nedjelja, 31. srpnja 2016.

STRANGER THINGS





AUTORI: Matt i Ross Duffer
GLAVNE ULOGE: Gaten Matarazzo, Winona Ryder, David Harborur, Millie Bobby Brown, Finn Wolfhard, Natalia Dyer, Cara Bouno, Joe Keery, Matthew Modine, Caleb McLaughlin,
GODINA PROIZVODNJE: 2016
TRAJANJE. 1 sezona, 8 epizoda


"Jer osamdesete su bile godine...." stihovi su pjesme "Daleke obale" u kojoj se članovi grupe prisjećaju godina kada se nešto pomaklo, godina kada su mnogi popularni, danas poznati pripadnici splitske glazbene scene počeli karijere. Doista, te osamdesete godine dvadesetoga stoljeća bile su posebne po mnogim detaljima. Hladni rat odnosno blokovska podjela bio je glavni politički sukob koji je uspio dovesti i do bojkota Olimpijskih igara (u Moskvi 1980 nije bilo Amerikanaca, Sovjetski Savez je uzvratio 4 godine kasnije u Los Angelesu). Bjesnio je Iračko-Iranski rat, Sovjeti su se vojno angažirali u Afganistanu, a Kuba i dijelovi Srednje i Južne Amerike bili su stalni američki predmet interesa itd, itd.... Stanovnici umiruće Jugoslavije borili su se s ekonomskom, političkom i svim ostalim krizama koje su bile uvod u krvavi raspad države početkom devedesetih godina dvadesetoga stoljeća. Svijet zapravo i nije bio znatno mirnije mjesto nego što je danas no pripadnici generacija koje se odrastale u tom vremenu, na ovim prostorima (jedan od njih je i pisac ovih redaka, pa nemoj štovani čitaoče zamjeriti određenu filmsku nostalgiju koja će ponekad izroniti iz teksta) nisu previše marile za tamo neke, daleke ratove. Generacije filmofila odgojene u osamdesetima dobili su novu, dugo vremena najdražu igračku. U domove su uselili videorekorderi koji su gledanju filmova dali novu dimenziju. Film nije više bio isključivo kino zabava već je postao roba široke potrošnje, dostupan svima. U redu, na početku su uređaju bili skupi, ali kućna kina brzo su zaživjela. Jedan videorekorder bio je dovoljan da zadovolji filmofile iz cijele ulice. Druženja uz gledanje filmova postala su svakodnevica...




Jesu li filmske osamdesete bile zanimljivije, uzbudljivije i raznovrsnije od filmova koje gledamo u 21 stoljeću? Mišljenja su različita, postoje razlozi za i protiv. Kakvo god razmišljanja bila jedno je sigurno; većina važnih, poznatih filmova snimljeni u osamdesetima imali su stil, energiju i(li) šarm kakav danas ne susrećemo često u kino ponudi. Akcijski junaci bili su samo obični ljudi, ali ništa manje super nego današnji superjunaci. Glumačke face poput Stallonea, Schwarzeneggera i Willisa naprimjer, akcijske su ikone kakvih danas, nažalost, nemamo prilike gledati. Nisu samo akcijski junaci obilježili osamdesete. I ostali žanrovi (horori naprimjer) sadrže niz primjera kako su filmaši tog vremena imali ideju i originalnost. Koliko su filmske osamdesete bile raskošne i raznovrsne dokazuje i veliki broj remakeova, rebootova i nastavaka filmova nastalih u to doba (ovaj tjedan u kina stiže remake "Istjerivača duhova"). Televizijske serije nešto su sramežljivije u podsjećanju na osamdesete. Zapravo tako je bilo do premijere prve sezone televizijske serije "Stranger Things", serije koja je prava škrinja s blagom  prepuna posveta osamdesetim godinama dvadesetoga stoljeća.




