utorak, 31. siječnja 2017.

RESIDENT EVIL: KONAČNO POGLAVLJE



REDATELJ: Paul W.S. Anderson
GLAVNE ULOGE: Milla Jovovich, Ali Larter, William Levy, Ruby Rose, Iain Glen
TRAJANJE: 106 minuta
NAZIV ORIGINALA: Resident Evil: The Final Chapter

"Moje ime je Alice i ovo je moja priča"

Tek što se stišala "euforija" oko "Assassin's Creeda" u kino dvorane stiglo je konačno poglavlje najdugovječnijeg filmskog serijala temeljenog na video igri. Prvi "Resident Evil" snimljen je 2002 godine i bio je, za standarde filmova temeljenih na video igrama, pristojan film. Intrigantna priča, kombinacija horora i akcije ostvarila je solidne rezultate na kino blagajnama (zarada veća od 100 milijuna dolara - budžet tridesetak milijuna) što je bio uvod u serijal dug petnaestak godina. Nastavci su slabiji od uvodnog filma, ali dok je zarade biti će i nastavaka. Zajedničko filmovima serijala su Milla Jovovich u ulozi glavne junakinje Paul W.S. Anderson filmaš koji je režirao nekoliko filmova serijala, a kada nije bio redatelj odgovoran je za scenrije ili je potpisan kao producent. Početkom prošle godine objavljeno je da će šesti film serijala biti i posljednji. U duhu najave film je dobio naslov "Konačno poglavlje".



Na Zemlji je ostalo tek nekoliko tisuća preživjelih ljudi (točno 4472). Ostali su ubijeni ili pretvoreni u zombije zbog kontaminacije T virusom. Jedna od posljednjih preživjelih je i Alice. Lutajući opustošenim Washingtonom, Alice saznaje način kako bi ljudska vrsta mogla ozdraviti. Postoji anti-virus koji bi mogao izliječiti zaražene. Problem? Nalazi se u Raccoon Cityu. Alice ima 48 sati da stigne u grad i spasi čovječanstvo. Dva paklena dana za opstanak ljudske vrste...
Konačno poglavlje počinje minutama u kojima se objašnjava radnja prethodnih nastavaka. Objašnjenje dovoljno da film mogu pogledati gledatelji koji se nikada nisu susreli sa serijalom. Nakon objašnjenja što se sve u posljednjih 15 godina događalo u Resident Evil svijetu slijedi prvi Alicin obračun sa mutiranim spodobama i film kreće u očekivanom smjeru. Borba malobrojnih preživjelih protiv vojske zombija, nasilje, krv i pokušaji da se spasi svijet. Redatelj se trudi impresionirati kadrovima sukoba preživjelih i zombija snimljenih iz ptičje perspektive i cijelim trajanjem filma pokušava se konačnom poglavlju dati veće značenje od prethodnih filmova serijala upravo zbog činjenice da je film najavljen kao završna priča serijala.



Akcijske scene filma prilično su neujednačene i variraju od solidnih (u nekima od njih može se prepoznati utjecaj kultnih filmova prošlosti poput Mad Maxa) do konfuznih i pretjerano nabrijanih. Glavna akcijska figura priče i dalje je Milla Jovovich koja i nakon 15 godina izgleda uvjerljivo u ulozi glavne junakinje. Milla ima stav i žestinu potrebne da se preživi u apokaliptičnom svijetu "Resident Evila".
Redatelj Anderson (ujedno i scenarist filma) veća nas na početak - u tajni podzemni laboratorij Umbrella korporacije. Nakon akcijskih scena odrađenih na površini radnja se seli u podzemlje gdje napetost dodatno hrani klaustrofobičan ugođaj. Povratak na početak te uskrsnuće za serijal važnog lika ima smisla obzirom da je riječ o konačnom obračunu. Međutim...
Finale filma odlazi u očekivanom smjeru - stvari se raspliću očekivano no sekunde prije odjave saznajemo da je završno poglavlje snimljeno s figom u džepu - ostavljen je prostor za nastavak (kojeg ne mora biti, ali za svaki slučaj se serijal može oživjeti) u slučaju dobrog rezultata na kino blagajnama. Priči je kraj, a možda ipak i nije.
"Resident Evil: Konačno poglavlje" izgleda nešto bolje od većine prethodnih filmova serijala. No konačna ocjena ne razlikuje se bitno od prethodnika - razlog za to je završetak filma.

OCJENA: 5


ponedjeljak, 30. siječnja 2017.

JA, DANIEL BLAKE




REDATELJ: Ken Loach
GLAVNE ULOGE: Dave Johns, Hayley Squires, Sharon Percy
TRAJANJE: 100 minuta
NAZIV ORIGINALA: I, Daniel Blake

"Kada izgubite samopoštovanje onda ste gotovi" - Daniel Blake

Početni trenuci izvrstan su uvod odnosno najava događanja u prošlogodišnjem osvajaču "Zlatne palme" - ne vidimo ništa, ali čujemo svašta. Isljednički glas postavlja besmislena pitanja Danielu Blakeu. Blake je na kraju šestog desetljeća života, udovac je i nedavno je preživio srčani udar. Isljednica je zaposlenica britanske zdravstvene ustanova koja mora dati mišljenje o Blakeovom zdravstvenom stanju. Bizarnost cijelog Blakeovog slučaja provlači se kroz čitav film pa je tako možemo pronaći i u uvodu. Zdravstvena djelatnica, strogo se držeći pravila službe, bez ikakvog osjećaja da razgovara s čovjekom, oporavljenikom od srčanog udara postavlja niz pitanja o rukama, nogama....Svemu osim srca. Uzaludni su Blakeovi vapaji kojima pokušava objasniti da je srčani bolesnik. Oni se razbijaju o zid nezainteresiranosti i nedostatka empatije. Kao što je i Blakeova borba za vlastito dostojanstvo i poštovanje izgubljena u bespućima, košmaru birokracije današnjeg društva.



"Ja, Daniel Blake" prošle je godine osvojio "Zlatnu palmu" na filmskom festivalu u Cannesu. Redatelj filma Ken Loach istu je nagradu dobio i prije desetak godina za "Vjetar koji povija ječam". Svakih deset godina Loach dolazi na mjesto sreće i osvaja jednu od najprestižnijih filmskima nagrada.
Za razliku od "Vjetra...", "Ja, Daniel Blake" ne bavi se poviješću već tematizira svakodnevicu običnog čovjeka. Stvarnost koju Loach prikazuje nije nimalo optimistična i vesela već potresna i tmurna - životna priča čovjeka, zapravo ljudi koje ubija birokracija. Bešćutnost i problem mehaničkog odrađivanje posla zaposlenika u državnim službama Loach secira vrlo precizno. Zaposlenici posao određuje bez ikakvog suosjećanja (čast iznimci) i bilo kakvog pokušaja razmijevanja: pravila i(li) zakoni, u slučaju Daniela Blakea često besmislena, jedino su čega se treba pridržavati. Svako iskakanje iz zadanih okvira brzo je ugušeno. Sustav je poput ostarjelog čudovišta - trom, spor i nemoguće ga je promijeniti.



Blake nije jedini slučaj na kojeg se radnja fokusira. Slučajan susret s Katie (vrlo dobra Hayley Squires) i njenom malodobnom djecom, Blakeu pomaže da ponovo postane koristan te ugasi usamljenost. Katie je u jednako teškoj, možda i težoj situaciji od Blakea - činjenica je koju Loach ne propušta naglasiti s nekoliko potresnih scena (događanja u socijalnoj samoposluzi).
Razina poniženja koje glavni protagonisti moraju trpjeti zbog teške životne situacije ogromna je i teška za gledati. Loach prikazuje da splet životnih okolnosti, birokracija i bešćutnost većina državnih institucija oduzimaju ljudskom biću dostojanstvo što često dovodi do teških, najgorih posljedica. Mjesto radnje je Engleska no redatelj šalje univerzalnu poruku - ljudi poput Katie i Blakea su tu, oko nas i pišu svoje teške životne priče.
Uvjerljivost događanja pojačana je dokumentarističkim pristupom priči te radom kamere. Način na koji je film snimljen gledatelju daje dojam kao da negdje sa strane prati sudbine Blake i Katie.




