subota, 29. srpnja 2017.

VALERIAN I GRAD TISUĆU PLANETA



REDATELJ: Luc Besson
GLAVNE ULOGE: Dane DeHaan, Cara Delevingne, Clive Owen, Herbie Hancock, Ethan Hawke, Rihanna, Rutger Hauer
TRAJANJE: 137 minuta
NAZIV ORIGINALA: Valerian and the City of a Thousand Planets

"Ako se ne pomirite s prošlošću nećete imati budućnost." - Laureline

Priča kaže da je Luc Besson od djetinjstva fanatično čitao strip (ili grafičku novelu kako nam trailer sugerira) o Valerianu i Laureline, čuvarima svemira iz 28 stoljeća. Desetljećima je fimaš tražio način kako bi ekranizirao strip (utjecaj Valeriana može se vidjeti u hitovima poput "Ratova zvijezda" i "Avataru") - problem je bio neobičan, za ekranizaciju zahtjevan, svijet budućnosti te veliki broj izvanzemaljskih likova. Besson je dugo čekao i tek nakon premijere "Avatara" shvatio je da ekranizacija stripa neće ostati tek dječački san. Film je, većim dijelom, producirala "EuropaCorp" kompanija u vlasništvu Luca Bessona. Ostvarivanje dječačkog sna nije bilo jeftino - "Valerian..." je postao najskuplji europski film u povijesti (budžet veći od 200 milijuna dolara). Prvi vikend prikazivanja u američkim kinima donio je slabe rezultate (zarada je tek nešto veća od 17 milijuna) i sve je više onih koji tvrde da bi "Valerian..." za "EuropaCorp" mogao biti početak kraja - nešto poput "Cutthroat Islanda" za nekada moćni "Carolco". Dojam je da Besson nije želio raditi kompromise oko novca - predugo je čekao na ekranizaciju i film je morao zablistati punim sjajem.





 "Valerian i grad tisuću planeta" imao je, zapravo i dalje fima, snažnu reklamnu kampanju domaćeg distributera. Prvi dan prikazivanja u Zagrebu sve predstave bile u 3D - iako autoru ovih redaka nije presudno pogledati filmu u 2 ili 3D (često je 3D tek razlog da se od posjetitelja kina izvuče novčanica više a da se zauzvrat ne nudi puno više od običnog gledanja) ovoga puta izbora nije bilo. Nakon uvodnih scena pokazalo se da trodimenzionalno gledanje filma uopće nije loš izbor. "Valerian..." je vizualno raskošan film ispunjen prelijepim kadrovima. Prepun detalja i neobičnih stvorenja (izgled vanzemaljskih likova potvrđuje da je strip bio inspiracija Lucasu, Cameronu, ali i Bessonu za "Peti element"), raznobojan i maštovit Valerian izgleda spektakularno. Redatelj se potrudio da dugogodišnju filmsku ambiciju što vjernije (kada je vizualno u pitanju) prenese na film. Kada se cijeloj priči pridoda i posveta na završetku filma nije teško zaključiti da je "Valerian..." jedan od najintimnijih i najvažnijih Bessonovih projekata. No ostali detalji filma nisu toliko atraktivni i nezaboravni kao vizualni dio.



Bessonov film počinje Bowiejevim svevremenskim hitom "Space Oddity" koji je zvučna kulisa za prvi kontakt (točnije prve kontakte) ljudi s vanzemaljcima. Kronološki pratimo susrete s različitim vrstama i kotač vremena zaustavlja se u 28 stoljeću. Tajni agenti Valerian i Laureline dobili su zadatak istražiti prijetnju koja se nadvila nad Alphu - metropolis u kojem se tisuću različitih vrsta živi stoljećima i dijele običaje, znanje i dostignuća..
Nije prvi puta da Bessonov film izgleda izvrsno, ali pati od problema kada je u pitanju priča, radnja filma. Priča "Valeriana.." opterećena je s velikim brojem likova (neki su važni, previše njih potpuno nebitni). Redateljeva ambicija bila je filmski oživjeti što više protagonista iz omiljenog mu stripa. Maštovitost stripa (koja se može vidjeti i u izgledu likova) prenesena je na film no preveliki broj likova opterećuje film.
Besson je strip, većim dijelom, ekranizirao na dječački razigran i naivan način. Onako kako ga je doživljavao u djetinjstvu, mladosti. Teško se oteti dojmu da je stripovski predložak tematski ozbiljniji od filma. To se može naslutiti u scenama filma poput priče o imigrantima koji nemaju kuda, razorenog planeta koji je kolateralna žrtva vojnog divljanja itd, itd. Međutim, Besson izbjegava ozbiljnije se pozabaviti takvim temama i film odvesti u zanimljivije i(li) provokativnije minute.



Besson je angažirao osebujnu glumačku ekipu - ministra obrane tumači američki glazbenik Herbie Hancock dok se u jednoj od važnijih uloga pojavljuje Rihanna (ona je vjerojatno angažirana kako bi donijela dodatnu zaradu na kino blagajnama). Eksperimentiranje s glazbenicima-glumcima nije promašena ideja - puno veći problem je izbor Dane DeHaana za ulogu Valeriana. Glavni lik filma je superinteligentni i snažno senzibilizirani tajni agent (tu problema nema - gledatelj će povjerovati DeHaanu). Međutim, Valerian je predstavljen mangup, ljubitelj žena - svemirska kombinacija James Bonda i Han Soloa. Tu stvari baš i ne funkcioniraju najbolje - DeHaanov Valerian ponaša se i izgleda poput neposlušnog tinejdžera. Bez šarma i karizme. Cara Delvinigne nešto je uvjerljivija kao Laureline, ali kemija između glavnih junaka nije pretjerano uvjerljivo djelomično i zbog klišeizirane, predvidljive volim te, ali ne želim ti to priznati ljubavne priče.
Najskuplji europski film svih vremena vizualna je atrakcija, maštovita i raznobojna ekranizacija koju vrijedi pogledati u kinu. Ipak, vizualna raskoš ne može sakriti mane Bessonova filma zbog kojih "Valerian i grad tisuću planeta" nije iskoristio velike potencijale koje nudi stripovski predložak.

OCJENA: 6







petak, 28. srpnja 2017.

TRAMVAJ ZVAN ČEŽNJA



REDATELJ: Elia Kazan
GLAVNE ULOGE: Marlon Brando, Vivien Leigh, Kim Hunter, Karl Malden
TRAJANJE: 122 minute
GODINA PROIZVODNJE: 1951
NAZIV ORIGINALA: A Streetcar Named Desire


"Tramvaj zvan čežnja" američka je drama iz 1951. godine, adaptirana prema istoimenoj kazališnoj drami Tennesseeja Williamsa. Film prati Blanche DuBois (Vivien Leigh), profesoricu engleskog jezika koja pod nerazjašnjenim okolnostima napušta gradić Auriol u Mississippiju i odlazi u New Orleans živjeti sa sestrom Stellom (Kim Hunter) i njenim mužem Stanleyem Kowalskim. Suprotnih karaktera, Blanche i Stanley ulaze u sukob već od samog početka. Blancheina rječitost i damsko držanje izazivaju u Stanleyu podrugljivost i potrebu da ju ponizi, dok Blanche Stanleya smatra primitivcem, čije ponašanje i sirova seksualna privlačnost kojom zrači u njoj istodobno bude strah i požudu. Stanley je sumnjičav i želi saznati pravu istinu o Blancheinom odlasku iz rodnog gradića, koja biva razjašnjena spletom različitih okolnosti, što u Stanleyu budi zvijer spremnu učiniti sve da raskrinka Blanche i dovede ju do konačnog sloma.



Ono što cijeli film čini velikim dva su nevjerovatna performansa koja su i za današnje glumačke standarde daleko iznad prosjeka. Vivien Leigh s nevjerovatnom lakoćom iznosi prikaz nekadašnje južnjačke ljepotice koja se trudi sakriti nemoralnu prošlost uzrokovanu nemogućnosti da se nosi sa samoubojstvom muža homoseksualca. Upoznavši Stanleyevog dobrodušnog prijatelja Mitcha počinje vjerovati da joj se napokon pruža prilika za srećom, ali Stanleyevim uplitanjem i ta sreća postaje kratkoga vijeka. Postupan prikaz Blancheinog ludila i deluzija kojima se zavarava dočaran je snimanjem krupnog plana i polka glazbom koju samo ona čuje, kao i približavanjem pomičih zidova koji se u određenim scenama primiču ostvarujući efekt sužavanja prema njoj. 
I kazališnu dramu i adaptaciju za veliko platno režirao je isti čovjek, Elia Kazan, čiji je maestralan opus zasjenjen kontroverzama vezanim uz odavanje imena članova Komunističke partije u Hollywoodu.  Uloga Stanleya Kowalskog, na Tennesseejevo inzistiranje, i u predstavi i u filmu pripala je Marlonu Brandu koji je do tada ostvario tek jednu filmsku ulogu i to onu nepokretnog vojnog invalida Kena u filmu The Men, za koju se pripremao boraveći nekoliko mjeseci u bolnici sa pravim vojnim invalidima.