"Stranger Things" vodi nas u Hawkins, Indiana. Gradić u kojem se svi poznaju, tajne mještana i nisu previše skrivne, ali o njima se ne govori javno. Svatko ima neke svoje, veće ili manje, probleme s kojima pokušava živjeti. Hawkins je mjesto koje se ne razlikuje previše od ostalih gradića diljem svijeta. Sve do jedne večeri kada nestaje maleni Will Byers. Mike, Dustin i Lucas Willovi su prijatelji koji kreću u potragu. Will nije pronađen, ali dečki susreću bezimenu, pomalo zbunjenu djevojčicu. Zbog tetovaže na njenoj ruci nazivaju je Eleven. Ubrzo shvaćaju da Eleven posjeduje neobične moći. Ona ih može odvesti od Willa, ali postoje ljudi koji imaju posebne planove za Eleven...
Već od prvih minuta serije gledatelj ulazi u vremenski stroj koji ga vraća u osamdesete godine prošloga stoljeća. Teško je, gotovo nemoguće nabrojati sve predstavnike popularne kulture onoga vremena koje možemo pronaći u seriji. Od jasno vidljivih posveta (posteri "Evil Deada" ili nekoliko sekunda "Stvora" Johna Carpentera) preko "Imperije uzvraća udarac" čiji se likovi spominju u razgovoru glavnih protagonista filma pa sve do "Strave u ulici brijestova" (jedan o glavnih ženskih likova zove se Nancy kao i glavna Freddyeva meta u filmu), "Stranger Things" je nakrcana duhom osamdesetih. Detalji filma prizivaju u sjećanje filmove poput "Ostani uz mene", "Gooniese" i "E.T", a može se primjetiti da autori inspiraciju nisu pronašli isključivo u osamdesetima već pomalo koketiraju i sa devedesetima (Mulder i Scully mogli bi pomoći u rješavanju slučaja, izgled Demogorgona podsjeća na spodobe iz "Resident Evila"). No, to su tek kratkotrajni izleti. "Stranger Things" prije svega je oda osamdesetima.




Nadahnustost osamdesetima vidljiva je i kroz orkestriranje scena te stvaranje ugođaja u seriji. Pojedine scene podsjete na neka ranija filmska iskustva, ali nikako nisu samo kopija. Tvorci serije su inspirirani i odaju posvetu osamdesetima, ali u svaku scenu unose vlastite ideje, detalje koji
projektu daju originalnost. Ugođaj je često carpenterovski, vizualnost je jedna od glavnih odlika serije (poigravanje sa svjetlom te izgled paralelnog svijeta sjajno izgledaju).
"Stranger Things" je kombinacija žanrova. Prije svega to je nadnaravna horor pustolovina. No, serija ima i mnoge trilersko-dramske dijelove koje autori nisu zanemarili. Napetost, neizvjesnost radnje snaga je serije. Da, "Stranger Things" jedna je od onih serija koja se gleda u dan, dva. Teško je nakon završetka epizode ugušiti znatiželju i prestati gledati. I tako iz epizode u epizodu, sve do kraja sezone.



Autori nisu dopustili da serija (p)ostane zanimljiva samo zbog utjecaja osamdesetih i nadnaravnih elemenata priče. Likovi nisu površni, jednodimenzionalni obrađeni su sa puno scenarističko-redateljske pažnje. Protagonisti koji razokrivaju zavjeru suočeni su s nekim vlastitim problemima i nedoumicama. Willovi prijatelji su suočeni s prihvaćanjem djevojčice, tinejdžeri istražuju seksualnost, šerif i Wilova majka progonjeni su duhovima prošlosti, Jonathan je neprilagođen, a Eleven progone dani u kojima je bila pokusni kunić. Uz sve navedeno kroz seriju se diskretno provlače poruke o važnosti prijateljstva i obiteljskim odnosima. Likovi su osuđeni jedni na druge, njihova priča je istinita, ali toliko nevjerojatna da je teško u nju povjerovati. Jedini način da pronađu Willa i otkriju istinu o El je da, prije ili kasnije, udruže snage. Drugog izbora nemaju jer protivnik je opasan i vrlo moćan.....



