ponedjeljak, 29. kolovoza 2016.

PORUKA U BOCI




REDATELJ: Hans Petter Moland
GLAVNE ULOGE: Nikolai Lie Kaas, Fares Fares, Pal Sverre Hagen, Amanda Collin
TRAJANJE: 112 minuta
NAZIV ORIGINALA: Flaskepost Fra P /A Conspiracy of Faith


"Jebote, ovo nije normalno" - Carl Morck


Za sve su krivi Stieg Larsson i Lisbeth Salander. Dolaskom Millenium trilogije u naše knjižare i knjižnice enormno je porastao interes za skandinavske pisce krimića i trilera. Nakon Larssona čitateljsku pažnju ponajviše su okupirali Jo Nesbo, Jens Lapidus, ženski Stieg Larsson - Camille Lackberg i Jussi Adler- Olssen. Velika popularnost skandinavskih pisaca krimića očekivano se prelila na televiziju i filmska platna. Televizijske serije poput "Mosta", "Ubojstva" i "Umorstva u Fjallbacki" (serija temeljena na djelima Camille Lackberg) imale su. zapravo i dalje imaju izvrsnu gledanost. Filmaši su vrlo brzo reagirali i krenuli u ekraniziranje skandinavskog kriminalističkog blaga. Jo Nesbo je prebačen na film odličnom ekranizacijom "Lovaca na glave" (Hollywood priprema i seriju filmova o najpoznatijem Nesbovom liku detektivu Harryu Holeu kojeg će glumiti Michael Fassbender), "Snabba Cash" Jensa Lapidusa pomogla je Joelu Kinnamanu da postane Robocop i Rick Flag. Krimići danskog pisca Jussija Adlera- Olssena ekranizirana su tri navrata. Filmska priča o detektivima Carlu Morcku i Assadu počela je "Ženom u kavezu" 2013 godine, nastavila se "Ubojicom fazana" (premijerno prikazan 2014 godine, najgledaniji danski film u povijesti, recenziju možete pročitati OVDJE ) da bi treće poglavlje dobila ove godine filmom "Poruka u boci".




Novi slučaj za odjel Q dolazi iz boce. Pronađena je izblijedjelja, krvlju natopljena poruka pronađena u boci bačenoj u more. Poruku je, zbog starosti, teško pročitati ali iz onih nekoliko riječi koje je moguće pročitati riječ je o pozivu u pomoć. Assad i Lisa pokreću istragu bez Morcka koji je na bolovanju. Morck se ubrzo vraća na posao i ekipa otkriva da je poruka poveznica između neriješenog slučaja iz prošlosti i aktualnog slučaja. Zajedničko prošlosti i sadašnjosti je zločin. Otmica djece.
"Poruka u boci" (naslov filma prepisao sam od izdavača knjige, nisam uspio dobiti informaciju hoće li se domaći prijevod naslova filma razlikovati od prijevoda knjige) ima većinu stvari koji pravi, punokrvni triler treba imati. Napetost, originalan zaplet, likove prema kojima je nemoguće ostati ravnodušan i dijaboličnog negativca. Međutim, Molandov film ima ono nešto, faktor x koji ga stavlja u red najboljih trilera snimljenih posljednjih godina. "Sedam" Davida Finchera prikazuje moralno-egzistencijalni kaos u kojem se ljudsko društvo nalazi, "Kad jaganjci utihnu" donose nevjerojatno snažnu kemiju između agentice Sterling i Hannibala Lectera (uz Lecterovu toliko snažnu karizmu da povremeno zaboravljamo njegov kanibalizam) "Poruka u boci" tematizira pitanje religije odnosno vjere. Protagonisti filma različitih su religijskih uvjerenja; od teškog, smrtonosnog religijskog fanatizma do ateizma. Redatelj ne propovijeda niti docira već mudro detektira dva detalja. Odnos prema religiji i vjeri (kao i većina životnih razmišljanja) počinjemo stvarati u djetinjstvu, odgojem i upijanjem postupaka starijih. Moland poentira u briljantnom finalu filma; previše religije nije dobro, vodi u vjerski fanatizma ("Poruka u boci" najbolje pokazuje posljedice) no također napominje da gubitak vjere (ovdje ne govorimo o religiji, nego o vjeri u ljude i vlastite postupke, vjerovanju u sebe) donosi gubitak životne motivacije i razloga za postojanjem.




Ako si pomislio štovani čitatelju da je "Poruka u boci" film koji pretjerano filozofira brige nema. Riječ je, prije svega, o napetom, mračnom često i brutalnom trileru. Prvi dio filma oblikuje likove, priprema teren za drugi dio koji je nešto dinamičniji (prije svega zbog akcijskih scena). Tenzija i zanimljivost priče ne popušta niti jedne sekunde filma, bez obzira govorimo li o dramskim, trilerskim ili akcijskim minutama. Molandova režije je upečatljiva, snažna i uznemirujuća. Redatelj se poigrava svjetlom i sjenama, kamera uključuje gledatelja u radnju filma. Cijelim trajanjem filma pred protagoniste filma postavljaju se teške odluke i pitanja na koje je teško dati jednosmjeran, jednostavan odgovor. Da, gledatelj je potpuno unutra; sudjeluje u istrazi, proživljava teška i mračna saznanja koja se otkrivaju svakom novom minutom filma.




Moland je sjajnom režijom iznijansirao događanja u filmu. Postoje trenuci filma kada nema priče, govora; redatelj ostavlja kamere odnosno slici da govori. Takvi tihi dijelovi filma kombinirani su sa vrlo dobrim, ponegdje izvrsnim dijalozima (posebno kada razgovaraju Assad i Morck; podsjećaju na Rusta i Cohla, oni su danski pravi detektivi). 
Fotografija je izvrsna. Smirujući gotovo idilični kadrovi prirode često su uvod u brutalne, krvave scene. Mirna i pitoma priroda u kontrastu je sa divljom okrutnošću čovjeka. Treba spomenuti i nekoliko sjajno režiranih akcijskih scena (vlak, bolnica) koje su dodatno pojačavaju napetost filma.
Glumačku ekipu predvodi izvrsni Pal Sverre Hagen u ulozi negativca. Johannes je ljigavo samodopadan i susretljiv u normalnom životu. Brutalno precizan i sadistički predan cilju. Njegova dijaboličnost posebno dolazi do izražaja kada saznajemo motive za Johannesova nedjela.
Nikalaj Lie Kaas i Fares Fares ponovo su odlični u interpretaciji buddy policijskog para. Assad i Morck unatoč razlikama predani su poslu. Assad je na neki način i Morckov čuvar.
"Poruka u boci" triler je koji beskompromisno udara u glavu gledatelja. Mračan i brutalan Molandov film ne uljepšava stvarnost i ne želi kupiti gledateljeve emocije lažnim optimizom. Film je uznemirujući prikaz recentne stvarnosti i jedan od najboljih trilera posljednjih godina.


