijskim serijama u povijesti većina je gledatelja složna - ako ne najbolja onda među nekoliko najboljih je "Žica". Kronika Baltimorea prikazana iz policijskog, političkog i kriminalnog kuta izuzetno je realan i nimalo optimističan (autor serije David Simon iskoristio je vlastita višegodišnja novinarska istraživanja) prikaz života te način funkcioniranja sustava u Baltimoreu. Uz intrigantnu priču serija je prepuna sjajno napisanih i odglumljenih likova. Jedan od njih je i Russell "Stringer" Bell nemilosrdni i beskrupulozni narko poslovni čovjek. Stringer se pojavljuje u 37 epizoda serije - riječ je o liku koji je u orbitu izbacio Idrisa Elbu. Nakon Stringera odnosno "Žice" glumčeva je karijera krenula uzlaznom putanjom. Nastupio je Elba u nizu holivudskih filmova - negdje u manjoj, ponekad u glavnoj ulozi no iako je većinu uloga odradio na pravi način često je Elba ostvario dobre nastupe u lošim ili tek prosječnim filmovima. Recentni je primjer film "Kula tmine" snimljen prema predlošku Stephena Kinga za koju unatoč slabom filmu i dalje ima nade - najavljena je televizijska serija u kojoj bi Elba trebao ponoviti ulogu Revolveraša. Elbina najbolja izdanja su i nakon "Žice" vezana uz televiziju -  "Ponekad u travnju" i "Beasts of no Nation" vrlo dobri su televizijski filmovi u kojima je Elba ostvario dojmljive uloge - dobre nastupe ostvario je u televizijskim serijama "Gerila" i "U uredu". Za mnoge najbolju, svakako najkompleksniju i najzahtjevniju glumačku izvedbu Idris Elba donosi u televizijskoj seriji "Luther".



John Luther viši je inspektor u Londonu. Policajac koji rješava najteže i najkompliciranije slučajeve. Luther podsjeća na Sherlocka Holmesa - slučajeve rješava prirodnim talentom za opažanje detalja, sitnica vezanih za zločine. Vješto koristi logiku - Luther je briljantni um policije Londona. Luther će, ako je u pitanju hvatanje zločinca, zaobići pravila. Često se njegov privatni život isprepliće s policijskim poslom. Trenuci su to kada počinje Lutherovo prokletstvo - ljudi koje inpektor (za)voli tragično završe.
"Luther" je putovanje tamnom stranom Londona. Serija je zamišljena i realizirana u najboljoj tradiciji kriminalističkih BBC televizijskih proizvoda. No, kao i "Sherlock", "Luther" je prilagođen našim danima. Ponajviše se to odnosi na iznimno brutalne, ponekad teške i mučne za gledanje, prikaze zločina kao i metode psihopata koje u nekim detaljima podsjećaju na recentne terorističke napade. Ne, nije autor serije Neil Cross otišao u politiziranje i etiketiranje već neke od metoda kojima se služe psihopati s krive strane zakona podsjećaju na, u stvarnosti viđene, terorističke metode. Galerija zločinaca s kojima se Luther i njegov ured sukobljavaju doista je zastrašujuć - od kanibala, ubojica djece, pedofila, ljudskih vampira, korumpiranih policajaca preko običnih šefova organiziranog kriminala i psihički rastrojenih ratnih veterana sve do osvetnika koji podsjećaju (barem u početku misije) na Punishera. Žestina i brutalnost kojom su zločini prikazani ponekad su teški, neugodni za gledanje - autor serije potrudio se tamnu stranu Londona prikazati u krvavom, horor izdanju. Uz psihopate, zločince različitih ambicija Luther je često prisiljen boriti se protiv svojeg prokletstva. Samog sebe i posljedica posla kojim se bavi.




Prvi slučaj koji preuzima Luther najbolji je uvod u seriju - preplašena Alice prijavljuje dvostruko ubojstvo. Luther provodi istragu koja kreće u neočekivanom smjeru dok Alice postaje jedna od važnijih protagonista serija. Slučaj je to koji najbolje opisuje radnju serije, ali i Lutherovo stanje svijesti. Posao i privatni život kod glavnog su protagonista jedno ili, u najboljem slučaju, tek razdvojeni tankom niti koja (pre)često puca. Situacija koja dovodi do tragičnih posljedica; Lutherovo prokletstvo prisutno je čitavim trajanjem serije. Luther nije direktno odgovoran za smrt bliskih osoba no tragične su posljedice rezultat njegovih metoda odnosno posla koji izvrsno obavlja. Autor serije pred Luthera, istodobno i pred gledatalje, stavlja kompleksne slučajeve koji nemaju jenostavna rješenja.
"Luther" je serija koja u trenutku pisanja teksta kojeg čitate ima 16 epizoda. Rijetkost je vidjeti seriju koja traje četiri sezone sa tek 16 epizoda (četvrta sezona ima samo dvije epizode). Nije teško zaključiti da autor daje prednost kvaliteti ispred kvantiteta. Iako su prazan hod i suvišne, neuzbudljive minute zaobiđeni "Luther" nije bez mana. Prije svega to je ponavljanje određenih detalja u različitim epizodama i ponekog predvidljivog trenutka. Spomenuti detalji malo, gotovo ništa ne utječu na izvrstan dojam koji ostavlja cjelina.



Idris Elba glavna je, ali ne i jedina glumačka snaga serije - čitava glumačka ekipa na vrhunskoj je razini. Posebno je raspoložena Ruth Wilson ("Preljub") kao Alice - žena koja mijenja Lutherov život i jedina koja se sposobna intelektualno nadmudrivati s Lutherom, ali i pomoći kada je glavni inspektor u problemima. Problemi za Luthera su svakodnevna pojava a načine kako Alice pomaže saznat ćete kada pogledate seriju. Tekst bi previše otkrio kada bi razotkrio Alice.
"Luther" je surovo, brutalno, u dijelovima uznemirujuće, putovanje mračnom stranom Londona. Kriminalistička drama o policajcu koji briljantan um i strast prema poslu plaća gubitkom voljenih osoba. Šokantan i konkretan, "Luther" donosi nekoliko izvrsnih glumačkih izvedbi, napetost i sve sastojke koje prava kriminalistička serija mora imati.