"Stranger Things" televizijska je serija koja se gleda, ali i sluša. Soundtrack je izvrstan; od napetog glazbenog uvoda u svaku epizodu do niza poznatih pjesama glazba prati i nadopunjuje događanja.
Glumačka ekipu nose mladi, većinom nepoznati glumci. No bez obzira na (ne)iskustvo klinci su napravili fantastičan posao. Ležerni i neopterećeni pred kamerama ostavljaju dojam da su uživali tijekom snimanja. Zabavili se, ali i napravili odličan posao. Prva među jednakima je sjajna Millie Bobby Brown u ulozi Eleven.
Od stare glumačke garde vrijedi spomenuti pomalo zaboravljenu Winonu Ryder, Davida Harboura i Matthewa Modinea. Uloge koje tumače navedeni glumci zahtjevne su i vrlo važne za radnju serije. Kao i njihovi mlađi kolege posao je vrhunski obavljen.
Ako ste odrasli u osamdesetima "Stranger Things" je serija za Vas. Ako volite "Goonies", "Ostani uz mene","E.Tija" i "Ratove zvijezda" ovo je serija za Vas. Ako volite Kinga, Carpentera,"Stravu u ulici brijestova" i "Dosjee X" seriju morate obavezno pogledati.  Ako se ne možete pronaći u navedenim razlozima zbog kojih bi trebali pogledati "Stranger Things" nemojte preskočiti seriju. Riječ je o prvorazrednom televizijskom proizvodu, šarmantnoj, napetoj i nostalgičnoj priči o prijateljstvu, odrastanju i obitelji.








nedjelja, 24. srpnja 2016.

PRVI POGLED: JUSTICE LEAGUE, WONDER WOMAN




Dugo, dugo nismo mogli vidjeti najave za predstojeće filmove temeljene na superjunacima iz DC Comicsa. Sve do jučer kada je "Warner" u samo nekoliko sati objavio trailere za "Wonder Woman" i "Justice League". Razlog je Comic Con koji se održava u San Diegu. Navedene filmove gledat ćemo iduće godine i za uvod nekoliko rečenica. Dame imaju prednost....

WONDER WOMAN


Nakon kratkog, ali efektnog nastupa u ovogodišnjem "Batman v Superman: Zora pravednika" Wonder Woman je dobila film u kojem je ona glavni lik. Radnja filma objasnit će nam porijeklo Diane Prince i započeti priču o njenoj borbi za bolji svijet. Uz Gal Gadot glavne uloge tumače Chris Pine, Robin Wright, David Thewils i Connie Nielsen. Redateljica filma je Patty Jenkins ("Čudovište") i ako je suditi prema traileru čeka nas pustolovina prepuna akcije i girl power trenutaka. Budžet filma iznosi stotinjak milijuna dolara što je bitno manje od budžeta sličnih projekata (Batman v Supreman je koštao više od 250 milijuna dolara). Bez obzira na manji budžet trailer izgleda vrlo dobro i može se reći da je Gal Gadot pravi izbor za ulogu Wonder Woman.... Premijera filma najavljena je za 02.06. 2017.






ž





Trailer za Wonder Woman možete pogledati OVDJE

NOVI trailer za Wonder Woman možete pogledati OVDJE







JUSTICE LEAGUE


Nakon što upoznamo Wonder Woman slijedi veliko okupljanje superheroja. "Justice League" nastavlja priču započetu u "Batman v Superman". Nova opasnost prijeti jedinoj nam planeti i Bruce Wayne i Diane Prince okupljaju ekipu superjunaka. Pridružuju im se Barry Allen/Flash, Arthur Curry/Aquaman i Victor Stone/Cyborg. Supermanova sudbina, za sada, je neizvjesna. Redatelj filma je Zack Snyder a glumačka lista je impresivna. Uz Afflecka, Amy Adams, Jeremya Ironsa i Gal Gadot u filmu se pojavljuju i Ezra Miller, Jason Momoa, Ray Fisher, J.K. Simmons, Willem Defoe i Amber Heard u ulozi Mere. Također postoje glasine da bi se u filmu trebao pojaviti i Joker (Jared Leto). Premijera filma najavljena je za 17.11.2017...




NOVI TRAILER možete pogledati OVDJE

NOVI TRAILER (22.07.) možete pogledati OVDJE









ZVJEZDANE STAZE: S ONE STRANE




REDATELJ: Justin Lin
GLAVNE ULOGE: Chris Pine, Zachary Quinto, Idris Elba, Simon Pegg, Sofia Boutella, Karl Urban, John Cho, Anton Yelchin
TRAJANJE: 120 minuta
NAZIV ORIGINALA: Star Trek: Beyond


Dvije godine nakon obračuna s Khanom posada USS Enterprisea odrađuje petogodišnji zadatak istraživanja svemira. Nakon neuspjele mirovine misije Spock, Kirk i ekipa posjećuju Yorktown najmoderniju svemirsku postaju kako bi obnovili zalihe. Ubrzo nakon dolaska prilazi im časnica nestalog svemirskog broda i moli pomoć. Njen brod zajedno s članovima posade nestao je u tajanstvenoj, neistraženoj maglici. Posada Enterprisea je, znamo svi, u takvim situacijama uvijek spremna pomoći. Kreću u akciju spašavanja, ali ubrzo su napadnuti. Nepoznata vojska pod zapovjedništvom tajanstvenog Kralla (Idris Elba) devastira Enterprise i razdvaja članove posade prisiljene sletjeti na nepoznati planet.....