OCJENA: 9



četvrtak, 25. kolovoza 2016.

MAJSTORI ILUZIJE 2




REDATELJ: Jon M. Chu
GLAVNE ULOGE: Mark Ruffalo, Morgan Freeman, Michael Caine, Woody Harrelson, Jesse Eisenberg, Dave Franco, Daniel Radcliffe, Lizzy Caplan,
TRAJANJE: 129 minuta
NAZIV ORIGINALA: Now You See Me 2


"Najbolji trikovi najduže se uče." - Thaddeus Bradley


Tri godine prošlo je od neočekivanog blockbustera "Majstori iluzije" (recenziju možete pročitati OVDJE). Film redatelja Louisa Letteriera zaradio je u svjetskim kinima više od 350 milijuna dolara (budžet oko 75 milijuna). Gledatelji su sa simpatijama prihvatili jahače, ekipu s robinhudovskom misijom. Iako je radnja filma ponegdje bila ispunjena čudnovatim, nelogičnim rješenjima (a možda takve detalje ne treba tražiti u filmovima o mađioničarima, tko će znati) film je vrijedilo gledati zbog ležerne režije i vrlo dobre glumačke ekipe. I kako to obično bude brzopotezno je najavljen i realiziran nastavak. Dvojka je doživjela redateljsko-glumačke promjene. Letterier se povukao iz projekta i angažiran je Jon M. Chu, redatelj nešto skromnije filmografije od prethodnika ("G.I.Joe", "Step up 2"...). Glumačka ekipa ostala je bez Melanie Shosanne Laurent i Isle Fisher, ali su angažirani Daniel Radcliffe i Lizzy Caplan. No, angažiranje Harry Pottera u filmu o mađioničarima i magiji nije pomoglo. "Majstori iluzije" još je jedan ovogodišnji slabašan nastavak....



Godinu dana nakon događanja iz prvog filma jahači su se povukli u ilegalu. FBI im želi postaviti nekoliko pitanja , a i zatvorenik Thaddeus Bradley (Morgan Freeman) zainteresiran je za njihove sudbine. No stiže poziv za akciju; cilj je informatička kompanija OCTA koja novim proizvodom želi nadzirati i prodavati detalje iz privatnog života korisnika. Jahači uspijevaju preuzeti kontrolu nad prezentacijom, ali u trenutku kada počinju razotkrivati OCTAine namjere događa se preokret. Jahači su razotkriveni kao i agent FBIja Dylan Rhodes. Lovci postaju lovina, jahači moraju izvesti najbolju mađioničarsku točku kako bi preživjeli....



Scenarij nastavka pretrpan je podzapletima i tijekom uvodnih minuta gledatelj (čini se i redatelj) nisu sigurni kojim putem će priča krenuti. Uvodne minute vraćaju nas u prošlost, točnije 1984 godinu. Saznajemo detalje o sudbini Rhodesovog oca te povezanosti s Thadeusom Bradleyem. Nakon povratka u sadašnjost priča se fokusira na jahače i novu misiju; razotkrivanje OCTAe. "Majstori iluzije 2" nije prvi film koji se ovoga ljeta bavi pitanjem zaštite privatnosti internet korisnika. Tema, zanimljiva i aktualna, dotaknuta je i u "Jasonu Bourneu". Razotkrivanje OCTAe na tragu je prvog filma u kojem je, uz sav blockbusterski sjaj i ambiciju, diskretno provučen i podcrtan recesijski podtekst. Iskorištavanje privatnosti internet korisnika odnosno korisnika društvenih mreža intrigantna je i aktuačna tema koja bi, čak i laganijem filmu poput "Majstori iluzije", mogla donijeti dodatnu zanimljivost. Međutim, to je tek kratki scenaristički bljesak; Cho radi redateljski salto mortale i od navedene dvije za glavnu priču filma odabire treću. Jahači su prisiljeni ukrasti superchip koji omogućuje nadzor nad svim računalima na planeti. Trenutak kada priča filma postaje neuvjerljiva i kaotična. Iz više razloga.




Priča filma prepuna je rupa, neuvjerljivih scenarističkih rješenja koje ne mogu sakriti niti najbolji mađioničarski trikovi. Zbog čega su jahači potrebni Arthuru Kessleru (rutinski glumački posao Michaela Cainea) kada je, sudeći prema filmu, on ionako sve kontrolira? Jedno od pitanja koje ne prestaje zvoniti u glavi gledatelja. Kolika zbrka vlada filmom najbolje se može vidjeti u finalu filma kada i sami protagonisti nisu sigurni u događanja. Iluzija koju prodaje redatelj postaje misterija. Za gledatelje, ali i likove film.
"Najveći mađioničari našeg doba postali su dio trika" - slavodobitno je zaključio jedan od glavnih junaka. Istina, manipulatori su ovoga puta postali žrtvom manipulacije. Trikovi, iluzije koje možemo vidjeti u filmu, atraktivni su i zanimljivi no daleko od jedinice. Teško se oteti dojmu da je Letterier mađioničarska iznenađenja znatno bolje uklopio u radnju filma nego Chu.




Glumačka ekipa filma je, u skladu sa nepisanim pravilima nastavaka, pokušala biti veća, impresivnija od prvog filma. Angažiranje malog čarobnjaka za ulogu o filmu koji temetizira iluzioniste i mađioničarske trikove zanimljiva je ideja. Međutim, Daniel Radcliffe našao se na pogrešnoj strani. Obzirom da je Radcliffe svjetsku slavu stekao ulogom Harrya Pottera bolje bi bilo da se pridružio jahačima.
U filmu možemo vidjeti dvije uloge Woodya Harrelsona. I dok je interpretacija Merrita McKinneya korektna, gluma Merritova brata blizanca je jedna od najslabijih u izvrnosj Harrelsonovoj filmografiji. Preglumljen, iritantan i samodopadan Merritov brat blizanac filmski je lik za brzi zaborav.
Veterani, Caine i Freeman, rutinski odrađuju posao. Zapravo kompletna glumačka ekipa odrađuje posao bez previše energije. Da, ipak je riječ o nastavku.
"Majstori iluzije 2" još je jedan u nizu beskrvnih, nepotrebnih ovogodišnjih nastavaka. Iako je nakon uspjeha prvog filma najavljeno da će "Majstori iluzije" postati trilogija, teško je očekivati takav rasplet. Nakon komercijalnog i kreativnog neuspjeha dvojke, snimanje trećeg filma čini se kao velika iluzija.

OCJENA: 5



utorak, 23. kolovoza 2016.

