ponedjeljak, 31. listopada 2016.

JACK REACHER: NEMA POVRATKA




REDATELJ: Edward Zwick
GLAVNE ULOGE: Tom Cruise, Cobie Smulders, Aldis Hodge, Danika Yarosh, Patrick Heusinger
TRAJANJE: 118 minuta
NAZIV ORIGINALA: Jack Reacher: Never Go Back

"Ja sam onaj na kojega nisi računao." - Jack Reacher


Iako je bilo nezadovoljstva obožavatelja oko izbora Toma Cruisea za izbor glavnog glumca, filmski "Jack Reacher" iz 2012 godine uspio je na svjetskim kino blagajnama zaraditi više od 200 milijuna dolara. Bez obzira na različitost fizionomije Cruisea i književnog Jacka Reachera film je ostvario dovoljan financijski da krene realizacija nastavka. "Jack Reacher: Nema povratka" ima isti budžet kao i jedinica (60 milijuna dolara), ali u odnosu na prvi film došlo je do bitnih promjena u ekipi filma. Cruisevog ljubimca redatelja i scenarista Christophera McQaurrieja zamijenio je Edward Zwick ("Legenda o jeseni", "Krvavi dijamant"). Iz glumačke ekipe nestala je Rosamund Pike i Robert Duvall dok je glavna ženska uloga u nastavku pripala Cobie Smulders ("Osvetnici"). Gledanost filma u prvim danima prikazivanja nije loša no "Jack Reacher: Nema povratka" potvrđuje često pravilo da je nastavak lošiji od jedinice. 



Za razliku od prvog filma Jack Reacher nije više duh, bivši časnik američke vojske kojega je nemoguće pronaći. Iako je i dalje umirovljenik upravo je uspješno završio zadatak. Veza u vojnim krugovima, osoba s kojom Reacher redovito kontaktira je bojnica Turner. Nakon višemječnih telefonskih kontakata Reacher i Turner zakazuju sastanak uživo. Ne, nije u pitanju nikakva nemoguća misija spašavanja svijeta. Dogovor je za večeru, druženje....Reacher odlazi posjetiti bojnicu na poslu, ali ga očekuje iznenađenje. Ništa od izlaska; bojnica Turner uhićena je zbog špijunaže i ne želi razgovarati s Reacherom. Reacher ne želi otići bez odgovora i pokušava doznati istinu o teškim optužbama koje terete bojnicu....


Nastavak počinje obećavajuće; Reacher je sredio nekoliko, pretpostavljamo, negativaca i hladno sjeo u lokalni restoran popiti kavu. Šef policije i pomoćnik žele ga uhititi, ali se situacija, uz nekoliko efektnih Reacherovih verbalnih dosjetki, rješava na pravi način. Uvodsugerira da bi "Jack Reacher: Nema povratka" gledatelju trebao pružiti puno akcije, ponešto napetosti i ponovo raspoloženoga Tom Cruisea u još jednoj akcijsko-špijunskoj misiji. Nažalost očekivanja nisu ispunjena. U redu, ne može se reći da film ne sadrži pristojan broj akcijskih scena. No za razliku od većine prethodnih Cruiseovih nemogućih misija i prvog filma o Jacku Reacheru, stvari izgledaju bitno lošije. Cruise izgleda umorno i neraspoloženo, najveći hollywoodski glumački štreber posao odrađuje bez motivacije - monotono i pomalo nezainteresirano. Cruise odnosno Reacher nije glavni fighter filma; prvi susret sa glavnim negativcem ne prolazi dobro za Rechera i bojnicu Turner. Lovac se pokazao dostojnim čak i nadmoćnijim suparnikom. Međutim takav omjer snaga ne sprečava redatelja da Rachera i Turner šalje u jedan od obračuna filma nenaoružane ili da se lovčeva ekipa u trenucima okršaja vatrenim oružjem skriva iza spremnika punih goriva.


Obzirom da,za razliku od prvog filma, Reacher više nije čovjek iz sjene, neuhvatljiv i skriven redatelj otkriva ponešto o njegovom privatnom životu. U isto vrijeme kada u Reacherov život ulazi bojnica Turner pojavljuje se i mlađahna Samantha. Ženski likovi koji bi (barem tako izgleda tijekom gledanja filma) trebali postati važni u budućem životu glavnog nam junaka. Međutim kada se puni krug Zwickova filma zatvori i krene odjavna špica postaje jasno da dame baš i neće postati dio Reacherovog života. U redu, Samantha možda i održi neki kontakt (bojnica vjerojatno neće) tek ostaje činjenica da je Reacher najbolji sam - vojnički vuk samotnjak. Postavlja se pitanje zbog čega je redatelj toliko inzistirao na oba ženska lika odnosno dao im toliko minuta filma (posebno u finalu ; redatelj toliko odlaže kraj da su posjetitelji kino dvorane u kojoj sam pogledao filma nekoliko puta ustajali i ponovno sjeli očekivajući kraj). Bojnica je važna za zaplet filma, ali previše je suvišnih minuta posvećeno njoj i Samanthi posebno ako se uzme u obzir završetak filma koji sugerira da su one za Reachera prošlost.


Radnja odnosno rasplet filma nisu pomogli uvjerljivosti filma. Priča je ispričana na crno-bijeli način, likovi su strogo podijeljeni na dobre i loše. Teško je povjerovati u potpuno pozitivan rasplet priče kada je riječ o temi koja dolazi iz američko vojno-obavještajnih krugova. Posebno zato jer redatelj inzistira da film ozbiljan i uvjerljiv.
Glumačku ekipu predvodi umorni Tom Cruise. Teško se sjetiti kada je Cruise odradio ulogu nezainteresiranije, onako tek da zaradi honorar. Kemija, između Cruisea i Cobie Smulders je katastrofalna, Jack Reacher i bojnica Turner jednostavno ne funkcioniraju. Glumački, najbolji posao je napravila Danika Yaroshi u ulozi Samanthe. Glumačka ekipe dvojke nije uspjela popuniti prazninu nastalu izostankom Rosamund Pike i Roberta Duvalla.
Cruiseov povratak Jacku Reacheru nije uspio. Nastavak je neuzbudljiv film sa slabašnim glumačkim izvedbama, neuvjerljivom pričom i, za ovakav projekt posebno razočaravajuće, većinom neatraktivnim akcijskim scenama.

OCJENA: 5




-

petak, 28. listopada 2016.

POBUNJENIK IZ OKRUGA JONES




REDATELJ: Gary Ross
GLAVNE ULOGE: Matthew McConaughey, Keri Russell, Gugu Mbatha-Raw, Mahershala Ali
TRAJANJE: 139 minuta
NAZIV ORIGINALA: Free State of Jones

"Siromašni se bore u ratu bogatih."

