nedjelja, 31. prosinca 2017.

10 NAJBOLJIH SERIJA 2017




Proteklih godina svjedoci smo eksploziji kvalitetnog televizijskog, serijskog programa. Iznimka nije bila 2017 godina. Izašao je veliki broj serija, puno dobrih nešto manje odličnih uz neke promašaje. GOODTALKING Vam donosi izbor deset najboljih (u obzir su došle premijerno prikazane serije kao i nove sezone starih serija). Prije deset odabranih trebalo bi i spomenuti projekte poput "Američki bogovi", "Fargo", "Preostali", "13 Reasons Why", "The Sinner".... koje nisu na listi, ali zaslužuju gledanje. Također neke poznate, često spominjane serije koje pisac ovih redaka nije pogledao no vjerojatno i ne bi bitno promijenile redoslijed u prvih deset. Deset najboljih ujedno i deset preporuka za gledanje su:

1. MINDHUNTER



Dugo je trajala realizacija serije "Mindhunter". Projekt je trebao snimiti HBO zatim je priču preuzeo Netflix i seriju konačno isporučio krajem 2017 godine. Rezultat je odličan - priča o detektivima koji razgovorima s pritvorenim serijskim ubojicama pokušavaju shvatiti umove čudovišta i predvidjeti poteze aktivnih ubojica pobjednik je godine. Detektivska priča koja na detaljan i napet način ulazi u glave serijskih ubojica detaljno secira tamnu stranu ljudske prirode i pokazuje kako se svjedočenja mogu odraziti i na psihu detektiva. Ništa manje se nije očekivalo od projekta koji je ponovo spojio Davida Finchera i serijske ubojice.

GOODTALKING recenziju za MINDHUNTER možete pročitati OVDJE


2. STRANGER THINGS - sezona druga



Odličnu su formu održali Matt i Ross Duffer u brzopotezno snimljenoj drugoj sezoni serije "Stranger Things". Senzacionalni retro serijski hit iz 2016 dobio je drugu sezonu koja u potpunosti opravdala (visoka) očekivanja. Eleven je krenula u potragu za odgovorima, nova se opasnost nadvila nad Hawkins. Druga sezona donosi nove likove, jednog istinskog (super)heroja i nova podsjećanja na osamdesete. U pripremi su još najmanje dvije sezone.

GOODTALKING recenziju za drugu sezonu serije Stranger Things pročitajte na OVDJE

3. NARCOS - sezona treća



Dvije izvrsne sezone "Narcosa" ispričale su životni put Pabla Escobara i pitanje je bilo u kojem će pravcu otići nova, treća sezona. Brige nema - Escobara je zamijenio kartel iz Calija i "Narcos" je zadržao sve dobro zapravo odlično iz prve dvije epizode. Način na koji autori iznose priču ostao je isti, napetosti i brutalnih obračuna ne nedostaje. Najavljene su nove sezone, priča seli u Meksiko i stižu nova glumačka pojačanja - Diego Luna i Michael Pena.

GOODTALKING recenziju za treću sezonu serije "Narcos" pročitajte OVDJE

4. KRONIKE TIMES SQUAREA (THE DEUCE)



Kada se u kontekstu bilo koje serije spomene David Simon autor serijskog remek-djela "Žica" onda su očekivanja ogromna. "Kronike Times Squarea", za sada, nije nova "Žica", ali je izvrsna kronika sedamdesetih (nakon "Mindhuntera" i "Stranger Thingsa" još jedna retro serija). Serija prati život na ulici svijet prostitucije koji se mijenja i prilagođava dolasku pornografije. Živopisni likovi, seks i nasilje i izvrsna glumačka izdanja (vrlo dobri James Franco u dvostrukoj ulozi i sjajna Maggie Gyllenhaal) glavni su razlozi za gledanje serije.

GOODTALKING recenziju za "Kronike Times Squarea" možete pročitati OVDJE

5. SLUŠKINJINA PRIČA (THE HANDMAIN'S TALE)



Nakon nekoliko serija čija se radnja događa u prošlosti evo i jedne iz budućnosti. Nimalo optimistične budućnosti. "Sluškinjina priča" ekranizacija istoimenog književnog predloška Margaret Atwood vodi nas u totalitarni svijet budućnosti. Ljudska vrsta je pred izumiranjem dok prava većine žena ne postoje. One su osuđene na produžetak vrste, svakodnevna silovanja i potpunu pokornost muškim vlasnicima odnosno sustavu. Serija prepuna potresnih scena teških za gledanje nije nikakva (kako je nazivaju, istina ne pretjerano brojni, oni koji znaju istinu i kojima se ništa ne može podmetnuti jer oni će sve raskrinkati) liberalno-feminističko-ljevičarska propaganda nego adaptacija književnog predloška kojeg je, treba napomenuti, napisala feministica. Riječ je o budućnosti i ona se tek u manjoj mjeri dotiče naše točnije američke svakodnevice (najviše u flashbackovima koji objašnjavaju kako je sve počelo, a više upozorava kakve bi posljedice nekih razmišljanja mogle biti). Žestoko, provokativno i u dijelovima uznemirujuće. Izvrsne Elisabeth Moss i Yvonne Strahovski, slabiji od očekivanog Joseph Fiennes. Čekam(o) drugu sezonu.

6. THE PUNISHER



Iako se ove godine dogodilo televizijsko superjunačko Netflix/Marvel okupljenje u seriji "The Defenders" pobjedu u toj kategoriji odnio je junak koji zapravo i nije superjunak. Franck Castel poznatiji kao Punishet veliki je potencijal pokazao u drugoj sezoni "Daredevila" i potpuno je opravdano dobio vlastitu seriju. Priča o traumatiziranom, bivšem vojniku u potrazi za osvetom slojevita je priče o veteranima američkih ratova i njihovih problema nakon povratka u civilni život. John Berthnal odličan u glavnoj ulozi, serija puna krvi, akcije i dvorskih spletki.

GOODTALKING recenziju za The Punishera možete pročitati OVDJE

7. PROPOVJEDNIK (PREACHER) - Sezona druga



Druga sezona "Propovjednika" još je luđa, otkačenija i suberzivnija. Uz potragu za Bogom, revolverašem iz Pakla i alkoholu sklonog vampira irskog porijekla autori serije u igru uvode i tajne organizacije, potomka Isusa Krista i vode nas u pakao u kojem je jedan od glavnih likova Adolf Hitler. Serija je natopljena krvlju i crnim humorom, zanimljivim glumačkim izvedbama (Revolveraš izgleda i djeluje pakleno, Ruth Negga izvrsna) - bez obzira što mislili o "Propovjedniku" mora se priznati da je serija drugačija od većine serijske ponude koja se može pronaći u ponudi. Ponudi za koju znamo da je jako velika.

GOODTALKING recenziju za drugu sezonu Propovjednika možete pročitati OVDJE

8. NAZOVI SAULA (BETTER CALL SAUL) - sezona treća



Kako sezone odmiču tako "Nazovi Saula" postaje sve više prednastavak "Breaking Bada": Uz privatno- poslovne muke Jimmya McGilla (treća sezona otkriva kako Jimmy postaje Saul) sve veću minutažu u seriji dobiva i Mike Ehrmantraut. Glumačka izdanja su senzacionalna - Bob Odenkirk (najviše profitirao nastupom u "Breaking Badu" i "Naziovi Saula" - uskoro ga gledamo u društvu Meryl Streep i Toma Hanksa u Spielbergovom "The Postu"), Johnathan Banks, Rhea Seehorn, Michael McKean i Giancarlo Esposito jedan su od najboljih, recentnih serijskih castinga. Izvrsno napisano, odglumljeno i začinjeno humorom.

9. MALE LAŽI (BIG LITLLE LIES)



Serija "Male laži" ima jaku glumačku ekipu kao da je riječ o hollywoodskom blockbusteru (Nicole Kidman, Shailene Woodley, Reese Whiterspoon, Alexander Skarsgard....). Priča je smještena u mali američki gradić u kojem je izgleda sve idealno. Majke, muževi, dječica...No događa se ubojstvo, gledatelj odmah zna da se ubojstvo dogodilo, ali ne zna žrtvu i počinitelja. Ubojstvo nije jedina tema kojom se serija bavi - obiteljski odnosi, vjernost, odnos muškarca i žene... Neki su od detalja u gradu tajni i laži imenom Monterey.