MECI IZNAD BROADWAYA




REDATELJ: Woody Allen
GLAVNE ULOGE: John Cusack, Chazz Palminteri, Jennifer Tilly, Mary-Louise Parker, Rob Reiner
TRAJANJE: 98 minuta
NAZIV ORIGINALA: Bullets over Broadway
GODINA PROIZVODNJE: 1994


Meci iznad Broadwaya je film koji označava sasvim novu fazu Allenove karijere - mješavina starog i novog, često ciljanje na samu komediju uz poneki (doduše kraći) društveni komentar. Nakon svojih najvećih ostvarenja 80-ih, Allen ulazi u novo deseteljeće nesigurnim korakom. Alice i Shadows and Fog su, iako zabavni, nefokusirani filmovi koji su brzo pali u zaborav. Nakon solidnog ostvarenja s Husbands and Wives dolazi nova kriza, ovaj put u Allenovom osobnom životu. O kontroverzama nećemo previše govoriti, no važno je napomenuti da je zbog toga njegov sljedeći film, iako sasvim solidan, brzo pao u zaborav. Mecima iznad Broadwaya Allen je ipak uspio popuniti rupu u svojoj karijeri te samouvjereno ući u novu fazu svoga rada.




Prva stvar koju možemo uočiti manjak je određene dubine koja zapravo i nije potrebna ovakvom filmu. Očito je da je Allen, uz sve vlastite probleme ,odlučio napraviti istinski zabavan i opuštajući film u kojem njegovi uobičajeno pesimistični pogledi gotovo da i ne postoje. John Cusack glumi polu-uspješnog, pomalo prepotentnog autora kazališnih predstava koji se sprema prvi redateljski posao. Ulazi u nevolje kada zbog neuspjeha prijašnjih ostvarenja ne može financirati predstavu. U pomoć uskaču dva važna faktora - nekoć famozna glumica koja sasvim živi u prošlosti (komična verzija Norme Desmond) i mafijaš koji će rado financirati projekt, uz uvjet da jednu od uloga ima njegova vječito iritantna i ne pretjerano inteligentna supruga. Kada se ova skupina luđaka okupi, pokreće se vremenska bomba koja može eksplodirati svakog trena. Iznenađenja dolaze, posebno kada Allen maštovito učini gangsterskog tjelohranitelja pravim autorom. Sredinom filma, kada ubojstvo postane faktor ove priče, bio sam ugodno iznenađen kada sam primjetio dosad neviđeni Allenov talent - pisanje napetog dijaloga koje na tren djeluje kao da je posuđeno iz gangsterskog filma Martina Scorseseja. Može li Allen mafijaške dijelove pretvoriti u cjelinu napisati vjerojatno nikada nećemo saznati, no možemo se poigrati s maštom dok razmišljamo o Allenovoj verziji Dobrih Momaka.


Vrijednost filma je, između ostalih, i u za Allena uobičajeno sjajnoj glumi. John Cusack i Dianne West se posebno ističu, njihova kemija na ekranu gotovo da i nema mane. Podjela uloga pomalo je iznenađujuća (Rob Reiner praktički glumi zavodnika, tako nešto se ipak ne viđa često), ali stvari izvrsno funkcioniraju. Uz pomoć glumaca Allen je uspješno, iako već standardno, stvorio gorko-slatki završetak koji prikladno sumira čitav film. Tempo filma je osvježavajuć i brz - kraj dolazi u pravo mjesto u pravo vrijeme, a Allen potvrđuje svoju redateljsku snagu koja se nažalost ne spominje toliko često.
Meci iznad Broadwaya bio je nominiran za sedam Oscara, osvojio je jedan. Film koji nipošto nije inovativan, ali je ponudio publici ono što većinom traži - zabavni bijeg od stvarnosti koji će opustiti skoro svakoga. Je li ovo bila potvrda Allenovog povratka u izvrsnu formu je samo vrijeme moglo pokazati. Sljedećih par filmova će pratiti sličnu formulu s malo doze eksperimentiranja (tko bi rekao da će Allen raditi mjuzikl), a nakon toga slijedi kratki povratak Allenovim najvećim inspiracijama o kojem ćemo uskoro govoriti opširnije.

AUTOR RECENZIJE: Filip Zekić


nedjelja, 21. kolovoza 2016.

ISTJERIVAČI DUHOVA




REDATELJ: Paul Feig
GLAVNE ULOGE: Kristen Wiig, Mellissa McCarthy, Kate McKinnon, Leslie Jones, Chris Hemsworth. Bill Murray, Charles Dance
TRAJANJE: 116 minuta
NAZIV ORIGINALA: Ghostbusters


U moru remakeova i rebootova koji su preplavili svjetska kina posljednjih godina red je došao na "Istjerivače duhova". Film redatelja Ivana Reitmana iz 1984 godine jedan je od najzabavnijih filmova nastalih u osamdesetim godinama dvadesetoga stoljeća i očekivalo se da će se netko od filmaša zainteresirati za obradu priče o dr.Venkmanu i ekipi lovaca na duhove. Taj netko zove se Paul Feig. Feig je novim "Istjerivačima duhova" želio nastaviti uspješnu suradnju s Mellisom McCarthy. Prethodne dvije suradnje ("Špijunka", "Specijalne agentice") donijele su zaradu od skoro 500 milijuna dolara (filmovi su koštali nešto više od 100 milijuna) što je redateljsko-glumačkoj suradnji dalo vjetar u leđa vrijedan 150 milijuna dolara koliko iznosi budžet "Istjerivača duhova". Feig (uz režiju zajedno sa Katie Dippold napisao je i scenarij filma) je  feminizirao film, Istjerivači duhova postali su istjerivačice. Feminiziranje i potraga za snažnim ženskim likovima pokazala se odličnom u novim Ratovim zvijezda (Ray) i Mad Maxu (Furiosa) no istjerivačice duhova nisu nezaboravno filmsko iskustvo...




Film počinje u trenutku kada se Erin Gilbert (Kristen Wiig) priprema za predavanje. Kristen je prednost dala racionalnom ispred paranormalno. Nekada je Kristen istraživala i pokušala dokazati postojanje duhova, ali je odustala. Posao profesorice nudi sigurniju budućnost. Tijekom pripreme Kristen saznaje da se na internetu pojavila njena knjiga o istraživanjima duhova. Postojanje knjige nije najbolja preporuka za sadašnji posao i Kristen odlazi Abby i Kate bivše suradnice, sestre u istraživanjima. Abby je, naime, postavila knjigu na internet i Kristen želi da se ukloni. Spletom okolnosti Kristen se pridružuje Abby i Kate na intervenciji. Cure su pozvane da istjeraju duha. Duh se ukazuje, uspijeva im pobjeći, ali ekipa ima dokaz da postoji. Kristen dobija otkaz i vraća se starim navikama. Istjerivanju,hvatanju duhova




U odnosu na original, film iz 1984 godine, radnja nije doživjela velike promjene. Početak filma sugerira, najavljuje da bi film mogao imati snažniji hororski podtekst no to se nije dogodilo. Priča se u većini minuta oslanja na original. One istjeruju duhove, isprva im se ne vjeruje, zatim ih se želi ušutkati da bi u finalu filma istjerivačice postale spasiteljice New Yorka. Feig je posvetio previše minuta detaljima koji nisu pretjerano zanimljivi (kako je nastao Ghostbusters logo naprimjer) te je maksimalno nabrijao završni obračun. Kraj filma je pokazivanje mišića točnije razmetanje CGIem kako bi se pokazalo da se novi "Istjerivači duhova" mogu nositi s recentnim blockbusterima. Kolika je privlačnost CGI zelenila prosudite sami no sve navedeno zapravo je na neki način očekivano. Ono što je manje očekivano je potpuna inferiornost novih likova u odnosu na stare te neduhovitost filma.