Tennessee Williams svojim je inzistiranjem da uloga surovog alfa muškarca Stanleya Kowalskog pripadne Marlonu Brandu, dao svijetu filma ono što mu je nedostajalo valjda od samog početka distribuiranja tzv. talkiesa. Old school ekipa glumaca nekoliko desetljeća kretala se već dobro uhodanim glumačkim putevima davajući svojim filmskim izvedbama kazališni melodramatski prizvuk i i predvidiv scenski pokret ne davajući ni malo prostora za improvizaciju ili pokušaj pronalaska karakteristika koje trebaju donijeti na platno, a koje bi trebali znati pronaći unutar vlastite svijesti.
Taj velik i neizmjerno potreban zaokret u načinu na koji glumci interpretiraju svoje uloge Brando je napravio primjenjujući tzv. method acting. Jedna od bitnijih odrednica tog učenja je sposobnost glumca da osvijesti iskustva i događaje iz vlastitog života koje zatim primjenjuje u kreiranju lika koji treba iznijeti.
 Koliko god se trudio, Marlon nikako nije mogao shvatiti lik Stanleya, kojeg je mrzio i uspoređivao sa zvijeri. No ipak, smatrajući da u svaki film treba unijeti istinu, odlučio je da je upravo on taj koji može to učiniti i stati na kraj glumačkim izvedbama starijih i nagrađivanijih kolega koje je smatrao smiješnim i predvidljivim. Kako bi prihvatio lik Kowalskog i odglumio ga na najuvjerljiviji način, Brando se oslonio na prisjećanje ne tako idiličnog djetinjstva. 
Odrastanje uz oca zlostavljača i majku alkoholičarku, dalo mu je izvrsnu podlogu za iznošenje vrlo kompleksnih uloga. Postupno je počeo preuzimati očev obrazac ponašanja i usavršavati lik Stanleya koji je onda počeo preuzimati njega, iz dana u dan sve više i više , a kada ga je preuzeo u potpunosti dobili smo jedan od najboljih glumačkih performansa u filmskoj povijesti koji je (uz ulogu Vita Corleonea, naravno) Marlonu potpuno zasluženo priskrbio status najboljeg glumca svih vremena. Međutim, Oscara će dobiti tek za nekoliko godina za ulogu Terrya Malloya u još jednom Kazanovom klasiku, "Na dokovima New Yorka", no po mom skromnom mišljenju, kipić je itekako zakasnio.


Vivien Leigh je desetljeće prije oduševila u ulozi Scarlett O'Hare u "Prohujalo s vihorom", za koju je osvojila prvog Oscara, a Blanche joj je donijela i drugog, još sjajnijeg i više zasluženog, ako uzmemo u obzir da se u to vrijeme i sama borila sa unutarnjim demonima i narušenim psihičkim zdravljem, što će kako godine budu prolazile sve više štetiti njenom profesionalnim i privatnom životu. 
"Tramvaj zvan čežnja" pokazuje kako se postaje klasikom kinematografije. Iako je prošlo više od 6 desetljeća od prvog prikazivanja, teme koje se njime isprepliću aktualne su i danas. Pedofilija, mentalne bolesti, mizoginija, homofobija, promiskuitet i strah od starenja samo su neke od tema, koje se, bilo izravno ili suptilno, provlače kroz ovo djelo, čineći ga besmrtnim i legendarnim kao što je i sam Brando.

Autorica recenzije: Mirna Markulinčić

srijeda, 26. srpnja 2017.

I AM HEATH LEDGER



REDATELJI: Adrian Buitenhuis, Derik Murray
GLAVNE ULOGE: Ang Lee, Kate Ledger, Kim Ledger, Djimon Hounsou, Naomi Watts, Ben Mendelsohn
TRAJANJE: 95 minuta

"Neki su ljudi veći od prostora koji svijet pruža."

Biti zaposlenik i(ili) vlasnik videoteke u vrijeme kada su video klubovi bili središta okupljanja ljubitelja filma različitih generacija i različitih sklonosti (filmskih naravno) bilo je zabavno i zanimljivo iskustvu. Posebno su bili zanimljivi članovi koji su više puta posuđivali isti film ili filmove - osobne favorite koje su toliko voljeli da bi ih gledali desetke puta. Među takvim naslovima mnogi su kultni i(li) svima nam dobro poznati filmovi. No bilo je i filmova koji nisu klasici, nisu kultni, mnogi ih u tadašnjoj bogatoj ponudi nisu pogledali, ali za dio članova bili su predmet obožavanja - redoviti tjedno filmsko štivo. Jedan od takvih filmova bio je i romantična komedija "10 razloga zašto te mrzim". Film koji je zapravo "Ukroćena goropadica" Williama Shakespearea oživljena u američkoj školskoj svakodnevici bio je mjesecima redovito filmsko štivo ekipi starijih tinejđerica. Nakon 15-20 gledanja pitao sam djevojke zašto uvijek baš taj film. Odgovor je bio - film je dobar, gledamo ga često zbog onog Patricka, dečko je zgodan, odlično glumi i jedva čekamo da snimi neki novi film.
Osam godina kasnije Patrick je odrastao i ostvario jednu od najboljih glumačkih izvedbi u ovom stoljeću - Jokera u "Crnom vitezu", središnjem i najboljem dijelu trilogije o Batmanu. Bila je to pretposljednja Patrickova uloga, svijet je napustio u 28 godini. On je Heath Ledger čija je životna priča ispričana u dokumentarnom filmu autora Derika Murraya i Adriana Buitenhuisa.



Nakon kraćeg prikaza glumčeva djetinjstva redatelji nas vode na mjesto (ne)sreće - Hollywood. Nemirni duh mladog je Australca odveo u tvornicu snova gdje počinje graditi karijeru. Kroz presjek Ledgerove filmografije upoznajemo i detalje iz njegova privatnog života. U filmu govore glumčevi prijatelji, majka i sestra te kolege glumci i redatelj Ang Lee. Svaki od sugovornika govori o detaljima koji gledatelju približava nepoznatu glumčevu stranu. Tko je zapravo bio Heath Ledger?
"On je doista bio umjetnik." - govori Naomi Watts i na neki način opisuje najveću vrijednost dokumentarca. Film otkriva odnosno pokazuje kako Heath Ledger nije bio samo Joker nego puno više od uloge koja mu je posthumno donijela Oscara. U redu, Joker je zaštitni znak i najveća uloga glumčeve prekratke karijere no nije jedina vrijedna spomena uloga. U filmu se spominju nastupi u "Patriotu", "Balu čudovišta", "Gospodarima Dogtowna", "Planini Brockeback" - filmovima u kojima je Ledger ostavio najveći glumački trag (uz naravno "Viteza tame"). U prisjećanju na pokojnog glumca ističu se emotivne priče kolege Djimona Hounsoua i redatelja Ang Leeja. Dokumentarac otkriva i pripreme za Ledgerov redateljski prvijenac - "Kraljičin gambit". Ledger je ozbiljno pripremao filmsku priču o šahistkinji (glumac je obožavao šah i bio je dobar igrač) sa psihičkim problemima. Smrt je, nažalost, bila brža.


Film donosi i puno zanimljivih detalja iz Ledgerova privatnog života (obitelj, veze sa Australijom, ljubavne veze i povezanost s kćerkom). Nemiran duh i stalna želja za stvaranjem, pokretanjem, druženjem ostavljaju dojam da je Ledger bio emotivac koji je osjećaje nosio čitavo vrijeme sa sobom - oni su bili njegov pokretač, inspiracija, ali, kako to kod snažnih emocija često i biva, ponekad i teret, prokletstvo. Teret slave ponekad je pretežak, želja za glumačkim poslom donijela je i stvari s kojima se glumac teško nosio.
Ledger bio je opsjednu snimanjam, kamerom i fotografijom. Snimao je gotovo svaki dan (neke od materijala možemo vidjeti u filmu), važne i manje važne trenutke iz vlastitog, ali i života bliskih mu osoba. Heath je obožavao glazbu, ona je bila neizostavni dio njegovog života. Jedan od najzanimljivijih detalja filma povezan je upravo s glazbom. Klavirom i uspavankom...
Ljubitelji "Viteza tame" neće biti razočarani tretmanom kojeg je Joker dobio u filmu. Saznajemo koliko je Ledger želio nastupiti u filmu - zamolio je poznate da mu dogovore sastanak s Chrisom (Nolanom) i da ih ostave nekoliko minuta nasamo. Nakon susreta glumac je dobio ulogu. Sve ostalo je povijest (prva saznanja kako će izgledati i zvučati novi Joker imali su glumčevi prijatelji i obitelj - naravno bili su oduševljeni.)


"I am Heath Ledger" posveta je i prisjećanje na život prerano preminulog glumca. Kroz sjećanja prijatelja, članova obitelji i ljudi koji su radili s Ledgerom saznajemo mnoge dosad nepoznate detalje iz glumčeva života. Film koji će mnoge natjerati da dublje istraže glumčevu filmografiju koja je, unatoč odlasku sa tek 28 godina, vrlo zanimljiva. Joker je zauvijek otišao, ali uspomene na njega i dalje žive. "I am Heath Ledger" najbolje to dokazuje.

ponedjeljak, 24. srpnja 2017.

