četvrtak, 29. prosinca 2016.

NAJVEĆI FILMSKI PROMAŠAJI 2016



Zadnji sati 2016 polako, ali sigurno zauvijek prolaze pa je red da se odaberu filmovi koji su obilježili godinu. Prije nego članovi filmske grupe GOODTALKING (pristup grupi možete pronaći OVDJE ) odaberu najbolji film i televizijsku seriju godine pred Vama je pet najvećih filmskih promašaja 2016 godine. U konkurenciji su bili filmovi koji su ove godine igrali u domaćim kinima i koje je, naravno, autor ovih redaka pogledao. Petorica veličanstvenih su:


1. BOGOVI EGIPTA

"Bogovi Egipta" trebali su biti epski spektakl o starom Egiptu, mitovima i legendama, vječnoj borbi dobra i zla. Oko 150 milijuna dolara, redatelj Alex Proyas ( "Vrana" i "Grad tame" najpoznatiji su njegovi projekti; redatelj je, o kako ironično, rođen u Egiptu) te pristojna glumačka ekipa Nicolaj Coster-Waldau, Geoffrey Rush, Gerard Butler,,,) bili su garancija (barem) pristojne kino zabave. U redu, teško je bilo očekivati da će projekt ovakve težine previše pažnje posvetiti građenju priče i likova, ali barem podnošljiva popcorn zabava... Ne, nije se dogodilo. "Bogovi Egipta" promašaj je na svima razinama (kreativni, financijski, tehnički...) bezdušna i prazna slikovnica s lošim glumačkim izdanjima i katastrofalnim specijalnim, računalnim efektima koja nestaje iz pamćenja gledatelja onoga trenutka kada se zavrti odjavna špica. Gledati film u 3D tehnici posebno je mučenje; izdržati gledanje filma zahtijeva upotrebu sunčanih naočala. Primjer kako skupi projekt može uzdrmati karijeru darovitog i zanimljivog redatelja. Koliku će cijenu Proyas platiti zbog "Bogova Egipta" pokazat će godine koje dolaze....





2. MOBITEL

Čak i povremeni konzumenti filmova i televizijskih serija znaju da je Stephen King jedan od najvažnijih pisaca koji godinama hrani idejama filmske i televizijske kuće. Godina koja prolazi donijela je vjerojatno najgoru ekranizaciju Kingova književnog predloška. Priča o ocu koji usred apokalipse izazvane tajanstvenim signalom koji se prenosi mobitelom kreće u potragu za sinom izgleda kao da su je snimili filmski zajebanti kojima je cilj da se malo zafrkavaju s književnim predloškom. Ne, nije "Mobitel" zamišljen neozbiljno; glavne uloge u filmu tumače Samuel L. Jackson i John Cusack (misterija je što ih je privuklo projektu). Koliko je "Mobitel" promašen projekt najbolje se može shvatiti kada, nakon gledanja filma, pročitate knjigu.



3. BEN HUR

U moru recentnih remakeova red je došao i na film za koji se, unatoč gladi holivudskih studija, nije očekivalo da će biti ponovno snimljen. "Ben-Hur" povijesni spektakl iz 1959  Williama Wylera s Charltonom Hestonom i Jackom Hawkinsom u glavnim ulogama dobio je novu verziju. Bolje da nije. Razlog snimanja novog "Ben Hura" nije posveta filmu iz prošlosti već pokušaj da se zgrne novac na kino blagajnama. Stotinjak milijuna dolara potrošeno je na površnu, ponekad i bizarnu priču nabrijanu akcijskim scenama. Od uzvišenosti originala nije ostalo ništa, solidni glumci (Jack Houston, Morgan Freeman i Tobby Kebbell) ostali su ukočeni, svjesni da nastupaju u projektu koji je, obzirom na film iz 1959, potpuno inferioran i osuđen na propast. Čuvena utrka u Jeruzalemu u novom filmu izgleda kao dio lošije video igre. Uz "Oldboya", "Ben Hur" je najslabiji i najnepotrebniji remake posljednjih godina. A tu je, složit ćemo se, konkurencija velika.



4. DALEKI ROĐACI: REVOLUCIJA

Godine 1993 snimljena je francuska komedija "Daleki rođaci". Otkačena priča o šašavom vitezu i njegovom štitonoši koji iz srednjeg vijeka dolaze u današnje vrijeme u potrazi za voljenom postala je i ostala nezaobilazna preporuka za ljubitelje komedija (treba spomenuti i vrlo dobre Jean "Leona" Renoa i Christiana Claviera u glavnim ulogama). Godine su prolazile, nizali su se nastavci (koji, naravno, nisu dostigli duhovitost prvog filma) da bi ove godine u kino stigla i "Revolucija" film koji je dokaz da i europska, konkretno francuska kinematografija, nije imuna na potpuno promašene nastavake. Film vrijedan 25 milijuna eura sastoji se od reciklaže sadržaja prethodnih filmova i nabacivanjem balege na inteligenciju gledatelja. Da, bilo je pretjerivanja i u prvom filmu serijala, ali ne u tolikoj mjeri, film je donio nešto novo, zabavno. "Revolucija" donosi loš humor i pokušaj da se na staroj slavi privuče publiku u kina. Mene su prevarili. Vi koji niste pogledali film, ne dajte se nagovoriti. Nek' Vam Jean Reno ostane u lijepoj Leon uspomeni.



5. MAX STEEL

Uvijek kada Vas Marvel ili DC iznerviraju s superjunačkim filmovima ili Vam Michael Bay probije bubnjiće s Transformerima pogledajte film "Max Steel" i vidjet ćete da postoje i puno bolnije filmsko iskustvo. "Max Steel" trebao je iskoristiti sveprisutnu superjunačku kino euforiju i donijeti bilo kakvu zaradu (ajd' bar budžet nije bio prevelik - otprilike desetak milijuna dolara, zarada u svjetskoj distrbuciji bila je tek 6 milijuna), otvoriti put za eventualni serijal. Misija nije uspjela; nastavka vjerojatno neće biti ne samo zbog slabe zarade već i zbog činjenice da gledatelji koji su zalutali pogledati film sigurno neće pozitivno reagirati na spominjanje Maxa i Steela. Film izgleda kao loša reklama za igračke i najveća je misterija kako je u priču zalutao Andy Garcia.


Ovo je bio izbor najlošijih filmova koji su ugledali domaće kino dvorane u 2016 godini. Kandidata je bilo više, ali iz raznih razloga ovo je pet najlošijih. Filmove koje treba izbjeći... Ma zapravo treba ih pogledati. Ponekad nije loše pogledati i loše filmove. Razlog? Nakon gledanja loših više cijenimo one dobre i odlične.


srijeda, 28. prosinca 2016.

GORAN




REDATELJ: Nevio Marasović
GLAVNE ULOGE: Franjo Dijak, Nataša Janjić, Janko Popović-Volarić, Goran Bogdan, Bojan Navojec, Milan Štrljić
TRAJANJE: 90 minuta
GODINA PROIZVODNJE: 2016

"Mislim da nisam htio biti baš potpuno sam na svoj rođendan." - Goran

Henry Ford jednom je zgodom izjavio kako je neuspjeh samo prilika za pokušati mudrije. U nekom se alegoričnom smislu ovom tvrdnjom može opisati hrvatska kinematografija proteklih godina. Početkom novog milenija reprezentativnih filmskih uradaka koje bi mogli instalirati u izlog sedme umjetnosti baš i nismo imali (čast iznimkama). Ovakav, gotovo ustaljeni i usiljeni, postulat počinje se polagano, ali sigurno mjenjati u zadnjih nekoliko godina. Hrvatsko kinematografsko nebo obogatili su brojni dobri i(li) izvrsni filmovi ("Ljudožder vegetarijanac", "Sonja i bik", "Metastaze", "ZG80", "S one strane", "Ne gledaj mi u pijat"...) te nova plejada talentiranih mladih redatelja i redateljica (Ivona Juka, Hana Jušić....) koji su unijeli pomutnju u status quo naše filmske industrije. Jedan iz spomenutog novog vala je i Nevio Marasović.