Reitmanov film, prije svega, bio je i ostao vrijedan i zabavan komad komedije. Prepun uspjelih, duhovitih dijaloga i aristokratskog cinizma glavnih junaka (prije svega sjajnog Billa Murraya u ulozi dr. Venkmana, on je prvi među jednakima, Murray se pojavljuje u sporednosj ulozi u novom filmu). Cinizma i uspjelog humora u novom "Istjerivaču duhova" gotovo da i nema. Nije problem u ženskim likovima; problem je u lošim, jeftino napisanim dijalozima pomoću kojih glavne protagonistice pokušavaju izvući duhovitost.Rezultat je (većim dijelom) napadno, često i iritantno prenemaganje. Šarm i cinizam originala pokušava se dostići humorom blago natopljenim seksualnim aluzijama. Potpuno promašeno; ne zato jer seksualnim doskočicama nije mjestu u "Istjerivačima duhova" već iz razloga što one većinom, nisu duhovite.
I dok stari "Istjerivači duhova" kao najvažniju protagonistkinju (ako izuzmemo "Ghostbusters" družinu) imaju Danu Barrett odnosno Sigourney Weaver novi promoviraju Kevina odnosno Chrisa Hemswotha. Kevin postaje pomoćnik istjerivačicama iako je riječ o idiotu koji gotovo malo toga razumije. Razlog zapošljavanja je Kevinov fizički izgled pred kojim Erin uzdiše kao napaljena tinejđerica. Bilo bi zanimljivo vidjeti reakciju feministkinja da je na Kevinovom mjestu praznoglava ljepotica koju su muški istjerivači zaposlili isključivo zbog fizičkog izgleda.
Film je ispunjen brojnim posvetama filmovima iz prošlosti. Citiraju se hitovi poput "Ralja" i "Lica s ožiljkom". Svakako zanimljiviji trenuci filma.
"Istjerivači duhova" spada u društvo nepotrebnih, neuspjelih remakeova. Dobra je vijest da nastavka biti neće. Slabi rezultati na svjetskim kino blagajnama završili su priču o istjerivačicama duhova .


OCJENA: 5



srijeda, 17. kolovoza 2016.

TURIST




REDATELJ: Ruben Ostlund
GLAVNE ULOGE: Johannes Bak Kuhnke, Lisa Loven Kingsli, Vincent Wettergren, Kristofer Hivju, Clara Wettegren
TRAJANJE: 118 minuta
NAZIV ORIGINALA: Force Majeure
DRŽAVE: Švedska, Danska, Francuska, Norveška
GODINA PROIZVODNJE: 2014


„Jedna od najbolnijih stvari koje se mogu dogoditi čovjeku je gubitak  identiteta“, tvrdi Ruben  Östlund, švedski redatelj i scenarist  u svom trećem dugometražnom igranom filmu  znakovita naziva: „Force majeure“(franc.sila prirode, viša sila).
U ranijim filmovima  Östlund se pokazuje kao vrsni promatrač ljudskog ponašanja pod prisilom, racionalnom i iracionalnom. „Involuntary“ snimljen 2008. godine osvaja „Un Certain Regard“ kanskog festivala. Slijedi kratki film „Incident by a bank“ iz 2009. godine te „Play“ iz 2011. godine. U „Force majeure“ koji je naš distibuter nespretno preveo kao „Turist“,  Östlund  se fokusira na obitelj- oca, majku i djecu kao nukleus društva. Iza fasade civilizirane  građanske kulture, propitkuje uloge unutar ove socijalne zajednice, pokazujući se kao oštar vizualni stilist, sociolog i satiričar. U cilju dekonstrukcije ega razotkriva predrasude i provocira.


Na prvi pogled krajnje bezazleno i sa određenom dozom rafiniranog humora, Östlund  prati švedsku četveročlanu obitelj na petodnevnom odmoru negdje u francuskim Alpama. Otac Tomas, majka Ebba, djevojčica Vera i dječak Harry, turistički uživaju u fascinantnom krajoliku i skijanju. Drugog dana boravka, ogromna snježna lavina  počne se spuštati prema otvorenoj terasi restorana u kojem ručaju. Tomas zgrabi mobitel i istrči van s pancericama na nogama ostavljajući Ebbu i djecu na milost i nemilost lavini.  Okrznula ih je samo snježna prašina  pa se ubrzo vraćaju  i nastavljaju s ručkom. Ebba u početku ne kaže ništa. Navečer, spominjući incident  pred prijateljima, naziva Tomasa kukavicom. Tomas se slama pod pritiskom ali ne želi priznati da je pogriješio. Stvari ozbiljno izmiču kontroli.  Može li Tomas vratiti ulogu obiteljskog autoriteta?


U dijalozima i ocrtavanju likova koje kamera prati kroz činove, kao u teatru, a pogotovo u sentencama izrečenog i prešućenog „Turist“ podsjeća na nešto stariji uradak britanskog režisera Mike Leigh-a „Another year“, sjajan film iz 2010. godine. I dok Leigh pažljivo gradi identitet svojih  likova oko obitelji i braka kao predloška sretnog i ispunjenog života i tako ultimativno glorificira društveni konstrukt, Östlund čini upravo suprotno. Svoju namjeru podcrtava već u prvim scenama filma- dok nasmiješena obitelj pozira pred objektivom fotoaparata te dok za vrijeme jutarnje toalete gotovo sinhroniziranim pokretima energično peru zube električnom četkicom- dramatičnim i pomalo grotesknim glazbenim upadima Vivaldija koje je odlično posložila Ola Flottum.
Fasciniranost ski-resortima i njihovim „well- to- do“ posjetiteljima poslužila je kao metafora neprestane borbe čovjeka da prirodu pokori sebi. Kakva je ljudska  priroda u svom stalnom previranju između  civiliziranog i divljeg, društvene uloge i instikta koji je iracionalan? Na razini vrste, božanska inteligencija prirode pobrinula se da dijete uživa zaštitu i sigurnost. Zato mu je dodijelila roditelje. Što se događa kada roditeljski program zakaže?  Gubitak kredibiliteta, u odnosu roditelj- djeca i narušen odnos ravnoteže između partnera, a kao posljedica  iznevjerenih očekivanja koje pred aktere stavlja uloga obiteljskog autoriteta, postaje bolno iskustvo s kojim se teško nositi. Pritisak je utoliko veći ako je u pitanju muškarac kojeg naše zapadno  društvo percipira kao zaštitnika, heroja i pater familiasa obitelji. Drugim riječima, muškarac  „zadnji napušta brod koji tone“. Što govori o ljudskoj prirodi i (de)konstrukciji muškog ega  podatak da, računajući od havarije Titanika pa do Coste Concordie unazad par godina, prema podacima koje je  Östlund  prikupio pišući scenarij, broj stradale djece  i žena premašuje broj stradalih muškaraca?