Treći dio osvježenog, pomlađenog, ponovo pokrenutog serijala "Zvjezdane staze" doživio je redateljsku promjenu. Zauzet buđenjem Sile JJ Abrams odlučio je redateljsku stolicu prepustiti brzom i žestokom Justinu Linu. Iako je Lin dokazao da je pouzdan izbor za uspjeh na svjetskim kino blagajnama njegov izbor je bio prilično iznenađenje. U redu, filmovi iz serijala o Torretu i ekipi zaradili su milijarde dolara na svjetskim kino blagajnama, ali "Zvjezdane staze" su potpuno drugačija, zahtjevnija priča. Obzirom na akcijski background Justina Lina izgledalo je da će redatelj novo poglavlje priče o Enterpriseu pretvoriti u nabrijanu svemirsku akcijsku pustolovinu. Nakon odgledanih trailera takva očekivanja su dodatno pojačana. Najave su bile nabijene akcijom, vizualno impresivne, ali dojam da će Lin zanemariti priču odnosno likove i dalje je bio prisutan. No, rezerviranost i sumnjičavost prema novom redatelju bile su nepotrebne. Linove "Zvjezdane staze" ravnopravne su Abramsovima. Ne samo ravnopravne već ih u mnogim detaljima nadmašuju.




Lin vrlo vješto balansira između posveta starim "Zvjezdanim stazama" i novim detaljima koje je Abrams postavio u prethodna dva filma. Nakon žestokog, matriksovskog napada na Enterprise članovi posade prisiljeni su sletjeti na nepoznati planet. Zanimljivim scenarističkim rješenjem Lin je dobio prostor i vrijeme kako bi produbio odnos između likova. Članovi posade nisu na okupu (neki su i zarobljeni) nego su razdvojeni. I dok čeka trenutak ponovnog susreta gledatelj saznaje detalje o odnosu između članova posade Enterprisea. Iako nije zanemaren i bitan je za priču filma odnos Spocka i Kirka ne dominira filmom. Lin je dovoljno minuta posvetio ostalim članovima posade. U odnosu na prethodne filmove najviše je prostora dobio Bones (vrlo dobri Karl Urban) zatim  Chekov i Scott te odnos Uhure i Spocka. Redatelj vješto dozira te razvija likove tako da se s pravom može reći da glavnu ulogu u filmu tumači posada Enterprisea. Uz par vrlo zanimljivih novih protagonista....




Nakon što je posudio glas Shere Khanu, Idris Elba je ponovo uskočio u ulogu negativca. Elba je, osim u posljednjih nekoliko kadrova, pod maskom, ali to nimalo ne utječe na uvjerljivost (dapače, čak i pojačava dojam okrutnosti) interpretacije agresivnog Kralla. Krall je osvetnik koji se u finalu filma pretvara se terorista koji želi uništiti sve pred sobom. Kirk, Spock i ostali članovi ekipe u Krallu imaju dostojnog protivnika.
"Zvjezdane staze: S one strane" imaju nešto što prethodna dva filma nemaju. To je snažan i neodoljiv novi ženski lik. Odmetnica i ratnica Jaylah (Sofia Boutella) otkriće je i najzanimljiviji, najzabavniji protagonist filma. Iako se nevoljko pridružuje Kirku ubrzo postaje prva akcijska junakinja. Podjednako atraktivna i opasna. Najbolja vijest je da bi Jaylah, obzirom na rasplet radnje, mogli gledati i u slijedećem filmu serijala.




Dramski dijelovi dobili su dodatnu dimenziju zbog dvije posvete. Prva se odnosi na originalnog Spocka, preminulog Leonarda Nimoya. Kroz prisjećanje na Nimoya redatelj je odao počast čitavoj posadi Enterprisea iz prvog filma serijala snimljenog 1979 godine.
Druga posveta nije planirana i odnosi se na Antona Yelchina (Chekov) poginulog u prometnoj nesreći. "Zvjezdane staze: S one strane" jedan je od posljednjih filmova u kojem je Yelchin nastupio i zauvijek će ostati posveta prerano preminulom glumcu.