Imajući na pameti prva dva Marasovićeva uratka možemo konstatirati kako je fokus, generalno gledajući, bačen na sadržaj. U filmu The Show Must Go On, redatelj bazično propitkuje što je sve (post)moderni čovjek spreman učiniti, i pod koju cijenu, kako bi se u ponuđenoj iluziji nešto nastavilo i održalo. Filmom Vis-a-Vis zaplivao je u meta vode te se i u tom moru pokazao i dokazao kao izvrstan plivač. Obračun s nemilosrdnim morskim psima ostavio je iza sebe te se mirmo posvetio radu na trećem redateljskom projektu. Za suveslača u pedalini odabrao je norveškog scenarista Gjermunda Gisvolda kojemu je "Goran" dugometražni scenaristički prvijenac. Posada je okupljena i rada na "Goranu" mogao je početi. Rezultat suradnje novi je redateljev iskorak koji se ovoga puta poigrava više formom nego sadržajem. Forma, na gledateljevu sreću, ne postaje sama sebi svrha već joj je dodijeljena određena zadaća.
U idliličnom, snijegom zametenom Gorskom Kotaru Goran želi miran i jednostavan život. Briga za suprugu Linu i vožnja taksija su jedino što mu je na pameti. Međutim, jutro na dan Goranova rođendana donosi sukob između ljudi kojima je okružen, a suncem obasjana i toliko željena Opatija odjednom se čini daleka. Jako daleka....



Promatrajući objektivnim očima, Goran je jednostavan film, bez nepotrebnih egzibicija. Upravo jednostavnost i jasna redateljeva vizija čini ga drugačijim i zanimljivim. Ne stremi biti ono što nije niti pada pod utjecaj pretencioznosti kako bi, na neki način, sam sebe kompenzirao. Gledajući film, gledatelji će, uvjeren sam, osjetiti kako raskoraka između početne redateljeve vizije i završnog proizvoda nema. Zamišljeno je i ostvareno.
Prva trećina, zapravo polovica "Gorana" ljubiteljima filmova bržeg tempa biti će (pre)spora, previše obična, no okvirnom kompozicijom i činjenicom da film iz minute u minutu postaje sve bolji i zanimljiviji prikovati će većinu gledatelja uz ekran s razmišljanjem - Ovdje će sigurno biti belaja kojeg moram vidjeti. Pojedinim redateljskim rješenjima film odnosno redatelj namiguje i poručuje - Ima još!. Kompozicijski, Goran podsjeća na Cooglerov Fruitvale Station. Radnja, zbivanja i likovi podređeni su crescendu koji se događa u pravoj shakespearovoj maniri koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
U prilog jednostavnosti govori i činjenica kako se radnja filma odvija na tek nekoliko lokacija. Izvrsnim radom kamere i povezivanje nemilosrdne okoline i sadržaja filma s jedne te konfrontiranjem nevine glazne (i filma) koja se proteže kroz film s druge strane na smislen se i inteligentan način nadograđuje spomenuta baza što pomalo aludira na Kubricka i "Isijavanje".



Nedostatak filma, koji nije neoprostiv obzirom na zamišljenu formu, možemo pronaći u karakterizaciji likova. Zajednički im je nazivnik jednostavnost, životnost. Karakteri su to odnosno ljudi koje svakodnevno možemo sresti na ulici, čije se stvarnosti lome, okrenute u spletu nespretnih i nesretnih događaja. Svi imaju svoj kako? odnosno zašto? no nakon odjavne špice osjeća se potreba za snažnijim prikazom karaktera, prvenstveno kod Gorana i Line. Dojam je da je prikazan tek vrh sante navedenih karaktera čiji ćemo ostatak dobiti u mogućim nastavcima. Obzirom na prozvane likove treba istaknuti izvrstan nastup Franje Dijaka u ulozi Gorana te Nataše Janjić u ulozi fatalne Line. Film je, kako i naslov sugerira, goranocentričan no način na koji se redatelj i scenarist poigravaju tim goranocentrizmom je izvrstan. Glavni protagonist nije (kako bi se očekivalo) jak i autoritativan; upravo suprotno Goran je krhak i karakterno slab. Redatelj ga, kako minute filma odmiču, suprostavlja jakim sporednim likovima i postepeno lomi. Radnju filma gura u ruke Lini, glavni ženski lik u kojem se zrcali kontrast. Linin fizički nedostatak izaziva empatiju, ali ona je zapravo najokrutniji lik filma (barem što se Gorana tiče). Poigravanje perspektivama izvrsno se provlači kroz čitav film. Da, Goran je bačen u bazen s morskim psima....
"Goran" je film koji sadrži mnogo toga neviđenog za hrvatske filmske prilike. Projekt koji istovremeno izaziva zgražanje i oduševeljenje, a Goranova naivnost i slijepa ljubav ljutnju. Napokon, sada možemo reći kako i mi Fargo trku imamo.

OCJENA: 7

Autor recenzije: Nikola Fabijanić

PONOĆ U PARIZU




REDATELJ: Woody Allen
GLAVNE ULOGE: Owen Wilson, Adrien Brody, Rachel McAdams, Kathy Bates,Tom Hidllestone, Marion Cotillard
TRAJANJE: 94 minute
NAZIV ORIGINALA: Midnight in Paris
GODINA PROIZVODNJE: 2011


Nakon niza solidnih, no nikako impresivnih filmova, Woody Allen doživljava preporod pomoću Ponoći u Parizu, dijela redateljeve europske turneje. Nakon brojnih ljubavnih pisama Barceloni, Londonu, kasnije i Rimu, on doseže vrhunac u odi Parizu, gradu kojeg vidi kao iskru kulture koja je na njega ostavila veliki utjecaj. Iako postoje ljubitelji filma koji "Ponoć u Parizu" ne smatraju fostvarenjem značajnim poput onih iz redateljeve prošlosti, teško je ne primjetiti redateljevu živost i strast koju kod Allena nismo iskusili godinama prije snimanja pariške priče. Ako tome dodamo i scenarij koji rijetko promašuje svoju metu, dobivamo filmsko iskustvo koje je teško zaboraviti.


Već u uvodu filma osjetimo kontrast koji ćemo pratiti cijelim trajanjem filma. Gil i Inez su naizgled tipični par u posjetu Francuskoj. Ipak, nakon uvodne scene shvaćamo da su razlike između njih velike, prevelike. Gil je strastveni autor koji je usred pisanja svoje prve knjige, slobodan samo kada razmišlja o prošlosti. Potpuna suprotnost je Inez, materijalistkinja koja nije Allenov prvi izbor i ne gradi snažnu karakterizaciju njenog lika. Oni su ujedno i simbol sukoba strastvene prošlosti i tmurne sadašnjosti. Na početku filma jasno se vidi Gilova usamljenost u okruženju obitelji (konzervativni otac je Allenova sitna kritika društva) i prijatelja (glavni fokus je intelektualac koji predstavlja sve što Gil ne podnosi). Nakon toga, Allen se vraća starim tehnikama koristeći elemente fantastike da pokrene zaplet. Gil je svake ponoći prebačen u '20-e godine prošloga stoljeća (zlatno doba). Scene iz dvadesetih  najsmješniji su dijelovi filma, posebno u trenucima kada protagonist filma pokušava shvatiti kako se našao na zabavi gdje je glavna atrakcija Cole Porter (Owen Wilson pokazuje sjajan komičarski nerv). Zabava je prilika za inspiraciju za knjigu, a ubrzo se pojavljuje i ljubavni interes, bivša ljubavnica Modiglianija i Picassa . Treba napomenuti i sjajne tehničke aspekte filma. Soundtrack je toliko dobar da praktički postaje zasebni lik u filmu, a kamera prikazuje Pariz u najboljem svijetlu. Pomoću toga nastaje atmosfera koju je Allen godinama pokušavao stvoriti u prijašnjim europskim izletima


Iako nemaju puno scena, umjetnicima je data iznimno snažna karakterizacija pomoću koje Allen stvara prostor za snažniji humor. Oni koji ne znaju ništa o prikazanim likovima tog doba vrlo lako primjećuju da je Hemingway bio hrabar i hirovit, Picasso težak i tvrdoglav, Zelda Fitzgerald šarmantna i neobična. Budući da se transportacija događa svake noći, Allen koristi dan kao vraćanje u stvarnost, gdje možemo vidjeti Gilovo odvajanje od onih koje nikad nije istinski volio. Međutim, počinje shvaćati da zlatno doba ne postoji nakon što se suoči s manjkavostima raja (nedostatak antibiotika naprimjer). Gil se oprašta od prošlosti koju toliko cijeni, no ne odvaja se od svoje najveće ljubavi - Pariza.
 U 50 godina filmskog stvaralaštva, Woody Allen je, znamo svi, ostvario nevjerojatan uspjeh. Njegova rana karijera je predstavljala vrhunac komedije i maštovitost koju je teško ponoviti. Kasnije, on se okreće stvarnim temama, pomoću kojih stvara iznimno snažan emotivni utjecaj na gledatelje i postaje jedan od najznačajnijih autora svoje generacije. Posljednjih 20-ak godina je imao oscilacija u kvaliteti, no s filmovima poput Ponoći u Parizu je dokazao da i dalje možemo računati na genijalnost i jedinstvenu maštovitost jednog od najutjecajnijih autora današnjice.