HANNIBAL



AUTOR SERIJE: Bryan Fuller
GLAVNE ULOGE: Mads Mikkelsen, Hugh Dancy, Laurence Fishburne, Caroline Dhavernas, Gillian Anderson, Scott Thompson, Aaron Abrams
TRAJANJE: 3 sezone, 39 epizoda

Ako je za Vas definicija dobrog obroka hamburger “s nogu” i krompirići ovo nije serija za vas.
Ako uživate gledajući američke sit-come od 25 minuta gdje pet glumaca u tridesetim pokušavaju da se spontano nađu u situacijama u kojima se obično nalaze adolescenti , postoji velika šansa da će za vas Hannibal biti prekomplikovan, spor vjerojatno i dosadan.
Ali ukoliko spadate u kategoriju onih koji znaju koje vino se uz koju vrstu ribe servira, ako još znate svezati kravatu na windsor čvor te imate makar jedno trodijelno odijelo u ormaru onda postoji dobra šansa da ćete dati šansu ovoj seriji.
Za sve one koji se jesu ili bi se mogli prepoznati u gornjem opisu ide ova mala recenzija serije koja je završena, ali zaslužuje da ne padne u zaborav.


Hannibal Lecter je poznati lik pisca Tomasa Harrisa koji se pojavljuje u njegovoj knjizi Crveni zmaj a poslije i u ekranizovanom bestseleru koji je većini naših čitalaca poznatiji kroz ekranizaciju i film Kad jaganjci utihnu. Radi se o filmu za koji je Sir. Anthony Hopkins dobio oskara prikazujući lik doktora psihilogije Hanibbala Lectera, visoko sofisticiranog sociopatu sa fetišem za ubijanjem i konzumiranjem svojih žrtava.
Uloga radi koju je Hopkins odigrao dugo vremena je predstavljala zlatni standard glumišta za likove intelektualaca sociopata, psihopata sa visokim stepenom svijesti i još većim koeficijentom inteligencije. Ali ne više !
U seriji Hannibal pomenutog doktora tumači danski glumac Mads Mikkelsen, poznati evropski glumac markantne vanjštine koji ritam ove serije podiže na jedan sasvim novi nivo u odnosu na Hopkinsa. Hopkinsov Hannibal je stariji, iskusniji zagrnut godinama iskustva i sofisticiranosti, skriven i otkriven jedino u pogledu, polaganoj dikciji i ponekoj grimasi koju je glumac maestralno prikazao. S druge strane Mikkelsenov Hannibal je markantan muškarac srednjih godina u punoj intelektualnoj i fizičkoj snazi, također rafiniran i educiran ali ujedno i vječita prijetnja koja je tokom gledanja serije uvijek prisutna i jedva suzdržana. Tvorac serije Bryan Fuller je vrlo precizno prepoznao da kvalitet originalnog Hannibala leži u intelektualnim duelima koje on ima sa ostalim karakterima filma tako da u seriji Hannibal od samog početka ima svog pandana u podjednako kompleksnom liku Williama Will Grahama kojeg maestralno tumači Hugh Dancy.
Will Graham je i u originalnom filmu a i u knjizi bio glavni oponent Hannibala ali isključivo kao inteligentni i sposobni detektiv policajac koji razumije zlo ali je i daleko od istog, ono ga ne privlači, on ga razumije, ali nema opravdanja za njega.


Novi Will Graham je i sam izmučen lik sa mračnom stranom koju jedva drži pod kontrolom i radi koje je tako dobar u razumijevanju i otkrivanju psihopata i ubica te je kao takav idealan partner Hannibalu koji tu njegovu tamu vidi, prepoznaje pa čak i pothranjuje.
Serija kroz tri sezone obiluje intelektualnim raspravama između pomenutog dvojca, nadmudrivanjima i dijalozima koji su barem iz aspekta autora koji piše ovu recenziju do tada neviđeni. I da, serija je krvava, obiluje scenama ubistava koje nadopunjuju ritam čitave serije te na dosta umjetnički naglašen pa nekad i pretenciozan način učvršćuje ritam serije. Ono što je bitno istači, ubistva, krv, sakaćenja su uvijek u službi serije i radnje. Nikad nisu sami sebi cilj već isključivo sredstvo, u službi su serije. Mnoge je gledaoce količina krvi i način prikazivanja smrti inicijalno odbio jer predstavlja novi način prikazivanja nasilja u serijama, ali ovako kompleksna serija sa kompleksnim karakterima mora imati kompleksan i način prikazivanja nasilja.
Muzika je također dio serije kojem se pridala velika važnost iako termin muzika ne dočarava precizno ambijentalnu muzičku pozadinu ispunjenu bazičnim prenaglašenim i često preglasnim zvucima bubnja, frula i žičanih instrumenata koji imaju za svrhu da nerve gledaoca zategnu poput strune za vrijeme gledanja.


Igra mačke i miša traje tri sezone kroz koje kolokvijalni miš vrlo često goni mačku i za ovog autora je serija predstavljala pravo osvježenje u odnosu na s lakoćom snimljene i često neinventivne serije kakve se serviraju gledaocima. Svaka odgledana epizoda je priča za sebe, ali je ujedno i kockica većeg mozaika i to vrlo preciznog mozaika koji će strpljivog gledaoca u konačnici nagraditi ali i oštetiti. Nagraditi u smislu jednog novog sineastičkog iskustva, a oštetiti u smislu da će vam poslije Hannibala mnoge popularne serije čak i sa sličnom tematikom djelovati prejednostavno i mlako.
Namjera ovog autora nije da detaljno analizira seriju već samo da istu zagrebe i učini interesantnom za one kojima je promakla.
Zato otvorite bocu Batard Montrachet i uz tartufi bianchi počastite svoje intelektualno nepce
serijom koja to zaslužuje.

Autor recenzije: Tarik Dževlan

subota, 22. srpnja 2017.

PRVI POGLED: SNOWMAN




Nakon dugog čekanja, informacija i dezinformacija Harry Hole počinje svoj filmski, hollywoodski život. Tko je Harry Hole? Riječ o detektivu iz Osla, glavnom junaku kriminalističkih romana norveškog pisca Jo Nesboa. Nesbo je jedan od najčitanijih pisaca današnjice i dugo se očekivala prva ekranizacija slučajeva Harrya Holea. Filmska priča o detektivu iz Osla ne počinje redoslijedom kako su izlazile knjige - prva ekranizacija je sedmi roman serijala koji nosi naslov "Snjegović".
Redatelj filma dolazi iz Švedske - riječ je o Tomasu Alfredsonu poznatom po uspješnim ekranizacijama književnih predložaka. Alfredson je oduševio izvrsnom horor-dramom "Neka uđe onaj pravi" iz 2008 godine. Tri godine kasnije redatelj je uspješno prenio na film kompleksnu špijunsku priču "Dečko, dama, kralj, špijun"
Odabir Micheala Fassbendera za ulogu Harrya Holea podijelio je obožavatelje književnog serijala. Najviše je prigovora na neuvjerljivost Fassbenderovog izgleda u odnosu na opisano u knjizi. Bez obzira na kritike treba naglasiti da je Fassbender svojim glumačkim izričajem sposoban prikriti fizičke različitosti u odnosu na knjigu.
Ostatak glumačke ekipe iznimno je zanimljiv - ženski dio ekipe predvode Rebecca Ferguson, Chloe Sevigny i Charlotte Gainsbourg dok su najpoznatiji članovi muške glumačke ekipe J.K. Simmons, Val Kilmer i James D'Arcy. U manjoj, vjerojatno cameo ulozi trebao bi se pojaviti i Jo Nesbo.
Trailer izgleda odlično, Alfredson je (barem vizualno) u sjajnoj formi.
Premijera "Snjegovića" najavljena je za 13.10.

Trailer za "Snjegovića" možete pogledati OVDJE





četvrtak, 20. srpnja 2017.

DUNKIRK



REDATELJ: Christopher Nolan
GLAVNE ULOGE: Fionn Whitehead, Mark Rylance, Tom Hardy, Kenneth Branagh, Gillian Murphy, James D'Arcy, Harry Styles
TRAJANJE: 106 minuta

"Nikada se nećemo predati"

Čak i oni koji mu nisu skloni priznaju mu da je jedan od najvažnijih filmaša današnjice. Da, riječ je o Christopheru Nolanu. Filmaš koji vlastite ideje (potpuno drugačije i van svih pravila kada je riječ o blockbusterima) provodi u djelo i stvara drugačije visokobudžetne projekte. Fascinira lakoća kojom filmaš prelazi s teme na temu odnosno sa žanra na žanr - Nolan se poigrao snovima (nedostatkom snova u "Nesanici" s pokojnim Robinom Williamsm i Al Pacinom, ali i kradljivcima ideja koji snove koriste za svoje operacije ("Početak"). Nolan je režirao triler koji počinje od završetka ("Memento"), novim pristupom oživio Batmana u "Dark Knight" trilogiji te mađioničarski duel obogatio prisustvom Nikole Tesle ("Prestiž" u kojem jednog od najvećih umova u povijesti glumi David Bowie). "Interstellar" ie bila, između ostalog, i Nolanova odiseja - u dijelovima i posveta Stanleyu Kubricku. Ubrzo nakon premijere "Interstellara", Nolan je objavio da je njegov idući projekt ratna drama. Rečeno - učinjeno: "Dunkirk" je stigao u kino dvorane.