Östlund  koristi  statičnu kameru koja odlično bilježi obrise drame u realnom vremenu te voajerski stil snimanja. Tako na duže vrijeme, koristeći kameru u svojstvu promatrača, zamrzava scenu čime usporava  radnju. To se pogotovo osjeća u sugestivnim dijalozima između Ebbe i Tomasa.
Katastrofa koja cijelo vrijeme visi u zraku ali se ne događa, daje pomalo apsurdan i groteskan (bunjuelovski) ton filmu. Obitelj se  u jednom trenutku izgubi u magli na skijalištu, a u  autobusu,  pri povratku kući na putu od ski-resorta do aerodroma, skoro završe u provaliji. Do samog kraja filma ostaje neizvjesno kako će se završiti njihovo putovanje, ali je izvjesno kako je čovjek malen pred force majeure prirode koja ga okružuje.
 Snježna lavina snimana je u kanadskoj British Columbiji, montirana u studiju u Gothenburgu i smatra jednom od najboljih scena tog karaktera  prikazanoj na filmu. Po načinu na koji se koristi računalom i kamerom, osjećaju za dramu i apsurdno, te specifičnom i spontanom humoru,  Östlund ulazi u sam vrh predstavnika europske kinematografije.
“Turist“ je osvojio Golden Globes nominaciju za najbolji strani film 2015. godine, European Film Awards 2014. godine za najbolji film i najboljeg redatelja, a na filmskom festivalu u Cannesu 2014. godine nagradu žirija u programu „Un Certain Regard“.

Autorica recenzije: Nada Vuković


ponedjeljak, 15. kolovoza 2016.

MOBITEL



REDATELJ: Tod Williams
GLAVNE ULOGE: John Cusack, Samuel L. Jackson, Isabelle Fuhrman
TRAJANJE: 96 minuta
NAZIV ORIGINALA: Cell

"Što će se dogoditi ako se prestanu bojati mraka?"

Znate onaj osjećaj kada se mobitel ugasi usred važnog razgovora? Baterija se isprazni i pomoći nema, nastavak razgovora je, barem do punjenja, nemoguć. Upravo taj, često frustrirajući, detalj spasio je život točnije zdrav razum Clayu Riddellu (John Cusack). Clayu je iscurila baterija u trenutku kada je razgovarao sa sinom. Nekoliko trenutaka nakon prekida razgovora na aerodromu nastaje kaos; virus koji je pušten u mobitelsku mrežu izaziva ludilo. Svi koji telefoniraju postaju mobitel zombiji željni krvi ili izvrše samoubojstvo. Sigurni su samo oni koji mobitele ne koriste. Clay uspijeva pobjeći s aerodroma, susreće Toma McCourta jednog od rijetkih nezaraženih te kreće u potragu za ženom i sinom....




"Mobitel" je temljen na istoimenom književnom predlošku Stephena Kinga. Cusack i Samuel L. Jackson nisu prvi puta pristali nastupiti u Kingovom filmu. Godine 2007 radili su na hororu "Soba 1408" redatelja Mikaela Hafstroma. "Mobitel" je snimljen na valu recentne zombi euforije za koju je najviše zaslužna televizijska serija "The Walking Dead". Varijacije na temu postoje; zombi virus u "Mobitelu" aktiviran je i prenosi se preko mobitela. Metafora o autodestrukciji ljudskog društva pretjerano ovisnog o tehnološkim čudesima (mobitel je sveprisutan, nešto bez čega je moderno ljudsko društvo nezamislivo) vidljiva je i lako čitljiva. Međutim redatelj filma Tod Williams ("Paranormalno 2") nije pretjerano zainteresiran za povlačenjem paralele između filma i stvarnosti. Zapravo nakon pogledanog fima teško je odgonetnuti što je redatelj htio reći.




Filmovi zombi tematike često su skromnog budžeta. Međutim nedostatak novaca redateljima nije pretjerano smetao da zombi apokalipsu iskoriste za komentar aktualnog trenutka ljudskog društva. George A. Romero nije imao na raspolaganju ogroman novac kada je 1968 godine snimio, danas kultni, "Noć živih mrtvaca". Točan podatak o količini uloženih dolara u "Mobitel" nisam uspio saznati no koliko god iznosio budžet  on je bačen u vjetar. Film izgleda kao loša vježba, eksperiment studenta režije. Ukočena kamera, inzistiranje na kadrovima koji bi valjda trebali biti sugestivni a zapravo su pucanj u prazno i gubljenje vremena te vidljivo umjetna, neuvjerljiva scenografija glavne su karakteristike Williamsovog redateljskog rukopisa.
Nered u priči najbolje se može vidjeti u prikazu odnosno motivaciji zombija. Oni su, navodno, borgovski povezani nekakvom kolektivnom sviješću. Međutim, o cijeloj mobitel-zombi priči saznajemo vrlo malo, gotovo ništa i ona ostaje nerazjašnjena. U redu, Kingovi romani (fantastika i horor) čitatelju ostavljaju prostor za ponešto vlastite interpretacije ali u slučaju "Mobitela" (filma, ne knjige) to postaje prilično komplicirano. Radnja zbunjuje i gledatelj se vrlo brzo prestaje truditi pronaći bilo kakav smisao u priči. Redatelju to ionako nije bilo važno.



Izgled i ponašanje mobitel zombija ponovo ide u rubriku neuvjerljivosti. Zombiji u filmu Toda Williamsa teško mogu gledatelj preplašiti. Možda prije nasmijati....
Iako imaju potencijala likovi u filmu nezanimljivi su, sterilni i, bez obzira na kaos koji se odigrava oko njih, gledatelj baš i nije previše zainteresiran za njihovu sudbinu.
Teško je razumjeti razloge zbog kojih su John Cusack i Samuel L. Jackson prihvatili nastup u filmu. Možda honorar, a možda i vjerovanje da će novo zajedničko pojavljivanje u filmu snimljenom prema Kingu donijeti (barem) pristojan filma (vidi slučaj "Sobe 1408"). Nažalost nisu uspjeli; Cusackova frizura konfuznija je od radnje filma. Teško je gledati Samuel motherfucker Jacksona kako se dosađuje u scenama koje bi trebale biti emotivne. Dojam je da glumci (jednako kao i gledatelji) jedva čekaju da cijela priča što prije završi.
Teško je odabrati najbolji film snimljen prema književnom predlošku Stephena Kinga. "Zelena milja", "Iskupljenje u Shawsahnku,"Misery, "Ostani uz mene", "Isijavanje", "Carrie" samo su neki od uspješno ekraniziranih Kingovih priča. Za razliku od odabira najboljih adaptacija kod najlošijih dileme nema; "Mobitel" zaslužuje tu neslavnu titulu.