Autor recenzije: Filip Zekić

ponedjeljak, 26. prosinca 2016.

AMERICAN HONEY




REDATELJICA: Andrea Arnold
GLAVNE ULOGE: Sasha Lane, Shia LaBeouf, Riley Keogh, Arielle Holmes, Chad Cox
TRAJANJE: 163 minute

Star je osamnaestogodišnja djevojka ugušena životnom situacijom. Brine za dvoje djece, u beznadežnoj je i neperspektivnoj ljubavnoj vezi. Bez izgleda da ostvari životne snove. Kakvi god oni bili. Jednoga dana Star susreće Jakea. Jake s grupom vršnjaka, tinejdžera, putuje Amerikom, prodaju pretplate za časopise i nadaju se ostvarenju boljeg života. Sami, bez okova odraslih pokušavaju uspjeti. Star isprva odbija Jakeov poziv da im se pridruži, ali nakon nemirne noći odluči prihvatiti ponudu i promijeniti način života. Ujutro se sastaje s ekipom i kreće na put nade....
Režiju i scenarij filma potpisala je Andrea Arnold. Engleska redateljica u filmografiji ima i Oscara (2005 godine za kratkometražni film "Wasp") a "American Honey" je po mnogočemu najzanimljiviji i najosobniji projekt. Način na koji redateljica odabrala neke od članova glumačke ekip nije uobičajan. Glavnu mušku ulogu tumači Shia LaBeouf koji nastup u filmu nije uvjetovao velikim honorarom. Čudnovatog malog od Transformera privukla je slojevitost filma i način na koji redateljica želi ispričati priču. Izbor glavne ženske uloge potpuno je drugačiji. Ako niste čuli za Sashu Lane nikakvo čudo; redateljica je djevojku primjetila na plaži i ponudila joj ulogu. Sasha je prihvatila ulogu, odradila izvrstan posao i postala cura o kojoj se govori. Ubrzo nakon premijere filma slučajna glumica dobila je mnogobrojne ponude (slijedeće godine Saschu Lane gledat ćemo u najmanje tri filma). Uvjerljivosti priče odnosno odnosa između Star i Jacka pridonijela je i ljubavna priča između Shie LaBoeufa i Sashe Lane koja se dogodila upravo na snimanju filma.



Obzirom na sadržaj i dob glavnih protagonista, "American Honey" priziva u sjećanje "Klince" Larrya Clarka iz 1995 godine. Za razliku od "Klinaca", protagonisti filma koju godinu su stariji. U prikazu seksa te konzumiranja alkohola i droge "Klinci" su puno žešći (što ne znači da su Star, Jack i ostatak ekipe imuni na poroke svih vrsta), ali "American Honey" ima dimenziju više u prikazu likova odnosno svijeta u kojem odrastaju.
"American Honey" je drama, film ceste čija radnja podjednako uspješno funkcionira na dvije razine. Prva je prikaz plemena, tinejdžerske zajednice koja postaje nova Starina obitelj te njihov dodir s vanjskim svijetom koji mnogo govori o današnjem američkom društvu.
U neka davne vremena film o tinejdžerima koji traže smisao života bez odraslih bio bi romantizirana priča o hippie zajednici, mladim ljudima koji putuju Amerikom, slobodnog duha. Redateljica je svjesna vremena u kojem živimo pa "American Honey" nije takav, romantičan i idealiziran film. Star upoznajemo u trenutku kada, zajedno s dvoje male djece, pretražuje kontejner pun smeća. Bijeg od neimaštine i promašene ljubavne priče glavna protagonistkinja traži u društvu vršnjaka. Oni lutaju zemljom u potrazi za boljim životom i nadom u ostvarenje vlastitih snova. No, odnosi u zajednici strogo su određeni, poštuje se zadana hijerarhiji i jedini način opstanka je zarada od prodaja pretplate na časopise (u redu, postoje i drugi način, ali oni su odabir pojedinca). Preživljavanje i o(p)stanak u zajednici uvjetovan je zaradom, novcem (interesantan je i način na koji Jack dovodi nove članove zajednice). Klinci su i bez odraslih shvatili kako funkcionira današnji svijet.




Drugi razina filma je interakcija tinejdžerske zajednice s okolinom, ljudima kojima nastoje prodati pretplate. Putovanje kroz Ameriku donosi različita iskustva, dodir s različitim ljudima. Dio je to filma koji redateljica, između ostalog, koristi kako bi prikazala ogromne socijalne razlike između stanovnika SADa. Na jednom kraju gledamo iznimno bogatstvo i blagostanje dok nekoliko stotina (ili tisuća, sasvim je svejedno) kilometara dalje gledatelja u glavu udaraju djetinjstva razorena siromaštvom, teškim životnim uvjetima. Redateljica, mudro, ne ulazi u razloge; ona prikazuje i dokumentira stvarnost.
"American Honey" nije film koji se strogo drži dramskih elemenata. Vrhunac i rasplet radnje nemoguće je odrediti no to i nije bio redateljičin cilj. Andrea Arnold ne robuje formama već je film izgleda kao stranica istrgnuta iz dnevnika svakodnevice američkih tinejdžera. Dnevnik koji izgleda vrlo uvjerljivo, snažno i životno.



"American Honey" gotovo dokumentaristički bilježi događaje. Kamera je nemirna, često i nervozna poput godina glavnih likova filma. Od uvodnih kadrova u film gledatelj je uključen u radnju. Kamera izvrsno koristi raspoložene glumce čiji izrazi lica ponekad govore više od riječi.
Glumački, film je potpuno pod kontrolom Shie LaBouefa i Sache Lane. Nastup u "American Honey" daje potpuno novo, drugačije svjetlo na glumački izričaj Shie LaBouefa. Za pisca ovih redaka uloga Jacka najbolja je u karijeri tridesetogodišnjeg glumca.
Sacha Lane je, posebno kada se uzme u obzir da je "American Honey" njena prva uloga, senzacionalna. Djevojka koja je glumica postala zaslugom redateljice filma ostvarila je impresivan debitantski nastup i biti će zanimljivo pratiti nastavak Sachine glumačke karijere.
Kao jednu od mana filma kritičari spominju slabašnu karakterizaciju, ponajprije, sporednih likova. O Sachi saznajemo dovoljno, Jacku bitno manje dok su ostali likovi nepoznanica. Opravdana primjedba no teško se oteti dojmu da je redateljica namjerno odigrala na takav način. Tinejdžeri su podvukli crtu, ostavili prošlost iza sebe i krenuli slijediti snove. Važna im je sadašnjost i budućnost, prošlost ih je ionako natjerala na promjenu.



"American Honey" traje više od 160 minuta. No film se gleda bez ikakvog napora; zapravo i ne sjećam se kada sam film s toliko minuta pogledao s većim interesom. Sati gledanja proletjeli su.
Film ima vrlo dobar soundtrack, ekipa je često raspjevana. Ništa čudno; ipak je riječ o tinejdžerima.
"American Honey" dobitnik je nagrade žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Ništa čudno; trosatna priča o odrastanju, slobodi i svakodnevici američkih tinejdžera jedan je od filmova godine.

OCJENA: 9


petak, 23. prosinca 2016.

TAJNA VEZA




REDATELJ: Robert Zemeckis
GLAVNE ULOGE: Marion Cotillard, Brad Pitt
TRAJANJE: 124 minute
NAZIV ORIGINALA: Allied

"Pazim da emocije ostanu stvarne... Zato uspijevam." - Marianne Beausejour

Godina je 1942. U Maroko je stigao Max Vatan, pripadnik kanadske tajne službe. Odlazi u Casablancu gdje upoznaje Marianne Beausejour (Marion Cotillard) pripadnicu francuskog pokreta otpora. Marianne i Max nikada se prije nisu vidjeli; Marianne je pripremala teren očekujući Vatana kojeg predstavlja kao supruga. Zadatak je uspješno obavljen no priča Maxa i Marianne nije završila. Nakon povratka u London Vatan više nije terenski obavještajac već je dobio uredski posao. Grad je pod stalnim napadima nacističkih bombardera, ali Vatan se odlučio oženiti. Odabranica njegova srca je Marianne Beausejour....