Društveni, socijalni položaj Blakea i Katie težak je i prikazan na potresan i uvjerljiv način. Upravo zbog uvjerljivo prikazanih životnih priča teško je razumjeti zbog čega je Loach inzistirao na detaljima koji bi trebali pojačati empatiju prema glavnim likovima. Njihova stvarnost je ionako teška, okolina u kojoj žive tmurna, olovna i za priču su nevažni detalji poput Blakeovog čekanja na telefonski poziv ili trenuci kada ističe internet kod popunjavanja formulara. Ako je Loach htio relaksirati film i donijeti mu, kroz spomenute situacije, ponešto humora - nije uspio. Situacija u kojoj se Blake nalazi preozbiljna je i teška za gledanje i svaki pokušaj da se gledatelj nasmije ne funkcionira. Slična situacija je i sa ozlijeđenim psom ispred Katiene kuće: Katie i djeca su u groznoj situaciji i ne treba dodatno kupovati empatiju gledatelja takvim detaljem. Uz svo suosjećanje prema teškoj psećoj sudbini.
"Ja, Daniel Blake" potresan je film o ljudima zarobljenima u mreži birokracije. Borba za dostojanstvo i normalan život ponekad je unaprijed izgubljena. Daniel Blake je dokaz.

OCJENA: 8

četvrtak, 26. siječnja 2017.

LA LA LAND




REDATELJ: Damien Chazelle
GLAVNE ULOGE: Emma Stone, Ryan Gosling, J.K. Simmons
TRAJANJE: 128 minuta

Kada je prije nepune dvije godine doživio uspjeh s "Whiplashom", američki redatelj Damien Chazelle imao je ideju za svoj idući redateljsko-scenaristički projekt. Nagrade i nominacije "Whiplasha", kritičarski palac gore te izvrstan prijem kod publike bio je dobar vjetar u leđa za realizaciju projekta koji je Chazelle osmislio prije desetak godina. Obzirom da kombinacija mjuzikla i romantične drame nije garancije velike zarade pa tako i nisu pretjerano zanimljivi glavnim hollywoodskim igračima, brigu o Chazellovom projektu preuzeo je "Lionsgate". Chazelleova priča privukla je zanimljivu glumačku ekipu - nakon "Gangsterskog odreda" i "Te lude ljubavi", "La La Land" ponovo je spojio Emmu Stone i Ryana Goslinga. Uloge u filmu dobili su i oscarovac iz "Whiplasha" J.K.Simmona i glazbenik John Legend. Malo je onih koji su vjerovali da će Chazelle nadmašiti "Whiplash" no "La La Land" ne samo da je nadmašio prethodnika nego je riječ o jednom od najboljih i najvažnijih filmova u posljednjih petnaestak godina.



Kada nakon uvodne špice na kojoj piše presented in cinemascope krene pjesma i ples usred prometne gužve u Los Angelesu jasno je da pred gledateljem neubičajno kino iskustvo. "La La Land" nije ni prvi ni posljednji film čiji je uvod raspjevan, ali malo je filmova u kojima je od prve minute vidljiva ogromna količina filmske energije ekipe zaslužne za realizaciju filma. Zaigran i lepršav, početak filma podsjetio me, prije svega zbog razigranosti i dobrih vibracija,  na "Briljantin" (iako su uvodne minute zapravo hommage "Mladim djevojkama iz Rocheforta") no to je tek početak priče o filmovima kojima se Chazelle naklonio. Nabrojiti sve posvete učinilo bi recenziju (pre)dugom za čitanje i velika je vjerojatnost da se neke ne otkriju nakon prvog gledanja. Utjecaj "Amerikanca u Parizu", "Moulin Rougea" ili "Pjevajmo na kiši" vidljiv je u scenama "La La Landa". Chazelle nije odao počast samo mjuziklu - ogromna fotografija Ingrid Bergman krade nekoliko kadrova. Privlačnost između glavnih likova eruptirati će u kino dvorani (onoj staroj, klasičnoj ne modernoj) tijekom gledanja Jamesa Deana i "Buntovnika bez razloga". Da, "La La Land" je, između ostalog, i film o filmovima, čaroliji sedme umjetnosti.


Gužva na autoputu mjesto je susreta između Mije i Sebastiana. Grad anđela mjesto je u kojem Mija i Sebastian žele ostvariti snove. Ona radi kao konobarica i redovito odlazi na glumačke audicije, on je glazbenik, ludo zaljubljen u jazz. Sebastian želi otvoriti noćni klub u kojem bi gostovali, svirali najbolji jazz glazbenici. Nakon nekoliko susreta Mija i Sebastian ne mogu skrivati osjećaje, ali ponekad je lakše postati slavan nego živjeti ljubavnu priču.
"La La Land" predivno je snimljen film, prepun ne samo filmskih već i običnih a tako važnih životnih detalja (znate onu o sitnicima koje život znače). Kadrovi su izgrađeni skladno, s mjerom i stilom. Chazelle koristi boje kako bi stvorio vizualan ugođaj i(li) naglasio detalj važan za film, ali niti jednog trenutka ne pretjeruje i izbjegava bilo kakvo koketiranje s kičom. Iako posvećen klasicima i tradiciji mjuzikla redatelj ne odbija korištenje vizualnih efekata. Nije riječ o razmetanju i nepotrebnom vizualnom prenemaganju; efekti su potpuno u službi filma kako bi ionako čaroban ugođaj "La La Landa" učinili još impresivnijim.
Kako je "La La Land" (i) mjuzikl glazba je jedan od presudnih elemenata za uspjeh filma. A ona je - fantastična. Autor glazbe je Justin Hurwitz (napisao glazbu i za "Whiplash") i doista su Chazelle i Hurwitz dinamični duo koji daje ritam filmu. Glazba briljantno prati radnju filma - ovisno o situaciji ona je vesela i razigrana, nježna i romantiča ili sjetna i melankolična. I tako sve do nezaboravnog emotivnog finala filma.




Glazba nije samo dekor filma nego i bitan detalj radnje. Sebastian je obožavatelj jazz glazbe i želi otvoriti klub u kojem bi nastupali najbolji jazzeri. Međutim, realnost je drugačija; kako bi preživio  Sebastian je prisiljen krenuti drugim glazbenim putem. Putem u kojem je netko, a ne nitko kao kada svira jazz. Lik Sebastiana, između ostalog, na neki je način posveta svima koji su, privremeno ili zauvijek sasvim je svejedno, odustali od vlastitih snova. Ryan Gosling izvrsno je interpretirao dva Sebastiana - prvi sa fanatizmom i strašću priča i svira odnosno živi jazz dok drugi s grčem na licu (vjerojatno i u želucu) ispunjava obaveze u bandu.
Ljubavna priča Mie i Sebastiana izuzetno je uvjerljiva, podjednako filmska i životna. Zapravo i filmska i životna. Oni su zaljubljeni, imaju zajedničke interese pokušavaju zajedno dosanjati snove o uspjehu. Međutim postaju žrtve vlastitih ambicija i životnih okolnosti. Mia i Sebastian predstavljaju sve one velike ljubavi kojima nije bilo suđeno da traju zauvijek. Ne zato jer je ljubav nestala nego zbog trenutka u kojem se ljubav dogodila. Ostaju tek sjećanja i uspomene te pitanje vrijedi li žrtvovati pravu ljubav zbog uspjeha...
Ryan Gosling i Emma Stone nisu najbolji glumci Hollywooda. Zapravo Ryan i Emma nisu najbolji glumci svoje generacije. No nakon odgledanog filma teško je zamisliti bilo kojeg drugog glumca ili glumicu (malo je nedostajalo da glavnu žensku ulogu dobije Emma Watson - ona je ulogu odbila zbog nadolazeće "Ljepotice i zvijeri, dok je Gosling odbio ulogu u Disneyevom mjuziklu upravo zbog uloge u "La La Landu") u ulozi Mie i Sebastiana. Gosling i Emma izvrsno funkcioniraju, ravnopravni su partneri, savršeno se nadopunjuju i vrlo uvjerljivo interpretiraju emotivna stanja kroz koja prolaze.