OCJENA: 2



četvrtak, 11. kolovoza 2016.

OPASNOST IZ DUBINE




REDATELJ: Jaume Collet-Serra
GLAVNE ULOGE: Blake Lively, Angelo Jose, Oscar Jaenada
TRAJANJE: 86 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Shallows


Nakon ljetnih tjedana u kojima su premijerno prikazani teškaši, filmovi velikih ulaganja i još većih box office očekivanja (Jason BourneZvjezdane staze: S one straneOdred otpisanih) idućih nekoliko tjedana donosi nam, izuzev "Tajnog života ljubimaca", budžetom manje projekte. Jedan do njih je novi film Jaume Collet-Serrae kućnog redatelja Liama Neeson. Collet-Serra režirao je "Ukradeni identitet", "Non stop" i "Noćnu potjeru", filmove koji su (uz serijal "96 sati") promovirali Liama Neesona u akcijskog junaka. Novi film Španjolca na privremenom radu u Hollywoodu pravi je ljetni film: more, sunce i surfanje. Međutim, ljetnu idilu narušava opasnost iz dubina, lukavi i ljuti morski pas....



Priča filma vodi nas na predivnu, većini skrivenu i nepoznatu plažu u Meksiku. Mjestu na koje dolazi Nancy. Amerikanka i surferica nije slučajno odabrala baš ovo mjesto za surfanje. Plaža za nju ima emotivno značenje, bijeg je od stvarnosti i uspomena na nedavno preminulu, dragu osobu. Ona nije sama; u Meksiko je stigla s prijateljicom koja nakon burne noći ostaje u hotelu. Nancy kreće loviti valove no ubrzo se trenuci odmora i potrage za uspomenama pretvaraju u borbu za preživljavanje...
Ako se u filmu kao predator pojavljuje morski pas uvijek je prva asocijacija remek djelo Stevena Spielberga "Ralje". Redatelj kombinira detalje iz "Ralja" i "Brodoloma života", priče o preživljavanju u kojoj je glavnu tumačio Tom Hanks. Međutim, "Opasnost iz dubina" inferioran je spomenutim filmovima ponajviše zbog čudnovatih, neuvjerljivih detalja u priči.




Priča o Nancy i njenoj neočekivanoj borbi za opstanak sadrži prekrasne kadrove prirode, plažu iz snova. Suprotnost površini, surferskom raju, je smrtonosna prijetnja koja dolazi iz dubine. Redatelj prikazuje dva lica prirode; prvi bezbrižan i očaravajući, za čovjeka bezopasan i drugi prijeteći (Colle-Serra sugerira da je prijetnja i čovjekova zasluga), smrtonosan. Tako postavljene stvari izgledaju zanimljivo i funkcionirale bi da nisu unakažene čudnim i nelogičnim scenarističkim rješenjima. Oko napada morskog psa ne bih lamentirao i tražio netočnosti jer svaki grabežljivac može u određenim okolnostima nepredviđeno reagirati. Predator iz "Opasnosti iz dubine" za napad ima razloga. Detalji koji iritiraju gledatelja su npr; na plažu Nancy dolazi automobilom. Kada vozač ponudi usluge za povratak Nancy se zahvaljuje i kaže da će pronaći nekoga pomoću Ubera. U redu, Uber je globalna usluga koju koristi tisuće ljudi, ali pronaći prijevoz s plaže za koju, u filmu saznajemo malo ljudi zna, malo je nategnuta ideja. Bez obzira što je hotel tamo negdje. U blizini plaže. Vjerojatno.




Priča s Uberom i nije toliko presudna za radnju (tek jedna od sitnica koje bodu oči i gledateljevu logiku), ali način na koji redatelj oživljava Nancy u kritičnim trenucima potpuno zbunjuje. Nakon napada morskog psa Nancy je ranjena i ne može do obale. Prijeti joj dehidracija i gangrena (opet nelogičnosti, čini se da nije prošlo toliko vremena da bi bila u tolikoj opasnosti) ali takva omamljena i oslabljena dovoljno je jaka i sposobna da se upusti u otvorenu borbu sa smrtonosnom beštijom.
Bez obzira na usporedbe s "Raljama", "Opasnost iz dubine" ne može stati u istu rečenicu s Spielbergovim filmom. Razloga ima nekoliko, dva su se najviše ističu. Iako je napravljen prije 40 godina, morski pas iz "Ralja" izgleda uvjerljivije nego neman iz "Opasnosti iz dubina". Collet-Serra nema Spielbergov redateljski dodir i smisao za napetost. Spielberg je napetost gradio postepenim prikazom morskog psa (leđna peraja prva nagovještava sveprisutnu prijetnju). Collet-Serra također prikazuje peraju, ali već nakon nekoliko trenutaka kadrovima snimljenim iz ptičje perspektive otkriva kompletnu situaciju. Iznenađenje i napetost tada su bitno smanjeni.




Glavna glumačka snaga filma je atraktivna Blake Lively. Glumica je odradila dobar posao (mada u njenoj interpretaciji ima neujednačenosti). Velika je vjerojatnost da bi Lively ostavila snažniji dojam da ne mora objašnjavati većinu postupaka. Tišina, bez objašnjavanja gledatelju ostavlja snažniji doživljaj nego prečesto objašnjavanje Nancynih planova za preživljavanje. Emotivna pozadina priče pristojno funkcionira. Gubitak voljene osobe često dovodi do bijega na mjesto koje nas na tu osobu podsjeća.
Bombastične najave kako je "Opasnost iz dubine" Ralje za nove generacije nikako ne odgovaraju viđenom. Riječ je o još jednom shark attack filmu pomalo ugušenom nelogičnim detaljima u scenariju.


OCJENA: 6



nedjelja, 7. kolovoza 2016.