Malo je filmova posljednjih godina imalo toliku medijsku pratnju zbog nefilmskih razloga kao što je imao novi film redatelja Roberta Zemeckisa ("Forrest Gump", "Kontakt", "Povratak u budućnost"). Razlog je rastanak, pucanje braka između Angeline Jolie i Brad Pitta te navodna (od strane glumaca demantirana) ljubavna priča između Pitta i Marion Cotillard. Iako publicitet nije nepoželjan (posebno za snažne ljubavne filmske priče kakvu "Tajna veza" ima), pomaže prodati film, izgleda da je histerija oko Brangelina brakorazvodne priče film potisnula u drugi plan. Nezasluženo - riječ je o projektu koji zaslužuje pažnju ljubitelja filma.
"Tajna veza" ljubavna je priča. Ljubav koja se događa u najtežim, ekstremnim okolnostima. Drugi svjetski rat bjesni svom žestinom i pisati ljubavne priče u takvim okolnostima (posebno ako ste povezani s vojskom i obavještajnom zajednicom) teška je i komplicirana misija. No osjećaji ne pitaju i ljubav se dogodila.....



Uvodni dio filma događa se u Casablanci. Drugi svjetski rat, ljubavna priča, špijuni, Casablanca...Da, nemoguće je ignorirati činjenicu da je početak Zemeckisova filma nadahnut klasikom Michaela Curtiza s Bogartom i Ingrid Bergman u glavnim ulogama. Međutim, odlaskom iz Casablance film bježi od Curtizovog filma i ljubavna priča ulazi u špijunske vode. Iako je glavni obrat nepotrebno i nesretno vidljiv iz trailera, filmu ne nedostaje napetosti. Dani u kojima se odlučuje sudbina obitelji Vatan ispunjeni su neizvjesnošću i potragom za istinom. Zemeckis tjera gledatelja da pogađa, sumnja i mijenja mišljenje. Kompleksnost situacije stvara određenu napetost no problem je da "Tajna veza" ostaje pomalo suzdržana - filmu nedostaje nekoliko bitnih detalja (upečatljivija glavna muška glumačka interpretacija, snažnija napetost cjeline koja bi se dogodila da film ima manje minuta....) koji rade razliku između dobrog, prolaznog i odličnog filma.




"Tajna veza" sadrži nekoliko izvrsno snimljenih scena. Scena koje ostaju dugo nakon gledanja filma Rođenje djevojčice u vrijeme bombardiranja Londona i ljubavne scene u automobilu za vrijeme pješčane oluje nisu samo odlično zamišljene i realizirane nego su prepune simbolike, dubljeg značenja. Zemeckis prikazuje i divlje tulume u ratnom Londonu. Zabave koje sudionicima mogu biti posljednje u životu. Kada se zabavlja u sveprisutnoj atmosferi stradanja onda kočnice puno lakše popuštaju. Vrijedi spomenuti i završetak fima, rijetko viđen u holivudskim filmovima posljednjih desetljeća.
Najveća vrijednost filma je izvrsna glumačka izvedba Marion Cotillard. Glumica blista u ulozi žene tragične sudbine. Cotillard se ponovo potvrđuje kao jedna od najvažnijih glumica današnjice i jedna je od rijetkih koja glumačkim izvedbama može stati u istu rečenicu s zvijezdama klasičnog Hollywooda.
Za razliku od Cotillard, Brad Pitt izgleda distancirano, ponekad neuvjerljivo i neraspoloženo. Koliko su na njegovu izvedbu utjecala događanja u privatnom životu teško je reći, ali glumčeva interpretacija obavještajaca jedna je od slabijih karika filma. Ili je možda Cotillard toliko superiorna da pored nje i Brad Pitt izgleda prosječno.
Kada krene odjavna špica dojmovi o "Tajnoj vezi" su podijeljeni. Film vrijedi pogledati i nije zaslužio da ga se pamti isključivo zbog nefilmskih stvari (raspad Pitt-Jolie braka i navodna glumčeva afera s Marion Cotillard). Međutim teško se oteti dojmu da je, obzirom na priču, redatelj propustio priliku da napravi veći i snažniji film.

OCJENA: 7


subota, 17. prosinca 2016.

ZLOČESTI DJED MRAZ 2




REDATELJ: Mark Waters
GLAVNE ULOGE: Billy Bob Thornton, Kathy Bates, Tony Cox, Christina Hendricks, Brett Kelly
TRAJANJE: 92 minute
NAZIV ORIGINALA: Bad Santa 2

Kao i uvijek krajem godine u potrazi za gledateljima u kino dvoranama možemo pronaći filmove koji se dotiču Božića. Najočekivaniji ovogodišnji božični film svakako je nastavak priče o Willieju - najvulgarnijem i najbezobraznijem filmskom Djedu Mrazu. Nastavak je stigao 13 godina nakon prvog filma, angažiran je novi redatelj (umjesto Terrya Zwigoffa angažiran je Mark Waters znan po filmovima "Pingvini Mr. Propera" i "Kronike Spiderwick"), glumačka ekipa dobila je neočekivano pojačanje u Kathy Bates. Očekivalo se da će nastavak ponuditi isti doživljaj kao i prvi film: sarkazam i mizantropiju glavnog protagonista, ponešto seksa i, za holivudske standarde, nekonvencionalnog, ali često uspjelog humora. Sve navedeno omotano je daškom optimizma i nade tako da je, unatoč prljavom jeziku Djeda Mraza i bezobrazluku pomagača Marcusa, "Zločesti Djed Mraz" imao božićni duh. Nažalost, nastavak je grozan film koji je daleko od jedinice.




Film sam pogledao u kasnopopodnevnom terminu u jednom od domaćih nam multipleksa. Dvorana je bila zlokobno prazna (bilo nas je desetak, možda i manje). Koliko je "Zločesti Djed Mraz 2" podijelio mišljenja u malobrojnoj publici kino dvorane najbolje govore reakcije gledatelja tijekom gledanja filma. Trojica mlađih gledatelja iz zadnjih redova nisu se prestajali smijati od početka filma. Kako su minute filma odmicale tako je njihovo oduševljenje postajalo sve glasnije. Nasuprot njihovu doživljaju red ispred mene sjedio je gospodin u zrelijim godinama u pratnji dvije dame. Više od pola sata nisu uopće reagirali da bi se odjednom ustali i krenuli prema izlazu u glasan komentar djevojke kako veće sranje u životu nije gledala. Dugo nisam doživio da gledatelji izlaze usred filma, mislim da čak i najlošije filmove vrijedi pogledati do kraja, ali teško je ne razumjeti spomenute gledatelje. Posebno ako nisu česti posjetitelji kina i nisu navikli na ovoliko količinu neuspjelog humora i iritantnog prenemaganja.



Willie (Billy Bob Thornton) je na rubu samoubojstva; nema love, nema posla u dugovima je i budućnost je neizvjesna. Toliko je očajan da pokušava samoubojstvo. U posljednji čas stiže nada; poslovna ponuda od starog neprijatelja Marcusa (Tony Cox). Marcus je isplanirao pljačku humanitarne organizacije kojom upravlja Diane Hastings (Christina Hendricks). Willie i Marcus nisu sami - u pomoć im stiže i Sunny Soke (Kathy Bates) Williejeva majka.
Za razliku od jedinice koja je bila drugačija, originalnija od većine božićnih filmova nastavak ne donosi ništa novo. Zapravo redatelj nije uspio ponoviti dobre stvari iz prethodnog filma. U odnosu na prvi film gledatelj se teško povezuje s likovima i radnjom. Razloga ima previše; prvi film je ponudio likove koji su ispod grube vanjštine i teških riječi imali određenu ljudskost. Waters je u nastavku od većine likova napravio neuvjerljive spodobe prema kojima je nemoguće osjetiti bilo kakvu empatiju. Thurman, dječak iz prvog filma koji je Willieju donio nadu i priliku za iskupljenje, sada je blago retardirani mladić. Uvrede između Marcusa i Willieja prše na sve strane, ali ne mogu sakriti nedostatak ideja i prazninu filma. Kathy Bates u ulozi Williejeve majke je...Teško je pronaći riječi koje bi opisale Sunny Soke.