10. TWIN PEAKS



"Twin Peaks" se vratio nakon 25 godina i nije razočarao. Lynch i Frost su, godinama unatoč, i dalje u formi. Zapravo ovo je "Twin Peaks" u kojem Lynch nije imao nikakvih problema s kompromisima već je u novim epizodama u potpunosti realizirao sve ideje. Autor je neke stvari koje su bile nepoznate 25 godina objasnio no opet je ostavio puno upitnika nakon završetka sezona. Bizarno, prepuno crnog humora i (ponovo) zarazno zabavno - baš onako kako je bilo i očekivano od Davida Lyncha. Da, ne treba zaboraviti i odlične glumačke nastupe. Dva Coopera po cijeni jednoga.

To bi bilo deset odabranih. Ako je nešto propušteno vremena za ispravak uvijek ima u mjesecima i godinam koje dolaze. Nove se sezone gledanih serija i dalje snimaju.

subota, 30. prosinca 2017.

DETROIT



REDATELJICA: Kathryn Bigelow
GLAVNE ULOGE: John Boyega, Anthony Mackie, Will Poulter, Tyler James Williams
TRAJANJE: 143 minute

"Ako si crn to je kao da imaš pištolj uperen u lice. Cijelo vrijeme."

Kada je 2013 godine objavljeno da je privremeni upravitelj Detroita podnio zahtjev za bankrotom grada, naslovi u novinama i na internetskim portalima vrištali su naslovima poput bankrot američkog sna. Ništa čudno - Detroit je desetljećima bio simbol američkog uspjeha, sjedište automobilske industrije ("Ford", "General Motors" i "Chrysler" su perjanice, najpoznatije tvrtke sa sjedištem u gradu). Devastacije grada uzrokovane krizom djelomično je prikazao redatelj Fede Alvarez u vrlo dobrom ovogodišnjem triler/hororu "Ne diši". Bez obzira na činjenicu da je Detroit, u različitim vremenskim razdobljima, ekonomski simbol za američki san, ali i za američku noćnu moru Amerikanaca, Detroit je, povijesno gledano, u kolektivnom sjećanju Amerikanaca najpoznatiji po događajima iz 1967 godine. Usred dugog, toplog ljeta grad je eksplodirao - neredi uzrokovani rasnim napetostima imali su katastrofalne posljedice (43 mrtva, više od tisuću ranjenih, 7200 uhapšenih, uništeno je više od 2000 zgrada). Pedeset godina nakon krvavog ljeta redateljica Kathryn Bigelow rekonstrurala je dio događaja u filmu "Detroit".



Redateljica Kathryn Bigelow ("Point Break", "Čudni dani", "Zero Dark Thirty", "Hurt Locker"..:) prikazala je kaos u Detroitu na iznimno nasilan, jezivo dojmljiv i dokumentaristički način. Nakon uvoda u kojem je prikazana situacija zbog kojeg je grad eksplodirao (događaj za koji je teško bilo predvidjeti da će imati takve posljedice - dokaz zapaljive situacija u kojoj je samo iskra trebala da izazove požar) i potpuni nered koji je tih dana vlada u Detroitu redateljica se fokusira na nekoliko likova. Zaštitar, rasizmom zaraženi policajac kojemu neredi dolaze kao naručeni da bi pokazao kakav tretman crnje zaslužuju i članovi "The Dramaticsa" spletom okolnosti naći će se u motelu "Algiers" u noći užasa.
Nered i nasilje na ulicama Detroita redateljica je prikazala vrlo realno. Krađa iz već pokradene i uništene trgovine može tragično završiti Slučajni prolaznici na vlastitim leđima mogu osjetiti policijski tretman - kaos na ulicama svjedoči kako je Detroit bio grad bez vlasti i kontrole. Bez obzira na scena prosvjeda i nasilja na ulicama ništa gledatelja ne može pripremiti na događaje u motelu.


Redateljica se ne bavi uzrocima već posljedicama - prikazuje ono što se dogodilo ne ulazi u povijest crno-bijelih odnosa u Detroitu. No to nimalo ne umanjuje žestinu i brutalnost priče. Većina filmova koji tematiziraju rasizam snimljeni posljednjih godina u SAD-u izgledaju kao benigni igrokazi u usporedbi s "Detroitom" odnosno rekonstrukcijom događanja u motelu. Gotovo sat vremena gledamo psihofizičku torturu skupine mladih ljudi koji su spletom okolnosti došli u središte zanimanja lokalne policije. Upravo je to njihova najveća nesreća - pripadnici lokalne policije koju predvodi dijabolični, sadistički Krauss (izvrsni Will Poulter) sve će učiniti da osumnjičene iz motela proglasi krivima. Naravno, riječ je o ljudima krive boje kože. Lokalne rasiste istodobno i policajce dodatno je razbjesnila činjenica da su u društvu Afroamerikanaca zatekli i bijele djevojke.
Spomenutih, otprilike, sat vremena iživljavanja nad ljudima krive boje kože na potresan i bolno direktan način prikazuje koliko je rasizam duboko ukorijenjen u djelovima američkog društva. Nije samo u pitanju nasilje koje vodi prema tragičnim posljedicama; način razmišljanja i postupci protagonista filma govore kako je normalno da je crnac kriv. Događaji u motelu izvrsno karakteriziraju likove, napetost raste iz minute u minutu (posebno za gledatelje koji ne znaju rasplet događaja u "Algiersu") te redateljica proziva i one koji ne čine ništa. Čitava priča bi, vjerojatno, završila potpuno drugačije da su se u priču umješali pripadnici policije iz drugih postrojna i(li) vojska. No oni se nisu željeli uplitati u situaciju koja ima veze s građanskim pravima.



Završne minute filma, iako u njima nasilja više nema, također šokiraju. Sudski epilog priče, sudbine aktera priče iznenađujuće su i pojačavaju događaje u Algiersu. Nasilje potaknuto rasnom netrepeljivošću nije incident, djelo poludjelog pojedinca. Ono je i prije pedeset godina bilo duboko usađeno u dijelovima američkog društva. Bilo i ostalo.
Bez obzira na nagrade i, većinom, pozitivne ocjene prethodnih filmova Kathryn Bigelow u kojima se redateljica bavi recentnom američkom poviješću ("Zero Dark Thirty" i "Hurt Locker"), "Detroit" je snažniji, upečatljiviji i direktniji film. Komadić američke prošlosti prikazan je na brutalan i potresan način (kakav je zapravo i bio) bez uljepšavanja i prikrivanja. Pedeset godina je prošlo od uličnih nereda u Detroitu, ali SAD ni danas nisu imune na događanja koji su kaos izazvale. Povijest se, čini se, ponekad ponavlja.

OCJENA: 8

petak, 29. prosinca 2017.

NAJVEĆI SHOWMAN



REDATELJ: Michael Gracey
GLAVNE ULOGE: Hugh Jackman, Michelle Williams, Zac Ephron, Zendaya,
TRAJANJE: 105 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Greatest Showman

"Usrećivanje drugih najveća je umjetnost." - P.T. Barnum

Žestoko se dio kritičara iz SAD-a obrušio na debitantsko redateljsko ostvarenje Michaela Graceya. Filmska priča o političaru, inovatoru, poslovnom čovjeku, ali prije svega showmanu Phineasu Tayloru Barnumu na udaru se našla zbog uljepšavanja lika i djela glavnog protagonista filma. Teško je razumjeti takav pristup pojedinih kritičara - bez obzira što je temeljen odnosno inspiriran stvarnom osobom i njegovom ostavštinom film je ipak fikcija, prikaz kakav su zamislili i realizirali scenaristi i redatelj. Također, "Najveći Showman" nije potpuna i kompletna Barnumuova životna priča - riječ je o najvažnijim detaljima iz njegova života. Nakon pogledanog filma spomenute glasne primjedbe izgledaju još neuvjerljivije iz (najmanje) dva razloga - Barnum je prikazan kao simpatični sanjar no tamna strana showmana nije ignorirana (veliki je propust, vjerojatno namjeran, da nigdje nisu spomenute showmanove prevare koje se tiču cirkusa). Drugi razlog je puno važniji; "Najveći showman" šarmantno je i emotivno filmsko iskustvo idealno za (pred)blagdansko vrijeme.