Igrom slučaja "La La Land" sam pogledao istoga dana kada su objavljene nominacije za ovogodišnju nagradu "Oscar". Film je nominiran u 14 kategorija, ali to nije presudno za doživljaj La La svijeta. Nominacije (od kojih će mnoge biti potvrđene) će donijeti dodatni publicitet i lijepo je znati da su (i) članovi akademije prepoznali vrijednost "La La Landa" no broj zlatnih kipića neće promijeniti činjenicu da riječ o nesvakidašnjem filmskom iskustvu. "La La Land" je briljantan na svim razinama, film o filmu, glazbi i ljubavi zbog kojeg se voli kino i sedma umjetnost. I tu se više nema što dodati. Niti oduzeti.

OCJENA: 10



utorak, 24. siječnja 2017.

NOMINACIJE ZA OSCARA - 2017




FILM:

- Dolazak
- Hell or High Water
- Lion
- Moonlight
- Greben spašenih
- Hidden Figures
- La La Land
- Manchester by The Sea
- Fences

REDATELJ:

- Dennis Villeneuve - Dolazak
- Mel Gibson - Greben spašenih
- Damien Chazelle - La La Land
- Barry Jenkins - Moonlight
- Kenneth Lonergan - Manchester by The Sea

GLAVNA ŽENSKA ULOGA:

- Isabelle Huppert - Elle
- Natalie Portman - Jackie
- Meryl Streep - Florence Foster Jenkins
- Ruth Negga - Loving
- Emma Stone - La La Land

SPOREDNA ŽENSKA ULOGA:

-Viola Davis - Fences
- Michelle Williams - Manchester by The Sea
- Nicole Kidman - Lion
- Naomie Harris - Moonlight
- Octavia Spencer - Hidden Figures

GLAVNA MUŠKA ULOGA:

- Cassey Affleck - Manchester by the Sea
- Denzel Washington - Fences
- Andrew Garfield - Greben spašenih
- Ryan Gosling - La La Land
- Viggo Mortensen - Captain Fantastic

SPOREDNA MUŠKA ULOGA:

- Jeff Bridges - Hell or High Water
- Marheshala Ali - Moonlight
- Dev Patel - Lion
- Michael Shannon - Noćne životinje
- Lucas Hedges - Manchester by The Sea

ORIGINALNI SCENARIJ:

- Hell or High Water
- La La Land
- Jastog
- Manchester by The Sea
- 20thCentury Women

ADAPTIRANI SCENARIJ:

- Hidden Figures
- Dolazak
- Moonlight
- Greben spašenih
- Lion
- Fences

STRANI FILM:

- Toni Erdmann
- A Man Called Love
- Land of Mine
- Tanna
- The Salesman

ANIMIRANI FILM:

- Moana
- Zootopia
- Kubo and Two Strings
- Red Turtle
- My Life as a Zucchini

KOSTIMOGRAFIJA:

- La La Land
- Čudesne zvijeri i gdje ih naći
- Florence Foster Jenkins
- Jackie
- Tajna veza

FOTOGRAFIJA:
- La La Land
- Dolazak
- Lion
- Moonlight

VIZUALNI EFEKTI:

- Knjiga o džungli
- Doktor Strange
- Čudesne zvijeri i gdje ih naći
- Dolazak
- The BFG
- A Monster Calls
- Rogue One
- Kubo and Two Strings

NAJBOLJA GLAZBA:

- La La Land
- Lion
- Moonlight
- Jackie
- Passengers

nedjelja, 22. siječnja 2017.

ASSASSIN'S CREED




REDATELJ: Justin Kurzel
GLAVNE ULOGE: Michael Fassbender, Marion Cottillard, Jeremy Irons, Brendan Gleeson, Charlotte Rampling
TRAJANJE: 115 minuta

"Naši životi nisu važni. Jabuka je sve."

Nakon uspjele ekranizacije "Macbetha" iz 2015 godine, australski redatelj Justin Kurzel prihvatio je ponudu za realizaciju malo drugačijeg projekta. Iako je većina prebacivanja računalnih igrica na film bila, kreativno i(li) komercijalno, neuspješna čelnici hollywoodskih filmskih studija ne žele odustati od računalnih igrica. Računica je jasna; tržište igrica teško je milijarde dolara, gameri su potencijalni posjetitelji kino dvorana. Red je došao i na "Assassin's Creed", jednu od najpoznatijih i najprodavanijih igrica u povijesti (prodano više od 100 milijuna primjeraka). Kurzel je bez razmišljanja prihvatio projekt (budžet oko 130 milijuna dolara) koji je privukao Macbetha i njegovu lady - Michaela Fassbendera i Marion Cotillard. Osim Fassbendera i Cotillard ekipi filma pridružili su se i Jeremy Irons, Charlotte Rampling i Brendan Gleeson. Obzirom na ekipu filma i pristojan budžet očekivalo se da će Kurtzel konačno pogoditi u sridu i napraviti pravi film temeljen na priči i likovima iz računalne igrice.




Cal Lynch osuđenik je na smrt. No Cal dobiva novu šansu - od sigurne smrti spašavaju ga zaposlenici Abstergo Industriesa. Znanstvenici kompanije uspjeli su razviti tehnologiju pomoću koje je moguće oživjeti genetička sjećanja skrivena u DNK. Cal je spašen kako bi ga vratili u Španjolsku krajem 15 stoljeća. Tamo će oživjeti pretka Aguilara De Nerha pripadnika Assassina - boraca protiv Templara. Uz pomoć De Nerha Lynch želi pronaći Rajsku Jabuku - tajanstveni predmet koji skriva tajnu.....
Koliko se Kurtzel odmaknuo od igrice pisac ovih redaka ne može otkriti iz jednostavnog razloga - "Assassin's Creed" igrao nikada nisam. No jedan od najvećih problem filma je činjenica da se Kurzel nije pretjerano odmaknuo od "Macbetha" (nekoliko scena podsjećaju na redateljev prethodni film). "Assassin's Creed" smrtno je ozbiljan projekt koji ponekad postaje i pretenciozan u želji da postane veći i važniji od priče prema kojoj je snimljen. U redu, dijelovi radnje bave se ozbiljnim temama ("Nasilje je bolest"), ali obzirom da je riječ o filmu temeljenom na video igrici (sa otkačeno suludom pričom) za očekivati je znatno relaksiraniji i zabavniji film.



"Assassin's Creed" stiliziran je film. Magla i dim prate radnju gotovo čitavim trajanjem filma. Kurzel punu pažnju posvećuje vizualnim i scenografskim rješenjima u želji da (barem) izgledom impresionira gledatelja. Film izgleda vrlo dobro u nekim akcijskim scenama (posebno u atraktivnim jurnjavama po krovovima srednjovjekovnih nastambi - šteta da sličnih scena nema više) posebno kada je 3D maksimalno iskorišten.
Obzirom na zaplet odnosno priču tražiti nelogičnosti i dodatna objašnjenja baš i nema smisla. Jedini koji (pre)ozbiljno shvaća priču o Calu Lynchu je Justin Kurzel.
Glumačka ekipa spomenuta je na početku recenzije. Fassbender i Marion Cotillard izvukli su maksimalno iz likova koje tumače. Iskusniji kolege nisu dobili previše prostora, ali iz minuta u kojima se pojavljuju vidljivo je da nisu pretjerano raspoloženi.
Nikada film temeljen na video igrici nije imao ozbiljniju, jaču glumačku ekipu. Nikada očekivanja od filma nastalog prema video igrici nisu bila veća: ne samo zbog glumačke ekipe već i zbog popularnosti "Assassin's Creeda" i odluke da projekt realizira major kompanija. Upravo zbog velikih očekivanja "Assassin's Creed" je postao veliko razočarenje. Hollywood nikako da pronađe dobitnu formulu kada su u pitanju ekranizacije video igara. "Assassin's Creed" to potvrđuje.