Waters reciklira i prerađuje zafrkanciju i ideje prvog filma. Kada to ne radi onda likovi postaju napadno i naporno bezobrazni. Redatelj podvaljuje gledatelju i pokušava teškim riječima sakriti činjenicu da su likovi površni, bez duše (osim djelomično Willieja). Ako je priča o zločestom, drugačijem Djedu Mrazu ispričana u prvom filmu, ozbiljniji kontekst se nudio u prikazu pretjeranog konzumerizma, licemjernim humanitarcima i lošoj navici da se pomaže samo u vrijeme blagdana (jer tada je to in, kao da mnogima pomoć nije potrebna čitave godine). U redu, riječ je o komediji, ali spomenuti detalji mogu se pronaći u priči filma. Redatelju je ipak važnije prikazati kako izgledaju jaja na oko. Ne pečena. Muška. Na licu protagonista filma.
Watersov film, siguran sam, pronaći će istomišljenike ekipe iz kina koja je umirala od smijeha gotovo cijelim trajanjem filma. Međutim ništa ne može sakriti činjenicu da je "Zločesti Djed Mraz 2" bezidejan i nepotreban nastavak koji se nije uspio približiti jedinici. 

OCJENA: 4



petak, 16. prosinca 2016.

ROGUE ONE: PRIČA IZ RATOVA ZVIJEZDA




REDATELJ: Gareth Edwards
GLAVNE ULOGE: Felicity Jones, Donnie Yen, Mads Mikkelsen, Alan Tudyk, Ben Mendelsohn
TRAJANJE: 133 minuta
NAZIV ORIGINALA: Rogue One: A Star Wars Story

"Ovdje više nema Jedija. Samo ova stara budala." - Baze Mulbus

Nakon što je "Disney" uplatio Georgeu Lucasu sitnicu od 4 milijarde dolara za prava na "Ratove zvijezda" krenulo se u oživljavanje originalnog serijala, ali i razvijanje novih filmova iz udaljene galaksije. Realizacija epizode VII dočekana je kod većine obožavatelja s velikim nestrpljenjem i oduševljenjem. Zanimanje za nastavak priče bio je i ostao velik. Koliko velik svjedoče i rezultati filma na svjetskim kino blagajnama (zarada od 2.1 milijarde dolara). Puno više sumnje izazvala je najava da "Disney" namjerava snimati Star Wars filmove koji nisu direktno povezani s originalnim serijalom. Mnogi obožavatelji serijala, ali i redoviti pratitelji događanja u svijetu filma smatrali su da je takva odluka bespotrebno iskorištavanje "Star Wars" svijeta isključivo zbog financijske dobiti. Bez bilo kakvog osjećaja za važnost serijala. "Disney" se, naravno, nije predomislio nego je krenuo u razvijanje projekata. U idućih nekoliko godina gledat ćemo filmove o Han Solu i Bobba Fettu a prvi zasebni "Star Wars" film upravo je stigao u svjetska kina. Ako je suditi prema "Rogue One" razloga za nezadovoljstvo nema: film redatelja Garetha Edwardsa izvrsno se uklapa u "Star Wars" svijet, riječ je o projektu koji nimalo ne zaostaje za filmovima poznatog nam serijala.



Iduće godine proći će 40 godine od "Nove nade". Radnja filma, između ostalog, govori o nacrtima "Zvijezde smrti", super oružja koje bi Carstvu omogućilo uništavanje pobunjenika i potpuno kontrolu cijele galaksije. Pobunjenici su, znamo, uspjeli uništiti moćno oružje no pitanja o pobunjenicima koji su ukrali nacrte i onemogućili Imperatora ostala su neodgovorena. Znamo tek da su mnogi izgubili živote kako bi nacrti došli u posjed pobunjenika. "Rogue One" priča je o nastanku "Zvijezde smrti" i ekipi koja je ukrala nacrte najmoćnijeg oružja u udaljenoj galaksiji.
Radnja filma povezuje i ispunjava prazninu nastalu između "Osvete Sitha" i "Nove nade". Posebna vrijednost filma vrijednog 200 milijuna dolara je činjenica da (osim zarade na kino blagajnama) nije riječ o štancanju i nepotrebnom korištenju "Star Wars" ideje isključivo za komercijalne svrhe. Iako "Rogue One" ne pripada izvornom serijalu, pričom i izvedbom u potpunosti opravdava snimanje. Osim što povezuje epizode tri i četiri saznajemo nove detalje vezane za pobunjenike i Imperij. Pobunjenici nisu homogeni, jedinstveni kao što su prikazani u epizodama IV, V i VI.  Postoje ekstremisti, otpadnici predvođeni Saw Gerrerom (dobar nastup Foresta Whitakera uz zamjerku na iritantnom govoru i glasu). Ekipa okupljena oko Gerrera ima radikalnije metode borbe kojima ostali pobunjenici nisu oduševeljeni. O Carstvu saznajemo da još uvijek nije na vrhuncu moći: brutalno testiranje "Zvijezde smrti" mora sakriti od Senata. Detalj koji govori koliko je redatelj dobro proučio gradivo prethodnih "Star Wars" filmova.



Redatelj Gareth Edwards ("Godzilla") uspio je pronaći harmoniju, pomiriti prethodne filmove i potpuno novi projekt. "Rogue One" najozbiljniji je i najbrutalniji film od epizode II. Zapravo film je i žešći, nabrijaniji od "Carstvo uzvraća udarac". Dijalozi ne sadrže povremene dječje banalne rečenice, ne postoji likovi kojima je cilje pod svaku cijenu kupiti najmalađu publiku (poput Jar Jar Binksa - unatoč ponekoj duhovitoj upadici K-2SO,tumači ga Alan Tudyk, puno je ozbiljniji i za radnju važniji lik), film je prepun akcijskih scena. Ne samo da Edwards koketira s akcijskim žanrom već je "Rogue One" (prije svega u finalu filma) pravi svemirski ratni film. Završni obračun filma podsjeća na "Povratak Jedija" (borbe se istovremeno vode na planeti i u svemiru), ali redatelj je pronašao svoj put. Neki od najboljih i najpoznatijih  američkih, filmskih ratnih trenutaka događaju se na plažama ("Spašavanje vojnika Ryana", "Apokalipsa danas"....). Edwards je otkrio uzore i završni obračun smjestio upravo na plažu.




"Rogue One" prepun je, većinom uspjelih, akcijskih scena. Stormtrooperi pogađaju preciznije nego ikada (posebno ekipa pod crnim maskama) - kao i svakom ratnom sukobu broj poginulih raste kako se sukob zaoštrava. Nostalgiju za Jedijima i svjetlosnim mačevima gasi slijepi, mudri ratnik Chirrut Imwe (vrlo dobri Donnie Yen). Ljubitelji akcije neće iz kino dvorane izaći nezadovoljni. Čak i ako nisu obožavatelji "Zvjezdanih ratova"
Unatoč podijeljenim dojmovima oko "Godzille", redatelju Garethu Edwardsu jednoglasno je priznato (podjednako od kritike i publike) da je film praznik za oči. Vizualna raskoš odlika je i "Rogue Onea": film izgleda impresivno, prepun je boja i detalja koji film znače. Kišne scene podjednako su atraktivne kao sunčane. Posebno su zastrašujuće impresivne scene uništenja gradova te završetak filma u kojem slikom i glazbom, s vrlo malo riječi film podiže na epsku razinu. Finale filma iznenađujuće je emotivno, priča završava tamo gdje epizoda IV počinje.....