Kada u prvim sekundama filma krene pjesma "A Million Dreams" koja nas upoznaje s glavnim protagonistom i njegovom voljenom kreće stotinjak minuta emotivnog roller coastera koji na prepad osvaja gledatelja i ne pušta do zadnjeg kadra. Raznobojne i lepršave minute filma brzo prolaze. Glazba odnosno pjevačko-plesački nastupi glumaca izgledaju izvrsno. Raskošna kostimografija i maštovita scenografija bitni su detalji priče o čovjeku koji je izmislio show business.
Jedan od zaštitnih znakova mjuzikla "La, La Land" rečenica je otisnuta na omotu soundtracka filma. "Here's to the fools who dream" prigrlio je i "Najveći showman" (autori pjesama za oba filma su Benj Pasek i Justin Paul) - Barnum je doista budala sa snovima koja ne odustaje. Ideje i životni optimizam ne napuštaju glavnog junaka niti u najtežim trenucima. On je uvjeren da vrijedi više - glavna motivacija za ostvarivanje snova krije se u Barnumovoj želji da obitelji osigura život kakav zaslužuje. Kada se ostvare prvotne ambicije tada na površinu izlaze Batnumove duboke frustracije, želja za dokazivanjem i priznanjem od strane bogatog, utjecajnog društvenog sloja (njemu pripada i gospođa Barnum). Glavni je junak priče iracionalan i beskompromisan kada je u pitanju realizacija ideja. Da, mnoge se velike ideje ne bi realizirale da se igralo na sigurno i kalkuliralo. Najveći showman najbolje to dokazuje.



Često se događa da ljudi koji postanu bogati slavni i poznati zaboravljaju prijatelje i zanemaruju obitelj. Filmski je Barnum bio blizu, ali je na vrijeme podigao ručnu i vratio se tamo gdje pripada. Dio filma u kojem redatelj šalje svevremensku poruku o važnosti obitelji i vjernosti ljudima koji su uz tebe kada je najteže.
Tko su Barnumovi prijatelji? Većina njih njegovi su zaposlenici, članovi cirkusa - freak showa kako ga nazivaju lokalni "obožavatelji". Nakon početnog neuspjeha showman je okupio ekipu čiji su članovi, između ostalih, žena s bradom, "Div iz Irske", patuljak.... Oni postaju zvijezde (redatelj prodire u dubinu ljudske psihe kojoj normalno nije atraktivno, ali drugačije izaziva nezapamćen interes) i kroz njihovu priču film se bavi tolerancijom odnosno prihvaćanjem različitosti. Gracey ponekad pretjerano inzistira na toleranciji i unutarnjoj ljepoti no ako uzmemo u obzir probleme i izrugivanje kojim su članovi ekipe izloženi redateljeva upornost nije neočekivana.
Zanimljivo kako se film obračunao s kazališnom kritikom. Kritičar je mrzovoljan, nikada nasmijani čovjek kojeg Barnum naziva varalicom jer ne može pronaći zabavu u kazalištu. On je izaslanik uštogljenih snobova koji zapravo ne uživaju u kazalištu već je kritičar izaslanik zadužen za njihovo mišljenje. Ne treba biti previše pronicljiv kako su scenaristi kroz lik kazališnog kritičara opisali neke od današnjih filmskih kritičara i mora se priznati, bez obzira na kasnije kritičarevo i Barnumovo pomirenje, da su pogodili u sridu.



Nakon što je sahranio Wolverinea, filmskog junaka koji je godinama bio njegov zaštitni znak, Hugh Jackman je krenuo dalje. Uloga u "Najvećem Showmanu" nije prvi glumčev nastup u mjuziklu, ali je uloga Barnuma odigrana s puno više glumačkog žara i sjaja u očima nego ona Jeana Valjeana u "Jadnicima". Jackman je raspoložen, razigran (takav je uostalom i čitav film) i vrlo uvjerljiv u glavnoj ulozi. Čini se da je i pjevački moćniji nego u "Jadnicima".
Vrlo dobar je i nastup Rebecce Ferguson u ulozi Jenny Lind. Prvi pjevački nastup Jenny Lind doista je senzacionalan, jedan od najboljih trenutaka filma (pjesma je "Never Enough", glas pripada Loren Allred) . Ljubavna priča Anne i Phillipa odnosno Ephrona i dražesne Zendaye pomalo je nategnuta - koristi se za poruke koje je redatelj dovoljno puta ispisao u filmu. No, Ephron i Zendaya su akteri jedne od najboljih glazbenih dionica filma.
"Najveći showman" nudi upravo ono što je Barnum redovito isporučivao svojoj publici i način na koji je promovirao ideje. Poruku da nikada ne odustanemo od snova, emociju, dobre vibracije, važnost prijatelja i obitelji u našim životima i dobru zabavu. Na gledatelju je da odluči hoće li se pridružiti inspirirajućem glazbeno-filmskom putovanju ili ostati ozbiljnog lica poput kritičara iz filma. Pridružite se i uživajte jer "Najveći Showman" je film poslije kojeg se gledatelj osjeća bolje. Nadahnutije. Veselije.

OCJENA: 8

srijeda, 27. prosinca 2017.

JUMANJI: DOBRODOŠLI U DŽUNGLU



REDATELJ: Jake Kasdan
GLAVNE ULOGE: Dwayne Johnson, Jack Black, Kevin Hart, Karen Gillan
TRAJANJE: 119 minuta
NAZIV ORIGINALA: Jumanji: Welcome to the Jungle

Krajem 1995 godine neobična je filmska priča bila hit u svjetskim kinima (nekoliko mjeseci kasnije  tražio se i VHS više u videotekama). Jumanji je društvena igra koju pronalazi grupa klinaca (jedna od njih bila je i Kirsten Dunst). Radoznala i zabave željna djeca počinju igrati Jumanji, ali kockica su pokazale krivi broj i igra je oživjela. Krdo nosoroga prolazi kroz dnevnu sobu, grad je pod invazijom životinja iz džungle. Uz sve navedeno pojavljuje se i lovac Alan Parrish. Zabavan i maštovit zaplet zasjenili su loše odrađeni specijalni efekti (bitan detalj za radnju filma) no film je ostao u sjećanju zbog pustolovne priče i nastupa pokojnog Robina Williamsa.
Dvadeset dvije godine kasnije krenula je realizacija novog Jumanjija. Najave su, većinom, pogrešno sugerirale da je riječ o remakeu - "Jumanji: Dobrodošli u džunglu" nova je, modernim vremenima prilagođena priča, koja nema Robina Williamsa, ali ima dovoljno dobrih stvari zbog kojih vrijedi posjetiti kino dvorane.


Zaplet filma počinje kada grupa prijatelja, problematičnih školaraca pronalazi staru, zaboravljenu igraću konzolu. Na konzoli se nalazi igrica - tinejdžerska je radoznalost beskrajna pa klinci biraju likove i pokreću igru. Slijedi iznenađenje - Spencer, Fridge, Bethany i Martha pretvorili su se u avatare koje su izabrali, nalaze se u džungli i pred njima je pustolovina života....
"Jumanji: Dobrodošli u džunglu" nije remake - riječ je o kombinaciji novih ideja i djelomičnog nastavka filmske priče iz 1995 godine. Što je novo? Redatelj Jake Kasdan radnju je, za razliku od prvog filma, iz našeg svijeta odveo u svijet Jumanjija. Svijet džungle i pustolovine. Redatelj ne pretjeruje scenama akcije i korištenjem specijalnih efekata no tamo gdje ih koristi radi dobar posao. Životinje izgledaju uvjerljivo (mada ima i bizarnih detalja poput krda albino nosoroga), CGI je ispleglan i ne dominira likovima i radnjom. Film je ispunjen oku ugodnima, predivnim kadrovima prirode. Neke od akcijskih scena izgledaju spektakularno (helikopter), neke su pretjerano repetitivne (motori, motori). Kasdanovi uzori lako se mogu pročitati - redatelj je, čini se, obožavatelj Mad Maxa i Indiane Jonesa. Akcijske scene, uvjerljivi i živopisni kadrovi prirode i životinja te humor nekako su i očekivani u projektu poput "Jumanji: Dobrodošli u džunglu". No, spomenuti detalji nisu razlog zbog kojih film nije tek još jedan generički, hollywoodski proizvod. Razlika je u zgodnoj scenarističkom rješenju koji likovima daje zanimljivost i približava ih gledatelju.