OCJENA: 4


DVD, Blu-ray i Blu-ray 3D izdanje filma možete naručiti na http://www.menart.hr/ ,  https://www.facebook.com/menartfilm/

utorak, 17. siječnja 2017.

ZAKON NOĆI



REDATELJ: Ben Affleck
GLAVNE ULOGE: Ben Affleck, Zoe Saldana, Elle Fanning, Brendan Gleeson, Sienna Miller, Chris Cooper
TRAJANJE: 128 minuta
NAZIV ORIGINALA: Live by Night

Kada je objavljeno da će Ben Affleck naslijediti Christiana Balea u ulozi čovjeka-šišmiša internet je eksplodirao. Društvene mreže bile su preplavljene žestokim kritikama i podcjenjivačkim komentarima na glumčev račun. Affleck se nije slomio pod teretom, većinom, negativnih kritika i dogodilo se neočekivano: najbolja (zapravo i jedina vrijedna spomena) karika u zajedničkom filmu Batmana i Supermana upravo je bio Affleckov Batman. Ubrzo nakon pozitivnih reakcija na novog Batmana stigle je vijest da će Ben Affleck režirati (naravno i tumačiti glavnu ulogu) novi Batman film maštovito nazvan "The Batman". Ove godine čeka nas i superjunačko okupljanje Lige pravednika, ali bez obzira na gust superjunački raspored Ben Affleck ne odustaje od običnih filmskih junaka.
U "Zakonu noći" Affleck tumači Joea Coughlina, veterana Prvog svjetskog rata. Rat je završio i razočarani, pomalo umorni Coughlin vraća se u Boston. Joe je sin policajca, ali ne misli krenuti očevim stopama - zajedno s suradnicima organizira pljačke. Iako se nalazi s krive strane zakona, Joe ne pristaje postati vojnik niti jedne veće (irske, talijanske...) kriminalne organizacije u gradu. Joe ne smeta nikome sve do trenutka kada šef irske mafije Albert White (Robert Glenister) saznaje za njegovu vezu s Emom (Sienna Miller). Zašto je Joeova veza s Emom problem? Ema je Albertova ljubavnica.




Mnogi ljubitelji filma smatraju da je Ben Affleck bolji redatelj nego glumac. Argumenti postoje; "Grad lopova" i "Argo" režirani su sa stilom i otkrivaju Affleckov ogroman, sada potvrđeni, redateljski potencijal. "Zakon noći" zamišljen je kao filmaševa posveta gangsterskim filmovima, ali i kriminalistički ep prošlih vremena koji bi pokazao da Affleck zna i može realizirati i takve, od filmske publike, uvijek rado gledane projekte.
Problemi nastaju već u uvodnim minutama filma. Joe Coughlin, porijeklom i postupcima, lik je koji može nositi gangsterski film. Ratni veteran, pomalo izgubljen i razočaran, postaje odmetnik i od zakona, ali se, u početku filma, ne želi prikloniti velikim mafijaškim šefovima. Joe više ne želi ubijati (previše je stradanja doživio i preživio u ratu) i, da priča postane intrigantnija, Coughlin senior je policajac. Dakle, materijala ima. Međutim Joe je (kao i većina likova) utopljen u kaotičnoj priči, scenariju prepunom nelogičnih i neuvjerljivih rješenja. Kada u početku filma Joe i suradnici opljačkaju sudionike partije pokera od gangsterskog šefa (pod čijim se nadzorom odigrava partija) dobiva usmenu opomenu. Ljubavnica tog istog bossa je i Coughlinova ljubav. Coughlin i Ema sastaju se samo kada Brooks odlazi van grada jer tada su sigurni. Mafijaški šef koji upad na teritorij kažnjava ukorom i koji ne zna što radi njegova ljubavnica (do koje mu je, saznajemo kasnije itekako stalo) baš i nije uvjerljiv protagonist. Očekuju se malo drugačije reakcije od čovjeka kakav je Albert White. Problem nije samo u početku i Albertu White: sa sličnim scenarističkim vratolomijama gledatelj je suočen cijelim trajanjem filma.


Nakon trećine filma gledatelj ima dojam da je priča o Joeu Coughlinu završena. Tada počinje nova cjelina koja i nije previše povezana s uvodnim dijelom. Affleckova priča slomila se pod teretom ambicioznosti i želje za realizacijom velikog gangsterskog filma. U "Zakonu noći" možemo pronaći: irsku i talijansku mafiju, poštene i korumpirane policajce, Kubance, vjerske fanatike, Ku Klux Klan, političare... Kaos iz kojeg redatelj nije uspio posložiti razumljivu i(li) uzbudljivu cjelinu.
Finale filma razvodnjeno je s nekoliko prolongiranja završetka. Logični kraj bio bi nakon obračuna i Joeeva povlačenja. No redatelj odlaže kraj tako da završne scene zamišljene kao katarza glavnog protagonista nisu uspjele.



Affleckova gluma nije vrhunska, više je odrađivanje posla no teško je ne primjetiti koliko Joe izgleda smiješno i neprirodno u pojedinim trenucima filma. Bijelo odijelo kao dio imidža dobrog gangstera izgleda kao da je posuđeno od Joevog starijeg brata i(li) oca. Batmanovski nabildani Affleck u tijesnom odijelu izgleda kao zbunjeni tinejdžer a ne mafijaš. Solidne nastupe odradili su Chris Cooper i Brendan Gleeson te Zoe Saldana i Sienna Miller kao Graciela i Emma - Joeve ljubavi, različite u karakteru i načinu života.
"Zakon noći" neuspješan je Affleckov pokušaj da se upiše u povijest gangsterskog filma. Kaotična priča prepuna neuvjerljivih detalja glavna je značajka novog projekta svestranog filmaša. Ostaje nada da će Affleck biti u boljoj formi za predstojeći film o Batmanu.

OCJENA: 5


nedjelja, 15. siječnja 2017.

SEDAM MINUTA NAKON PONOĆI




REDATELJ: J.A. Bayona
GLAVNE ULOGE: Lewis MacDougall, Felicity Jones, Sigourney Weaver, Liam Neeson, Toby Kebbell
TRAJANJE: 108 minuta
NAZIV ORIGINALA: A Monster Calls

"Mnoge istinite stvari izgledaju kao obmane."

Upoznajte Conora. Conor je prestar da bi bio dječak, ali i premlad da bi bio muškarac. Zašto je Conor prestar za dječaka a tek mu je dvanaest godina? Dječakova stvarnost ispunjena je strahom, nerazumijevanjem i neizvjesnošću. Conorovi roditelji su rastavljeni; živi s majkom koja je teško bolesna. Otac je u SADu, baka s majčine strane pretjerano je organizirana i željna kontrole. Uz neizvjesnu obiteljsku situaciju Conora zlostavljaju školski kolege. Za njih on je nevidljiv osim u trenucima kada trebaju nekoga matretirati. Conora muče i noćne more i bijeg od teške svakodnevice pronalazi u svijetu mašte. U pomoć doziva čudovište - ogromno živo drvo (izgledom i govorom kombinacija Groota iz "Čuvara galaksije" i Enta iz "Gospodara prstenova"). Dječak i čudovište sklapaju dogovor; čudovište će Conoru ispričati tri priče, ali nakon toga dječak mora povjeriti novom prijatelju svoju najveću tajnu....