Newton Knight je vojnik, član vojske Konfederacije. Godina je 1862, Građanski rat na tlu današnjih Sjedinjenih Američkih Država bijesni svom žestinom. U mirno vrijeme Knight je siromašni farmer. U ratnim vremenima Knight je jedan od onih koji najčešće stradavaju u ratnim operacijama. Običan čovjek mobiliziran i prisiljen da se bori. Čak i na bojištu. u danima kada se leševi gomilaju, Knight je svjedok neravnopravnosti oficira i vojnika, bogatih i manje bogatih. Knight pokušava preživjeti i zadržati zdrav razum u ratnim vremenima. Točka pucanja, trenutak kada Knight odluči nešto promijeniti je smrt mlađahnog nećaka. Davis Knight umire na Newtonovim rukama i farmer odluči napustiti bojišnicu kako bi dječaka dostojno sahranio. Odlazak znači dezerterstvo, ali Knight ne (p)ostaje običan dezerter nego i vođa pobune protiv rata odnosno sustava u kojem je prisiljen živjeti....


"Pobunjenik iz okruga Jones" ambiciozan je projekt. Priča o Newtonu Knightu veća je od života, glavnu ulogu u filmu tumači Matthew McConaughey koji je nakon uloga u "Mudu", "Dobrim dilerima Dallasa", "Interstellaru" i televizijskoj seriji "Pravi detektiv" postao jedan od najtraženijih hollywoodskih glumaca. Redatelj dodatno pojačava ambiciju; Gary Ross ima četiri nominacije za "Oscara" (najbolji scenarij za filmove "Big", "Dave" i "Seabiscuit" za kojeg je nominiran u kategoriji najboljeg filma). Ross je, također, uspješno započeo filmski serijal "Igre gladi". Nakon prvih trailera pojedini ljubitelji filma prognozirali su pobunjeniku  nominacije u glavnim kategorijama na dodjeli "Oscara" 2017. Nominacije se, naravno, mogu dogoditi, ali to bi bilo doista čudo. Ambicija projekta, težnja da se prikaže što više pojela je film. "Pobunjenik iz okruga Jones" je film o svemu a zapravo ne uspijeva reći ništa konkretno i detaljno o temama koje obrađuje.


O čemu se, dakle, radi u "Pobunjeniku iz okruga Jones"? Film je, djelomično, biografska priča o Newtonu Knightu. Priču inspiriranu istinitim događajima redatelj koristi kako bi prikazao stanje u, tada, Razjedinjenim Američkim Državama. Film govori  o rasizmu, klasnim razlikama, besmislenosti ratovanja i zabranjenim ljubavima. Ross skače s teme na temu i dotiče sve navedene detalje, ali niti jedan od njih ne obrađuje detaljno. Posebno je promašena redateljska egzibicija preseljenje radnje u budućnost, otprilike osamdesetak godina nakon Knightove revolucije. Ako je redateljeva namjera istaknuti činjenicu da rasizam nije umro i stoljeće nakon rata to i nije neka novost. Svjedoci smo da je rasizam prisutan i u današnjim vremenima tako da uspoređivanje bliže i dalje prošlosti nije zanimljivo redateljsko rješenje. Ono razvodnjava trenutke zanimljivosti priče o Newtonu Knightu.
Glavni protagonist film pretjerano je idealiziran, gotovo bez mane. On je revolucionar, prosvjetitelj, pravednik, borac protiv nepravde. Ne znam do koje je mjere film inspiriran istinitim događajima, ali teško je povjerovati da je glavni junak bio takva junačina kakvim ga film prikazuje.
Filmu nedostaje redateljske suptilnosti. Redatelj nastoji šokirati brutalnim scenama koje treba prikazati. Ropstvo i rasizam natopljeni su krvlju i zločinima. No film je lišen snažnijeg prikaza likova koji se ne zovu Newton Knight.



Redatelj veliku pažnju posvećuje američkim vrijednostima (ulagivanje američkoj publici nije uspjelo; film je zaradio dvostruko manje od uloženog) . Zastava, Ustav i Biblija često su spominjani motivi filma. Koliko napisano u temeljnim knjigama svjetovne i crkvene vlasti ima veze s događanjima na terenu gledatelj može prosuditi već nakon uvodnih minuta filma.
Izgled vojnika i oružani sukobi korektno su rekonstruirani i uz glumu Matthewa McConaugheya glavni su aduti filma. McConaugheyeva izvedba ponovo je, očekivano, na visokoj razini. Glumac je raspoložen za ulogu pretjerano nabrijane povijesne ličnosti.
Treba spomenuti da je Rossov film ispunjen iritantom i nametljivom glazbom. Teško se sjetiti filma u kojem je glazba toliko ne odgovara događanjima na filmskom platnu.
"Pobunjenik iz okruga Jones" imao je ambiciju postati veliki film. Realizacija ambicije nije uspjela; pretjerano idealizirani glavni protagonist, ulagivanje publici i pokušaj da se obradi (pre)veliki broj tema i događaja rezultiralo je tek prosječnim filmom.

OCJENA: 6




subota, 22. listopada 2016.

RAČUNOVOĐA




REDATELJ:  Gavin O'Connor
GLAVNE ULOGE: Ben Affleck, JK Simmons, Anna Kendrick, Jon Berthnal, John Lithgow
TRAJANJE: 128 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Accountant

"Ti si drugačiji. Prije ili kasnije drugačije zastraši ljude."


Protagonisti, filmski likovi s psihofizičkim hendikepima vječni su glumački izazov i inspiracija. Često su to interpretacije koje publika zauvijek arhivira u sjećanju, ponekad takve uloge obilježe glumca ili glumicu odonosno njihove filmografije. Jedan od takvih glumačkih izazova je interpretacija ljudi (ili djece) s razvojnim poremećajem mozga poznatim kao autizam. Najpoznatiji filmski autist svakako je Raymond Babbitt glavni junak "Kišnog čovjeka". Uloga Raymonda Babbitta donijela je "Oscara" Dustinu Hoffmana. Vrlo dobre interpretacije autista ostvarili su klinci - Miko Hughes u "Opasnoj šifri" (partner mu je Bruce Willis) i Ben Faulkner ("Tihi pad" u kojem nastupaju i Linda Hamilton i Richard Dreyfuss). Navedeni likovi bili su žrtve ili svjedoci, predmet i(li) pokušaj manipulacije ponajviše zbog autizma. Novi film redatelja Gavina O'Connora ("Ratnik") donosi nam autističnog glavnog protagonista koji je malo drugačiji od spomenutih filmskih likova....



Christian Wolff radi kao računovođa. Autizam je Christianu "donio" i savršeno snalaženje u brojevima, postao je vrhunski računovođa. Wolff sređuje i mafijaške porezne knjige, a kada stvari izmaknu kontroli kriminalce efikasno likividira. Novi Wolffov klijent je Lamar Black, bogati (a kakav bi drugačije bio) vlasnik tvrtke za proizvodnju umjetnih ekstremiteta nove generacije. Black ima više od 60 milijuna razloga da angažira Wollfa; upravo toliko milijuna nestalo je kroz poslovanje. Računovođa prihvaća posao, ali ubrzo nakon pronalaska rješenja Black prekida istragu i prekida suradnju s Wolffom.