Početak filma izgleda kao da gledatelja čeka još jedna skupina klišejima opterećenih tinejdžerskih likova. Znate onu priču - popularni sportaš, zgodna cura koja je opsjednuta mobitelom i selfijima, neshvaćena djevojka koja unatoč mladim godinama ozbiljna razmišlja o životu i budućnosti i samozatajni štreber ljubitelj video igara. Međutim, ulaskom u svijet Jumanjija likovi postaju avatari - fizičkim izgledom i mogućnostima (jedan od likova mijenja i spol) suprotnost od stvarnog života. Protagonisti i odnosi među njima postaju zanimljivi, gledatelju bliski. Zarobljeni u Jumanjiju tinejdžeri moraju naučiti surađivati i riješiti odnose (javne i tajne) koje su donijeli iz normalnog života. Puno je ljudskih, svakodnevnih tema koje novi Jumanji dotiče kroz likove - najviše se ističu prijateljstvo i timski rad. Najsnažnije su one o unutarnjoj ljepoti koja bi trebala biti važnija od fizičkog izgleda. Čitava priča Jumanjija odnosno glavnih protagonista je mirenje s vlastitim identitetom, mogućnostima, vrlinama, ali i manama. Da, redatelj je ponekad nametljiv i pretjerano naglašava poruke koje šalje (a koje su lako čitljive iz radnje filma) no riječ je o filmu koji dolazi u blagdansko vrijeme i želi što više i snažnije širiti dobre vibracije.



Najveća zamjerka filmu svakako je bezličan glavni negativac. Obzirom na razigrane pozitivce šteta da se drugoj strani nije posvetilo malo više pažnje.
Glumačku ekipu predvodi Dwayne Johnson iliti Rock. Potencijal za komične situacije (o akciji se ionako već sve zna) Rock je nagovjetio u samoironijskoj, bilderskoj akcijskoj komediji "Pain & Gain" iz 2013 godine. Uloga u novom "Jumanjiju" potvrđuje da je spoj akcije, pustolovine i komedije mjesto na kojem se glumac dobro snalazi. Uz njega tu je i brbljavi, ponekad iritantni, ali i duhoviti Kevin Hart, Jack Black koji ima najzahtjevniji glumački posao te Karen Gillan kao lijepa Martha - djevojke u potrazi za ljubavi.
"Jumanji: Dobrodošli u džunglu" kombinacija je akcije, pustolovine i komedije koja ima malo dodirnih točaka s filmom iz 1995 godine. Termin početka prikazivanja filma nije slučajan - čitavom radnjom film se bavi temama i motivima aktualnim u ove blagdanske dane. Zabavan i razigran novi je Jumanji znatno zanimljiviji kino izbor od većine ovogodišnjih predbožićnih filmova, nastavaka koji ne donose ništa novo i ponovo koriste stare, već viđene ideje.

ponedjeljak, 25. prosinca 2017.

TANKA LINIJA SMRTI (2017)



REDATELJ: Niels Arden Oplev
GLAVNE ULOGE: Ellen Page, Diego Luna, Nina Dobrev, James Norton, Kiefer Sutherland
TRAJANJE: 109 minuta
NAZIV ORIGINALA: Flatliners


Na zanimljivoj je ideji nastao film "Tanka linija smrti" iz 1990 godine. Redatelj Joel Schumacher ("Klijent", "Dan ludila", "Telefonska govornica") okupio je jaku glumačku ekipu i prema scenariju Petera Filardija realizirao priču o petero studenta medicine koji, nošeni radoznalošću i izazivanjem sudbine, odlučuju na radikalan potez - izazivanje vlastite kliničke smrti kako bi saznali što se događa na onoj strani. Eksperiment daje neočekivane rezultate i životi studenata pretvaraju se u horor priče suočavanja s vlastitom prošlošću i(li) strahovima. Iako film ne pripada vrhu Schumaherove filmografije (razlozi su predvidljivost odnosno konvencionalni rasplet) ideja i glumačka ekipa (Julia Roberts, Kiefer Sutherland, Kevin Bacon...) glavni su razlozi zbog kojih i nove generacije ljubitelja filma rado gledaju "Tanku liniju smrti". "Sony" je, 27 godina nakon premijere, odlučio uskrsnuti ideju "Tanke linije smrti" i snimiti remake...



Radnja filma počinje automobilskom nesrećom s tragičnim posljedicama. Automobil je vozila mlađahna Courtney, izgubila je kontrolu nad vozilom i sletjela s ceste. Poginula je njena mlađa sestra. Devet godina kasnije Courtney je studentica medicine rastrgana između osjećaja krivnje zbog nesreće i opsjednutošću potragom za saznanjima o funkcioniranju ljudskog mozga nakon kliničke smrti. Kako bi dobila odgovore Courtney se podvrgava eksperimentu u kojem je ulog njen život...
Radnja filma više-manje slijedi original, ali za razliku od filma iz 1990 godine nova "Tanka linija smrti" ravna je filmska linija bez prevelikih uzbuđenja prepuna neuspjelog izazivanja napetosti. Iako je redateljsko-glumačka ekipa vrlo zanimljiva (iza kamere Danac Niels Arden Oplev režirao je prvu priču iz europske "Millenium" trilogije prema knjizi pokojnog Stiega Larssona, ispred kamere Ellen Page i Diego Luna), malo je stvari, detalja koji funkcioniraju u filmu.
Glumačka ekipa odnosno likovi potpuno su neuvjerljivi u ulogama studenata odnosno doktora koji rade u bolnici. Obučeni u bijele kute hodajući po bolnici izgledaju kao posjetitelji - nikako kao ljudi koji se bave medicinom. Oni nisu neuvjerljivi kao liječnici samo kada su na radnom mjestu- kada su daleko od bolnica i ureda oni i dalje pričaju o medicinskim stvarima razbacivajući se gledatelju većinom nerazumljivim medicinskim terminima. Redatelj se trudi gledatelja uvjeriti kako su glavni likovi filma fanatici medicine no to mu ne uspijeva. U sivilo likova okupio se i Kiefer Sutherland u bizarnoj ulozi doktora/veterana koji bi valjda trebao podsjećati na dr. Housea.



Režija filma pretjerano je stilizirana (posebno se to odnosi na trenutke kada glavni junaci prelaze na drugu stranu) sve zbog nedostatka ideja i tanke priče. Više od 100 minuta filma previše je za malo događaja pa Arden Oplev pokušava izgledom nadomjestiti sadržaj. Uspio, naravno, nije. Priča pati od površnosti, jednodimenzionalnosti kako u prikazu likova tako i u scenama. Motivacija Courtney (ona je glavna junakinja, ali samo do otprilike polovice filma - tada se priča većim dijelom fokusira na drugog člana medicinske ekipe) da istraži drugu stranu razumljiva je no kod ostalih likova ona je većinom nedorečena. Kada se Courtney odluči izazvati smrt njeni pomogači (koji se tek pred sam čin upoznaju s njenim namjerama) reagiraju kao da je riječ o rutinskom dnevnom pregledu. Na isti način reagira dio ekipe koji se kasnije pridružio eksperimentu - redatelja previše ne zanima moralna, religijska pa i znanstvena pozadina eksperimenta. Također, tek je okrznuta teme izigravanja Boga tako često spominjana kada su u pitanju liječnici. Redatelju je, čini se, bilo zanimljivije igrati se specijalnim efektima.
U velikom broju, većinom neuspjelih, remakeova i obrada filmova iz prošlosti kojima svjedočimo posljednjih godina, "Tanka linija smrti" jedan je od najneuspjelijih primjera. Neuvjerljiva glumačka ekipa, radnja koja je uzbuđenjima jednaka ravnoj crti na uređaju za mjerenje otkucaja srca glavnih protagonista filma i pretjerano stilizirana režija samo su neki od razloga zbog kojih "Tanka linija smrti" pripada najslabijim filmovima 2017 godine.

OCJENA: 3

subota, 23. prosinca 2017.

HVALA VAM NA SLUŽBI



REDATELJ: Jason Hall
GLAVNE ULOGE: Miles Teller, Haley Bennett, Keisha Castel-Hughes, Joe Cole, Amy Schumer, Beulah Koale
TRAJANJE: 109 minuta
NAZIV ORIGINALA: Thank You for Your Service

"Možeš li se sjetiti kakvi smo bili prije svega ovoga?" - Saskia Schumann

U vremenu kada je svakodnevno bombardiranje najavama, trailerima i vijestima o novim filmovima normalna stvar, ponekad se dogodi film o kojem se. spletom okolnosti, prije gledanja ništa ne sazna. Takav je primjer, kada je u pitanju pisac recenzije koju čitate, redateljski prvijenac američkog filmaša Jasona Halla. "Hvala vam na službi" inspiriran je istinitom pričom zapisanoj u istoimenoj knjizi Davida Finkela. Naslov sugerira glorificiranje američkog vojnika, herojstvo i ostale patriotske igre. Krivo! Naslov je ironičan komentar na odnos države, u slučaju Hallovog filma riječ je o SAD-u, prema vojnicima, povratnicima iz Iraka. Veteranima po ratnim iskustvima daleko od veteranskih godina života.
Film počinje brutalnim prikazom ranjavanja u Iraku. Nekoliko sekundi nakon krvavog Iraka vojnici se vraćaju kući - radnja je fokusirana na tri ratna druga. Solo, Adam i Billy vraćaju se kućama traumatizirani, ali s nadom u bolje sutra. Nakon krvi i prašine Iraka bivši vojnici susreću se s drugačijim, civilnim problemima za sudbine mladih veterana jednako opasnim kao i meci, granate s bojišta.