ODRED OTPISANIH




REDATELJ: David Ayer
GLAVNE ULOGE: Margot Robbie, Jared Leto, Will Smith, Jai Courtney, Jay Hernandez, Cara Delevingne, Joel Kinnaman,
TRAJANJE: 123 minute
NAZIV ORIGINALA: Suicide Squad

"Jesi li ikada bio zaljubljen ?" - Harley Quinn


Prije nešto više od četiri mjeseca u kino dvorane stigao je "Batman v Superman: Zora pravednika", dugoočekivani Warner/DC odgovor na Marvelovu superjunačku dominaciju na kino blagajnama posljednjih godina. Većina kritičara dali su negativne ocjene filmu, mišljenja obožavatelja bila su podijeljena no film je uspio zaraditi nešto manje od 900 milijuna dolara na svjetskim kino blagajnama. Obzirom da je "Batman v Superman: Zora pravednika" bio uvod u seriju filmova o superjunacima iz DC svemira čekalo se ljeto i "Odred otpisanih" projekt koji je trebao popraviti dojam. Traileri su obećavali (barem) solidnu ljetnu zabavu. No nakon prvih projekcija kritika je ponovo nagazila DC svemir. Natjecanje u što slikovitijem ponižavanju filma toliko je razbjesnila obožavatelje da je potpisivana peticija kojom se traži gašenje poznate kritičarske stranice Rotten Tomatoes. Stranica nije ugašena, ali posjetitelji kina, u ovom slučaju, kritičarima izgleda ne vjeruju. Prvi rezultati gledanosti su izvrsni i "Odredu otpisanih" predviđa se rekordno otvaranje u američkim kinima. Ništa čudno: "Odred otpisanih" ima problema, ali daleko je to od filma za koji ne vrijedi platiti kino ulaznicu.




Potaknuta događanjima koje smo imali prilike vidjeti u "Zori pravednika", Amanda Waller (Viola Davis) želi osnovati jedinicu za posebne namjene. Tim koji bi čuvao svjetski mir u slučaju da se pojavi Superman koji ne bi dijelio naše vrijednosti. Članovi jedinice postaju najopasniji negativci. Svaki od njih je dobio ponudu koju ne može odbiti i odred otpisanih kreće u akciju. Zapovjednik jedinice je Rick Flag (Joel Kinnaman), čovjek s prave strane zakona posebno zainteresiran da otpisani izvrše misiju....



Korištenje zatvorenika, kriminalaca kako bi učinili pravu stvar u zamjenu za oprost nije nova ideja. Još 1967 redatelj Robert Aldrich okupio je dvanaest žigosanih za obračun s nacistima dok je John Carpenter početkom osamdesetih poslao Snakea Plisskena u potragu za predsjednikom SADa. Redatelj David Ayer (Sabotaža, Fury) u uvodnim miutama predstavlja članove odreda, njihove sudbine. U frenetičnom ritmu uz puno dobre glazbe saznajemo detalje iz poslovnog i privatnog života Obzirom da je likova previše Ayer, očekivano, ne uspijeva dati dovoljno minuta važnijim
protagonistima filma. Međutim ono što doznajemo o članovima u početku i tijekom gledanja filma dovoljno je za upoznavanje i gledatelju koji se do "Odreda otpisanih" nije susreo s Harley Quinn, Diablom, Boomerangom, Killer Crocom i ostatkom ekipe. Posebno su zanimljivi trenuci filma u kojima saznajemo detalje o povezanosti članova odreda s Batmanom i Flashom.




U nizu, često neopravdanih, negativnih kritika "Odreda otpisanih" jedan od najčešće spominjanih detalja je slab negativac. Enchantress  uopće nije loš odabir, problem je u površnom prikazu (kao glavna antagonistica MORALA je dobiti više vremena i prostora; tu opet dolazimo do problema prevelikog broja likova) i gušenju lika u neuvjerljivim računalnim efektima (finale filma). No film ionako sadrži dovoljan broj živopisnih negativaca (u redu, većina ih je prešla na pravu stranu, barem na nekoliko dana) pa gledatelj ima izbora.
Koliko god "Odred otpisanih" bio zabavan u pretjerivanju i neozbiljnosti, redatelj uspijeva svojim (anti)junacima dodati ljudsku dimenziju i izazvati empatiju prema likovima. Ako izuzmemo glavnu negativku motivacija većine otpisanih je ljubav. Roditeljska ili potpuno otkačeno, psihotična sasvim je svejedno. Ljubav pokreće metaljude. Ayer je zagrebao ispod grube vanjštine superjunaka i neke od njih emotivno razotkrio. Opasni momci, "najgori od najgorih", doživjeli su i preživjeli teške životne tragedije. Diablo je tome dokaz.




"Odred otpisanih" okupio je jaku glumačku postavu. Nisu svi članovi glumačke postave jednako uspješno uživljeni u superjunačke uloge. Najslabija glumačka karika je Will Smith. Uloga Deadshota povjerena mu je ponajviše zbog zarade na kino blagajnama no teško se oteti dojmu da Smith nema glumački nerv za superjunačenje. Deadshot je dobio ogroman prostor u filmu, priča njegovog života zanimljiva je, ali Smith u interpretaciji nije otišao dalje od detektiva Mike Lowrya  ("Zločestih dečki") i(li) Jaya ("Ljudi u crnom"). Ništa protiv navedenih uloga, zabavne su, ali Smith nije donio ništa novo u interpretaciju Deadshota. Za razliku od Smitha, Jay Courtney iznenađujuće je drugačiji u ulozi Boomeranga, Jay Hernadez upečatljiv kao Diablo. Posebno treba istaknuti Karen Fukuharu (premijerni filmski nastup) u ulozi Katane. Materijala za nove DC filmove ne nedostaje.




Najveći interes (posebno nakon trailera) izazvali su Jared Leto i Margot Robbie. Leto je izabran za ulogu Jokera što je ogroman glumački izazov. Tumačiti Jokera kojeg su, svaki na svoj način, fantastično interpretirali Jack Nicholson i Heath Ledger zahtjevan je glumački posao. Letov Joker nije teatralan i kičast kao Nicholsonov niti karizmatičan i efikasan kao Ledgerov. On je ljudskiji od prethodnika, bliži običnom čovjeku nego superkriminalcu. Vremena za Jokera nema previše i dojam je da će se Joker Jareda Leta potpuno razmahati u filmovima koji dolaze
Za kraj glumačkog pregleda dolazi Margot Robbie. Svepristuna Australka koja glumački raste iz uloge u uloge briljantna je u ulozi Harley Quinn. Ona je psihotična, opasno zavodljiva, nasilna i umiljata, karizmatična i nevjerojatno seksipilna. Ona je sve navedeno i više od toga. Da, Margot Robbie odnosno Harley Quinn je ženski odraz u ogledalu Ledgerovog Jokera. Ovakva interpretacija ubrzat će najavljeni film u kojem će glavnu riječ voditi upravo Harley Quinn.
"Odred otpisanih" može se pohvaliti izvrsnim soundtrackom. Nešto slično imali smo prilike slušati u "Čuvarima galaksije". Netipičan odabir pjesama za superjunački film. Kada se glazbom dobro pogodi scena stvari izgledaju vrlo dobro.
Unatoč izrazito negativnim, ponegdje i histeričnim kritikama "Odred otpisanih" postat će najgledaniji film ljeta i jedan od najgledanijih blockbustera godine. Film redatelja Davida Ayera zabavna je i nabrijana poveznica između "Zore pravednika" i "Justice League" koji nas očekuje iduće godine. Ako ste razočarani sukobom Batmana i Supermana od prije nekoliko mjeseci i izgubili ste povjerenje u filmski DC svijet, "Odred otpisanih" nemojte unaprijed otpisati. Za to postoji nekoliko razloga a najvažniji zove se Harley Quinn.