Slučajno ili ne, "Računovođa" izgleda kao zagrijavanje, uvod za budući Affleck/ Batman film maštovito naslovljen kao "The Batman". U redu, Wolff baš i nije medijska zvijezda kao Bruce Wayne, ali teško je ne primjetiti sličnosti. Uz Afflecka koji se u "BvS" filmu predstavio kao vrlo zanimljiv čovjek-šišmiš u filmu nastupa J.K.Simmons. Simmons će u "The Batmanu" tumačiti  Commissionera Gordona (odnos između Wolffa i Raya Kinga nalikuje odnos između Batmana i Gordona). Wolff je vuk samotnjak, efikasan u trenucima kada treba eliminirati loše dečke, prate ga duhovi prošlosti (obiteljska tragedija) i ima tajnu lokaciju gdje se sve potrebno kada dođu krizni trenuci. Ako je suditi prema "Računovođi" novi Batman i Gordon funkcionirat će na pravi, za publiku zanimljiv, način



Zanimljivo scenarističko rješenje u kojem je glavni protagonist, unatoč autizmu, akcijski junak pomalo se razvodnilo u pretjerivanju sa prenapregnutoj radnji filma. Dinamika filma izgubljena je u pretjeranom gomilanju događaja i likova. Film pati od nelogičnosti u scenariju koje su važne za uvjerljivost cjeline. Minute filma u kojima je radnja filma fokusirana na Wolffovu istragu u "Living Roboticsu" stvari dobro funkcioniraju. Priča drži vodu i Wolff može demonstrirati svoje sposobnosti; vješto vladanja brojevima, ali i oružjem. Kada se radnja odmakne od istrage i krene prema Wolffovoj prošlosti, privatnom životu te istrazi agentice Cummings stvari ne izgledaju pretjerano uzbudljivo i zanimljivo. Obiteljska priča ubojitog računovođe ima smisla kada je riječ o ocu no priča o ostalim članovima obitelji neuvjerljiva je, predvidljiva i vodi u nepotreban, promašeni melodramatski finale filma. Potraga agentice Cummings nema previše smisla, važna je tek za eventualan nastavak filma koji je, obzirom da je "Računovođa" uknjižio dobre rezultate na kino blagajnama u prvim danim prikazivanja, prilično izvjestan.



Akcijske scene izgledaju vrlo dobro. Šteta da "Računovođa" nije krenuo putem "Johna Wicka" (više akcije manje drame) upravo zbog dobro zamišljenih i realiziranih scena akcije.
Glumačku ekipu filma predvodi sve bolji i funkcionalniji Ben Affleck. Filmaš koji nosi titulu "boljeg redatelja nego glumca" polako, ali sigurno izjednačava glumačke s redateljskim izvedbama. Affleck je iznimno uvjerljiv kao autistični računovođa, podjednako dobar u akcijskim i dramskim dijelovima filma. J.K. Simmons raspoložen je u ulozi Kinga, Punisher Jon Berthnal pretjerano teatralan. Dobro je vidjeti da je John Lithgow i dalje glumački živ.
Redatelj Gavin O'Connor i Ben Affleck akcijskim scenama uspijevaju prikriti mnoge nedostatke u priči filma. Da je "Računovođa" više akcijski a manje dramski konačni proizvod bio bi, vjerojatno, znatno uzbudljiviji i zanimljiviji. Ovako je riječ tek o solidnom kinu iskustvu.

OCJENA: 7



četvrtak, 20. listopada 2016.

NE DIŠI




REDATELJ: Fede Alvarez
GLAVNE ULOGE: Stephen Lang, Jane Levy, Dylan Minette, Daniel Zovatto
TRAJANJE: 88 minuta
NAZIV ORIGINALA: Don't Breathe

"Koliko god bile nepravedne, neke stvari ne možeš promijeniti."

Godine 2013 Detroit, američki grad poznat i kao kolijevka američke auto industrije bankrotirao je. Dugovi koji su se gomilali desetljećima dosegli su 20 milijardi dolara i druge mogućnosti nije bilo. Posljednja recesija nokautirala je financijski grogirani grad iz kojeg se u pedesetak godina odselilo više od milijun ljudi. Detroit je postao grad duhova, praznih kvartova i ulica, za veliki broj stanovnika neugodan za život. Upravo u taj, financijskom krizom devastirani, današnji Detroit redatelj Fede Alvarez ("Zla Smrt" iz 2013 godine) smjestio je radnju novoga filma.




Rocky, Money i Alex mladi su stanovnici Detroita. U gradu u kojem život nije lagan oni su izabrali kriminal. Provaljuju u kuće, kradu stvar, ali prema unaprijed dogovorenim pravilima. Plijen nikada ne smije biti veći od 10 000 dolara. Razlog je jednostavan; u slučaju da ih uhvate ne riskiraju dugogodišnje zatvorske kazne. Kazne su znatno manje ako ukradene vrijednosti ne prelaze spomenutu vrijednost. Međutim pravila uskoro dolaze na veliku kušnju. Slijedeća žrtva posjeduje nekoliko stotina tisuća dolara. Riječ je o slijepom ratnom veteranu koji živi sam u gotovo napuštenom dijelu grada. Izgleda kao lagan, posljednji posao nakon kojega Rocky i Money žele ispuniti san - otići iz grada i nastaviti živjeti u Kaliforniji. Plan je napravljen, krađa isplanirana no vrlo brzo dolazi do¸ozbiljnih problema.....
"Ne diši" jedno je od najvećih iznenađenja godine. Film vrijedan desetak milijuna dolara u svjetskim je kinima zaradio nešto manje od 150 milijuna. Nije samo publika prigrlila film; većina kritičara oduševljena je Alvarezovim filmom (kao producent potpisan je i Sam Raimi). Bez obzira na financijski uspjeh i kritičarski vjetar u leđa film nije (vjerojatno i neće) stigao u domaće kino dvorane. Razlozi za izostavljanje filma iz redovite distribucije piscu ovih redaka nepoznati su, ali riječ je o jednom od najvećih propusta naših distributera u posljednjih desetak godina.



Uvodnih petnaestak minuta filma, sve do provale redatelj nas upoznaje s likovima. Mladi ljudi koji ne izgledaju kao višestruki prijestupnici. Teško se oteti dojmu da su provale zapravo bijeg od stvarnosti, način da prežive i dođu do novaca koji bi im omogućio da zauvijek napuste Detroit. Početak filma, kadrovi zapuštenih dvorišta i napuštenih kuća nagovještavaju da je "Ne diši" uznemirujuće filmsko iskustvo. Prikaz devastiranih i praznih dijelova Detroita jednako su neugodni za gledanje kao i sudbine ljudi koji žive u takvom okruženju. Alvarez prvotni osjećaj nelagode pojačava svakom minutom filma, gledatelj ZNA da će se dogoditi nešto loše, nepredviđeno. Međutim, "Ne diši" nije film koji se može pročitati unaprijed i ne može se predvidjeti razvoj događaja.