"Hvala vam na službi" depresivan je film prepun teških tema - prikaz odnosa prema američkim veteranima, ali i putovanje tamnom stranom američkog društva. Kada odsvira himna, prestanu patetični govori o hrabrosti i pohvale o herojstvu i borbi za naš način života, vojnici, sada civili ostaju većim dijelom sami s vlastitim traumama i pokušajima da normalno žive. Ne, nisu država odnosno institucije potpuno zanemarile veterane - postoje programi pomoći bivšim vojnicima i njihovim obiteljima no mreža birokracije često je spora i neučinkovita. Prespora za životne probleme bivših vojnika.
Film sadrži nekoliko iznimno potresnih scena. Neke od njih se odnose na ratna stradanja u Iraku (ranjavanje s početka filma) dok se nekoliko njih događa nakon povratka ratnika (samoubojstvo, prikaz veterana u čekaonici ministarstva). Stradanja, psihička i fizička, prikazana su bez kalkuliranja - ratna su stradanja, fizička ili psihička sasvim je svejedno, užasna i redatelj ne uljepšava. Kroz obiteljske, socijalne i zdravstvene probleme nakon povratka iz Iraka Hall prikazuje kako se posljedice američkog vojnog prisustva u drugim zemljama reflektiraju zapravo metastaziraju u čitavo američko društvo.
Navedena stradanja - ratna i ona poslijeratna - mladih ljudi iz SAD-a i više su nego dovoljna da zaintrigiraju, u dijelovima i šokiraju gledatelja. Međutim, redatelj neshvatljivo želi pomaknuti granice, žešće šokirati gledatelja nepotrebnim detaljima. Masakrirani pas kojeg Solo i Adam spašavaju može biti i kao metafora za novi život (kojeg i veterani priželjkuju) no on je potpuno nepotreban obzirom na stradanja s kojima je gledatelj do tog trenutka suočen. Scena seksa u kojoj je Adamova žena obezglavljena potpuno je promašena. Katarza s priznanjem glavnog protagonista u finalu filma mogla je doći znatno prije - teško je povjerovati da je upravo ona (katarza) sredila obiteljsku situaciju. I zašto tamnoputi Solo mora biti, kraj svih problema, osuđen na ulicu i kriminal? Klišeizirano i nategnuto. Nejasan je i gubitak pamćenja kod Sola - teško je otkriti odnosno razumjeti da li je dugotrajan ili kratkotrajan...


Požari se još nisu ugasili, ali Miles Teller je ponovo u akciji. Nakon uloge vatrogasca u filmu "Samo za hrabre", mladi se glumac pojavljuje u uluzi mladog ratnog veterana. Teller je dobar, uvjerljiv jednako kako i njegova filmska partnerica Haley Bannett. Adamova šutnja o događajima u Iraku izluđuje suprugu Saskiu - ona je svjesna da je suočenje s traumama jedini način da sačuva brak i oca svoje djece. Adam je imao sreću da postoji Saskija - njegov kolega Billy tu sreću imao nije. U filmu se pojavljuje i Amy Schumer - poznata komičarka ovdje je u neprepoznatljivom izdanju najozbiljnije uloge karijere.
"Hvala vam na službi" potresna je priča o američkim ratnim veteranima. Mladim ljudima koji nakon povratka s ratišta, traumatizirani i izgubljeni (p)ostaju zaboravljeni, prepušteni sami sebi i(li) sporoj i bešćutnoj birokraciji. Kada se zastava spusti, himna odsvira i skine uniforma za glavne protagoniste filma ostaje tek gorka istina - ostaju sami s vlastitim traumama, zaboravljeni od sustava osuđeni da se sami bore s posljedicama ratnih događanja koje često ubijaju brže od metka.

OCJENA: 7


srijeda, 20. prosinca 2017.

PET NAJVEĆIH KINO PROMAŠAJA 2017 GODINE



Brojimo posljednje dane 2017 godine - idealno vrijeme da se odaberu najbolji i najgori. Za početak, Goodtalking Vam donosi pet najvećih kino promašaja godine. Dobitnici su....

1. TRANSFORMERI: POSLJEDNJI VITEZ (TRANSFORMERS: THE LAST KNIGHT)



Filmovi "Transformers" serijala redovito se biraju među najgore i, od ove godine, su bili u vrhu prema zaradi na kino blagajnama. Prvi dio priče je ispunjen - Posljednji vitez scenaristički je kaotičan, prepun besmislica bučan i destrukcijom ispunjen film. Sve ono što se moglo vidjeti u prethodnim filmovima može se pronaći u petom filmu serijala - novost je poveznica između Einsteina, Tesle i Da Vincija i Transformera. U cijeli kaos uključio se i Anthony Hopkins. Novost je slaba zarada na kino blagajnama - film je zaradio nešto više od 600 milijuna dolara (100 milijuna od prvog filma i gotovo pola milijarde manje od prethodnog, četvrtog filma serijala) što obzirom na budžet filma (službeno 220 milijuna, neslužbene procjene idu i do 300 milijuna) nisu impresivni rezultati. Hoće li slabiji rezultati značiti kraj serijala ili će priča krenuti novim putem vrijeme će pokazati - "Posljednji vitez" svakako je kandidat za titulu najgoreg filma godine.

GOODTALKING recenziju za "Transformers: Posljednji vitez" možete pročitati OVDJE

2. SNJEGOVIĆ (SNOWMAN)



"Snjegović" nije najlošiji film godine, ali je film koji je najviše razočarao. Unatoč vrlo dobroj ekipi (redatelj Thomas Alfredson glumci Michael Fassbender, Rebecca Ferguson, J.K. Simmons, James D'Arcy) jedan od najboljih i najpopularnijih kriminalističkih priča o slučajevima detektiva Harrya Holea pretvoren je u bezdušan film lišen napetosti. Sve dobro iz romana u knjizi je ispalo loše i pitanje je kako će se dalje razvijati priča o Harryu Holeu. Velika šteta prvenstveno zbog vrlo dobrog književnog predloška i glumačke ekipe

GOODTALKING recenziju za Snjegovića možete pročitati OVDJE

3. MUMIJA (THE MUMMY)



Kako bi konkurirali "Marvelu" i "DC" superjunačkom svijetu čelnici "Universala" odlučili su oživjeti stare, dobro nam poznate junake. "Dark Universe" okuplja Nevidljivog čovjeka, dr. Jekylla, nevjestu dr. Frankensteina - kao glumci koji će nastupiti u "Dark Universeu" spominjali su se Javier Bardem, Angelina Jolie, Johnny Depp....Prva je na red došla "Mumija", glavnu je ulogu preuzeo Tom Cruiseu, dr. Jekyll je Russell Crowe - rezulat je vrlo loš. Predvidljiv, tanke i predvidljive priče film je razočarao. Zarada u svjetskim kinima ipak je dosegla više od 400 milijuna dolara (budžet 125) te ideja o svijetu bogova i čudovišta nije ugašena. Nadajmo se boljem izdanju u idućim filmovima.