"Rogue One" sadrži nove, nepoznate glavne protagoniste. Iako ih do sada nismo imali prilike gledati problema nema; gledatelj vrlo brzo prihvaća nove likove i ulazi u priču. Novi, važni likovi spomenuti su u tekstu (traba dodati i Baze Malbusa te Bodhi Rooka - tumače ih Wen Jiang i Riz Ahmed) osim prve dame filma - Jyn Erso. Nakon Leie i Rey, Jyn je novi, jaki ženski lik u udaljenoj galaksiji. Jyn Erso ženska je inačica Han Soloa, njena priča ima snažnu obiteljsku crtu i ona je sve ono zbog čega volimo "Star Wars" filmove. Sveprisutna Felicity Jones izvrsno je interpretirala Jyn Erso: glumicu je ugodnije i zanimljivije gledati u ovoj ulozi nego u "Teoriji svega" kao suprugu Stephena Hawkinga
Ne smije se zaboraviti i starog poznanika Dartha Vadera. Bivši Jedi pojavljuje se u filmu u dva navrata. Prilikom prvog pojavljivanja imamo prilike vidjeti drugačijeg, sarkastičnog Vadera. Drugo pojavljivanje je Darth Vader kakvog poznajemo -moćan, bijesan, agresivan i nemilosrdan prema neprijateljima.
Ako je i bilo lošeg predosjećaja u vezi filma on se nije ostvario. "Rogue One" je dostojan i ravnopravan "Star Wars" filmovima, objašnjava događaje i donosi nove detalje priče u udaljenoj galaksiji. Film koji u sebi sadrži čaroliju izvornog serijala, ali donosi nova saznanja o sukobu pobunjenika i Carstva. Prvi dojam nakon izlaska iz kina? Treba ponovo pogledati "Novu nadu"...


OCJENA: 10





četvrtak, 15. prosinca 2016.

L:A. POVJERLJIVO




REDATELJ: Curtis Hanson
GLAVNE ULOGE: Kevin Spacey, Kim Basinger, Russell Crowe, Danny De Vito, James Cromwell, Matt McCoy, David Strathairn, Guy Pearce
TRAJANJE: 138 minuta
NAZIV ORIGINALA: L.A. Confidential
GODINA PROIZVODNJE: 1997

"Vrati su u Jersey sinko, ovo je grad anđela a ti nemaš krila" - Dudley Smith

U godini koja polako broji zadnje dane zauvijek smo se rastali s nekoliko velikih, važnih ljudi iz svijeta filma. Otišao je Alan Rickman, neponovljivi Hans Gruber iz akcijskog remek-djela "Umri muški", posljednji veličanstveni Robert Vaughn pridružio se šestorci. Kenny Baker možda i nije poznat velikom broju ljubitelja filma, ali njegova uloga života - robot R2-D2 ostaje zauvijek zapisan u filmskoj povijesti. Krajem ljeta preminuto je i Willy Wonka odnosno dr. Frankenstein Gene Wilder. Otišao je i veliki lajavac i još veći prvak Muhammad Ali te tri glazbenika koji su neraskidivo povezani sa svijetom filma. Glazba Leonarda Cohena, Davida Bowieja i Princea može se pronaći u stotinama filmova i epizodama televizijskih serija (Bowie je ostvario i respektabilnu glumačku karijeru u kojoj je, između ostalih, glumio i Nikolu Teslu i Poncija Pilata).
Krajem rujna točnije 20.09 objavljena je vijest da je u 71 godini preminuo američki filmaš Curtis Hanson. Hansonova filmografija bogata je i raznovrsna: od vjerojatno jedinog akcića u kojem je nastupila Meryl Streep, preko vrlo dobrog trilera "Ruka koja njiše kolijevku" pa do izvrsnih drama "Zlatni dečki" i "8 milja". Vrhunac Hansonova redateljskog umijeća dogodio se 1997 godine kriminalističkim remek-djelom "L.A. Povjerljivo".

Curtis Hanson

"L.A. Povjerljivo" ekranizacija je istoimenog književnog predloška američkog pisca Jamesa Ellroya. Ellroy je pisac zanimljive i burne biografije, od djetinjstva impresioniran životom i radom policajaca Los Angelesa. Fascinaciju policijom Ellroy je pretočio u tzv. "L.A.Quartet" - četiri policijska romana. Treći po redu je "L.A. Povjerljivo".
Badnja je večer u gradu anđela. U očekivanju Božića u policijskoj stanici okupila se odabrana ekipa. Neki policajci su slobodni dok oni na dužnosti nastoje tihu noć provesti u ležernijem raspoloženju. Dežurni, odgovorni kolega Ed Exley neće im smetati. Iako je riječ o mladom, discipliniranom policajcu Exley nema previše šanse: okružen je iskusnim policijskim vukovima koje ne može kontrolirati. Stvari su donekle pod kontrolom sve do trenutka kada u stanicu dolaze šestorica Meksikanaca osumnjičenih za napad na policijske službenike.olege, Alkohol i želja za osvetom rezultiraju fizičkim iživljavanjem nad osumnjičenima. Nakon incidenta novine vrište naslovnicama "Krvavi Božić" i šefovi policije moraju pronaći Pedra - krivca koji će utišati javnost i nanijeti što manje štete u policijskom sustavu. Slučaj se slomio na Dicku Stenslandu (Graham Beckel), policajcu burne poslovne biografije. Slučaj "Krvavi Božić" službeno je završen no vrlo brzo se pokazuje da je bio uvod u krvave događaje u Los Angelesu....




U prvim minutama filma Hanson predstavlja tri ključne policijske figure filma. Bud White, Ed Exley i Jack Vincennes policajci su koji, ako izuzmemo posao kojim se bave, baš i nemaju puno zajedničkih osobina. Bud White duboko je traumatiziran događajima iz djetinjstva (zbog njih je u vječnom lovu na nasilnike koji svoju nemoć da se uhvate s vlastitim slabostima iskaljuju na ženama - ironija sudbine grubo će se poigrati s Whiteom) , detektiv koji često igra suprotno pravilima, zakonima. Agresivan i vječito nabrijan često je oružje za postizanje tuđih ciljeva. Lojalan kolegama odnosno policijskom partneru.
Potpuna suprotnost je mlađahni Ed Exley. Jednako kao i White, Exley je postao policajac zbog trauma iz prošlosti no tu svaka sličnost prestaje. Exley je policijski štreber, čovjek koji (barem u početku filma) želi igrati prema zakonu. Bez mita i nezakonitih igara. Exley će zbog napredovanja u službi bez ikakvog razmišljanja prokazati i optužiti kolege. Da, sukob između Whitea i Exleya je neizbježan, ali u Los Angelesu pedesetih godina prošloga stoljeća ništa nije onako kako se isprva čini.
Između Exleya i Whitea nalazi se samodopadni Jack Vincennes. Jack nije agresivan, ali daleko je i od Exleyeve težnje da sve ide prema pravilima. Njegova najveća slabost je uloga savjetnika u televizijskoj seriji. Možete mu uzeti sve osim promocije na televizijskom ekranu. To je slabost koja se koristi protiv Jacka.


Tri policajca, tri lika kroz koje se najbolje može vidjeti koliko su karakteri glavnih protagonista filma slojeviti i vješto nijansirani. Razvoj likova kroz film pokazuje da ništa nije onako kako na prvu izgleda i da je moralni kod svakog čovjeka podložan promjenama. Ovisno o situaciji i životnom trenutku. Zašto je Hanson u uvodu predstavio upravo Exleya, Whitea i Vincennesa?
Upravo spomenuta policijska trojka drži ključeve uspjeha filma. U određenom trenutku, unatoč suprotnostima u karakterima i shvaćanju policijskog posla postaju saveznici, jedini kojima je stalo do istine. Istina koja za neke znači katarzu zbog svega viđenog i učinjenog dok je za neke ulaznica za viskoke policijske krugove. Istina, odnosno stvarnost Los Angelesa u Curtisovom filmu nije nimalo svjetla i optimistična.



Kroz prikaz policijskih službenika Hanson prikazuje naličje Los Angelesa, ali i Hollywooda pedesetih godina 20 stoljeća (neki od događaja u filmu inspirirani su istinitim događajima). Grad je natopljen nasiljem i korupcijom. Iza blještavila tvornice snova skrivaju se nasilje, korupcija i prljave političko-policijske igre. Mnogi koji dolaze u grad željni slave i uspjeha postaju plijen lokalnih moćnika i počinju se baviti nezakonitim poslovima ili zauvijek završavaju karijeru s metkom u tijelu. Rasizam je diskretno usađen u vladajuće strukture, senzacionalistički mediji sahranjuju karijere i stvaraju vijesti podmićivanjem i spletkama. Navedni prikaz Los Angelesa toliko je snažan da "L.A. Povjerljivo" i danas, dvadesetak godina nakon premijere i dalje izgleda jednako uvjerljivo. Film odolijeva zubu vremena i zbog činjenice da je prikaz Los Angelesa univerzalan, moguće ga je pronaći u mnogim gradovima i u današnje vrijeme. Ništa nije onako kako se čini i sve je moguće. Policija odnosno vlasti slučajeve rješava uz što manje štete za sustav. Žrtvuju se najslabije karike, kriminalci postaju heroji i priča se nastavlja. Zvuči poznato, zar ne?