Nakon što je prikazao zapušteni, prazan kvart u kojem živi nova žrtva ekipe provalnika, Alvarez radnju seli u zatvoreni prostor. Od trenutka provale pa sve do završetka, finala filma gledatelj ima prilike gledati rijetko intenzivan i napet filma. Napetost ne popušta niti trenutka, redatelj se poigrava gledateljevom percepcijom. Za razliku od promašenog remakea "Zle smrti", Alvarez u "Ne diši" nije ni približno krvav. U redu, nije da film nema krvavih scena, ali napetost i neizvjesnost se, većinom, postiže igrom svjetla i sjene (u dijelovima redatelj potpuno gasi svjetlo) i zvukovima odnosno potpunom tišinom. Tišina koja oduzima dah protagoistima filma. Udahnuti i glasno disati opasno je po život.



Iako je priča filma inspirirana izvrsnim horor-trilerom "Wait Until Dark" iz 1967 godine u kojem briljira Audrey Hepburn, Alvarez (zajedno sa Rodom Sayaguesom napisao scenarij filma) je u "Ne diši" ugradio dovoljno vlastitih ideja. Nije se zadovoljio običnim, rutinskim home invasion triler-hororom nego je s nekoliko scenarističkih akrobacija (ovdje mislim na događanja u kući) "Ne diši" učinio nepredvidljivim i uznemirujućim.
Redatelj se uspješno poigrava i s gledateljevim doživljajem glavnih protagonista filma. Isprva provalnici zaslužuju prezir i kaznu no događaji vrlo brzo poprimaju dramatične razmjere. Lovci su postali lovina. Psihloške igre i borba za goli život počinje.
Iako su u filmovima poput "Ne diši" u prvom planu kraljice vriska odnosno ženske uloge (mada je prva dama filma Jane Levy odradila dobar posao) glumački najzanimljiviji posao odradio je Stephen Lang ("Avatar") u ulozi slijepog ratnog veterana, čovjeka ranjenog prošlošću koji skriva mračnu sadašnjost.
Pedantni ljubitelji filma (posebice horora) pronaći će u filmu redatelja Fedea Alvareza poneki klišej i nedorečenost u priči. No to su detalji koji ne umanjuju činjenicu da je "Ne diši" jedno od najugodnijih filmskih iznenađenja godine. Napet i neizvjestan, mračan i uznemirujući film koji se mora pogledati. Nažalost, kako sada stvari stoje, gledanje neće biti moguće u domaćim kino dvoranama.

OCJENA: 8




srijeda, 19. listopada 2016.

PRVI POGLED: ČUVARI GALAKSIJE 2




"Čuvari galaksije", jedno od najvećih filmskih iznenađenja 2014 godine (nešto manje od 800 milijuna dolara zarade u svjetskim kinima te vrlo dobre ocjene većine kritičara) slijedeće godine dobiva nastavak. "Volume 2" u kina stiže 05.05. 2017 godine. Redatelj filma ponovo je James Gunn a poznatim licima iz prvog filma (Chris Pratt, Zoe Saldana, Dave Bautista, Michael Rooker, Glenn Close, glasovi Vin Diesela i Bradleya Coopera...) pridružit će se Kurt Russell, Nathan Fillion i Sylvester Stallone. O radnji filma ne zna se previše, tek da će nova pustolovina Star-Lorda i ekipe biti povezana sa roditeljima Petera Quilla (i da, Groot je živ i zdrav). Neslužbeno, budžet filma iznosi 150 milijuna dolara i čini se da ćemo ponovo doživjeti zabavnu i duhovitu filmsku svemirsku pustolovinu..

TRAILER FILMA možete pogledati OVDJE
TRAILER BR.2 (04.12.2016) možete pogledati OVDJE

subota, 15. listopada 2016.

SNOWDEN




REDATELJ: Oliver Stone
GLAVNE ULOGE: Joseph Gordon Levitt, Shailene Woodley, Zachary Quinto, Nicholas Cage, Tom Wilkinson
TRAJANJE: 134 minute

"Terorizam je samo isprika, ovdje je riječ o društvenoj i političkoj moći." - Eduard Snowden

Godine 2013 svijet je potresla globalna afera prisluškivanja kojom je potvrđeno, dokazano ono što smo su mnogi naslućivali. Živimo u vremenu velikog brata (obavještajnih službi, prije svih američkih) koje, pod izlikom sigurnosti građana i borbe protiv terorizma, prisluškuje i prikuplja podatke o milijunima građana bez obzira jesu li osumnjičeni ili označeni kao prijetnja sigurnosti. Nisu prisluškivani samo državljani SADa ili najdraži neprijatelji Kina i Rusija. Praćeni su i(li) prisluškivani Brazilci, Španjolci, Nijemci,...  Predmet prisluškivanja nisu bili samo obični ljudi; američka obavještajna služba (NSA) prisluškivala je i visoke državne dužnosnike (spominje se čak i praćenje mobitela njemačke kancelarke Angele Merkel), prislušni uređaji pronađeni su u zgradama i uredima Ujedinjenih naroda i Europske zajednice.
Za snimanje filma temeljenog na najvećoj aferi prisluškivanja u povijesti čovječanstva nimalo neočekivano zainteresirao se Oliver Stone. Kroničar novije američke povijesti u filmografiji se pozabavio američkim predsjednicima ("Nixon", "JFK", "W") ratom u Vijetnamu ("Platoon", "Nebo i zemlja", "Rođen 4. srpanja), medijima ("Rođeni ubojice"), američkim nogometom ("Any Given Sunday"), financijskim centrom moći ("Wall Street") te napadom na blizance ("World Trade Centar"). Cijelu priču Stone je zaokružio dokumentarnim serijalom "Neispričana povijest Sjedinjenih Država". Obzirom na navedene filmove jasno je da Stone snimajući "Snowdena" na domaćem terenu odnosno da je redatelj izvrstan izbor za priču o najvećem američkom zviždaču.



Cijelu priču o nevjerojatnim razmjerima i načinima prisluškivanja novinarima "The Guardiana" i "The Washington Posta" otkrio je Edward Joseph Snowden. Snowden je godinama radio za CIAu i NSA. On nije anarhist, haker koji želi srušiti sustav poput Elliota Andersona iz televizijske serije "Mr. Robot". Nije Snowden ni strani plaćenik, špijun. Upravo suprotno; Snowden je godinama bio dio sustava, vrhunski profesionalac, ima impresivno patriotsko porijeklo i pokušao je završiti obuku u američkoj vojsci (morao je odustati od vojne karijere zbog zdravstvenih razloga). Uz sve navedeno Snowden vjeruje u američki Ustav i četvrti amandman. Da, Snowden je ono što bi američki mediji i državne institucije nazvali dobar Amerikanac. Objavljivanje tajnih informacija i raskrinkavanje obavještajnog sustava od strane takvog čovjeka ima posebnu težinu i pokazuje da je nešto trulo u državi Americi.