Svibanj 1940. Njemačka vojska je u ofenzivi. Belgija je potpisala predaju i savezničkim postrojbama prijeti uništenje. Više od 350 000 vojnika (Belgijanaca, Francuza, Kanađana i Britanaca) povlači se prema francuskoj luci Dunkerque, jedinom mjestu s kojeg bi mogli biti evakuirani u Veliku Britaniju. Vojnici dolaze do gradića, ali moraju čekati na evakuaciju. Savezničke snage pokušavaju usporiti napredovanje njemačke vojske - vremena je sve manje i prijeti im potpuno uništenje....
Kada se krenulo u realizaciju projekta jedan od najvažnijih redateljevih zahtjeva (Nolan i scenarist filma) bio da najvažnije uloge u filmu preuzmu Britanci. Iako su čelnici "Warnera" pokušali progurati poneku nebritansku glumačku zvijezdu s A liste, Nolan nije popustio - "Dunkirk" je, u većoj mjeri, okupio britansku glumačku elitu koja znatno pridonosi autentičnosti, uvjerljivosti filma (naravno, inzistiranje na takvoj glumačkoj ekipi govori i o dozi patriotizma koju Nolan želi ugraditi u projekt). Tom Hardy, Kenneth Branagh, Mark Rylance, Gillian Murphy i James D'Arcy najpoznatija su glumačka ime koja su angažirana na "Dunkirku". Najveće iznenađenje je odabir Harrya Stylesa za ulogu Alexa. Stylesu je nastup u "Dunkirku" debitantska uloga - riječ je o pjevaču grupe One Direction. Redatelj je bio oduševljen Stylesovim nastupom na audiciji i Nolan je u razgovorima tijekom reklamne kampanje više puta ponovio kako je Styles idealan za ulogu vojnika koji se našao u neprijateljskom okruženju. Bez obzira što je Styles debitant u društvu iskusnih, priznatih i poznatih glumačkih vukova, glumačka ekipa je ravnomjerno podijelila minute filma i nemoguće je izdvojiti glavnu ulogu. Zapravo, najvažniji protagonist filma (iako se odlične glumačke izvedbe nikako ne mogu zaobići, ne spomenuti) nalazi se iza kamere. 




Nakon nekoliko uvodnih rečenica koje gledatelja upoznaju sa situacijom na terenu, redatelj nas vodi na mjesto radnje - skupina britanskih vojnika poput čopora gladnih vukova prolazi gradskim ulicama. Koliko je situacija teška saznajemo iz njihovog očajničkog skupljanja opušaka i potrage za pitkom vodom dok na njih padaju leci s pozivima na predaju. Nakon nekoliko sekundi većina ih je ubijena, jedini preživjeli dolazi na plažu prepunu vojnika spremnih na evakuaciju. Od tog trenutka gledamo priču o događajima uoči i tijekom operacije Dinamo koja je završila izvlačenjem i prebacivanjem više od 330 000 tisuća vojnika na teritorij Velike Britanije. Gledatelj događanja prati iz tri perspektive - vode, zemlje i zraka. Sva tri elementa prikazuju dio priče, isprepliću se te se u finalu filma stapaju u jedno.
"Dunkirk" nije sirov i brutalno realističan u prikazu fizičkog stradanja ljudi u ratnim strahotama. Nije poput "Spašavanja vojnika Ryana" ili "Grebena spašenih". Nolan ne izbjegava prikazati nasilje i žrtve koje su zauvijek ostale u Dunkerque (na savezničkoj strani poginulo je 68 000 ljudi), ali nije krvav kao Spielberg i Gibson. No to nikako "Dunkirk" ne stavlja u podređen položaj u odnosu na spomenute naslove - kamera, fotografija te glazba neki su od detalja koji stvaraju nevjerojatnu neizvjesnost čitavim trajanjem filma.



"Dunkirk" je izuzetno intenzivan i napet film. Događaji se izmenjuju nevjerojatnom brzinom, tenzija ne popušta niti jednog trenutka. Bez obzira na kojem se dijelu ratišta radnja odvija (zrak, zemlja odnosno plaža i voda) film je jednako potresan, napet ponekad i težak za gledanje. Nekoliko je važnih detalja kojima Nolan postiže takav efekt - kutevi kamere i način snimanja gledatelja uključuju u radnju i približavaju događanja u filmu. Kadrovi odnosno vizualni izgled filma je fantastičan - Nolan ponovo spaja naizgled nespojivo - ratni i art film (najsličniji u tom elementu "Dunkirku" bio bi film "Tanka crvena linija" Terencea Mallika). Drugi bitan detalj koji udara ritam odnosno napetost filma je glazba Hansa Zimmera. Ionako sveprisutnu neizvjesnost i prijetnju glazba dodatno pojačava. Nije to tarantinovski soundtrack koji naglašava pojedinu scenu ili lik već je riječ o konstantnim ritmovima (ponekad podsjećaju na otkucaje sata ili srca) koji prate radnju filmu. Prijetnja je stalna i konstantna bez obzira što suprotnu, neprijateljsku stranu uopće ne vidimo. Barem ne u ljudskom obliku.
Prikaz ratnih razaranja te akcijske scene filma izgledaju impresivno. Bez obzira na kojoj se od tri spomenute lokacije događaju scene sukoba su izvrsno snimljene. U redu, nešto atraktivnije su borbe u zraku koje nemamo tako često vidjeti na filmu (područje djelovanja Farriera kojeg glumi Tom Hardy).



Kao u stvaranju napetosti, straha i neizvjesnosti redatelj je jednako detaljan i uvjerljiv u prikazu ljudskih sudbina. Rat je vrijeme koje, ovisi o čovjeku, izvlači ono najgore ili ono najbolje. Kroz niz priča i postupaka likova gledatelj je suočen sa herojskim djelima (koja u slučaju "Dunkirka" nisu samo vojnička), strahom koji dovodi do nevine žrtve iz vlastitih redova (izvrsna epizoda Gilliana Murphya) i nemoralnim, nekolegijalnim postupcima uzrokovanih panikom odnosno brigom za vlastiti život (britanski vojnici ponekad nisu oduševljeni francuskim saveznicima). U filmu možemo pronaći i nekoliko istinskih heroja. Svi oni dio su ratnih događanja točnije stradanja - film nikome od njih ne sudi već prikazuje različite načine na koji ljudsko biće reagira na ekstremne, ratne prilike.
Povijesni kontekst prikazanog u filmu najbolje zapovjednik Bolton (Keneth Branagh) koji u jednom trenutku kaže da je ovo tek početak. Mi smo samo preživjeli - govori jedan od britanskih vojnika na povratku u domovinu. Da, često je u ratnim okolnostim uspjeh preživjeti, ne pobjediti.
Na listama najboljih filmova 2017 godine "Dunkirk" će biti pri ili na samom vrhu. Intenzivan, ispunjen napetošću, briljantno snimljen i emotivan s izvrsnom glumačkom ekipom, "Dunkirk" je izuzetan filmski doživljaj koji Christophera Nolana potvrđuje kao jednog od najvažnijih filmaša današnjice.

OCJENA: 10

utorak, 18. srpnja 2017.

NESANICA



REDATELJ: Christopher Nolan
GLAVNE ULOGE: Robin Williams, Al Pacino, Hilary Swank
TRAJANJE: 118 minuta
NAZIV ORIGINALA:  Insomnia
GODINA PROIZVODNJE: 2002

"Dobar policajac ne može spavati jer mu fali djelić slagalice. Loš policajac ne može spavati jer mu to savjest ne dopušta." - Ellie Burr  


“Nesanica” (“Insomnia”) je američki psihološki triler iz 2002. godine kojeg je režirao Christopher Nolan. Film je remake istoimenog norveškog djela iz 1997. godine. Ovo je jedno od Nolanovih najranijih djela, prije kojeg  je snimio samo  „Following“ i „Memento“. U „Nesanici“ je prisutna prepoznatljiva Nolanova složenost, te veliki broj detalja u radnji, ali i njegova opsjednutost snovima i poremećajima vezanim uz snove, što se kasnije potvrdilo i remek djelom „Inception“.