Godine 2012 španjolski redatelj Juan Antonio Garcia Bayona snimio je "Nemoguće" - kombinaciju obiteljske drame i filma katastrofe. "Nemoguće" je film koji je mnogima prošao ispod radara, ali to nije utjecalo na činjenicu da je (uz "Sirotište" iz 2007) redatelju širom otvorio holivudska vrata. Redatelj je zaradio nadimak novi Spielberg zbog angažmana na novom, za sada neimenovanom, nastavku "Jurskog svijeta" (premijera filma najavljena je za slijedeću godinu). U očekivanju nove šetnje s dinosaurima, Bayona je režirao nekoliko epizoda televizijske serije "Penny Dreadful" i "Sedam minuta iza ponoći".
"Nemoguće" je spoj obiteljske dramu i film katastrofe - "Sedam minuta nakon ponoći" spaja tešku Conorovu životnu priču (koja se, kako minute filma odmiču proširuje na čitavu dječakovu obitelj - Bayona ponovo koketira s dramom u obitelji) s bajkom namijenjenu, prije svih, odrasloj djeci. Conor je lik sličan Ofeliji iz Del Torovog "Panovog labirinta" - bijeg od teške svakodnevice traži u mašti. Pomoć za bolesnu majku, ali i lijek za vlastite strahove pokušava pronaći u čudovištu. Bayona je vizualno raskošan, kadrovi su bogati prepuni detalja. "Sedam minuta nakon ponoći" jedan je od onih filmova u kojima su vizualni i zvučni efekti u službi radnje, niti jednog trenutka ne postaju važniji od priče i likova. Posebno su atraktivne priče koje čudovište pripovijeda; animacije prate priče, ali one nisu strano tijelo filma. Potpuno su funkcionalne i filmu daju dodatnu dimenziju. Ne samo zbog vizualne raskoši nego i zbog poruka koje su u njima skrivene.



Koliko god priča filma bila bajkovita toliko je i ljudska, životna s mnogim izazovima koje postojanje čovjeka nosi. Lik Conora, dječaka koji nosi ogroman teret (a tek mu je 12 godina) važan je, intrigantan i izaziva empatiju gledatelj iz više razloga. Bayona kroz dječakov bijeg u maštu i ponašanje briljantno prikazuje ponašanje osobe (da, osobe jer teško je Conorove reakcija i razmišljanja nazvati dječjim) koja se teško miri s majčinom bolešću. Duboko u sebi Conor zna da životna priča njegove majke polako završava, ali teško se pomiriti s istinom. Istinom o gubitku voljene osobe. Conorove emocije i ponašanje životni su i filmu daju snažnu emotivnu crtu. Dječak je ljut, bijesan, tužan, agresivan, traži pomoć i nadu... Emocije proizvodi životna situacija i strah. Strah od gubitka i budućnost bez majke.
Kroz Conorov lik redatelj podcrtava i činjenicu koliko, ponekad, odrasli podcjenjuju dječju percepciju i pogled na svijet. Zatvaranje vrata i izbjegavanje teških tema ne mogu prevariti Conora - dječak zna i osjeća ozbiljnost situacije. Jedna od poruka koju redatelj šalje je i da istina oslobađa - razlozi strahova, nezadovoljstva i nesigurnosti nisu isključivo proizvod našeg okruženja nego se nalaze u nama. Treba skupiti hrabrost i suočiti se s njima. Zbog nas samih, ali i zbog ljudi koje volimo.



Kako minute filma odmiču tako saznajemo više i o odraslim protagonistima filma. Upoznajemo Conorova oca, razloge prekida između njega i dječakove majke. Saznajemo sve više o dječakovoj baki. Na prvu baka i nije pretjerano simpatična no kako se priča razvija gledatelj shvaća da su njeni problemi slični Conorovim - teško se nosi sa bolesti voljene osobe.
Redatelj nije propustio ugraditi nekoliko filmofilskih posveta. Najčitljivije je podsjećanje na "King Konga" iz 1933 godine.
Priču o Conoru nemoguće je ispričati bez uvjerljivih glumačkih nastupa. Ekipu predvodi mali- veliki škotski glumac Lewis MacDougall (debitirao 2015 filmom "Pan"). Izvrsno izdanje škotske glumačke nade - od prve minute filma Conor uvlači se pod kožu i ostaje dugo nakon izlaska iz kino dvorane. Sveprisutna Felicity Jones u zahtjevnoj ulozi Majke odmjerena je i (ponovo) vrlo dobra kao i Sigourney Weaver u ulozi Bake. Treba spomenuti i glas Liama Neesona - nastup pun iskustva i autoriteta.
"Sedam minuta nakon ponoći" predivno je snimljena obiteljska bajka koja se bavi vječnim ljudskim temama. Vizualno raskošan, emotivan s izvrsnim glumačkim izvedbama film španjolskog redatelja J.A.Bayone rijetke će gledatelje ostaviti ravnodušnim. "Sedam minuta nakon ponoći" tjera suze na lice - dvije dame koje sam sreo na izlasku iz kino dvorane najbolji su dokaz.

OCJENA: 9



utorak, 10. siječnja 2017.

OBDUKCIJA JANE DOE



REDATELJ: Andre Ovredal
GLAVNE ULOGE: Emile Hirsch, Brian Cox, Ophelia Lovibond
TRAJANJE: 86 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Autopsy of Jane Doe

"Ostavi zašto policiji. Posao nam je pronaći uzrok smrti." - Tommy Tilden

Dogodilo se višestruko ubojstvo. Policija nema nikakvih tragova o počinitelju - osim leševa članova obitelji u podrumu kuće pronađeno je zakopano tijelo mlade djevojke. Djevojka nije član obitelji- zapravo ona je nepoznata, policija ne može otkriti njeno ime a prilično je nejasan i uzrok smrti. Nema otisaka, nema identiteta. Obdukciju Jane Doe obavit će Tommy i Austin Tilden. Otac i sin posljednja su šansa da se sazna istina o ubijenoj obitelji i nepoznatoj djevojci...
Norveški redatelj Andre Ovredal američki je redateljski prvijenac smjestio u mrtvačnicu. Lokacija slična onoj koju je iskoristio danski redatelj Ole Bornedal za vrlo dobrog "Noćnog čuvara" iz 1994 godine (film je dobio i američki remake 1997 godine u kojem su nastupili Ewan McGregor i Nick Nolte). Ovredal film otvara na zanimljiv način - u samo nekoliko minuta upoznajemo brutalni zločin i mjesto obdukcije. Kamera detaljno prikazuje mjesto radnje ostatka filma, upoznaje nas s ordinacijom Tildenovih. Patologija je smještena u podrumu obiteljske kuće. Da, Tommy i Austin Tilden posao ne donose kući - on se nalazi u podrumu.




Zaplet filma obećava - brutalna ubojstva pod nerazjašnjenim okolnostima, nepoznata žrtva i obdukcija zanimljiv su materijal za film. Posebno ako je riječ o hororu. Obdukcija, patolozi i sve što ide u utvrđivanje uzroka smrti kod običnog gledatelja izazivaju (najmanje) nelagodu. Redatelj odnosno scenaristi filma pogodili su mjesto radnje. No priča filma nije pogođena. Početak obdukcije, prva saznanja o Jane Doe podgrijavaju gledateljevu znatiželju no kako obdukcija odmiče tako i tenzije padaju i film, koliko god se redatelj trudio da tako ne bude, kreće u predvidljivom, rutinskom smjeru.
Scene obdukcije. očekivano, su brutalne, teške za gledanje. Korištenjem kamere odnosno različitim kutevima snimanja redatelj nastoji postići što snažniji dojam straha i(li) iznenađenja, ali u tome ne uspijeva cijelim trajanjem filma. Barem ne u mjeri koja bi bila potrebna (dovoljna) za film strave i užasa.



Tijekom filma Overdal uvodi i treći, nimalo nebitan, lik. Redatelj ponešto otkriva i o odnosu oca i sina. Detalji su to kojima se više nastoji pokrpati rupe odnosno produžiti radnju filma nego ozbiljnije prikazati odnose i karakterizaciju likova.
Uvjerljivosti cjeline nikako ne pridonosi činjenica da glavni protagonisti kroz film prolaze (pre)lagano obziroma da je riječ o borbi za život. Ili su se Tommy i Austin Tilden unaprijed pomirili sa zlom sudbom.
Klaustrofobičan ugođaj, rad kamere i krvave scene bez suvišnog korištenja CGIa dobre su strane filma. No teško je ne primjetiti da redatelj koristi mnoge klišeje vezane uz žanr horora (oluja i grmljavina, nema telefonskog signala...)
"Obdukcija Jane Doe" drži tenziju i obećava, ali samo u početnim minutama filma. Kako film odmiče tako obdukcija postaje sve izvjesnija i predvidljivija priča. Ocjena više za ljubitelje filma kojima je horor najdraže filmsko štivo.