Od početnog rasturanja Enterprisea do završnog obračuna Kirka i Kralla, Lin je stvorio niz impresivnih akcijskih scena. Bez obzira radi li se o obračunima u svemirskim prostranstvima ili  fightu rukama i nogama (Jaylah dominira) Lin je podjednako uvjerljiv i atraktivan. Zbog niza vizualno raskošnih scena film vrijedi pogledati u 3D tehnici.
Kostimografi i šminka su odradili sjajan posao u stvaranju Kralla i Jaylah. Posebna priča je soundtrack filma. U Jaylahinom brodu trešti Public Enemy i "Fight The Power" dok je u velikom, svemirskom obračunu zvučna kulisa "Sabotage" od Beastie Boysa. Neočekivano, ali vrlo efektno.
"Zvjezdane staze: S one strane" ima sve što blockbuster vrijedan gledanja mora imati. Lin je snimio film u kojem će, uvjeren sam, podjednako uživati trekkiji i obični gledatelji željni svemirskih pustolovina. Emotivan i duhovit, vizualno i akcijski impresivan, film redatelja Justina Lina u mnogim detaljima nadmašuje filmove JJ Abramsa. Čekamo nastavke.

OCJENA: 8





petak, 22. srpnja 2016.

TU SAM PRED TOBOM




REDATELJ: Thea Sharrock
GLAVNE ULOGE: Emilia Clarke, Sam Claflin, Charles Dance, Vanessa Kirby
TRAJANJE: 110 minuta
NAZIV ORIGINALA: Me Before You

"Ne mogu suditi o njegovim željama. To je njegov izbor."

Will Traynor zakoračio je u tridesete. Bogatom, poslovno uspješnom i sretno zaljubljenom Willu samo nebo je granica. Međutim, životne se sudbine, ponekad, promijene u nekoliko sekundi. Trenutak nepažnje, splet okolnosti zauvijek mijenja Willov život. Prometna nesreća prikovala ga je za invalidska kolica. Nakon nesreće Will se emotivno distancira od roditelja i prijatelja. Ne želi previše razgovarati i ima samo jednu želju... Dani prolaze i Willovo stanje se ne mijenja sve do trenutka kada u njegov život ulazi Lou. Lokalna djevojka dobila je otkaz na starom poslu i Willovi roditelji izaberu Lou za posao njegovateljice. Isprva Will ne prihvaća Lou, ali ubrzo nova njegovateljica postaje najvažnija osoba u njegovom životu....




"Tu sam pred tobom" jedno je od najugodnijih box office iznenađenja u 2016 godini. Redateljski prvijenac redateljice Theae Sharrock temeljen na istoimenom romanu spisateljice Jojo Moyes (prodan u više od 5 milijuna primjeraka) na uloženih dvadesetak milijuna dolara donio je zaradu od 170 milijuna dolara (film je i dalje u distribuciji tako da ovo nije konačna brojka). Ljubavne priče nisu često na kino programu. Malo je i romantičnih filmskih priča koje uspijevaju izbjeći klišeje i očekivani rasplet. "Tu sam pred tobom" jedan je od takvih, rijetkih filmova. U redu, poneki detalji vezani uz podzaplete i sporedne likova imaju deja vu efekt, ali priča koja nosi film ne viđa se često vidjeti u kino dvoranama.




Ako bismo tražili filmove iz prošlosti koji radnjom podsjećaju na "Tu sam pred tobom" prva asocijacija bio bi "Nedodirljivi", izvrsna francuska biografska drama iz 2011 godine. Za razliku od "Nedodirljivih", film redateljice Sharrock nije u prvi plan postavio socijalno-rasnu tematiku (iako je socijalna crta filma vidljiva) već ljubavnu priču između Willa i Lou. Uz ljubavnu priču redateljica se na diskretan, ali vrlo razumljiv način bavi i problemima osoba koje nakon nesreće ostaju prikovana za invalidska kolica. Nije u pitanju samo problem kretanja već čitav niz zahtjevnih, teških zdravstvenih i društvenih promjena koji se događaju nakon nesreće. Kako minute filma odmiču tako je Will (naravno i gledatelj) suočen sa sve više životnih situacija koje mladi, do jučer zdrav i sportski aktivan, čovjek mora prihvatiti. I pomiriti se s njima. Jedan od najtužnijih, svakako i najemotivnijih trenutaka filma je Willovo objašnjenje zbog čega izbjegava posjetiti mjesta (Pariz, naprimjer) u kojima je u prošlosti uživao. On se ne želi vratiti na mjesta na kojima je bio sretan. Zato jer danas to više nije. Da, "Tu sam pred tobom" tužan je film koji beskompromisno i vrlo direktno pogađa emocije gledatelja. Navedeni detalji priprema su za finale filma. Završetak koji unatoč Louinu optimizmu i ljubavi nemilosrdno, neodgodivo dolazi.