Film prati dvojicu iskusnih policajaca koji su pod istragom Unutrašnjih poslova, te zbog toga odlaze iz Los Angelesa na Aljasku kako bi istražili slučaj brutalnog ubojstva mlade djevojke. Will Dormer (Al Pacino) i Hap Eckhart (Martin Donovan) su u očitom sukobu jer je Hap pristao na suradnju sa predstavnicima Unutrašnjih poslova što bi moglo utjecati i na Dormera, te srušiti njegove ranije slučajeve. Film je od početka dinamičan, te nas drži u stalnom iščekivanju, a situacija se maksimalno zakomplicira kada prilikom pokušaja hvatanja osumnjičenog za ubojstvo djevojke, Dormer u magli upuca i ubije svog partnera Hapa. Da stvar bude još gora, svjedok svega toga je ubojica djevojke – Walter Finch (Robin Williams), te Dormer potajno počinje surađivati s njim kako bi nekom trećem smjestili ubojstvo djevojke i Hapa.


U filmu dominiraju lokacije snimanja koje uključuju prekrasne krajolike i prizore iz Aljaske snimljene iz ptičje perspektive. Film počinje, ali i završava sa scenom u kojoj bijela tkanina upija krv koja simbolizira Dormerov raniji slučaj u kojem je zbog nedostatka dokaza, podmetnuo krv glavnom osumnjičenom. Također, u filmu postoje vrlo zanimljive, originalne scene kao što je npr. prvi susret Dormera sa Finchom koje završava trkom na rijeci preko plutajućih balvana ili pak lov na ubojicu kod napuštene kolibe na obali rijeke gdje se ne vidi prst pred nosom od magle i vlage.
Boja koja u potpunosti dominira u filmu je bijela - zbog magle, snijega i  svjetlosti (jer dan na Aljasci traje 24 sata). Sve to su uzroci Dormerove nesanice. Al Pacino je fenomenalno odradio ulogu iskusnog, ali i umornog, iscrpljenog i odsutnog Willa Dormera koji, kako film odmiče, postaje sličniji živom mrtvacu, grubog promuklog glasa, velikim podočnjacima i otvorenim ustima u situacijama kada ne priča. Robin Williams je, također, odličan u ulozi Waltera Fincha - hladnokrvnog, proračunatog i inteligentnog ubojice.



 Scene i dijalozi između ove dvije glumačke legende su najveći plus filma. Posebno je upečatljiva scena razgovora na trajektu koja kasnije postaje prva asocijacija na film. Razlog svega toga možda leži u činjenici da obojica glume netipične uloge – Al Pacino ima samo par filmova u kojima glumi pozitivca („Serpico“ i „Miris žene“), dok smo Robina Williamsa navikli gledati kao pozitivca i komičara. Glumačku postavu odlično upotpunjuje Hilary Swank u ulozi lijepe i mlade policajke- početnice Ellie Burr. Uloga koja je Hilary bila odskočna daska za ulogu karijere u filmu „Djevojka od milijun dolara“. Završetak filma ostavlja nekoliko nepoznanica čija su rješenja prepuštena gledateljevoj interpretaciji. Prvo pitanje, na koje odgovor ne zna ni sam Dormer, je: Da li je Dormer namjerno usmrtio svog partnera Hapa? Drugo pitanje: Što je Ellie napravila sa Dormerovim metkom koji ga tereti za ubojstvo partnera – bacila ga u rijeku ili zadržala za daljnju istragu? I treće pitanje je: Da li ranjeni Dormer na kraju umire ili jednostavno zaspe zbog  umora uzrokovanim nesanicom?
Film je bolje prošao kod kritike koja mu daje 92% na Rotten Tomatoesu i 78 na Metacriticu, dok mu publika daje 76% na Rotten Tomatoesu, odnosno 7.2 na IMDb-ju.

AUTOR RECENZIJE: Domagoj Bencun

nedjelja, 16. srpnja 2017.

THE CIRCLE



REDATELJ: James Ponsoldt
GLAVNE ULOGE: Emma Watson, Tom Hanks, Bill Paxton, John Boyega, Karen Gillan
TRAJANJE: 110 minuta

"Tajne su laži." - Bailey

Ljubimac američke filmske publike, James Stewart naših dana, podjednako voljen od publike i van granica SADa nedavno je proslavio je 61 rođendan. Riječ o Tomu Hanksu koji je hollywoodski glumački život započeo nastupom u komedijama. Osamdesetih godina prošloga stoljeća Hanks je nanizao hitove poput "Veliki", "Momačka zabava", "Joe protiv vulkana" i "Turner & Hooch". Izgledalo je da su komedije Hanksova sudbina. Devedesete Hanks počinje s "Romansom u Seatlleu" romantičnom, ali ipak komedijom da bi u dvije godine glumac eksplodirao i pokazao da nema granica - nastupi u "Philadephiji" i "Forrest Gumpu" (u kojem je iskoristio komičarski talent i sjajno portretirao jednog od najomiljenih filmskih likova devedesetih) donijeli su mu "Oscara". Svojim projektima Hanks postaje jedna od najvažnijih, najutjecajnijih i najpopularnijih figura modernog Hollywooda. No i Hanks griješi - ne, nisu u pitanju filmovi u kojima je glavni junak profesor Langdon. Riječ o filmu, "The Circle", jednom od najslabijih projekata u glumčevoj karijeri.




U redu, Hanks nije glavni protagonist priče - nakon kraćeg pojavljivanja u početku filma ponovo ga gledamo negdje nakon sat vremena trajanja. Glavna junakinja je simpatična Mae - sposobna i inteligentna djevojka zaposlena na nezanimljivom, nebitnom radnom mjestu. Mae se boji da neće ostvariti svoje potencijale, teško se nosi s očevom bolešću, nije sigurna u osjećaje prema susjedu (ili je možda sigurna) i pokvario joj se automobil. Nije da je kvar važan za priču filma, ali nek' se nađe - kao da Mae nema dovoljno problema i bez popravka automobila. Teškim životnim okolnostima simpatične Mae kao da se ne nazire kraj sve do trenutka kada joj prijateljica Annie javlja da se pripremi za razgovor na posao. Ne bilo kakav - vlasnik kompanije u kojoj bi Mae mogla početi raditi je Bailey (lik nastao kao kombinacija Zuckerberga i Stevea Jobsa) kojeg glumi Tom Hanks.




Priča filma nastala je na zanimljivoj ideji - internet i društvene mreže zauzimaju sve važnije mjesto u svakodnevnom životu. Virtualni život u mnogim je segmentima na pozitivan način promijenio našu svakodnevicu no postoji i tamna strana interneta. Najviše se govori i priča (koliko su stvari ozbiljne svjedoče i bivši ljudi sustava poput Snowdena) o gubitku privatnosti korisnika, špijuniranju pod izlikom borbe protiv terorizma i sigurnosti. Tema aktualna, zanimljiva i potencijalno provokativna.
Međutim redatelja Ponsoldt snimio je kalkulantski, neuzbudljiv film koji nema ideju kojim putem krenuti i kakvu poruku poslati.
Jedan od najvećih problema filma je potpun nedostatak napetosti. Mae kao zaposlenica kompanije trebala bi biti žrtva Baileyevih ambicija (koje su ogromne - on želi stvoriti paralelni sustav koji bi bio moćniji od države, sustav i obavještajne službe postale bi ovisne o Krugu kao da bi bilo koja država, posebno SAD propustila tehnološke novitete iskorisiti u vlastite svrhe). Djevojka kojoj se ostvaruju snovi nakon novog posla i dolaska u novi hi tech dom trebala bi biti protuteža, suprotnost Baileyu. No, ako je i bilo namjere da se stvari tako prikažu nisu uspjele - Mae (unatoč korektnom izdanju Emme Watson) nije lik oko kojeg će se vezati gledateljeve pozitivne emocije (nakon čudnovate nesreće dobrovoljno pristaje vlastiti život pretvoriti u neku vrstu big brothera). Događanja nakon toga na neki su način posljedica njene odluke.



Bailey je, također, prilično nedefiniran lik. Nejasno je koja je njegova agenda - u redu, više korisnika je vjerojatno jedna od njih, ali stvoriti paralelni sustav i postati moćniji od države. Teško je prihvatiti takve scenarističke vratolomije. Posebno kada Bailey počinje žonglirati odnosno stavljati znak jednakosti između virtualne privatnosti i potrebe da se podijeli znanje.
Radnja filma prilično je neuredna i redatelj ima ozbiljnih problema s funkcioniranjem priče . Postoje trenuci kada se scene redaju bez ikakvog smisla, neki detalji ostaju nerazjašnjeni (npr. što se dogodilo s Annie koja se od vesele djevojke pretorila u očajnu, psihički slomljenu osobu). Interakcija između likova tanka je i prilično neuvjerljiva posebno ako uzmemo u obzir glumačku ekipu. Pristojne glumačke izvedbe nisu uspjele spasiti film.
"The Circle" je lažan i umjetan poput osmjeha kolege s kojim radite i koji Vas ne simpatizira na team buildingu. Unatoč poznatoj glumačkoj ekipi te aktualnoj i zanimljivoj ideji riječ je o konfuznom, nedorečenom i nezanimljivom filmu koji se pamti jedino zbog činjenice da je riječ o posljednjem filmu nedavno preminulog Billa Paxtona

OCJENA: 4

petak, 14. srpnja 2017.