Hanson je inzistirao na Kim Basinger za ulogu Lynn Bracken. Bio je u pravu; Kim je izvrsna u ulozi elitne prostitutke, fatalne žene, dvojnice Veronice Lake. Jedno od najboljih izdanja Kim Basinger nije promaklo članovima akademije; nagrađena je Oscarom u kategoriji najbolje sporedne ženske uloge. Hanson je odlično odabrao i mušku glumačku ekipu: osim Kevina Spaceya koji je iza sebe imao uloge u filmovima "Sedam" i "Privedite osumnjičene" niti jedan od glavnih glumaca nije bio poznat i tražen kao danas. No to nije spriječilo Russela Crowea (priča kaže da je ulogu dobio kada je Hanson pogledao "Romper Stomper") i Guya Pearcea da odrade sjajan posao. Treba spomenuti i Dannya De Vita i James Cromwella, obojica u izvrsnim izdanjima.
"L.A. Povjerljivo" vrhunac je Hansonove redateljske karijere, jedan od najboljih filmova u posljednjih tridesetak godina. Nažalost u godini kada je prikazan u kinima pomalo je ostao u sjeni euforije oko "Titanika". Vjerojatno je i to razlog zbog kojih je film ostao kratak za filmske nagrade. Na dodjeli "Oscara" 1998, "L.A. Povjerljivo" je osvojio dva kipića - uz Kim Basinger film je nagrađen i Oscarom za najbolji adaptirani scenarij (Curtis Hanson i Brian Helgeland). Nije loše, ali film vrijedi više. No to nimalo ne umanjuje vrijednost filma u kojem Rollo Tomasi nije uspio proći nekažnjeno. Tko je Rollo Tomasi? Odgovor na to pitanje potražite gledajući kriminalističko remek-djelo pokojnoga Curtisa Hansona.



srijeda, 14. prosinca 2016.

PRVI POGLED: DUNKIRK




Godine 1940 400 tisuća savezničkih vojnika ostalo je u okruženju u luci Dunkerque. Snažno napredovanje nacističkih postrojba natjeralo je saveznike na povlačenje i jedina nada bila je evakuacija u Veliku Britaniju. Tijekom borbi oko i u Dunkerqueu poginuli su, s obje strane, deseci tisuća vojnika, oko 40 000 saveznika zarobljeni te je nacistička vojska uništila i zarobila ogroman broj vojnih vozila. Većina savezničkih vojnika spašena je - evakuirano ih je više od 338 tisuća. Rekonstrukcije događanja u Dunkerqueu prihvatio se Christopher Nolan ("Dark Knight" trilogija, "Prestiž", "Memento", "Početak"...) u filmu "Dunkirk" koji u kina dolazi u sedmom mjesecu godine 2017 godine.
Nakon "Intestellara" Christopher Nolan je odlučio snimiti ratni film. Obzirom na uspjeh većine prethodnih filmova redatelj (Nolan je napisao i scenarij za "Dunkirk") može realizirati svaku zamisao. "Dunkirk" je težak između 150 i 200 milijuna dolara. Nolan je ponovo okupio jaku glumačku ekipu predvođenu prošlogodišnjim dobitnikom Oscara Markom Rylanceon, Tomom Hardyem i Gillianom Murphyem. Ako je suditi prema trailer i prvim fotografijama čeka nas još jedno izvrsno filmsko iskustvo by Christopher Nolan.

Trailer za Dunkirk možete pogledati OVDJE

NOVI trailer filma možete pogledati OVDJE








subota, 10. prosinca 2016.

INFILTRATOR




REDATELJ: Brad Furman
GLAVNE ULOGE: Bryan Cranston, John Leguizamo, Juliet Aubrey, Olympia Dukakis, Diane Kruger, Benjamin Bratt
TRAJANJE: 127 minuta

"Bez obitelji i prijatelja, kakav bi ovaj svijet bio?" -  Roberto Alcaino

Za nekoliko dana u redovitu distribuciju kreće jedan od najočekivanijih filmova godine. Iako ne pripada izvornom serijalu, "Rogue One: Priča iz Ratova zvijezda" morat će ispuniti velika očekivanja kod obožavatelja događanja u udaljenoj galaksiji. Razloga za iščekivanje ima dovoljno: priča filma povezuje treću i četvrtu epizodu serijala, traileri izgledaju izvrsno i u filmu se pojavljuje Darth Vader. Za ljubitelje "Ratova zvijezda" i više nego dovoljno. Kao i uvijek kada Ratovi zvijezda ušetaju u kino dvorane, multipleksi i minipleksi ponude potencijalnim posjetiteljima projekte koji su drugačiji od filmova najpoznatijeg i najkomercijalnijeg serijala u povijesti. Ako niste ljubitelj Dartha Vadera a odlučite posjetiti kina u prvim tjednima prikazivanja "Rogue One-a" velika je vjerojatnost da ćete naletjeti na Bryana Cranstona. Tjedan dana nakon priče iz ratova zvijezda u kina dolazi komedija "Zašto baš on?" (uz Cranstona u filmu glume James Franco i Zoey Deutsch) dok se istoga datuma kada i "Rogue One" otvara i biografska kriminalistička drama "Infiltrator". Film dolazi u domaća kina sa zakašnjenjem od skoro pola godine i doista je teško shvatiti zbog čega je "Infiltrator" čekao predblagdansko vrijeme da osvane u našim kinima. Koliko su kino prikazivači bili mudri s odlaganjem pokazat će interes publike no teško se oteti dojmu da je za "Infiltratora" bilo sretnijih, ranijih termina premijernog prikazivanja.


Osamdeseta su godine dvadesetoga stoljeća. Vremena su to kada je predsjednik SAD-a Ronald Reagan. Također, godine su to kada Pablo Escobar uz pomoć američkih pomagača američkim kupcima isporučuje desetke tona kokaina. Svaki mjesec. Federalni agent Robert Mazur (vrlo dobri Bryan Cranston) uspio se infiltrirati u američku podružnicu Escobarova narko carstva i nanijeti prilične gubitke kolumbijskom bossu. Mazur je operaciju opisao u knjizi prema kojoj snimljen film u režiji redatelja Brada Furmana. Zanimljivo je spomenuti da "Infiltrator" nije prvi Mazurov filmski angažman. Bivši policajac i infiltrator radio je kao suradnik na filmovima "Poroci Miamija" (2006) i "Kockanje" (2013).


Nakon pogledanog filma dojam je samo jedan - redatelj je odigrao na sigurno razmišljajući otprilike ovako: Imam intrigantnu istinitu priču i Bryana Cranstona i to je dovoljno za iznadprosječan film. Razmišljanje koje i nije potpuno promađemo no stvari su krenule u krivom smjeru i "Infiltrator" je ispao prilično nedorečen i beskrvan film. Istina, Mazurova operacija prikazana je iz nekoliko kuteva, ali tematski film je, većinom, površan. Tijekom trajanja filma gledatelj nema saznanja koliko je trajala čitava operacija infiltracije u Escobarov sustav. Zbog vremenske nedefiniranosti teško se odrediti prema odnosu Mazura i supruge odnosno saznati koliko je Mazurova operacija utjecala na privatni život. Da, detalji su prikazani, ali ostaje dojam da jedio agentove priče iz privatnog života nedorečan. Zapravo nije samo nedorečen prikaz privatnog života Roberta Mazura - svakom elementu infiltratorove priče (privatni život Mazura, odnos s policijskim partnerima...)  nedostaje bitnih detalja koji bi priču učinili napetom i uzbudljivom.



Postoji nekoliko zanimljivih detalja filma (način na koji agenti traže lažna imena), ali oni ne uspijevaju prikriti činjenicu da redatelj ne uspijeva u kompleksnoj i slojevitoj priči odvojiti bitne, intrigantne detalje od onih manje važnih, nezanimljivih. Dvadesetak minuta filma je potrošeno na prilično nezanimljiva obiteljska druženja Escobarove desne ruke Roberta Alcaina i njegove supruge s Bobom Musselom (ime koje je Mazur koristio tijekom operacije). Za razliku od, za priču nevažnih, obiteljskih druženja o ulozi CIAe u slučaju i financiranju crnih misija rečeno je vrlo malo, gotovo ništa. Dio je to priče koji je povezan s operacijom i bilo bi zanimljivo da je Furman posvetio više pažnje tajnim igrama američke tajne službe.
Film je režiran kao ravna crta; bilježe se ljudi i događaji no napetosti i podizanja tenzija gotovo da i ne postoji. Nevjerojatno s koliko su ravnodušnosti i redateljske neinventivnosti snimljene ključne scene filma (npr. inicijacija Mussele, primanje u narko kartel, vjenčanje u finalu filma....).