GOODTALKING recenziju za Mumiju možete pročitati OVDJE

4. PEDESET NIJANSI MRAČNIJI (FIFTY SHADES DARKER)



Nastavak globalnog fenomena donio je novog redatelja - američki filmaš James Foley ("Glengerry Glen Ross"). Redatelj se promijenio, ali promijenilo se ništa nije. Drugi je dio "erotskog" trilera/drame jednako prazan, neuvjerljiv i prepun loših dijaloga. Scene seksa nešto su slobodnije no obzirom na najavu mračnijeg filma to je i dalje potpuno promašeno. Kemija između glavnih likova za brzi je zaborav kao uostalom i čitav film. Napravljen je dobar posao na kino blagajnama, ali nije u šoldima sve. Slabo, bezidejno i potpuno nezanimljivo. Na svim razinama

GOODTALKING recenziju za "Pedeset nijansi mračniji" možete pročitati OVDJE

5. SPASILAČKA SLUŽBA (Baywatch)



Posegnuti za "Spasilačkom službom" i snimiti film inspiriran idejom popularne televizijske serije koja je često koketirala s trashom pokazuje koliko su, ponekad, čelnici hollywoodskih kompanija bez ideja i potpuno izgubljeni. Iako je filmska verzija "Spasilačke službe" okupila zanimljivu glumačku ekipu rezultat je komedija bez previše duhovitih trenutaka, priča bez smisla. Moraliziranje, klišeji i more neuspjelih pokušaja da se nasmije publika glavni su "aduti" filma. U redu, lijepo je u kupaćem kostimu gledati Alesandru Daddario, ali to se može i bez odlaska u kino. Iako je "Spasilačka služba" trebala postati serijal od toga se, čini se, odustalo.

GOODTALKING recenziju za "Spasilačku službu" možete pročitati OVDJE

ponedjeljak, 18. prosinca 2017.

TATICA SE VRATIO ZA BOŽIĆ



REDATELJ: Sean Anders
GLAVNE ULOGE: Will Ferrell, Mark Wahlberg, Mel Gibson, John Lithgow, Linda Cardellini, Alessandra Ambrosio
TRAJANJE: 100 minuta
NAZIV ORIGINALA: Daddy's Home 2

Svake se godine u ovo doba na kino programu može pronaći nekoliko naslova koje na valu predblagdanskog, većinom dobrog raspoloženja nastoje ostvariti što bolji rezultat na kino blagajnama. Tako je i ove godine - prve su u kino stigle zločeste mame (Mila Kunis, Kristen Bell i Kathryn Kahn) u nastavku prošlogodišnjeg kino hita (više od 200 milijuna dolara zarade u svjetskim kinim, budžet 20 milijuna). Brzopotezno snimljeni nastavak radnjom je i datum premijere odnosno terminima prikazivanja tempiran kako bi pokušao ponoviti i(li) nadmašiti komercijalni uspjeh prvog filma u predblagdansko vrijeme. Mame nisu ponovile uspjeh no zarada od 130 milijuna (budžet 28) solidan je rezultat nastavak. Ubrzo nakon mame u kino dvorane se vratio i tatica. 
"Tatica se vratio za Božić" također je nastavak - prvi je film snimljen 2015 godine. Obzirom na budžet i nova glumačka imena izgleda ambiciozniji od zločestih mama. Mark Wahlberg i Will Ferrelll dobili su respektabilno društvo - John Lithgow i Mel Gibson angažirani su za nastavak filma. Na papiru obećavajujće u realizaciji razočaravajuće.


Potaknuti iskrenim govorom kćeri na školskoj priredbi Brad i Dusty odlučuju provesti Božić zajedno. Djevojčica se žalila na dva Božića koja slavi - jedan sa starom, drugi s novom obitelji. Nakon toga Brad i Dusty odluče Božić provesti zajedno. No stvari se počinju komplicirati kada na zajedničku proslavu stižu i djedice - Don i Kurt. Odmah nakon dolaska dolazi do promjene plana - Kurt, Dustyev otac mijenja mjesto obiteljskog okupljanja i božićne će blagdane obitelji će u punom sastavu provesti zajedno....
"Tatica se vratio za Božić" film je skromnog scenarija i siromašan pričom. Kada se, nakon okupljanja sretnih obitelji, gledatelj upozna s protagonistima (radnja počinje 6 dana prije Božića) bilo kakav pripovijedanja i radnje je završen. Od tog trenutka film je kombinacija kompilacije već viđenih dosjetki (neke scene snažno podsjećaju na Griswolde, Chevy Chasea i njihov Božić) i viceva koji su, većinom, jeftini. Humor kojim redatelj pokušava nasmijati gledatelje ispunjen je različitim vrstama štoseva od kojih mnogi nisu uspjeli. Anders komediju pokušava stvoriti na dva detalja - prvi je različitost, suprotni karakteri pa i svjetonazori između djedica Kurta i Dona odnosno njihovih sinova te prikazu klinaca koji su, često, pametniji i mudriji od odraslih. Niti jedan od detalja nije pomogao da se realizira zanimljiv, i prije svega, duhovit film. Redatelj navija za ljubitelja oružja macho frajera Kurta dok emotivniji Don zaslužuje, ako pitate redatelja Andersa, prezir.


Djeca se doista u početku filma ponašaju zrelije i mudrije od odraslih. Više su u božićnom raspoloženju od starijih. U drugom dijelu filma takav prikaz klinaca nestaje - oni postaju poput starijih. Pijani i željni oružja. Posebno je zanimljiv pomalo i bizaran lik militantne devetogodišnjakinje koja nakon ranjavanja jednog od članova obitelji veselo kreće u lov na božićnu večeru. Sve uz simpatije i odobravanje redatelja.
Iz svega napisanog vidljivo je da film baš i nema previše previše veze s porukama koje se mogu pronaći u božićno vrijeme. Takav dojam ne mijenja završetak filma u predvorju kino dvorane uz jednu od najboljih božićnih pjesama - "Do They Know It's Christmas?" britanskog band aida iz 1984 godine. Unatoč zanimljivoj glumačkoj ekipi odnosi između likova nezanimljivi su i, kako film odmiče, klize u klišeje. Film je podnošljiv ponajviše zbog Johna Lithgowa i Gibsona. Grubo lice Johna Lithgowa u suprotnosti je s emotivnim Donom kojeg glumac interpretira. Mel Gibson glumi Mela Gibsona - Kurt je sličan Gibsonu. Vjerojatno zbog toga ostaje dojam da se Gibson najviše zabavljao snimajući film.
Tatice su se vratile nekoliko tjedana prije Božića no možda je bolje da su propustili blagdane. Nastavak filma iz 2015 godine neuspjela je kombinacija božićnog, obiteljskog filma i komedije. Jedini pravi razlog za gledanje filma su djedice - Mel Gibson i John Lithgow.

OCJENA: 5

nedjelja, 17. prosinca 2017.

10 BOŽIĆNO-NOVOGODIŠNJIH PREPORUKA




Pred nama je Božić i doček nove, nadamo se, sretnije i veselije 2018 godine. Goodtalking Vam donosi deset filmova čija radnja se događa tijekom blagdana ili su tematski vezani za Božić i Novu godinu. Lista sadrži različite žanrove - na njoj se nalaze filmovi koji rijetko dobivaju pažnju kada su blagdani u pitanju. I da, na listi nema niti jedan film serijala "Sam u kući". Oni su ionako (pre)često  na televizijskom programu. Krenimo redom....

1. DIVAN ŽIVOT (It's a Wonderful Life) - 1946


 
Kada se rade ankete (kritike i publike sasvim je svejedno) o najboljem božićnom filmu najčešće je na vrhu "Divan život" redatelja Franka Capre snimljen 1946 godine. Potpuno zasluženo - "Divan život" je najbolji božićni film u povijesti sedme umjetnosti. Priča o Georgeu Baileyu koji u trenucima rastrojenosti poželi da se nikada nije rodio sadrži sve one vrijednosti zbog kojih vrijedi živjeti. Film šalje poruku o vrijednosti života, solidarnosti te značenju obitelji i prijatelja u životu svakog čovjeka. Caprin optimizam u najboljem izdanje podebljan izvrsnim glumačkim izvedbama Jamesa Stewarta i Henrya Traversa. "Divan život" vraća vjeru u čovjeka, solidarnost i budi nadu u bolje sutra.

GOODTALKING recenziju za Divan život možete pročitati OVDJE

2. L.A. POVJERLJIVO (L.A. Confidential) - (1997)



Radno su dočekali Božić policajci iz Los Angelesa. Toliko radno da novine vrište naslovima poput "Masakr na Božić". Dežurni policajci i njihovi kolege koji nemaju pametnijeg posla pretukli su nekoliko privedenih osumnjičenih za nasilje nad kolegom. Odgovorni su kažnjeni osim karijerista Eda Exleya nagrađenog zbog suradnje s unutarnjom kontrolom. Kraj istrage i kazne za božićna događanja tek su početak obračuna natopljenog nasiljem, korupcijom i političkim igrama..
"L.A. Povjerljivo" jedan je od najboljih filmova u posljednjih tridesetak godina. Noir temeljen na knjizi Elmorea Leonarda napeta je i krvava priča o Los Angelesu pedesetih godina 20 stoljeća. Izvrsna, all star glumačka ekipa (Danny De Vito, Russell Crowe, Kim Basinger, James Cromwell, Guy Pearce, Kevin Spacey....) odlično je odradila posao glumeći niz živopisnih, kompleksnih likova. Kriminalistička priča u kojoj se, između ostalog, traži odgovor na pitanje Tko je Rollo Tomasi? A sve je počelo u božićnoj noći....