PLANET MAJMUNA: RAT



REDATELJ: Matt Reeves
GLAVNE ULOGE: Andy Serkis, Woody Harrelson, Steve Zahn, Amiah Miller
TRAJANJE: 140 minuta
NAZIV ORIGINALA: War for the Planet of the Apes

"Ja nisam započeo ovaj rat." - Caesar


U moru ponovno pokrenutih filmskih serijala koje imamo prilike gledati proteklih godina, malo je onih koji su opravdali očekivanja. Jedan od pogodaka, svakako je "Planet majmuna". "Postanak", prvi dio trilogije, upoznao nas je sa Caesarom, superinteligentnim majmunom, preciznije čimpanzom, koja uspijeva preživjeti eutanaziju majmuna namijenjenih medicinskim ekperimentima (među uspavanima je i Caesarova majka). Medicinski eksperimenti na životinjama dio je priče filma koji završava globalnom apokalipsom. Za čovjeka. Film je podjednako dobro (u redu, dobro je preslaba riječ - vrlo dobro ili odlično) prihvaćen od publike i kritike te je na kino blagajnama zaradio dovoljno kako bi se ostvario plan- uskrsnuće "Planeta majmuna" zamišljeno je kao trilogija. Tri godine nakon postanka stigla je zora (u nas čudnovato prevedena kao revolucija) - Caesar je postao vođa, ljudska se vrsta pokušava oporaviti od apokalipse. Počinju prve trzavice između preživjelih ljudi i majmuna (koji postaju sve inteligentniji i sposobniji), ali i unutar majmunske zajednice. Sve vodi prema konačnom obračunu na koji se čekalo tri godine. Rat na planeti majmuna je počeo i upravo je stigao u kino dvorane.


Završni dio trilogije počinje napadom skupine vojnika na majmunsku utvrdu. Vojnici (izgledom i born to kill stavom podsjećaju na američke postrojbe iz Vijetnamskog rata) su iznenadili majmune, izgleda kao da će odnijeti pobjedu, ali ratna sreća se okreće kada majmunima stiže pojačanje predvođeno Caesorom. Bitka je, za majmunsku vojsku, dobivena, deseci su mrtvih na obje strane. Nekoliko vojnika je zarobljeno, ali Caesar ih pušta kao znak dobre volje i poziv na mir upućen pukovniku McCulloughu. Međutim, pukovnik nije oduševljen mirovnom ponudom i već slijedećeg dana ponovo napada. Posljedice napada zauvijek će promijeniti Caeasarovu, ali i pukovnikovu sudbinu...
Završni dio trilogije je, kako i naslov sugerira, punokrvni ratni film - kombinacija ratnih stradanja, akcije i razaranja te drame. Kao i u svakom ratu povijest najviše pamti vođe (ili vojskovođe) pa je, kroz temeljni sukob ljudi i majmuna, redatelj prikazao kroz tragičnu povezanost Pukovnika i Caesara. McCollough podsjeća na još jednog, poznatog i slavnog pukovnika iz filmske povijesti - Kurtza iz "Apokalipse danas". Kurtz, vojnik besprijekorne vojne karijere, pobjegao je od ratnih događanja i postao vođa domorodaca. McCoullogh je, također, vođa, ali ne traži mir nego ima namjeru ratovati. Do kraja. Do istrebljenja. Njegova militantna zajednica natopljena je fašističkim idejama - nisu samo majmuni vrsta za istrebljenje i(li) zatočenici radnih logora: pukovnikova misija je i likvidacija pripadnika njegove vrste. Nemilosrdni sadist nije površno prikazan lik - razlozi zbog kojih od Pukovnika ne vrijedi očekivati milost skrivaju se u prošlosti. Grijesi prošlosti duboko nagrizaju psihu Pukovnika sve do trenutka kada stanje postane neizdrživo.



Na suprotnoj strani je Caesar - mudar i inteligentan vođa majmuna čije smo sposobnosti upoznali u prethodnim filmovima. Caesar ne želi sukob - nije ga izazvao i svjestan je da rat nosi ogromne žrtve - Mi nismo divljaci. Borimo se za opstanak - njegove su riječi (ha, ne kaže se uzalud da su životinje mudrije i pametnije od nekih ljudi). Mudri i racionalni vođa mijenja se u trenutku kada mu rat u liku Pukovnika nanosi ogromnu žrtvu i bol. Tada stvari postaju osobne, racionalnost i mudrost vođe polako nestaje, a želja za osvetom postaje sve snažnija. Caesar je, kao i Pukovnik, slojevito prikazan. Redatelj sugerira kako ratna stradanja nemaju pobjednika - postoje tek manje ili više poraženi. Drugi detalj kojim se redatelj bavi kroz lik Caesara su stradanja u ratnim vremenima odnosno koliko oni koji nisu osjetili ratne strahote mogu suditi odnosno prosuđivati o postupcima onih čije je živote rat zauvijek promijenio. Da, oprost je lijepa i plemenita stvar no bol i želja za osvetom (često potpuno iracionalna i opasna - takve se odluke donose kada emocije prevladaju razum) ponekad su snažnije. Redatelj zna da jednostranog, konačnog i jednostavnog odgovora nema već prikazuje kako pojedinci reagiraju. Rat na površinu izbacuje najgore (češće) i najbolje. Bez obzira o kojoj vrsti je riječ.



Uz spomenutu "Apokalipsu danas", film sadrži detalje koji podsjećaju i na "Gospodara prstenova", "Veliki bijeg" i filmove o stradanjima u koncentracionim logorima (kao uzore redatelj navodi i Kubrickove ratne filmove). Osim odnosa čovjeka prema prirodi i životinjskom svijetu redatelj se bavi i međuljudskim odnosima. Zaključak? Budućnost ljudske vrste prikazana je u finalu filma. Obzirom na povijest i vječnu potrebu za destrukcijom i ratovanjem sudbina koju nam proriče Reeves nije nemoguća.
Film odlikuje sjajna fotografija, predivni kadrovi prirode (film je snimljen u Kanadi) koji su u kontrastu s nakaznim prikazima ratnih stradanja. No i priroda nije vječno neutralna - posljedice razaranja doći će na naplatu. Akcijske scene su izvrsno snimljene, bez pretjerivanja u dužini i sa specijalnim efektima, ali brutalne i krvave. Ratne.
Jedna od vrijednosti Reevesovog filma je polagano otkrivanje odgovora. Tijekom gledanja filma redatelj ne otkriva sve bitne detalje radnje odjednom već ih dozira i prikazuje kako minute filma odmiču.



Reevesov film primjer je kako se napredak specijalnih efekata odnosno filmske tehnologije može iskoristiti na pravilan i odmjeren način u službi priče filma bez trenutaka kada efekti postaju važniji od filma. Glavni lik trilogije, Caesar, tehnički je savršeno napravljen, on je kompleksan lik. Iza Caesara se skriva Andy Serkis, glumac koji je oživio i Golluma u "Gospodaru prstenova". Zbog uvjerljive i nadahnute interpretacije Caesara i Golluma vrijedilo bi razmisliti o novoj kategoriji nagrađivanja glumačkih dostignuća. Ili barem Serkisu dati počasno nagradu. Caesar je najveći razlog.
Ostali članovi glumačke ekipe u majmunskim ulogama zaslužuju najviše ocjene. Ljudi? Tu je glavna faca Woody Harrelson. Odličan u ulozi sadističkog, dijaboličnog Pukovnika. Iz svakog glumčevog pojavljivanja vidljivo je da uživa u ulozi.
"Planet majmuna: Rat" briljantan je završetak izvrsne trilogije. Nemilosrdan i brutalan istovremeno i emotivna ratna priča prepuna sjajno snimljenih scena. Film koji prikazuje okrutnost ratovanja i u kojem većina pripadnika naše vrste nisu pozitivci. No ako pogledamo povijest čovječanstva to i nije (pre)veliko iznenađenje.

OCJENA: 9

ponedjeljak, 10. srpnja 2017.

ISKONSKI STRAH



REDATELJ: Gregory Hoblit
GLAVNE ULOGE: Edward Norton, Richard Gere, Laura Linney, Frances McDormand, Joe Spano
TRAJANJE: 129 minuta
NAZIV ORIGINALA: Primal Fear
GODINA PROIZVODNJA: 1996

"Zašto se kockati s novcem kada se možete kockati sa ljudskim životima." - Martin Vail

“Iskonski strah” (“Primal Fear”) je američki film iz 1996. godine redatelja Gregoryja Hoblita. Scenario je pisan prema istoimenom književnom djelu autora Wiliama Diehla, a 2002. godine snimljen je indijski remake pod nazivom „Deewangee“. Film se može svrstati među najbolje filmove u nekoliko različitih kategorija: jedna od najboljih sudskih drama/trilera, jedan od filmova s najboljim debitantskim nastupom (Edward Norton) te jedan od najboljih filmova u kojem glavni lik ima psihofizičkih problema, nedostataka.