Stoneova priča o Snowdenu događa se u periodu od 2004 do 2013 godine. Radnja isprepliće detalje iz Snowdenove karijere, privatnog života i događanja u hotelskoj sobi u Hongu Kongu tijekom Snowdenovog razgovora s novinarima (sadržaj razgovora detaljnije je opisan u vrlo dobrom dokumentarcu "Citizenfour") u danima prije objavljivanja prvih novinskih tekstova o aferi prisluškivanja. Stone progovara o detaljima Snowdenovog života (privatnog i poslovnog - redatelj se prije snimanja u Moskvi sastao sa Snowdenom kako bi saznao što više pojedinosti iz njegove biografije) o kojima mediji nisu pretjerano pisali, govorili. Ljubavna priča Lindsay Mills (drugačija, ali ponovo raspoložena Shailene Woodley) i Snowdena strahovito je opterećena njegovim poslom. Većina Snowdenovih aktivnosti obavijene su velom državne tajne i Lindsay se mora boriti sa Snowdenovim demonima a da o njima zna vrlo malo, gotovo ništa. Iako su različitih svjetonazora jedini razlog zbog kojih je njihova veza na iskušenjima Snowdenov je posao. Da, otvaranje afere globalnog prisluškivanja snažno je utjecala i na Snowdenov privatni život.



Stiliziranost, često Stoneovo redateljsko oružje, svedena je na razumnu mjeru. Redatelj zna da snagu, važnost priče ne treba opterećivati redateljskim akrobacijama. Stone izvrsno naglašava najvažnije detalje priče; trenutke koji su Snowdena doveli od objave podataka te nevjerojatne razmjere nadzora i špijuniranja obavještajnih službi. Snowdenova odluka da svijetu i narodu objavi podatke o sveprisutnom nadzoru nije se dogodila preko noći. Ona je posljedica saznanja o sustavu, događanjima tijekom njegove obavještajne karijere. Nakon napada na blizance, pod krinkom borbe za terorizam stvoren je informatičko-obavještajni monstrum koji se hrani privatnošću prvenstveno američkih građana. No nisu samo Amerikanci pod nadzorom; ako zatreba NSA i ostali vanjski i unutarnji neprijatelji pregledat će Vaše mailove, poruke i objave s društvenih mreža te snimiti i preslušati telefonske razgovore. Isključili ste mobitel i(li) laptop? Nema problema i tada se može doći Vaših podataka. Naravno sve zbog zaštite građana i u interesu naroda jer, kako tvrdi Snowdenov mentor Corbin O'Brien (vrlo dobri Rhys Ifans), "većina Amerikanaca ne želi slobodu nego sigurnost". Prisluškivanja i obavještajna aktivnost mora ostati tajna jer tajnost znači sigurnost a sigurnost je pobjeda. 
Stone nije propustio staviti znak jednakosti između najvažnijih američkih političkih opcija. Snowdenova karijera počinje u vrijeme Busha koji je blagoslovio priču o pojačanom nadzoru. Obama je donio nadu da će se stvari promijeniti no to se nije dogodilo. Obamino vrijeme donijelo je intenziviranje aktivnosti i jačanje moći Velikog brata.




Iako je "Snowden" biografska drama, film sadrži nekoliko napetih trenutaka. Trilerske minute filma najsnažnije su u trenucima kada se odlučuje o novinskoj objavi Snowdenovih informacija.
Joseph-Gordon Levitt korektno je skinuo Snowdena. Uz spomenute Shailene Woodley i Rhysa Ifansa vrijedi spomenuti raspoloženog Nicholasa Cage i novinarske uloge Zacharya Quinta i Toma Wilkinsona.
Eduard Snowden za jedne je heroj dok ga drugi nazivaju izdajnikom. Neki kritičari prigovaraju Stoneu da je Snowdena prikazao kao prevelikog heroja. Kako god doživjeli Snowdena i njegovu akciju mora se priznati da je riječ o hrabrom mladom čovjeku koji je zbog želje da promijeni stvari odnosno da ih učini boljima stavio sve na kocku. Snowden je zbog informacija o globalnom prisluškivanju riskirao sve; odlično plaćen posao i karijeru u kojoj je mogao napredovati, odnos s voljenom osobom i vlastitu slobodu. I sve to zbog podataka koji otkrivaju istinu, želje da promijeni stvari. Upravo o tome i govori film Olivera Stonea koji je prije svega biografska priča, ali i dokument vremena u kojem živimo.

OCJENA: 8





ponedjeljak, 10. listopada 2016.

CRISIS IN SIX SCENES



REDATELJ I AUTOR SERIJE: Woody Allen
GLAVNE ULOGE: Woody Allen, Miley Cyrus, Elaine May, John Magaro
TRAJANJE: 6 epizoda, trajanje 25 minuta po epizodi


Uz izlazak najnovijeg Allenovog filma, dobili smo i dodatni, neočekivani projekt - njegovu mini-seriju od 6 epizoda koja predstavlja novu fazu i novi format u redateljevoj karijeri. Bilo je mnogo razloga za optimizam, no Allen je u intervjuu na festivalu u Cannesu izjavio nekoliko zanimljivosti koje su iznenadile prisutne. Seriju je prozvao katastrofičnom pogreškom i jednim od najgorih iskustava u karijeri. Ovo nije zabrinulo mnoge, budući da je Allen sklon oštrom kritiziranju vlastitih najkvalitetnijih filmova (Annie Hall i Manhattan neki su od primjera). Par mjeseci kasnije serija je izašla, a njegove izjave su bile djelomično točn. "Crisis in six scenes" nije katastrofa, ali je riječ o nepotrebnom projektu koji pokazuje i dokazuje da redatelju televizijski format nikako ne odgovara