Robert Mazur odradio je veliki posao u ekstremno rizičnim okolnostima. Rezultat njegove operacije deseci su privedenih i osuđenih bankara i visokopozicioniranih članova narko kartela. Napravio je veliku štetu organizaciji pokojnog Pabla Escobara i uzdrmao Medelinski kartel. Mazur je uspio unatoč nekoliko ozbiljnih grešaka u koracima (prikazane u filmu) koje pripadnici kartela kažnjavaju smrću. Upravo zbog navedenih činjenica Mazurova profesionalna, ali i privatna priča zaslužila je napetiji, snažniji film nego što je "Infiltrator".

OCJENA: 6










četvrtak, 8. prosinca 2016.

MOSTOVI OKRUGA MADISON




REDATELJ: Clint Eastwood
GLAVNE ULOGE: Meryl Streep, Clint Eastwood, Annie Corley, Victor Slezak
TRAJANJE: 135 minuta
NAZIV ORIGINALA. The Bridges of Madison County
GODINA PROIZVODNJE: 1995


"Ne zavaravajte se Francesca. Vi ste sve samo ne priprosta žena." - Robert Kincaid


Priča o ljubavi između  Francesce Johnson i Roberta Kincaida, fotografa National Geografica, smještena u ruralni dio Iowe šezdesetih godina prošlog stoljeća, godinama nije silazila s liste američkih bestselera. U vrijeme kad njezin autor Robert James Waller, zajedno sa Richardom La Gravenese,  („P.S. I Love You“ , „Unbroken“ i dr....) piše scenarij za film istoimenog naslova, knjiga  postaje najprodavaniji roman u povijesti američkog nakladništva, prestigavši  dotad nedostižni „Prohujalo s vihorom“.  



Redateljsku palicu i ulogu glavnog glumca producenti filma najprije nude Robertu Redfordu. On odbija. Projekt prihvaća drugi hollywoodski veteran, Clint Eastwood, koji se proslavio ulogama kauboja u špageti vesternima Sergia Leona , a status filmske zvijezde stekao glumeći uloge „tough guysa“. „Mostovi okruga Madison“ atipičan su pothvat u dotadašnjoj Eastwoodovoj karijeri i prema kritičarima, jedan od njegovih najosobnijih ostvarenja. Za glavnu žensku ulogu producenti dugo nisu mogli naći odgovarajuću glumicu. Među odbijenima našle su se slavne filmske zvijezde poput  Jessice Lange, Isabelle Rossellini i Catherine Deneuve. A onda je majka Clinta Eastwooda predložila Meryl Streep koja je za izvedbu u filmu nominirana za "Oscara. Ambijent, kostimi, gluma i fotografija u ovom filmu besprijekorni su, a u prilog njegovoj  popularnosti  govori i činjenica  da je na mostu Roseman, poprištu radnje, održano  preko 350 ceremonija vjenčanja. Također, redakciju National Geografica svakodnevno su zatrpavala pisma obožavatelja koji su željeli saznati nešto o Robertu Kincaidu-  fotografu koji nikada nije postojao.


Sugestivna  izvedba M.Streep i C. Eastwooda, kemija između njih, brojne nagrade, popularnost i milijunska zarada koju je film ostvario  te radnja s kojom se može saživjeti svatko tko se barem jednom  našao  u ljubavnom trokutu, također su odlike ovog filma. Jesu li „Mostovi okruga Madison“ drama? Da, ali ne ljubavna već drama koju provocira strah od  gubitka identiteta. To je najveća kvaliteta ovog filma i ujedno prilika da bolje razumijemo Francescu.
"Tko sam ja ako nisam supruga, majka i kućanica" - pita se Francesca. Ne treba zaboraviti da Francesca živi u sredini u kojoj se preljub. bez obzira na razloge, ne tolerira, a počinitelji bivaju izopćeni iz društva. Bez obzira na okolinu ona hrabro riskira. Do određene granice. Unutrašnji sukobi i dileme žene koja iracionalnu odluku sagledava iz racionalne perspektive odlično su prikazani. Želi li  Francesca zaista izaći iz vlastite zone komfora i eventualno se (ponovno) razočarati? Davno je naučila da je ljubav težak rad, malo nježnosti, dobri i milostivi susjedi, miran život, rutina... Robert Kincaid, kavalir koji je u životu prigrlio tajanstvenost , potaknuo je Francescu da sagleda dosadašnji život, izvukavši na površinu dio nje koji želi iskusiti nove vidike, nastaviti tamo gdje je davno stala. Francesca treba odlučiti što će s tim dijelom sebe. Živjeti ga punim plućima, daleko od neobilježenih puteva Iowe ili ga odbaciti. Bez obzira na sve razloge pro i kontra, njezina odluka jedna od onih kakve i inače donose ljudi kada djelovanje usklade s identitetom iz kojeg djeluje.


"S godinama strahovi jenjavaju i ja želim, oprostite mi na izrazu, srediti svoje afere“ - kaže u pismu svojoj djeci, Michaelu i Carolyn, kako bi opravdala posljednju želju. Dodaje želju da i oni naprave sve što je potrebno kako bi bili sretni u životu pa se i oni pokreću , postaju odvažniji, mekši i otvoreniji za nove perspektive u  privatnim relacijama sa svojim partnerima.
 „Mostovi okruga Madison“ sjajan je film koji nas navodi da preispitamo što sve može biti ljubav. Sasvim neočekivana iskra ugode koja pomiče granice i poziva na buđenje, rutina svakodnevnice ili nešto treće. Ljubav nikad nije dramatična, nesretna niti koincidira sa žrtvom. Naprotiv, manifestira se u nizu detalja koji život čine ljepšim, ispunjenijim, većim. Razvija se u onom smjeru u kojoj joj to dopuštaju identiteti i uloge u kojima se nalazimo dok volimo. Tko može reći da Francesca nije voljela svog muža i on nju ili da je njihova ljubav manjkava u odnosu na onu Francesce i Roberta? Bila je naučena, nije se propitkivala i temeljila se na principu zna se što je red. Mnogi ljudi žive tako. Je li to dobro ili loše? Procijenite sami.


Autorica recenzije: Nada Vuković

utorak, 6. prosinca 2016.

PRVI POGLED: THE MUMMY




U poplavi holivudskih nastavaka, remakeova i rebootova red je došao i na mumiju. Nakon Borisa Karloffa kao Imhotepa u "Mumiji" iz 1932 godine te laganije pustolovno-akcijske-komedije iz 1999 (Brandan Fraser, Rachel Weisz i Arnold Vosloo glavni su glumci filma kojim je započeo serijal), 2017 godina donosi nam film u kojem je mumija žena. Tumači je Sofia Boutella (vrlo dobar nastup u posljednjim "Zvjezdanim stazama) no glavni glumački adut i začetnik projekta je Tom Cruise. Redatelj filma je Alex Kurtzman (nakon što su redateljsku stolicu odbili Len Wiseman i Baltasar Kormakur), filmaš s skromnim redateljskim iskustvom (drama "Ljudi poput nas"), ali s velikim producentsko ("Majstori iluzije", "Zvjezdane staze", tv serije "Limitless", "Sanjiva dolina"....) scenarističkim ("Čudesni Spider-Man 2", "Nemoguća misija 3"...) iskustvom. Jedan od scenarista filma je i Cruiseov intimus Christopher McQuarrie (oscarom nagrađen za scenarij filma "Privedite osumnjičene"). Uz Boutellu i Cruisea u filmu nastupaju i Annabelle Wallis (tv serija "Peaky Blinders"), Courtney B. Vance i Russell Crowe (lik kojeg Crowe tumači zove se dr. Henry Jekyll 😃). Trailer filma predstavlja film kao koktel žanrova prikazuje svijet bogova i čudovišta, ali scena poput onih iz najave "Nemoguće misije" neće nedostajati. Premijera je najavljena za 09.06.2017.

Trailer za The Mummy možete pogledati OVDJE

NOVI TRAILER POGLEDAJTE OVDJE