U filmu su indirektno povezani brojni negativni slučajevi: malverzacije i bitka za zemljište između gradskih moćnika, seks skandal u koji je uključen vrh Katoličke crkve, te monstruozno ubojstvo nadbiskupa koje uključuje 78 uboda nožem pri čemu je ostao bez prstiju, očiju, te još ponekog ekstremiteta. Aaron Stampler (Edward Norton) uhvaćen je sav krvav prilikom pokušaja bijega, te je optužen za ubojstvo nadbiskupa. Ulogu njegovog branitelja, brzinom munje, preuzima ugledni odvjetnik Martin (Marty) Vail (Richard Gere) uživa biti u središtu pažnje, kao i u fokusu medija. Osim što pred sobom ima naizgled izgubljen slučaj, ulog postaje znatno veći, te se stvari dodatno kompliciraju kada ulogu tužiteljice dobije Vailova bivša djevojka Janet Venable ( Laura Linney). Preko slučaja njih dvoje rješavaju neke svoje osobne razmirice i repove koji se vuku iz prošlosti, a na kocku stavljaju ugled, karijeru, čak i vlastiti život.


Richardu Gereu („Dani raja“, „Hachi: Priča o psu“, „Lijepa žena“)  odlično je legla uloga inteligentnog, snalažljivog, arogantnog odvjetnika, te se ovo može smatrati jednom od njegovih najboljih uloga u karijeri. Kroz čitav film možemo vidjeti odnosno čuti zanimljiva Vailova razmišljanja poput rečenice koju kaže svakom novom klijentu prilikom njihova prvog susreta: „Jeste li čuvali novac za crne dane? Jer sad je crno, da crnje ne može biti...“ ili pak situacija u kojoj objašnjava zašto ne ide u Las Vegas: „Zašto se kockati sa novcem, kada se možete kockati sa ljudskim životima?“ U ulozi njegove suparnice, kako na sudu, tako i u životu izvan posla, nastupa  vrlo dobra Laura Linney („Trumanov show“, „Mistična rijeka“, „Egzorcizam Emily Rose“), te je i u njenom slučaju ovo jedna od najbolje odrađenih uloga u karijeri. Njihove sudare u sudnici odlično sprječava i razdvaja Alfre Woodard u ulozi profesionalne, odmjerene i tolerantne sutkinje Shoat.



Kao šećer na kraju, treba spomenuti fenomenalnu debitantsku ulogu Edwarda Nortona koji je dvostrukom ulogom oduševio čitav filmski svijet. Norton je izabran među 2100 kandidata, a ulogu Aarona su prethodno odbili Leonardo DiCaprio i Will Wheaton. Unatoč fenomenalnoj Nortonovoj ulozi koja je uslijedila u „Klubu boraca“, usuđujem se reći da je uloga Aarona Stamplera ujedno i njegova najbolja uloga u karijeri. Nortonova interpretacija Aarona za mnoge je ljubitelje filma jedna od najboljih premijernih uloga u povijesti. Norton se izvrsno transformira iz tihog, jadnog, preplašenog i nevinog Aarona u agresivnog, brutalnog i žestokog Roya, toliko uvjerljivo da gledatelj ima dojam da je riječ o različitim glumcima. Svoje odlične glumačke sposobnosti, koje uključuju mogućnost transformacije u više različitih likova, kasnije je potvrdio u filmovima koji su uslijedili. Prvi primjer je „Američka povijest X“ gdje se odlično iz okorjelog neonacističkog skinheada pretvara u sasvim normalnu, kulturnu i zrelu osobu, a drugi, manje poznat, je „Miris trave“ u kojem glumi dvojicu braće potpuno različitih karakteristika - jedan je gospodin, drugi narkoman. 
Film je prošao vrlo dobro kod publike, nešto slabije kod kritike. Na IMDb-ju ima ocjenu 7.7, a na Rotten Tomatoesu 89% od publike i 74% od kritike, dok mu Metacritic daje iznenađujuće slabu 4.7 ocjenu.

Autor recenzije: Domagoj Bencun

subota, 8. srpnja 2017.

7 FILMOVA ZA LJETO 2017




Ako nemate vremena ili želje za gledanjem serije problema nema - Goodtalking Vam donosi 7 kino filmova iz 2017 godine koje vrijedi pogledati. Riječ je o filmovima koji su premijerno prikazani u kinima tijekom ove godine. Vjerojatno postoji još neki kino koje treba pogledati a nisu među odabranima no kao i svaka lista i ova je, ponekad, subjektivna. Odabrani su filmovi različitih žanrova tako da svatko može odabrati nešto za sebe. Sedam veličanstvenih su:

1. WONDER WOMAN



Obzirom da ljepši spol ima prednost red je popis započeti s jednom damom. I to ne bilo kakvom - Wonder Woman iliti Diane Prince idealan je izbor za sve ljubitelje superjunačkih filmova. Film važan iz nekoliko razloga: nakon slabašnog "Batman V Superman" i tek nešto boljeg "Odreda otpisanih", "Wonder Woman" dokazuje da i likovi iz DC superjunačkog svijeta mogu dobiti odličan film. Diana Prince je pravo osvježenje, ženska superjunakinja u muškom superjunačkom svijetu  i mnogi je nazivaju Sarom Connor našeg filmskog vremena. Gal Gadot je izvrsna u glavnoj ulozi, kemija između glavne junakinje i Stevea Trevora (tumači ga Chris Pine) funkcionira, redateljica Patty Jenkins odradila je vrlo dobar posao. Treba spomenuti i sjajan soundtrack film. Nastavak je najavljen, a prije njih "Wonder Woman" je odličan uvod u "Justice League" koji nas očekuje u 11 mjesecu.

RECENZIJU filma možete pročitati OVDJE

2. LOGAN: WOLVERINE



I dok je Diana Prince započela svoj superjunački kino život, Wolverine (barem kada je riječ o Hugh Jackmanu) je došao do zadnjeg poglavlja. Priča o Loganu odnosno X ljudima potpuno je drugačija od dosadašnjih - akademija više ne postoji, profesor Xavier sada je bolesni, većinom nemoćni starac koji ne može kontrolirati i upotrebljavati svojem moći. Većina X ljudi su bivši, Logan se ne osjeća najbolje i posljednji razlog za borbu postaje djevojčica Lara (izvrsna Dafne Keen). "Logan: Wolverine" sumoran je, prašnjav i izuzetno nasilan posljednji film o Wolverineu u kojem nastupa Hugh Jackman. Veliko finale koje vrijedi vidjeti i slušati - soundtrack filma sadrži Johnnya Casha i "Hurt".

Recenziju filma možete pročitati OVDJE

3. SEDAM MINUTA DO PONOĆI



Početkom godine, kada je pažnja velikog broja ljubitelja filma usmjerena prema nagradi Oscar, u domaća se kina ušuljao novi film redatelja J.A. Bayone ("Nemoguće"). "Sedam minuta do ponoći" (u originalu "A Monster Calls") najpodcjenjeniji je film godine, projekt koji zaslužuje da se o njemu više govori i piše. Priča o dječaku Conoru koji izlaz iz sumorne svakodnevice traži u svijetu mašte i priziva čudovište emotivna je i slojevita filmska priča koja spada u vrh ovogodišnje kino ponude. Bayonov film pomalo podsjeća na "Panov labirint" pa ljubiteljima takvih projekata Bayonin film bi mogao donijeti puno zadovoljstva. I suza. Emotivna priča začinjena je izvrsnom glumačkom ekipom koju predvode Felicity Jones, Sigourney Weaver, Lewis MacDougall i autoritativni glas Liama Neesona. U kino dvorani, nakon završetka filma, poslije dugo, dugo vremena vidio sam da nekoliko gledateljica plače.

Recenziju filma možete pročitati OVDJE

4. MANCHESTER BY THE SEA



Teške teme (istina s više humora, često crnog) obrađuje i "Manchester by The Sea". Radnja filma prati Leeja koji nakon bratove smrti odlazi u mjesto na kojem je doživio nesreću (za koju je i sam odgovoran) koja mu je zauvijek promijenila zapravo uništila život. Redatelj i scenarist filma Kenneth Lonergan film je snimio prema vlastitom scenariju i doista je rijetkost pogledati ovako surovo realističnu priču natopljenu emocijama i humorom. Lonergan gledatelju polako otkriva detalje i kako film odmiče tako se gledatelj sve više povezuje s teškim životnim bojama Leeja, ali i ostalih likova. Oscare je film dobio u kategoriji najboljeg scenarija i najbolje muške uloge (izvrsni Cassey Affleck). Potpuno zasluženo.

RECENZIJU filma možete pročitati OVDJE

5. LA LA LAND



Iako je u sudačkoj nadoknadi izgubio u glavnoj kategoriji na ovogodišnjoj dodjeli Oscara, film redatelja Damiena Chazzela ("Whiplash") osvojio je najviše kipića. Ljubavno-glazbena priča koja se odigrava između Mie i Sebastijana donijela je u kino dvorane dašak starog Hollywooda i pokazala da i mjuzikl može postati financijski isplativ. Radnja govori o vječnoj ljubavi koja je prekinuta životnim odlukama, umjetnicima koji se, ponekad, moraju prilagoditi komercijalnim trendovima kako bi preživjeli. Sve navedeno (i više od toga) prati fantastičan soundtrack. Završetak filma, desetominutni epilog toliko je snažan i uvjerljiv da je publika u dvorani u terminu u kojoj je autor ovih redaka prvi puta pogledao film ostala sjediti nekoliko minuta nakon završetka. Od iznenađenja, šoka i pozitivnih dojmova ili od svega pomalo sasvim je svejedno. Film za budale koje i dalje sanjaju - da, one postoje. Ima ih i dalje. Puno.