.
Radnja je smještena u '60-te, fokusirana je na stariji bračni par koji vodi prosječan američki život, donekle zanemarujući tadašnju situaciju u društvu i državi. Sve se mijenja kada im u dom "uleti" mlada, radikalna izbjeglica od vlasti, koja se nalazi na posve suprotnom spektru čitave situacije. Nažalost, od prve minute možemo vidjeti najveći problem serije - Allenu nedostaju ideje. Sasvim je očito da je redatelj napisao kratak, ugodan i komičan film te ga je razvukao na dodatnih pola sata kako bi mogao stvoriti seriju od šest nastavaka. Razgovori su predugački, bez smisla i cilja, a radnja u prve dvije epizode posve statična. Spomenute epizode su ujedno i uvjerljivo najgore, a samo najvjerniji obožavatelji su mogli nastaviti gledati seriju, nadajući se promjeni na bolje. Treća epizoda ima par iznimno smiješnih dijaloga, radnja se napokon ubrzava, a glumci pokazuju svoju komičnu kvalitetu (iako su likovi pomalo suhoparni). Sljedeće dvije epizode nastavljaju dobar tempo i gledatelji mogu uživati u pogledanom. U završnoj epizodi Allen dostiže nivo vrhunske komedije na kakvu smo navikli od neurotičnog redatelja. Bakice planiraju radikalni napad i citiraju Mao Ce-tunga, tri bračna para se konstantno prepiru dok glavni likovi planiraju tuđe odlaske u Kubu. Nažalost, kada na kraju očekujemo veliki emotivni vrhunac i solidnu završnicu, ona se nikada ne pojavi. Serija završava vrlo naglo, djeluje iznimno lijeno te vraća osjećaj u gledatelju da je potrošio dva sata života na seriju koja ne zna što želi. Završnica podsjeća na brojne mane ovog projekta: likovi su naivno i lijeno napisani, radnja je pretanka za trajanje od dva sata, a velik dio humora je samo reciklirana verzija Allenovih prijašnjih, superiornijih komedija. Ovo bi bio solidan filmski unos sličan "Kletvi Škorpiona" ili "Hollywoodskom Svršetku", no ovako dobivamo jedan od najvećih razočaranja njegove karijere. Vjerojatno ne bi sve bilo tako loše da ne živimo u zlatnom dobu TV-industrije, koja pokazuje kvalitetu koja trenutno daleko nadmašuje onu filmsku.


Naravno, vjerni obožavatelji će i dalje moći uživati u recikliranim šalama, Allenovim neurozama i ponekim komičnim izmjenama. Redatelj je dovoljno kvalitetan da ubaci dašak šarma u seriju, a vjerojatno ćemo biti nagrađeni nečim daleko boljim sljedeće godine. Riječ je o neuspješnom eksperimentu, ali vrijedi pohvaliti trud i želju za promjenom formata. Serija koji nije ni blizu Allenovim najboljim projektima, no nije ni najgori, barem dok postoji "Upoznat ćeš Visokog, Tamnog Stranca".

OCJENA: 6

Autor recenzije: Filip Zekić

nedjelja, 9. listopada 2016.

DOM GOSPOĐICE PEREGRINE ZA ČUDNOVATU DJECU



REDATELJ: Tim Burton
GLAVNE ULOGE: Eva Green, Asa Butterfield, Terence Stamp, Samuel L. Jacskon, Ella Purnell, Judi Dench, Enoch O'Conner, Lauren McCrostie, Raffiell Chapman
TRAJANJE: 127 minuta
NAZIV ORIGINALA: Miss Peregrine's Home for Pecullar Children

"Ako ti pokažem sve obećaj da nećeš pobjeći." - Emma Bloom

Nakon neburtonovskog ponovo burtonovski film. Nakon, za filmaševu filmografiju, neobično normalnih "Velikih očiju" Tim Burton ponovo nas vodi u svijet bajki, mašte i burtonovske vizualnosti i bizarnosti. Iako je Burton jedan od najotkačenijih i najoriginalnijih filmaša današnjice, novi projekt, temeljen na književnom predlošku Ransoma Riggsa, od početka snimanja izazivao je različite reakcije, nedoumice kod redateljevih obožavatelja. U redu, priča o Jakeu i domu gospođice Peregrine stvorena je za Burtona no glavno pitanje je bilo u kakvom će raspoloženju i kreativnom trenutku redatelj realizirati film. Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina dvadesetoga stoljeća Burton nije napravio krivi korak. Redao je izvrsne filmove ("Bubimir", "Škaroruki Edward", "Batman", "Sanjiva dolina", "Ed Wood") koji su mu zasluženo donijeli status redateljskog genijalca. No u novom stoljeću stvari su se promijenile. Burton oscilira pa snima vrlo dobre filmove ("Krupna riba", "Mrtva nevjesta" i "Frankenweenie"), ali događaju se i promašaji poput "Planeta majmuna" i "Sjena Tame". U slučaju "Doma gospođice Peregrine za čudnovatu djecu" razloga za nezadovoljstvo nema. Iako film ne spada u vrh Burtonove filmografije redatelj je ponovo u odličnoj formi. 





Priča filma upoznaje nas s Jakeom. Tinejdžer, drugačiji od ostalih vršnjaka upravo je doživio najveću tugu svojeg mladog života. Pod sumnjivim, bizarnim okolnostima preminuo je Abe Portman, Jakeov djed. Stari Abe bio je zapravo jedini pravi dječakov prijatelj. Imao je razumijevanje za dječakovu maštu (za razliku od roditelja koji Jakea šalju psihijatru) i poticao je neobičnim pričama. Nakon djedove smrti Jake dolazi u posjed pisma koje ga u pratnji oca vodi na velški otok. Otac nije otišao na put zato jer vjeruje u Jakeove maštarije; nada se da će nakon putovanja Jakeu biti bolje i da će postati normalan tinejdžer. No dolaskom na otok počinje pustolovina koja će nadmašiti dječakove maštarije i dokazati da su djedove priče bile istinite......



Priča o domu za čudnovatu djecu doista je nesvakidašnja i maštovita. Grupa klinaca s neobičnim sposobnostima (ekipa koja podsjeća na polaznike X akademije Charlesa Xaviera) zapeli su u beskrajnom danu devetog mjeseca godine 1943 godine. U potragu kreće dječak iz našeg vremena, od roditelja i vršnjaka neshvaćeni Jake. Iz prethodno napisanog jasni su razlozi zbog kojih je književni predložak Ransoma Riggsa idealan za filmaša poput Tima Burtona. Redatelj je vješto uravnotežio detalje iz književnog predloška i napravio film za sve uzraste. Bajkovitost i dob većine glavnih protagonista filma cilja mlađu filmsku publiku no detalji poput čudovišta u ljudskom obliku iz 1943 godine ili prava čudovišta koja se hrane očima pokazuju da se Burton ne odriče starije publike. Redatelj nas upoznaje s brojnim likovima filma koji će, prema posljednjim vijestima, dobiti nastavke. Burton je ponovo onaj stari; razigran, raspoložen i maštovit baš kao i Jake, glavni junak filma. Redatelj se nije prepustio samo mašti već se posvetio i ozbiljnijim temama. Jake je primjer adolescentske neshvaćenosti (kod roditelja i vršnjaka) koji bijeg traži u mašti. Ima tu i ljubavi, prijateljstva, potrebi prihvaćanja drugačijeg, različitog. Film se posredno bavi i nacistima odnosno posljedicama njihove vladavine. Povremeni ozbiljniji podtekst ne mijenja činjenicu da je film, prije svega, zabavna, šarena bajka.