OCJENA: 6


ponedjeljak, 9. siječnja 2017.

GOODTALKING FILM I SERIJA GODINE



Krajem godine članovi facebook filmske grupe GOODTALKING (za pristup grupi kliknite OVDJE ) biraju najbolji film i televizijsku seriju godine. Ove godine, spletom okolnosti, dva su filma dobila isti broj bodova. Imamo dva filma godine - filmsku priču o najbezobraznijem superjunaku zvanu "Deadpool" i kriminalističku dramu s mirisom vesterna "Hell or High Water". Deset najboljih su:


1 Deadpool
   Hell or High Water
3, Noćne životinje (Nocturnal Animals)
4. Dolazak (Arrival)
5. Rogue One: Priča iz Ratova zvijezda
6. Dobri momci (Nice guys)
7. Greben spašenih (Hacksaw Ridge)
8. Hunt for the Wilderpeople
9. 10 Cloverfield Lane
10. Zootropola



Prvo mjesto podijelili su potpuno različiti filmovi. Superjunačka zafrkancija "Deadpool" ostvarila je dobre rezultate na kino blagajnama i nastavak je gotova stvar. Za razliku od "Deadpoola", "Hell or High Water" još uvijek nije stigao u domaće kino dvorane (vjerojatno i neće) - pisac ovih redaka nekoliko je puta pokušao dobiti informaciju kakva je sudbina filma kod domaćih distributera. Odgovor nikada dobio nisam no filmofilska znatiželja je (pre)velika i obzirom na rezultate glasanja mnogi su pogledali film. U deset najboljih nalazi se još jedan "mali" film - "Hunt for the Wilderpeople" novozelandskog redatelja Taika Waititija. Ostali naslovi su većini ljubitelja filma poznati uz napomenu da i "10 Cloverfield Lane" nikada nije stigao u domaća kina. Čast crtića obranila je šarmantna i zabavna "Zootopia", povratak Gibsona također nije prošao nezapaženo a na listi su i "Rogue One" i "Dolazak" novi pogodak "Dennisa Villeuneuvea. Visoku treću poziciju zauzeo je Tom Ford i "Noćne životinje" a za lakše filmske note zaduženi su Ryan Gosling i Russell Crowe u izvrsnoj akcijskoj komediji "Dobri momci". Eto to je izbor filmova za 2016 godinu a sada idemo pogledati najboljih pet serija prema glasovima Goodtalking članova.





NAJBOLJE SERIJE 2016.

1. Stranger Things
2. Westworld
3. Kobna noć (The Night Of)
4. Vikings (sezona 4)
5. Narcos (sezona 2)


Posveta osamdesetima zvana "Stranger Things" najbolja je serija godine. "Stranger Things" podjednako obožavaju serijofili odrasli u osamdesetima, ali i nove,mlađe generacije. Serija je najugodnije televizijsko iznenađenje godine - malo je, vrlo malo gledatelja koji su mogli predvidjeti toliku popularnost serije. Na drugom mjestu je serija od koje su očekivanja bila ogromna. Većina ih se ispunila - "Westworld" je intrigantan televizijski proizvod o umjetnoj inteligenciji i ljudskoj prirodi. Na trećem mjestu još je jedna ovogodišnja HBO premijera - "Kobna noć". Priča o Nazu i njegovoj kobnoj noći u kojoj se budi pored mrtve djevojke preispituje američko sudstvo i zatvorski sustav, ali i rasne predrasude. Serija koju vrijedi gledati i zbog izvrsnog nastupa Johna Turturra. Četvrto i peto mjesto zauzele su sezone dobro poznatih serija. "Vikinzi" i "Narcos" idu dalje - najavljene su nove sezone unatoč kobnim sudbinama dosadašnjih glavnih likova. Jedno je sigurno - obzirom na ogroman broj kvalitetnih starih i novih serija za 2017 godinu birat ćemo 10 serija.

Najbolji za prošlu godinu su izabrani. Svaki izbor pa i ovaj izazvat će razne komentare, odobravanja i negodovanja. Hvala svima na sudjelovanju u izboru i ostaje nam još da proglasimo dobitnike u nagradnoj igri koja je organizirana za sve koji su sudjelovali u glasanju.


1. nagrada: Blu Ray filma "U potazi za srećom" (The Pursuit of Happyness) osvojila je Samra Sušič
2. nagrada: Dvd filma "Mad Max: Fury Road" osvojio je Ivan Meštrović
3. nagrada: kino poster filma "Rogue One: Priča iz Ratova zvijezda" osvojio je Filip Zekić

ZLATNI GLOBUS 2017 - POBJEDNICI

Pred Vama je lista dobitnika ovogodišnjih Zlatnih Globusa. Neki od dobitnika su očekivani, neki baš i ne. Uvjerite se sami

Najbolji film - drama: Moonlight
Najbolji film - mjuzikl ili komedija: La La Land
Najbolja glumica: mjuzikl ili komedija - Emma Stone ("La La Land"), drama - Isabelle Hupert ("Elle")
Najbolji glumac: mjuzikl ili komedija - Ryan Gosling ("La La Land"), drama - Casey Affleck ("Manchester by The Sea")
Najbolja originalna pjesma: City of Stars ("La La Land")
Najbolja glazba: Justin Hurwitz ("La La Land")
Najbolji film izvan engleskog govornog područja: Elle
Najbolji animirani film: Zootopia
Najbolji scenarij: Damien Chazelle ( "La La Land")
Najbolji redatelj: Damien Chazelle ("La La Land")
Najbolja muška sporedna uloga: Aaron-Taylor Johnson ("Noćne životinje")
Najbolja ženska sporedna uloga: Viola Davis ("Fences")

TV SERIJE:

Najbolja tv serija - drama: The Crown
Najbolja tv serija - mjuzikl ili komedija: Atlanta
Najbolja glumica u tv seriji (drama): Claire Foy ("The Crown")
Najbolji glumac u tv seriji (drama): Billy Bob Thornton ("Goliath")
Najbolji glumac u tv seriji (komedija ili mjuzikl): Donald Glover ("Atlanta")
Najbolja glumica u tv seriji (komedija ili mjuzikl): Tracee Ellis Ross ("Black-ish")
Najbolja mini serija ili tv film: The People vs O.J.Simpson: American Crime Story
Najbolji glavni glumac u mini seriji ili tv filmu: Tom Hiddleston ("The Night Menager")
Najbolja glavna glumica u mini seriji ili tv filmu: Sarah Paulson ("The People vs O.J.Simpson: American Crime Story
Najbolji sporedni glumac u mini seriji ili tv filmu: Hugh Laurie ("The Night Menager")
Najbolja sporedna glumica u mini seriji ili tv filmu: Olivia Colman  ("The Night Menager")

subota, 7. siječnja 2017.

SVJETLO IZMEĐU OCEANA



REDATELJ: Derek Cianfrance
GLAVNE ULOGE: Alicia Vikander, Michael Fassbender, Rachel Weisz, Bryan Brown
TRAJANJE: 133 minute
NAZIV ORIGINALA: The Light Between Oceans

"Moj život je trebao odavno završiti....A onda sam upoznao tebe..." - Tom Sherbourne

Nakon što je 2012 godine spojio Ryana Goslinga i Evu Mendes u drami "Grijesi očeva", američki filmaš Derek Cianfrance ponovo je snimio dramu u kojoj su glavni protagonisti ljubavni par i u privatnom životu. Za razliku od Goslinga i Eve koji su svoju ljubavnu priču započeli prije snimanja očinskih grijeha, Alicia Vikander i Michael Fassbender upoznali su se i zaljubili upravo na snimanju "Svjetla između oceana". Kako je ljubavna priča protagonista koje tumače Alicia i Michael temelj filma, "Svjetlo između oceana" dobio je dimenziju više i neočekivanu reklamu. Zlobnici i trač rubrike su kalkulirali da će love story trajati koliko i reklamna kampanja filma no nisu bili u pravu. Ljubavna priča i dalje traje i pridonijela je uvjerljivosti likova i priče novoga filma Dereka Cianfrancea.
Radnja filma (temeljena na istoimenom romanu australskog pisca M.L.Stedmana) počinje kada Tom Sherbourne, veteran Prvog svjetskog rata pronalazi posao na udaljenom otoku u Australiji. Sherbourneov novi životni izazov je održavanje i rad na svjetioniku. Posao koji rijetki prihvaćaju zbog udaljenosti i samoće idealan je za Sherbournea; opterećen izranjavan ratnim ožiljcima on želi pobjeći i posložiti misli i emocije. Prije odlaska na otok Tom upoznaje Isabel Graysmark. Isabel je također osjetila ratne strahote, ali ne želi pobjeći od sebe i drugih. Nakon upoznavanja Isabel i Tom počinju dopisivanje i ubrzo Isabel postaje gospođa Sherbourne te odlazi živjeti na otok. Savršena ljubavna priča zauvijek će se promijeniti u olujnoj noć na otoku Janus.....