Poneka pretjerano zašećerena ljubavna scena nikako ne utječe na uvjerljivost kemije između Willa i Lou odnosno Emilije Clarke i Sama Claflina. Scene poput brijanja ili romantične olujne noći emotivne su i gledatelju otkrivaju dubinu osjećaja glavnih protagonista.
Will i Lou su suprotnosti. On je inteligentni, cinični (cinizam je dobrim dijelom rezultat nesreće) imućni, u život razočarani aristokrat . Ona je vesela, obična djevojka iz obitelji koja se bori s svakodnevnim problemima običnih ljudi. Suprotnost koja se privlači naglašena je i bojama. I dok su Willova odjeća te prostorije u kojima boravi obojane jednolično, tradicionalno dotle Louina odjeća vrišti različitim bojama (to je i djelomična zasluga Louinog interesa za modni dizajn). Boje koje označavaju različitost karaktera i razmišljanja.
I dok je Claflin vrlo dobar u interpretaciji Sama, Emilia Clarke u pojedinim scenama filma (posebno kada nije pored Claflina) pretjerano afektira. Njena interpretacija ponekad je neprirodna, prenaglašena. Primjetan je i hvale vrijedan glumičin trud da se odmakne od Daenerys Targaryen, ali gluma mlade Clarke ponegdje je za notu previsoka. No, to nije samo zasluga glumice; lik Lou je napisana neujednačeno. Ponekad izgleda kao obična, naivna lokalna cura, a ponekad kao mudra, iskusna žena.




Predivne lokacije snimanja (dvorac, plaža...), između ostalog, naglašavaju poruku, ideju filma. Ponekad treba povući kočnicu modernog života, pogledati oko sebe (prirodu i ljude) i živjeti. Sada i za ovaj trenutak. Sutrašnjica je, koliko god ju brižno planirali, neizvjesna. Willova sudbina je dokaz.
"Tu sam pred tobom" idealan je ljetni odmak za sve željne odmaka od buke blockbustera. Priča je to o prolaznosti i nepredvidivosti života. "Imate samo jedan život i dužni ste ga živjeti čim potpunije" rečenica je koju izgovara Will Traynor. Rečenica koja pogađa gledateljevu emociju. Iskrena i istinita kao i redateljski prvijenac Theae Sharrock.


OCJENA: 8


četvrtak, 21. srpnja 2016.

OČI ŠIROM ZATVORENE




REDATELJ: Stanley Kubrick
GLAVNE ULOGE: Nicole Kidman, Tom Cruise, Sidney Pollack, Rade Šerbedžija, Leelee Sobieski
TRAJANJE: 160 minuta
NAZIV ORIGINALA: Eyes Wide Shut
GODINA PROIZVODNJE: 1999


„Don't You think one of the charms of marriage is that it makes deception a necessity for both parties?“- Sandor Szavost