Vizualno, film izgleda sjajno. Predivni krajolici, šarenilo i bogatstvo boja možemo vidjeti u većini kadrova. Sve do završnih tridesetak minuta filma Burton podjednaku pažnju daje likovima i izgledu filma. Glavne i sporedne figure filma treba predstaviti i posložiti jer riječ je o početku serijala. Problem filma je veliki broj otkačenih likova od kojih neki ne dobivaju dovoljno prostora (to se posebno odnosi na stanovnike doma gospođice Peregrine). Govoreći o vizualnom u tom dijelu filma posebno su impresivne scene podmorskog Emminog tajnog skloništa i vraćanje sata unatrag nekoliko sekundi prije nego nacističke bombe razruše Dom.
U posljednjih pola sata filma, obračunu čudnovate djece i čudovišta (podsjećaju na stvorenja iz horor igrica "Resident Evil" i "Silent Hill"), Burton potpuno otpušta kočnicu i gledatelju donosi festival boja histeričnu, ali neodoljivu i beskrajno zabavnu bizarnost i otkačenost. Većini gledatelja koji vole Burtona finale filma (zapravo i cijeli film) biti će zabavno filmsko iskustvo dok će neki, uvjeren sam, prigovarati na redateljevom pretjerivanju.



Glumačku ekipu predvodi Eva Green. Glumica je izvrsna u ulozi gopođice Peregrine, Burtonova otkačenost pristaje glumici i čini se da je nakon Johnnya Deppa i Helen Bonham-Carter redatelj pronašao novo glumačko nadahnuće. Eva Green je ulogom Vanesse Ives u televizijskoj seriji "Penny Dreadful" pokazala da se zna nositi s čudovištima.
Samuel L. Jackson u ulozi glavnog negativca Barrona mrvciu je pretjerano teatralan, Asa Butterfield pomalo rezerviran u ulozi Jacka. Pomalo zaboravljeni Terence Stamp uvjerljiv je u ulozi Jakeova djeda dok je ugodno iznenađenje Ella Purnell u ulozi lagane Emme.
"Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu" razigrana je, šarena i otkačena bajka za velike i male ljubitelje filma. Tim Burton vratio se u vrhunsku formu pričom sličnoj onima kakve su obilježile filmaševu karijeru.

OCJENA: 8


petak, 7. listopada 2016.

DJEVOJKA U VLAKU




REDATELJ: Tate Taylor
GLAVNE ULOGE: Emily Blunt, Haley Bennett, Rebecca Ferguson, Justin Theroux, Edgar Ramirez, Lisa Kudrow
TRAJANJE: 112 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Girl on The Train

"Ona je sve što ja želim biti" - Rachel

Razvod braka ostavio je teške posljedice na život mlade Rachel (Emily Blunt). Rachel nije izgubila samo muža, izgubila je i dom u kojem sada žive njen bivši (Justin Theroux) i njegova nova odabranica Anna (Rebecca Ferguson). Tom i Anna su dobili dijete i imaju sve ono što je Rachel željela. Barem tako na prvi pogled izgleda. Rachel dane provodi u opijanju (od rastave je prošlo dvije godine) i vožnji vlakom. Svaki dan prolazi pored kuće u kojoj je birala namještaj i gušeći se u suzama i alkoholu prisjeća se dana kada je bila u braku s Tomom. Ponekad putujući pogled joj zaluta i u Tomovo susjedstvo. Tamo žive Megan (Haley Bennett) i Scott (Luke Evans), mladi bračni par čiji život, gledajući iz Racheline perspektive, izgleda strastveno i romantično. Jednoga dana, prolazeći pored bivšeg doma Rachel ugleda Megan u zagrljaju nepoznatog muškarca. Detalj koji isprva izgleda nevažan u Rachelinoj svakodnevici ispunjenoj tugom i alkoholom. No ubrzo prizor s balkona postaje jednako važan za Rachelinu sudbinu, ali i sudbinu Toma i Ann....




Nekoliko tjedana nakon izlaska roman "Djevojka u vlaku" Paule Hawkins proglašen je britanskim odgovorom na best seller "Nestala" američke spisateljice Gillian Flynn. Usporedba nije promašena; oba romana tematiziraju, između ostalog, sveprisutnu krizu braka. U prvom planu su ženski likovi (priča "Djevojke o vlaku" vrti se oko sudbine triju žena koje su, otkrivamo, povezane) i to sličnosti prestaju. "Nestala" je znatno pregledniji, konkretniji i napetiji film.
Iako najave vrište o "Djevojci u vlaku" kao o trileru godine, film redatelja Tatea Taylora ("Tajni život kućnih pomćnica") blagu trilersku napetost dostiže tek u finalu filma. Elemente trilera možemo pronaći cijelim trajanjem filma no većim dijelom film je drama o posljedicama bračnih problema glavnih protagonistkinja, prije svega Rachel. Film odlazi u nekoliko dramaturških pravaca (Racheline patnje, Annine sumnje i Meganini demoni prošlosti) koji se isprepliću, ali ponekad izgledaju kao zasebne priče. Radnja filma nije linearne, redatelj nas više puta tijekom gledanja vraća u bližu i(li) dalju prošlost. Redateljeva slagalica ne funkcionira najbolje. Priča sadrži priličan broj nejasnoća i nelogičnosti i, iako je riječ o fikciji, prilično je teško i komplicirano uživjeti se u priču, kupiti sadržaj koji redatelj prodaje. 




Ako izuzmemo finale filma (mada i završetak ne obara s nogu) "Djevojka u vlaku" film je lišen napetosti. Bez prave napetosti baš i nema pamtljivog, nezaboravnog trilera. Dramski dijelovi filma imaju zanimljivih pa i potresnih detalja (najčešće prikazani u flashbackovima), ali film sadrži i trenutke kada je radnja tek za nijansu iznad televizijskih sapunica. Malo je istinske provokacije i intrige u Taylorovu filmu. "Djevojka u vlaku" šokantan je film koji će malo koga šokirati.
Ogromni problem filma je gledateljeva ravnodušnost (barem je takav dojam bio pisca ovih redaka) prema događanjima u filmu odnosno glavnim protagonistkinjama. Iako film obrađuje teške teme redatelj nikako ne uspijeva gledatelja povezati s likovima, izazvati empatiju. "Djevojka u vlaku"tek je jedan od filmskih proizvoda, nikako film s autorskim pečatom i redateljskom emocijom.