OCJENA: 7



petak, 5. kolovoza 2016.

JASON BOURNE




REDATELJ: Paul Greengrass
GLAVNE ULOGE: Matt Damon, Alicia Vikander, Tommy Lee Jones, Vincent Cassel, Riz Ahmed, Julia Stiles
TRAJANJE: 123 minute

"Jedino je važno ostati živ" - Jason Bourne

Devet godina nakon što je zaokružio trilogiju o Jasonu Bourneu, Matt Damon se vratio na mjesto sreće. Trilogija o vrhunski obučenom agentu CIAe koji se bori protiv amnezije i bivših poslodavaca donijela je neočekivani dodatak Damonovoj karijeri. Bourne je otkrio da se Damon izvrsno snalazi u ulozi akcijskog (anti)junaka, čovjeka koji je u sukobu sa sustavom odnosno najmoćnijom obavještajnom službom na svijetu. Ne, Bourne nije terorist ili anarhist; on je crna operacija koja eksplodira agenciji u lice. Borba za preživljavanjem otkriva paralelne linije zapovijedanja i tajne operacije agencijinih dužnosnika. Bourne ne želi mijenjati sustav, on želi preživjeti.
Bourne je, obzirom na životnu priču, podjednako dramski i akcijski protagonist. Damon se pokazao kao pravi izbor; dramske uloge glumcu nikada nisu predstavljale problem dok je upravo ulogom Jasona Bournea dokazao da se vrlo dobro snalazi u akcijskim scenama. Iako je nakon prikazivanja "Bourneovog ultimatuma" 2007 godine Damon pričao da je to njegov vjerojatni rastanak sa serijalom, povratak se ipak dogodio. Bourne je ponovo u akciji....




Nakon što se povukao iz špijunskih igara Bournea susrećemo na grčko-albanskoj granici. Prašina i sunce okruženje su u kojem bivši operativac provodi dane. Daleko od obavještajnih igara i nasilja, tek ponekad nokautira protivnika u slobodnoj borbi (nešto kao John Rambo na početku trećeg filma serijala). Istodobno na Islandu, Nicky Parsons (Julia Stiles) dolazi do podataka koji pokazuju da je CIA pokrenula novi projekt regrutiranja i obuke tajnih agenata. Brutalniji i opasniji od operacije Treadstone. Uz detalje o novom, tajnom projektu Nicky dolazi i do novih saznanja o Jasonu Bourneu. Iako se činilo da je razotkrio sve tajne prošlosti ostali su važni detalji koji otkrivaju obiteljske tajne bivšeg agenta. Dogovoren je sastanak u užarenoj Ateni. Događaji koji slijede vraćaju Bournea u akciju....




Površinski, na prvu, "Jason Bourne" izgleda kao reciklaža prethodnih filmova. Bournea ponovo proganja prošlost, ponovo je u sukobu s obavještajnom službom koja ga je stvorila, ponovo je otkrivanje njegovih tajni povezano sa smrću dragih mu osoba (Bourneovi postupci su, dakle, motivirani i osvetom), iako se prisjetio većine stvari iz prošlosti ključni događaj filma ponovo je prekriven amnezijom... Međutim, redatelj Greengrass uspio je već viđene detalje iz prethodnih filmova prigušiti potpuno, za serijal, novim trenucima. "Jason Bourne" aktualniji je od prethodnih filmova. Radnja filma se dotiče mnogih recentnih političko-ekonomskih događanja. Jurnjava Atenom događa se u vrijeme demonstracija, spominje se slučaj Snowden, Sirija.... Najzanimljivija novost (ujedno i važan dio radnje) je Aaron Kalloor (tumači ga Riz Ahmen). Kalloor je internetski mag (Zuckerberg ?), inovator, osnivač društvene mreže koja postaje zanimljiva Robertu Deweyu, šefu CIAe. Zašto? Društvene mreže idealno su mjesto za nadzor korisnika. Na jednom mjestu može se pratiti milijuni ljudi, njihove navike i komunikacija. Ne samo da Dewey želi kontrolirati društvenu mrežu nego se i indirektno spominje da CIA potiče njihovo stvaranje. Uz prikaz povezanosti obavještajne agencije sa društvenim mrežama redatelj detaljno prikazuje kako funkcionira globalni nadzor gradova, praćenje mobitela i računala. Intrigantan je, provokativan i kontroverzan prikaz naše svakodnevice u kojoj, obzirom na prikazano, privatnost gotovo da i ne postoji. Svaki korak je snimljen, razgovor prisluškivan. Cijeli sustav pod kontrolom je malog broja ljudi čije namjere nisu uvijek sigurnost i zaštita već potpuna kontrola, oduzimanje privatnosti. Da, "Jason Bourne" otvorio je, za serijal, potpuno novu temu.




Damonova trilogija o Jasonu Bourneu kombinacija je žanrova. Akcijski triler sa snažnim špijunskim dodatkom. "Jason Bourne" je špijunski triler u kojem dominira akcija. Atena, London i Las Vegas pozornice su na kojima Bourne istjeruje pravdu. Akcijske scene su intenzivne, nabrijane i napete. Finale filma, jurnjava ulicama Las Vegasa te Bourneov obračun s Assetom spada u impresivnije filmske akcijske trenutke viđene posljednjih godina. Ako bi tražili zamjerku Greengrassovom akcijskom planu to bi bila predugo trajanje akcijskih dijelova filma. Ništa zabrinjavajuće tek poneka minuta previše.
Redatelj uvodi nove protagoniste priče o Bourneu. Čovjek za prljave poslove Asset (rezervirani Vincent Cassel) i Robert Dewey (pomalo umorni rutiner Tommy Lee Jones) slični su likovima koje smo imali gledati u prethodnim filmovima serijala. Operativka CIAe Heather Lee (ponovo dojmljiva Alicia Vikander) pravo je osvježenje serijala. Isprva se čini da je Heather nova Nicky Parsons no kako minute filma odmiču analitičarka pokazuje pravo lice. Riječ je o sposobnoj i vrlo lukavoj karijeristici koja pod svaku cijenu želi na vrh.
Damonov povratak Jasonu Bourneu je uspio. Iako nema originalnost i svježinu prethodnih filmova "Jason Bourne" korektan je i atraktivan špijunski triler nabildan vrlo dobrim akcijskim scenama i intrigantnom tematikom.


OCJENA: 7