Koncem minulog  tisućljeća, nakon gotovo pedeset godina redateljske karijere, Stanley Kubrick započinje (pred)produkciju filma radnog naziva Eyes Wide Shut. Uzor, odnosno inspiraciju za spomenuti film pronalazi u noveli Arthura Schnitzlera iz 1926. godine pod imenom Traumnovelle.  Iako je podosta dvojio oko žanra, glumaca, načina snimanja, prezentacije same ideje kocka se odlučila na vrlo ogoljen, nebajkovit prikaz braka između dugogodišnjih partnera koje će utjeloviti, tada partneri i u stvarnom životu, Nicole Kidman i Tom Cruise.
Nakon što su glavne uloge dodjeljene bračnom paru Kidman-Cruise vijest je, naravno, stigla i do  Vincent D'Onofria, koji je s Kubrickom surađivao na filmu Full Metal Jacket, a isti im je u jednom razgovoru poručio: “Kupite kuću ili stan jer ćete se dugo zadržati u Britaniji.“ Proročanstvo se obistinilo. Eyes Wide Shut je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda kao film s najdužim neprekinutim snimanjem (više od četiristo dana), no uloženi trud se isplatio. Naime, po izlasku film je odmah zasjeo na prvo mjesto Box Officea, a ukupna zarada dosegla je gotovo sto miliona dolara. Kubrick, nažalost, nije doživio uspjeh svog filma. Preminuo je nekoliko mjeseci prije njegovog izlaska... Zasigurno nitko nije sanjao, niti imao u primisli kako će posljednja izrežirana riječ jednog od najvećih filmskih redatelja svih vremena, poprilično simbolično, biti upravo: “Fuck!“




Radnja filma pozicionirana je u New Yorku. Naizgled idiličan brak između doktora Williama Harforda (Tom Cruise) i kustosice Alice Harford (Nicole Kidman) biva doveden na kušnju prilikom Alicine ispovijesti u kojoj priznaje Williamu svoje maštarije o drugom muškarcu. Spomenuta ispovijest postaje početak puta koji će raskrinkati sve maske bračnog para te će Williama povesti u svijet ljubomore, fantazija i erotskih opsesija. 
Prikazujući ljudske odnose na filmu Kubrick prati jedan obrazac. Postepeno i smisleno vodi likove kroz radnju te ih izvrgava roller coasteru događaja i emocija. Tako u ovom uratku polako razara idealnu sliku braka koja ostavlja velike posljedice na same likove. Kidman i Cruise su dobro odradili svoj posao, naročito Tom koji je uspio kroz film predočiti breaking bad svog lika i promjene karaktera uvjetovane vanjskim podražajima. Kubrick, kao i u velikoj većini svojih filmova, i u ovom portretira likove po načelu „sante leda“. Na samom platnu pokazuje vrlo malo, a gledateljevoj mašti ostavlja u zadatak dovršiti karakterizaciju do kraja. Sličan efekt, odnosno omjer možemo vidjeti u prebacivanju npr. jedne sličice stripa u pisanu formu. 



Zanimljivo je vidjeti na koji način  Stanley koristi seksualnu komponentu ljudske prirode u  filmu A Clockwork Orange, a kako u ovom. U Clockworku ona nema svoju etimologiju, no važno je naglasiti da ona ne postaje samoj sebi svrha već ju koristi kako bi njome, na taj način, nešto poručio. U Eyes Wide Shut ona je realna, vrlo prirodna. Pojavljuje se i koristi u situacijama u kojima bi se pojavila i u stvarnom životu, dobiva svoju etimologiju te ju postavlja u kontrast s nečim što je opće prihvaćeno kao nešto „čisto“- Božić, visoki stalež, koje na taj način demistificira. Zajednički nazivnik možemo pronaći u intenzivnom i upečatljivom, vrlo sirovom prikazu ljudske prirode u Kubrickovom filmu općenito.
Retrospektivno gledajući, Kubrick je podosta suzio teme u ovom filmu s obzirom na svoja ranija ostvarenja. Nadahnut filmovima kao što su Basic Instinct, Showgirls, Fatal Attraction ovaj film bazično postaje studija o braku, karakterima. Psihologija unutar tih odnosa prikazana je na jedan vrlo prirodan način kroz svega nekoliko sati radnje unutar samog filma. Na taj način gledatelj stječe dojam da se film događa u realnom vremenu, kao da je isječak nečijeg života i onoga što je taj netko proživio pošto su osobine i reakcije glavnih likova izrazito životne što je, u režijskom smislu, Kubrick izvrsno izvukao.