RECENZIJU filma možete pročitati OVDJE

6. JOHN WICK 2





Zaboravite Rocka, Stathama i Vin Diesela - glavna akcijska faca je Keanu Reeves. Nastavak "John Wicka" potvrđuje da je Reeves spreman na najveće akcijske izazove. Ponovo sam protiv svih, ponovo ubojito efikasan. Bez obzira o kakvom se oružju radi. Adrenalinska akcija traje od prve do posljednje minute i uvodi nas u treći dio koji ćemo gledati najkasnije 2019 godine. Preporuka prvenstveno ljubiteljima akcije, mada će i gledatelji koji nisu isključivo akcijski nastrojeni uživati.

RECENZIJU filma možete pročitati OVDJE


7. BJEŽI !



Kada se budu radile liste naprofitabilnijih filmova odnosno najvećih iznenađenja 2017 u vrhu (ako ne i na samom vrhu) biti će "Bježi!" (originalni naziv "Get Out") redatelja i scenarista Jordana Peelea. Iako je najavljivan kako horor, "Bježi!" je zapravo psihološki triler s nekoliko izuzetno brutalnih, krvavih scena. Priča filma govori o psihofizičkom asimiliranju koje koristi nekoliko bogatih bijelih obitelji. Žrtve su Afroamerikanci, dakle u podtekstu je naglašeno pitanje rasizma. Redatelj nelagodu i neizvjesnost postiže zvukovima, kamerom i igrom svjetla i sjene. Napeto i originalno, vrijedno gledanja.


RECENZIJU filma možete pročitati OVDJE


četvrtak, 6. srpnja 2017.

SPIDER-MAN: POVRATAK KUĆI



REDATELJ: Jon Watts
GLAVNE ULOGE: Tom Holland, Marisa Tomei, Robert Downey Jr. , Michael Keaton, Jon Favreau, Gwyneth Paltrow, Laura Harrier
TRAJANJE: 133 minute
NAZIV ORIGINALA: Spider- Man: Homecoming

"Svijet se mijenja. Vrijeme je da se i mi promijenimo." - Adrian Tooms


Spidey, Spidey, Spidey... Jedan od najpopularnijih i najzanimljivijh stripovskih, superjunačkih likova dobio je u zadnjih 15 godina pet filmova. Priča je počela 2002 kada je priču o Peteru Parkeru ekranizirao Sam Raimi ("Zla smrt", "Darkman"). Tobey Maguire je, unatoč činjenici da je bio desetak godina stariji od lika kojeg tumači, preuzeo ulogu Spider-Mana. Rezultat je bio korektan film no teško se, već tada, bilo oteti dojmu da je Spider-Man materijal za intrigantniji film. Komercijalni rezultati bili su dobri pa su, očekivano, uslijedili nastavci. Raimi-Maguire-Dunst Spider-man priča završava 2007 godine trećim, najslabijim dijelom koji je postao žrtva megalomanije i prevelikih scenarističkih ambicija. Obzirom da su Marvelovi superjunaci superisplativa roba na svjetskim kino blagajnama, Spider-Man je brzo uskrsnuo - godine 2012 kreće "Čudesni Spider-Man" s tada mladim nadama Andrew Garfieldom i Emmom Stone. No i ta je priča, unatoč radikalnijim detaljima priče dvojke (smrt Gwen Stone) i pristojnoj zaradi, barem kako sada stvari stoje, brzo završila. Ne zadugo - prošle godine u "Građanskom ratu" Spider-Man je ostvario efektnu sporednu ulogu koja je bila uvod u "Povratak kući" koji je od ovog tjedna na programu svjetskih kino dvorana.



Uvodne minute filma vraćaju nas u prošlost i upoznaju gledatelja s glavnim negativcem. Ubrzo radnja preskače nekoliko godina i nastavlja tamo gdje je "Građanski rat" završio - Peter se vraća kući i teško se miri s činjenicom da ga mentor Tony Stark čuva. Kvartovska borba protiv kriminala daleko je od obračuna u kakvom je Parker nedavno sudjelovao. Njegova želja za velikim obračunom počinje se ostvarivati kada se upoznaje s ekipom kriminalaca koja koristi moćno i razorno oružje. Toliko moćno da izgleda kao da nije izrađeno na Zemlji. Parker kreće u akciju ne razmišljajući o posljedicama...
Na scenariju filma je, uz redatelja Jona Wattsa, radilo još pet suradnika. Šest scenarista često je loša vijest - rezultat je, u većini slučajeva, kaotična priča i(li) intervencija čelnika kompanije kako bi se preradili detalji koji bi, prema njihovu mišljenju, mogli odnijeti zanimanje gledatalja odnosno zaradu. "Povratak kući" nije takav slučaj - priča filma potpuno izokreće priču prethodnih u tekstu spomenutih filmova o Spider-Manu.



Iako je Peter Parker glavni lik filma, "Povratak kući" više je još jedan film o Osvetnicima nego samostalni Spidey projekt (posebno ako uzmemo usporedbu s prethodnim Spiderman filmovima). Tony Stark bitan je protagonist filma, glavni negativac nastao je kao posljedica osvetničkih aktivnosti i sam završetak filma govori da je veza Starka odnosno Osvetnika važna. Kako za ovaj tako i za buduće Osvetnik/Spider-Man filmove.
Novi scenaristički pristup staroj priči pun je pogodak - lišeni smo poznatih detalja poput onih kako je nastao Spider-Man (ubod odnosno posljedice uboda pauka detalji su na koje su prethodni filmovi potrošili puno minuta - ionako ne bi saznali ništa novo) te nas redatelj od prve minute upoznaje s Peterovim problemima nakon povratka sa prvog osvetničkog zadatka. Ovdje dolazimo do još jednog drugačijeg detalja - za razliku od prethodnih filmova u "Povratku kući" gledamo kako se Spider-Man privikava na život prosječnog tinejdžera. Maguire i Garfield borili su se i privikavali na nove okolnosti dok Hollanda odnosno Spider-Mana gledamo kako se, nakon što je ukrao štit Kapetanu Americi, prilagođava na običan tinejdžerski život. Život u kojem je očaran Lisom (koja je zaljubljena u Spider-Mana) i gdje je, ponekad, predmet ismijavanja (nadimak kojim ga naziva jedan od kolega je Penis Peter).



Tinejdžerski život Petera Parkera prikazan je s puno redateljevog razumijevanja, Peter je opipljivo životan lik. Jedan od onih superjunaka koje će, posebno kada skine kostim, gledatelji (posebno tinejdžeri) razumjeti. Ili barem pokušati razumjeti. Peter se bori sa negativcima, ali i sa vlastitim identitetom i ambicijama. Nije lako nakon epskog obračuna u "Građanskom ratu" hvatati kradljivce bicikla. Svako dobro djelo vrijedi, ali za divlje hormone tinejdžera superjunaka kvartovski poslovi nisu dovoljni. Posebno kada moraš slušati mentora.
Tony Stark, Parkerov je mentor, sensei koji želi obuzdati odnosno zaštiti mladog učenika. Starkova motivacija potpuno je razumljiva obzirom na događanja u "Građanskom ratu".
Akcijske scene su spektakularne, ne pate od rasipanja piksela podređene su radnji filma i nisu rastegnute kako bi se dobilo na minutaži filma. Čak i u trenucima kada obavlja superjunačku akciju spašavanja Parker pokazuje ljudsko lice.
Radnja filma sadrži nekoliko neočekivanih detalja koji dodatno kompliciraju superjunački život mladog Parkera. Otkriti ih u ovom tekstu bilo bi nekorektno obzirom na njihovu važnost za priču.



Parker i teta May pomlađeni su, interakcija između njih je prirodna i uvjerljiva. Zasluga je to Marise Tomei i Toma Holland. Holland je vrlo dobar izbor za ulogu Spider-Mana - podjednako dobar u kostimu i bez, kao zbunjeni tinejdžer i spasitelj koji mora shvatiti da s velikom moći dolazi i velika odgovornost. I ponekad donijeti prave, ispravne odluke. Unatoč mladim godinama.
Michael Keaton nije podbacio - ulogu negativca odradio je na pravi način. Problem Vulturea (savršeno ime za lik i djelo Adriana Toomsa) je nedostatak ludila. Možda je tako nešto previše tražiti obzirom da je riječ o obiteljskom čovjeku....
Spiderman se uspješno vratio - "Povratak kući" u mnogim je detaljima drugačiji od prethodnih Spidey filmova koje smo imali prilike gledati u posljednjih 15 godina. Promjene su jednom od najpopularnijih superjunaka donijele novu energiju, spektakularne akcijske scene, ponešto humora i vrlo dobro izdanje Toma Hollanda. Za početak novog serijala i više nego dovoljno.

OCJENA: 8