Slojevitu radnju filma u kojem se preispituju mnoga vječna ljudska pitanja nose glumačke izvedbe Alicie Vikander i Michaela Fassbendera. Kemija koja se dogodila između glumaca nakon gašenja kamera pridonijela je uvjerljivosti filmske ljubavne priče. Zanimljivo je kako glumačkom interpretacijom odnosno govorom tijela i izrazima lica glumci ocrtavaju karakter likova. Sherbourne i Isabel na prvu izgledaju kao suprotnosti koje se privlače. On je suzdržan, ozbiljan u nastupu prema ljudima, traži samoću i bježi u samoću, izolaciju. Vojnički poštuje pravila. Isabel je vesela, nasmijana i poduzetna žena. Ona preuzima inicijativu i zavodi Sherbournea. Različitost karaktera skriva traume koje je supružnicima donio nedavno završeni rat. Svatko ima drugačiji način da se nosi s demonima prošlosti. Netko prašta, netko ne zaboravlja a netko sa smješkom na licu nadu traži u budućnosti. Tom i Isabel su dokaz.
"Svjetlo između oceana" film je predivnih kadrova prirode i mora. Redatelj koristi izgled okoline kako bi naglasio radnju film. Kada je more mirno tada je i priča, odnos Toma i Isabel (većinom) idiličan, smirujući. U trenucima kada se naziru tragični događaji dolazi oluja. Ključni, tragični događaj filma koji određuje i usmjerava sudbine glavnih protagonista događa se tijekom nevremena.



Otok na kojem žive Tom i Isolda također se prilogođava radnji. Nakon vjenčanja on je idealno mjesto za zaljubljene, produženi medeni mjesec. No razvojem događaja izolacija postaje opterećenje za bračni par. Javlja se potreba za prisustvom prijatelja, obitelji i poznanika. Međutim, susret s njima pokreće nove, neželjene događaje.
Fokusiran na Toma i Isabel film odnosno priča vrlo dobro funkcionira. Gledatelj je suočen s moralnim i emotivnim problemima (npr. koliko smo spremni učiniti za voljenu osobu ?) glavnih likova. Netko će ih osuđivati, drugi žaliti, treći razumjeti no, uvjeren sam, nitko prema njima neće ostati ravnodušan.
U trenucima kada se u priču treća strana Hannah Roennfeldt (Rachel Weisz) stvari više ne izgledaju toliko uvjerljivo i nepredvidljivo. Ne, nije problem u Hanni odnosno Rachel Weisz; ona je također, istina indirektno, opterećena ratnim tramama i teškom prošlošću. Rachel Wesisz je u korektnom izdanju. Problemi se odnose na predvidljive dijelove filma, pomalo neuvjerljivu Tomovu želju za istinom (koja se javlja nakon godina šutnje) te previše obrata u finalu filma koji odgađaju završetak. Redatelj je na kraju uspio uravnotežiti završetak, pronaći mjeru između očekivanja holivudskih šefova i vlastite umjetničke kreativnosti.



Koliko god secirali i analizirali "Svjetlo između oceana" ništa neće promijeniti činjenicu da je film obavezno štivo za ljubitelje (melo)drama. Riječ je o slojevitoj, predivno snimljenoj priči o ljubavi, mržnji, oprostu i iskupljenju u kojoj dominiraju Alicia Vikander i Michael Fassbender.

OCJENA: 7


srijeda, 4. siječnja 2017.

WESTWORLD (2016)




AUTORI SERIJE: Lisa Joy, Jonathan Nolan
GLAVNE ULOGE: Evan Rachel Wood, Ed Harris, Anthony Hopkins, Jeffrey Wright, James Marsden, Thandie Newton, Angela Sarafyan,
TRAJANJE: 1 sezona, 10 epizoda

"I sutra će sve ovo biti samo dalek san." - Teddy Flood

Tamo negdje početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća u zimsko vrijeme na televiziji tadašnje države postojala je emisija zvana "Zimski bioskop". U ranim poslijepodnevnim satima gledatelji su (ciljana publika bili su osnovnoškolci) mogli pogledati film. Ništa neobično kada se uzme u obzir današnja televizijska ponuda. No tada su postojala samo dva programa i za nove filmske, mlađe generacije "Zimski bioskop" imao je neprocjenjivu vrijednost. Izbor filmova bio je različit; od klasika poput "Samsona i Dalile" i "Olivera Twista" preko domaćih "Vuka samotnjaka" , "Kekeca" i "Salaša u malom ritu" pa do crtane verzija "Gospodara prstenova". Jedan od najčešće prikazivanih filmova "Zimskog bioskopa" (da, većina filmova bila je više puta prikazana) bio je, iz tko zna kojeg razloga, "Westworld". Priča o tematskom parku naseljenog umjetnom inteligencijom koji rekonstruira Divlji zapad ostala je u pamćenju po vrlo zanimljivoj priči i Gunslingeru - robotu revolverašu koji odbija poslušnost i od lovine postaje lovac (izvrsno ledeno izdanje Yul Brynnera).



Obzirom na intrigantnu priču "Westworld" je neočekivano dugo čekao na novu ekranizaciju. Prvi pokušaji da se oživi priča Michaela Crichtona dogodio se 1980 godine televizijskom serijom "Beyond Westworld". Pokušaj nije uspio i zabavni park ostao je zaboravljen sve do kraja devedesetih kada je priča postala tiha patnja HBOa. Stvari su pokrenute tek 2013 kada je dogovoreno snimanje serije.
Kako je HBO marka koja rijetko promašuje kada su u pitanju televizijske serije (teško je nabrojati sve serijske uspješnice HBOa - od "Žice", "Obitelji Soprano", "Dva metra pod zemljom" do recentnih "Pravih detektiva" i "Igre prijestolja") očekivanja su bila velika. Za njihovo ispunjenje angažirana je jaka ekipa. Autori serije su mlađi Nolan Jonathan i njegova bolja polovica Lisa Joy. Izvršni producent serije je svepristuni J.J. Abrams a glumačka ekipa još jednom pokazuje da je serijski program postao potpuno ravnopravan onom filmskom, holivudskom. Glumačku ekipu predvode Anthony Hopkins, Ed Harris, Evan Rachel Wood, Jeffrey Wright, James Marsden i Thandie Newton. Ekipa koja teško može iznevjeriti. I nije.