GOODTALKING recenziju za L.A. Povjerljivo možete pročitati OVDJE

3. ZLOČESTI DJED MRAZ (Bad Santa) - 2003


Svake godine u ovo vrijeme Willie ima pune ruke posla. Zajedno s partnerom, patuljkom Marcusom uveseljava klince u kostimu Djeda Mraza. Ne, ne uveseljava - istina, on nosi kostim, ali njegov Djed Mraz plaši i vrijeđa nego što nosi radost i dobro raspoloženje. On je bolno sarkastičan, nekorektan (ne samo politički), vječno pijan - verbalno i fizički prljav. Kostim djedice i vilenjaka tek su sredstvo  za pljačkanje. Pravi problemi za Willieja nastaju kada u njegov život slučajno ušeta iskreni i dobri Dječak.
"Zločesti Djed Mraz" potpuno je drugačiji film o predblagdanskom ugođaju. Glavni protagonisti baš i nisu impresionirani okolinom, ne šire dobre vibracije, ali su prokleto zabavni, duhoviti ponekad i bolno iskreni. Izvrsne uloge Billya Boba Thorntona, Bretta Kellya i Tonya Coxa te drugačije ispričana priča o blagdanima (u kojoj ipak ima puno božićnoga ) glavni su razlozi za gledanje filma.

4. UMRI MUŠKI (Die Hard) - (1988)



Kako pomiriti blagdane i akcijski žanr? Odgovor je stigao 1988 godine kada je redatelj John McTiernan ("Predator") režirao akcijski klasik "Umri muški". John McClane, policajac iz New Yorka dolazi u Los Angeles kako bi blagdane proveo sa suprugom i djecom. Odlazi na božićni party u Nakatomi Plazu - supermodernu zgradu u vlasništvu japanske korporacije. Ubrzo nakon dolaska Nakatomi Plaza je napadnuta od terorista kojima zapovijeda Hans Gruber. Krivi čovjek na krivom mjestu u krivo vrijeme kreće u fight sa Gruberovom ekipom.
"Umri muški" jedan je od najpoznatijih akcijskih filmova u povijesti. Izvrsne akcijske scene, uloga života Brucea Wilisa, sjajni Alan Rickman, puno humora i još više pucnjave. Ako se tijekom blagdanskih dana odlučite za "Umri muški" možete odmah pogledati i nastavak - glavni junak i vrijeme radnje je isto, novi su negativci.

5. 29. ULICA (29th Street) - 1991



New York, Badnjak godine 1976. Rastrojeni Frank Pesce Jr. priveden je u policijsku postaju - u naletu bijesa Frank je porazbijao prozore na crkvi. Nakon što se smirio u policijskoj postaji Frank prisutnima počinje pričati svoju nevjerojatnu životnu priču...
Film temeljen na istinitim događajima u prvom planu ima čovjeka koji je nesretan zato jer ima previše sreće u životu. Priča o obiteljskim odnosima zapravo problemima završava u duhu Božića. Film vrijedan gledanja zbog neobične priče glavnog protagonista i vrlo dobre glumačke ekipe (Anthony LaPaglia, Danny Aiello, Robert Forster)

6. ČUDNI DANI (Strange Days) - (1995)




Redateljica Kathryn Bigelow posljednjih godina je poznata po filmovima "Zero Dark Thirty" i "Hurt Locker". Ove godine snimila je hvaljeni "Detroit". Prije više od dvadesetak godina Bigelow je, prema scenariju - priči tadašnjeg supruga Jamesa Camerona, režirala izvrsni, pomalo i podcijenjeni SF/triler "Čudni dani". Čudni dani iz naslova filma događaju se u zadnjem mjesecu 1999 godine. Nervoza zbog dolaska novog milenija dodatno je pojačala kaos u američkom društvu - jedan od nervoznih je i bivši policajac Lenny Nero. Nero je diler nove vrste droge - ilegalnih snimaka osjećaja, sjećanja i iskustva drugih osoba. Lenny je i povremeni korisnik no dolazi u opasnost kada dolazi u posjed snimke na kojoj se nalazi policijsko smaknuće reperske zvijezde. Snimka koja bi mogla dodatno zapaliti američke ulice.
Ako Kathryn Bigelow i James Cameron nisu dovoljni razlog za gledanje filma onda bi to mogli članovi glumačke ekipe. U filmu nastupaju Ralph Fiennes, Juliette Lewis, Tom Sizemore, Michael Wincott, Vincent D'Onofrio i Angela Bassett. Previše je poznatih imena da bi se preskočili "Čudni dani".....

7. GREMLINI (Gremlins) - (1984)



Nekim je ljudima teško odabrati, kupiti idealan božićni poklon. Jedan od takvih je izumitelj Randall Peltzer. Randall se, čini se, posrećilo i pronašao je idealan poklon za sina - maleno, dražesno biće koje se odaziva na ime Gizmo. Kod kupnje Peltzer je dobio tri pravila koja mora poštovati kada je Gizmo u pitanju. Ubrzo nakon dolaska u novi dom, pravila su prekršena i slijedi luda kombinacija horora, akcije i komedije...
"Gremlini" odnosno Gizmo zaštitni su znak filmskih osamdesetih. Malo je onih koji se sjete glavnih glumaca filma (Zach Galligan, Phoebe Cates), ali većina će prepoznati Gizma. Redatelj Joe Dante snimio je film koji i nove generacije rado gledaju. Posebno u blagdansko vrijeme...

8. KOLO SREĆE (Trading Places) - 1983



I dalje smo u osamdesetima - godinu prije "Gremlina" izašla je komedija u nas prevedena kao "Kolo sreće". Priča o umišljenom pomalo i arogantnom Louisu Winthorpeu i brbljavom beskućniku Billy Ray Valentineu koji postaju predmet oklade milijunaša jedna je od najbojih komedija osamdestih. Komedija u kojoj ne nasmijavaju tjelesne tekućine i slični detalji nego sjajna priča i vrlo dobri glumci. Eddie Murphy u jednoj od uloga karijere, Dan Aykroyd vrlo dobar. Jamie Lee Curtis raspoložena i razigrana. Dojam je da se ekipa odlično zabavljala na snimanju filma. Komedija koja šalje poruku da nije sve u novcu i da je osveta, ponekad, najbolja obrana.

9. ZAPRAVO LJUBAV (Love Actually) - (2003)



"Zapravo ljubav" idealan je spoj romantike, komedije i božićnot filma. Priča prati 8 različitih parova i(li) obitelji, njihovu svakodnevicu. Ljubavne životne priče junaka susreću se i upoznaju - vrhunac radnja događa na Božićnu večer. "Zapravo ljubav" idealan je naslov za radnju filma - sve prikazano, zapravo i većina stvari u našim životima je ljubav. Film koji će Vas nasmijati možda i rasplakati, ali i učiniti da se osjećate bolje. Glumačka ekipa? Izvrsna - najzvučnija imena su: Liam Neeson, Martin Freeman, Keira Kinghtley, Colin Firth, Andrew Lincoln, Rowan Atkinson, Alan Rickman i Billy Bob Thornton. Zapravo, "Zapravo ljubav" treba pogledati. Možda već i u vrijeme Božića koji dolazi....

10. PREDBOŽIĆNA NOĆNA MORA (The Nightmare Before Christmas) - (1993)



Bizaran, mračan, otkačen - neponovljivo originalan. On je Tim Burton i "Predbožićna noćna mora" nije jedini redateljev božićni film koji bi mogao doći na ovu listu ("Batman se vraća"). No, "Predbožićna noćna mora" toliko je originalno i zabavno ostvarenje da se mora pridružiti božićnom izboru. Jack Skellington je kralj bundevi, najveća faca u gradu zvanom Noć vještica. Popularan i omiljen od sugrađana Jack je u dubini duše nezadovoljan. Nešto nedostaje u Jackovom životu, ali ni sam Jack ne može odrediti o čemu je riječ. Sve do trenutka kada otkriva pronalazi Božićni grad...
Snimljen stop motion tehnikom film redatelja Henrya Selicka (Burton je stvorio priču i likove) nezaboravno je i maštovito filmsko putovanje. Likovi čudnog, pomalo stravičnog savršeno funkcioniraju o priči o značenju Božića i toleranciji. Jedan od rijetkih možda i jedina noćna mora poslije koje ćete se osjećati bolje.