Fotografija odnosno izgled filma jedan je od rijetkih detalja koji funkcioniraju. Kamera uvjerljivo, sugestivno prikazuje naizgled mirno i tiho predgrađe. Ispod površine pitomog naselja kriju se mračne ljudske tajne.
Najsvjetlija točka "Djevojke u vlaku" upravo je djevojka iz vlaka. Emily Blunt dala je sve od sebe; čitavim trajanjem filma Rachel je pijana, psihofizički dezorijentirana i uplakana. Iako je inzistiranje na Rachelinu alkoholizmu ponekad pretjerano i pomalo naporno za gledanje, Blunt je uspjela izvući najbolje iz lika kojeg tumači. Vrlo dobro glumičino izdanje u ne tako dobrom filmu. Dobar posao je napravila i Haley Bennett u ulozi Megan. Treba spomenuti i kratko ulogu prijateljice Lise Kudrow.
Ekranizacija romana Paule Hawkins nije uspjela. Od silnih najava o priči koja je šokirala svijet ostalo je malo, gotovo ništa. Projekt redatelja Tatea Taylora neuzbudljivo je filmsko iskustvo lišeno napetosti prepuno nelogičnih i neuvjerljivih dijelova. Jedini pravi razlog za gledanje filma je Emily Blunt. No jedna glumačka lasta ne čini filmsko proljeće.

OCJENA: 5






subota, 1. listopada 2016.

PAKAO NA HORIZONTU




REDATELJ: Peter Berg
GLAVNE ULOGE: Mark Wahlberg, Kate Hudson, Kurt Russell, Gina Rodriguez, John Malkovich, James DuMont, Brad Leland
TRAJANJE: 107 minuta
NAZIV ORIGINALA: Deepwater Horizon

"Ova platforma je pakao" - Mike Williams


Godine 2010, 20 travanja u Meksičkom zaljevu na bušotini zvanoj Deepwater Horizon dogodila se eksplozija. Nesreća je zauvijek ugasila 11 života, 17 radnika na platformi je ozlijeđeno. Eksplozija, ljudske žrtve i potonuće platforme uvid je u jednu od najvećih ekoloških katastrofa u povijesti. Istjecanje nafte iz otvorene bušotine trajalo je tri mjeseca, zagađenje je bilo bilo ogromno, posljedice po prirodu, ali i ekonomiju SADa stravično velike, nenadoknadive.
Nakon nesreće, priča odnosno medijska pažnje o Deepwater Horizon incidentu većinom se odnosila na posljedice incidenta. Apokaliptične slike zagađenja, smrtne presude za brojne životinje i praćenje operacije zatvaranja bušotine obišle su svijet. Međutim događanja u noći nesreće, uzroci koji su doveli do smrti radnika (kasnije i do neviđene ekološke katastrofe) nekako su ostala u drugom planu. Katastrofalne posljedice zasjenile su uzroke nesreće. "Pakao na horizontu" popunio je prazninu rekonstruira događanja uoči nesreće i prikazuje paklenu noć u kojoj je 11 ljudi izgubilo živote.




Tragediju Deepwater Horizona redatelj je podijelio u tri čina. U prvom upoznajemo Mikea Williamsa (uvjerljivi Mark Wahlberg) i njegovu obitelj. Williams je elektrotehničar, jedan zaposlenika na platformi. Dolaskom na mjesto nesreće upoznajemo i Williamsove kolege, više ili manje važne za funkcioniranje Deppwater Horizona. Prvi čin filma detaljno opisuje način funkcioniranja platforme i razloge koji su doveli do nesreće. Redatelj direktno i bez imalo zadrške proziva i razotkriva krivce za tragediju. Odgovornost za ljudske žrtve i neviđenu ekološku katastrofu leži na naftnoj kompaniji British Petroleum. Kompaniju u Bergovu filmu ima ljudsko lice; riječ je o Vidrineu (raspoloženi John Malkovich) čovjeku zaduženom za nadzor bušotine. Kroz Vidrineov lik, postupke koji su diktirani iz središnjice kompanije možemo vidjeti sve negativne strane velikih korporacija, tamnu stranu kapitalizma. Pohlepa, beskrupulozna potjera za profitom dovodi do katastrofe. Kompanija teška 186 milijardi dolara ima problema sa izdvajanjem nešto više od stotinjak tisuća dolara. Profit je najvažniji, uzvišeni cilj čak i kada je u pitanju sigurnost zaposlenih. Iako je platforma bila u lošem stanju i prije zadnjeg bušenja Vidrine inzistira na nastavku jer riječ je o rokovima. Rokovi su zakon. Međutim jurnjava za rokovima ovoga puta završila je katastrofom.


Drugi čin drame odnosi se na samu nesreću, prikaz događanja na Deepwater Horizonu u zadnjim minutama postajanja platforme. Propast odnosno uništavanje događa se postepeno, beštija polako otkazuje poslušnost i katastrofa je neizbježna. Da je priča o Deepwater Horizonu došla u ruke poslušnijem ili manje kreativnijem redatelju uništenje platforme bio bi najvažniji dio filma. Blockbusterska priča svima dobro znana. Film nabijen eksplozijama i destrukcijom bez ikakvog smisla za priču i likove. Iako Berg u filmografiji ima grozne projekte poput "Battleshipa" ovoga puta je na visini zadatka. Scene propasti Deepwater Horizona izgledaju impresivno, noćni kadrovi požara i eksplozija zastrašujuće su uvjerljivi. U cijelom kaosu akcije za spašavanje redatelj nije propustio prikazati različite ljudske reakcije na kataklizmu i smrtonosnu prijetnju. Panika, strah, očaj, izgubljenost, tuga, sebičnost ali i smirenost i hrabrost mogu se pronaći u trenucima nesreće. Osobe koje izgledaju hladno i nevjerojatno staloženo u kriznoj situaciji, pucaju u trenucima kada su na sigurnom. Ovdje dolazimo do trećeg čina koji se odnosi na posljedice nesreće. Riječ je o finalu filma u kojem se redatelj ne bavi ekološkom katastrofom već pažnju fokusira na traume i posljedice koje je nesreća ostavila na preživjele te njihove obitelji kao i na obitelji stradalih. Koliko je film autentičan možemo vidjeti gledajući dokumentarne snimke na završetku filma.



Priča o Deepwateru Horizonu poznata je, znamo njen početak i kraj. Unatoč tome Berg polagano gradi neizvjesnost, gledatelj zna da kataklizma dolazi, ali ta činjenica niti jednog trenutka ne smanjuje napetost filma. "Pakao na horizontu" podjednako izvrsno funkcionira u dramskim i akcijskim minutama.
Uz spomenute Wahlberga i dijaboličnog Malkovicha glumačku ekipu predvode Gina Rodriguez i Kurt Russell. Gina Rodriguez vrlo dobra je u ulozi Andree Flaytas dok bi se Kurt Russell mogao naći među nominiranima za najvažnije filmske nagrade. Russell je glumački snažan i upečatljiv u ulozi Jummya Harrella, protagonista kakve članovi akademije obožavaju.
Domaći naslov "Pakao na horizontu" izgleda kao još jedan bombastični distributerski prijevod u funkciji prodaje proizvoda. Međutim ovoga puta distributer nije promašio; posljedice nesreće na naftnoj bušotini Deepwater Horizon doista su paklene. Film snimljen prema kataklizmi u Meksičkom zaljevu prvoklasan je kino doživljaj te pripada redu najboljih filmova katastrofe snimljenih u posljednji nekoliko desetljeća.

OCJENA: 8