Priča serije počinje u trenutku kada se u Westworldu, tematskom, zabavnom (hmmm) parku počinju događati neočekivane stvari. Umjetna inteligencija, likovi koji nastanjuju Westworld počinju emitirati simptome ljudskosti. Sanjaju (većinom je riječ o noćnim morama), muče ih sjećanja koje ne mogu definirati... Osjećaju. Takvo stanje stvari nije dobro za posao pa zaposlenici Westoworlda nastoje otkloniti kvarove. Osnivač i utemeljitelj tematskog parka dr. Robert Ford nije zabrinut. Iznenađen da, ali zabrinut ne. Ništa čudno; proračunati, genijalni Fordov um zna puno više o događanjima u parku od suradnika odnosno zaposlenika...
Od uvodne epizode, zapravo uvodnih minuta serije može se vidjeti da su autori serije, očekivano, produbili i proširili priču filma. Nolan vješto kombinira žanrove pa Westworld u samo nekoliko minuta od znanstveno-fantastičnog vesterna postaje hi tech korporativni triler i(li) ljubavna priča. Umjetna inteligencija autorima služi kako bi se, između ostalih, pozabavili o egzistencijalnim pitanjima (ponajviše o smislu života odnosno postanka). Priroda ljudske vrste (posebno njena tamna strana) razotkrivena je i secirana do sitnih detalja. Od Roberta Forda osnivača i mozga Westworlda, čovjeka koji se igra Boga do Čovjeka u crnom (Ed Harris) razočaranog, emotivno ranjenog čovjeka, revolveraša koji rane na duši liječi nasiljem i potragom za smislom. Westworlda, ali i vlastitog postojanja. Preispituje se nasilje kao zabava te trenuci kada sadizam izlazi na površinu. Upravo zbog mračnih ljudske prirode gledatelj brzo odabire stranu i razvija empatiju prema umjetnoj inteligenciji. Robotima koji postaju nesavršeni zbog buđenja, činjenice da postaju slični ljudima.



Priča serije dopušta različite interpretacije, gledatelj događanja i likove "Westworlda" može doživjeti na svoj način. Sudbine likova (prvenstveno stalnih stanovnika parka) i razlozi zbog kojih ljudski protagonisti dolaze u Westworld stvaraju galeriju sudbina zbog kojih je nemoguće odustati od gledanja. Ako ništa drugo motivacija je ljudska radoznalost. Radoznalost da saznamo sudbine protagonista serije.
"Westworld" prati više likova istodobno, niti jedan od njih nije nezanimljiv no postoje oni koji su  zanimljiviji od ostalih. Favorite odabire gledatelj. Podjela uloga izvrsno je napravljena; mnogi (opravdano) hvale Hopkinsovu i Harrisovu izvedbu. Da, rutineri su odlični no najsnažniji glumačke interpretacije pripadaju ljepšem spolu. Evan Rachel Wood i Thandie Newton su briljantne u ulogama probuđenih Dolores i Maeve.
Scenografija, kamera, kostimografija.... Detalji su koji, očekivano kada je riječ o HBO produkciji, izgledaju savršeno. Od rekonstrukcije Divljeg zapada do hladnih korporacijskih ureda i prostorija u kojima se popravljaju probuđeni serija lokacije snimanja izgledaju fenomenalno uvjerljivo i funkcionalno.



 Ako bi tražili nedostatke serije onda bi to bila neujednačenost kvalitete pojedinih epizoda te ponešto predvidljivosti zbog ljudske trenutaka superiornosti umjetnoj inteligenciji. No, mora se napomenuti da su spomenute mane vidljive u prvoj polovici serije. Kasnije događaje je nemoguće predvidjeti; ne samo da gledatelj ne zna kako će priča prve sezone završiti nego to ne znaju niti glavni protagonisti.
"Westworld" je jedna od najboljih televizijskih priča 2016 godine. Nova serija HBOa koktel je vesterna, trilera, znanstvene fantastike i drame. Priča koja secira ljudsku prirodu, prikazuje njene tamne strane i propitkuje smisao postojanja. Završetak prve sezone najavljuje da nas najbolje od "Westworlda" tek očekuje.



nedjelja, 1. siječnja 2017.

PUTNICI




REDATELJ: Morten Tyldum
GLAVNE ULOGE: Jennifer Lawrence, Chris Pratt, Michael Sheen, Laurence Fishburne, Andy Garcia
TRAJANJE: 116 minuta
NAZIV ORIGINALA: Passengers

"Ako živiš običan život onda pišeš i obične priče." - Aurora Lane


Svemirski brod "Avalon" nalazi se na putu prema udaljenoj koloniji. Putovanje traje dugih 120 godina, na brodu se nalazi više od 5000 putnika i članova posade. Putnici se nalaze u stanju hibernacije i njihovo buđenje trebalo bi se dogoditi nekoliko mjeseci prije dolaska na koloniju. Međutim, iz nepoznatog razloga jedan od putnika budi se godinama ranije. Jim je mehaničar, odlazak na putovanje odnosno odlazak na novi planet zapravno je njegov novi početak motiviran boljim životom. Nakon buđenja Jim shvaća da je zatočen u vremenu; do kraja putovanja ostala su desetljeća, sam je i ne postoji način da nastavi spavati. Na rubu očaja, spreman i na najgore Jim pronalazi način kako izlijećiti usamljenost i ponovo dobiti želju za životom.....



"Putnici" su novi projekt norveškog redatelja Mortena Tylduma. Tyldum je ulaznicu za Hollywood zaradio vrlo dobrim "Lovcima na glave" temeljenim na književnom predlošku Jo Nesboa. Početak američke filmske priče za Tylduma bio je uspješan. "Igra oponašanja", biografska priča o Alanu Turingu bila je jedan od najhvaljenijih filmova 2014 godine. Tyldum je položio prijemni i dobio u ruke pravi visokobudžetni blagdanski holivudski projekt. "Putnici" su koštali otprilike 120 milijuna dolara (konačni proizvod izgleda skuplje) a glavne uloge u filmu dobili su Jennifer Lawrence i Chris "Star Lord" Pratt".
Otprilike dvije trećine filma Tyldum stvara vlastiti film, "Putnici" tada nisu tek rutinski blockbuster nego zanimljiv komad fantastike. Nakon Jimova buđenja gledatelj je suočen s tjeskobnom, klaustrofobičnom svemirskom pričom. Kroz Jimove očajničke pokušaje da izbjegne život i smrt u samoći "Avalona" redatelj dotiče vječna egzistencijalna pitanja. Preispitivanja svrhe postojanja i zatočenost u vlastitom tehnološkom napretku samo su neka od pitanja i problema s kojima se Jim suočava. Posebno mjesto u Jimovoj samoći ima umjetna inteligencija - konobar Arthur (Michael Sheen), jedina osoba s kojom Jim može komunicirati. Izgled bara u kojem Jim dolazi, izgled "Avalona" te neke od svemirskih scena otkrivaju redateljevog uzora. Filmovi Stanleya Kubricka Tyldumova su inspiracija. Može se samo zamisliti, maštati kako bi Jimova i Aurorina priča izgledala da je Kubrick imao prilike ispričati njihovu filmsku priču...


Nakon Aurorinog buđenja film i dalje, unatoč određene doze predvidljivosti, funkcionira. Gledatelj je suočen s moralnim pitanjima povezanih s Jimovim postupkom. Pojava Jennifer Lawrence donosi filmu energiju, Aurorin lik ima drugačiju motivaciju za dugogodišnje putovanje i novi život od Jima. Naziru se socijalne razlike između glavnih protagonista i film drži zanimljivost do trenutka kada probuđeni otkrivaju kvar na brodu. Tada "Putnici" kreću putem očekivanog, konvencionalnog akcijsko-ljubavnog raspleta. Posljednja trećina filma sadrži gotovo sve akcijske scene, redatelj traži napetost i neizvjesnost no pronalazi ih u tragovima ponajviše zbog predvidljivog raspleta.
"Putnici" su vizualno raskošan film, nekoliko svemirskih scena izgledaju spektakularno (posebno u 3D). Čitav film leži na leđima "Star-Lorda" Chris Pratta (više) i Jennifer Lawrence (u manjoj mjeri). Pratt je korektan i odmjeren u zahtjevnoj, samotnjačkoj ulozi Jima no kada se probudi Aurora tada glumac pomalo ostaje u sjeni Jennifer Lawrence. No treba priznati da Aurora i Jim odnosno Lawrence i Chris Prat dobro izgledaju u većini zajedničkih scena.
Kada se uzmu u obzir mane i vrline "Putnika" ispada da je riječ o filmu koji je iznad većine filmova koje možemo pronaći u kino dvoranama. Ne puno, ali ipak jest. Nije riječ o filmu koji izaziva euforiju, ali je daleko od promašenog kino iskustva. Posebno ako se pogleda u 3D.

OCJENA: 7