četvrtak, 14. prosinca 2017.

RATOVI ZVIJEZDA: POSLJEDNJI JEDI



REDATELJ: Rian Johnson
GLAVNE ULOGE: Daisy Ridley, Adam Driver, Mark Hamill, Carrie Fisher, John Boyega, Oscar Isaac, Domhnall Gleeson, Andy Serkis, Gwendoline Christie, Laura Dern, Benicio Del Toro
TRAJANJE: 152 minute
NAZIV ORIGINALA: Star Wars: The Last Jedi 

"Netko mi treba pokazati moje mjesto u svemu ovome." - Rey

Prije dvije godine, baš u ovo predblagdansko vrijeme, euforija je obuzela obožavatelje najpoznatijeg filmskog serijala u povijesti filma. Deset godina nakon "Osvete Sitha" u kino je stigao novi, sedmi film radnjom smješten u udaljenu galaksiju. George Lucas prodao je životno dijelo "Disneyu" koji odlučio nastaviti sagu, ali i snimiti zasebne filmove o junacima "Zvjezdanih ratova" (iduće godine gledat ćemo "Solo", u najavi je i film o Obi Wan Kenobiju....). Euforične su bile i ocjene obožavatelja nakon premijere film, obožavatelji su redali pohvale. Sedmi film serijala nije razočarao, donio je puno dobrih, novih stvari serijalu, ali nakon drugog gledanja (kada se oduševljenje ponovnim susretom sa Silom malo smirilo) na površinu su izašle i mane filma -  igranje na sigurno redatelja Abramsa odnosno repetitivnost, prepisivanje nekih scena iz prethodnih filmova.
Abramsa je u redateljskoj stolici naslijedio Rian Johnson (redatelj i scenarist "Loopera", režirao tri epizode "Breaking Bada"). Johnson je odlučio krenuti drugačijim putem, onim za kojim prvi film nove trilogije nije imao hrabrosti. Redatelj je odlučio prekinuti veze s prethodnim filmovima serijala (pusti da prošlost umre govori Kylo Ren) i okrenuti novu Star Wars stranicu. U redu, "Posljednji Jedi" ima nekoliko scena, detalja koje podsjećaju na prethodne filmove (prije svih one iz prve za mnoge prave trilogije) no Johnson je uspio snimiti film koji se odmaknuo od dosadašnjih filmova odajući poštovanje i posvetu prethodnim filmovima. "Posljednji Jedi" može se uspoređivati s "Novom nadom", "Imperijom uzvraća udarac" i "Povratkom Jedija" - daleko ispred ostalih filmova serijala.



O radnji tek nekoliko riječi - obzirom da su traileri vješto skrivali, a nakon pogledanog filma mogu napisati i manipulirali obožavateljima (ništa loše - predvidljivost rijetko donese nešto dobro kada je film u pitanju) navodeći nas na krive zaključke ne bi bilo dobro otkrivati previše. Sedma je epizoda završila cliffhangerom - Rey je pronašla Lukea, borba protiv Prvog reda tek je počela dok je Snoke naredio dovođenja Kylo Rena kako bi dovršio njegovu obuku. "Posljednji Jedi" počinje spektakularnom bitkom u kojoj pobunjenici ostvaruju tek kratkotrajnu pirovu pobjedu, Luke Skywalker je drugačiji nego što ga pamtimo. Razočaran i nepristupačan ostarjeli Jedi nije oduševljen dolaskom Rey dok je odnos Snokea i Kylo Rena znatno kompleksniji nego što je izgledao na kraju sedme epizode...
"Posljednji Jedi" iznimno je intenzivan i akcijom nabijen film. Puno je događanja, likova (starih i novih) koje gledamo - bez obzira na 150 minuta trajanja "Posljednji Jedi" jednako je zanimljiv u prvim kao i u epskom finalu filma. Spektakularne akcijske scene jedan su od razloga atraktivnosti i značajno pridonose zanimljivosti filma. Razigrana kamera svemirske jurnjave i obračune prikazuje na drugačiji način - puno je kadrova snimljenih iz ptičje perspektive kojima se nastoji impresionirati (većinom uspijeva) gledatelja. Redatelj se poigrava gledateljevom percepcijom, doživljajem filma - od nestanka zvuka do vizualne raskoši završne borbe akcijske scene imaju spektakularnu crtu i zadovoljstvo ih je gledati. Johnson je na novi način pristupio i obračunima svjetlosnim mačevima - scene su kraće, ali efektne. Redatelj koristi slow motion kako bi i ovdje donio nešto novo. No, nisu samo akcija i obračuni Pobunjenika i Prvog reda razlog za gledanje filma - glavni su protagonisti filma kompleksni i intrigantni.




Ključne figure film, Rey i Kylo Ren, i dalje se bore s vlastitim emocijama i pokušavaju otkriti smisao postojanja, pomiriti se s vlastitim identitetom. Film otkriva detalje iz njihove prošlosti, unutarnju borbu svjetla i tame i posebno povezanost između mladih učenika. Imun na unutarnje borbe nije ostao niti Luke Skywalker - saznajemo razloge zbog kojih je pobjegao na otok. Bezgrešnog, u prethodnim filmovima pravednog i ispravnog Skywalkera tamna je strana ozbiljno testirala u trenucima kada je trebao donijeti važnu i bolnu odluku. Kroz lik Lukea Skywalkera redatelj preispituje postojanje Jedija, događaje iz prošlosti i odluke koja je dovela do Lukeovog povlačenja u samoću, izolaciju na otoku. Da, Johnson je donio dašak subverzivnosti u udaljenu galaksiju.
"Posljednji Jedi" u nekoliko rečenica objašnjava što je Sila - jedan od detalja u kojima se može prepoznati redateljeva odnosno Disneyeva ambicija da mlađim generacijama objasni detalje važne za serijal i privuče njihovu pažnju.
Radnja filma prati veliki broj likova. Johnson se, većinom, dobro nosi s tolikom brojem protagonista osim u slučaju Amilyn Holdo (Laura Dern) i Codebreakera (Justin Theroux). Novi likovi koji su pomalo bezlični (u redu, Amilyn je tu kako bi se stvorio lik koji se iz ravnodušnog protagonista pretvara u junaka) i silom ugurani u film. Za razliku od Benicia Del Tora odnosno DJ-a koji ima smisla.




Redatelj je filmu dodao i trgovce oružjem, gospodare rata koji se bogate na oružanim sukobima. Diskretno spominje i ekologiju - detalji koji se mogu prenijeti i na našu svakodnevicu.
Radnja filma relaksirana je pristojnom količinom dobro pogođenih, duhovitih trenutaka. Johnson dozira humor i koristi ga u pravim trenucima.
Glumačke izvedbe epizode VIII pripadaju najboljima u serijalu. Najbolje izdanje Marka Hamilla kao Lukea Skywalker podržano je vrlo dobrim Adamom Driverom i Daisy Ridley. Vidjeti Carrie Fisher posljednji puta u serijalu poseban je i emotivan trenutak za sve obožavatelje - vrlo dobar je i svemirski kauoboj Oscar Isaac kao Poe Dameron. Johnson je puno pažnje posvetio i neljudskim likovima - umjetnoj inteligenciji i životinjama. BB-8 i C-3PO nisu tek ukras filma nego i važan dio radnje (posebno BB-8) dok su novi životinjski likovi Porgovi i Ledene lisice. U filmu se pojavljuje još jedan stari,važan znanac, ali to ćeš dragi čitatelju otkriti gledanjem filma.
Kao i svakom filmu iz serijala tako se i "Posljednjem Jediju" može pronaći i neki nedostatak. Sitni su to i nevažni detalji koji ne mogu utjecati na činjenicu da je riječ o najboljem Star Wars filmu još od prve, originalne trilogije. Poštujući prethodne filmove redatelj Rian Johnson vodi serijal u novom smjeru - sudeći prema "Posljenjem Jediju" Sila je na redateljevoj strani i čini se da nas očekuje još puno uzbudljivih trenutaka, spektakularnih akcijskih scena i humora u borbi dobra i zla smještenoj u udaljenoj galaksiji.

OCJENA: 10