Valja isto tako spomenuti i kontrast u korištenju glazbe koji Kubrick koristi u svojim filmovima. On vrlo često suprotstavlja klasične elemente (ili reference na iste) i one improvizirane, gotovo bazične zvukove koje u ovom uratku sljubljuje s obredom tajnog društva kojem William prisustvuje što ispada vrlo upečatljivo i efektno. Odličnu rolu u filmu ima i Rade Šarbedžija čiji se lik izvrsno uklopio u duh grada, odnosno atmosfere koja vlada u filmu.
Na koncu, Kubrick ne odustaje od pesimističnog pogleda na teme kojima se bavi, teme koje ga intrigiraju kroz čitavu filmsku karijeru. Brak iz samog filma proizlazi kao nešto negativno. Ljudska priroda ostaje vrlo animalistička, gotovo samoubilački nastrojena. No, više nego i u jednom svom filmu, Stanley se potpuno okreće unutar čovjeka i njegove psihe. Uz meta elemente, Eyes Wide Shut je neka vrsta omaža (igrom slučaja poklopio se s njegovom smrću) Kubrickovim filmovima koji je Kubrick snimio sam sebi. Gotovo svaki njegov film se otključava u posljednoj sceni, a karijera u posljednjoj riječi snimljenog filma. Bez obzira što nam je razlučio, materijalizirao na platnu gotovo sve probleme društvenih sustava, ljudske prirode ono čovjeku kao takvom ostaje nešto očito, ali neprimjećeno, ono nam ostaje eyes wide shut. Jedino što čovjek može učiniti, s obzirom na taj unutarnji status quo, u toj nekoj vrsti sučeljavanja za samim sobom jest ponoviti ono što nam je i sam Kubrick obznanio:“Fuck!“.

Autor recenzije: Nikola Fabijanić



nedjelja, 17. srpnja 2016.

TAKSIST




REDATELJ: Martin Scorsese
GLAVNE ULOGE: Robert De Niro, Jodie Foster, Harvey Keitel, Peter Boyle, Albert Brooks, Cybill Shepherd
TRAJANJE: 113 minuta
GODINA PROIZVODNJE: 1976
NAZIV ORIGINALA: Taxi Driver


"Listen, you fuckers, you screwheads. Here is a man who would not take it anymore. A man who stood up against the scum, the cunts, the filth, the shit. Here is a man who stood up." - Travis Bickle


Američki redatelj i scenarist Paul Schrader pripada tzv. movie brat generaciji američkih filmaša. Članovi uglednog movie brat društva su i  Spielberg, Coppola, Lucas, Scorsese, De Palma i drugi manje ili više poznati filmaši. Iako Schrader široj filmskoj publici nije toliko poznat poput navedenih filmaša, njegova biografija i filmografija izuzetno je plodna i zanimljiva (režirao je filmove "Američki žigolo" i "Ljudi mačke", napisao scenarij za "Razjarenog bika"). Strog kalvinistički kućni odgoj mladom je Schraderu onemogućio druženje sa sedmom umjetnošću. Schrader je tek nakon osamnaestog rođendana popunio filmske praznine i počeo se ozbiljno zanimati za film i filmsku industriju. Međutim, sredinom sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća Schrader proživljava privatno-poslovni kaos. Razvodi se od supruge, ostaje bez posla, postaje beskućnik i počinje se luđački opijati. Noći je provodio na klupama u parku i jeftinim porno-kino dvoranama. Dani su bili rezervirani za samovanje u automobilu. Takav način život brzo je donio posljedice; Schrader zbog puknuća čira završava u bolnici. Nakon izlaska iz bolnice Schrader je napisao priču u koju je, između ostalog, ugradio vlastita životna iskustva. Desetak dana pisanja rezultirala su scenarijem za jedan od najvažnijih filmova u povijesti. Stvoren je "Taksist".




Scenarij je objeručke prihvatio Martin Scorsese. Scorsese se u to vrijeme potvrdio naslovima poput "Ulice zla" i "Alice više ne stanuje ovdje". Iako je Schrader pišući scenarij za glavnu ulogu zamišljao Jeffa Bridgesa, Scorsese je inzistirao na svojem lieblingu Robertu De Niru (prethodno surađivali na "Ulicama zla"). De Niro je u to vrijeme bio vruća roba. Oduševio je ulogom mladog Vita Corleonea u nastavku "Kuma" i glumčeva tržišna vrijednost bila je izvan budžeta koji je bio predviđen za snimanje "Taksista". De Niro je prepoznao potencijal filma i pristao je nastupiti u filmu za 35 000 dolara. Uz De Nira glumačkoj ekipi su priključeni Harvey Keitel, Peter Boyle, Albert Brooks i Cybill Shepard. Posebno zahtjevnu ulogu dobila je dvanaestogodišnja Jodie Foster. Ona je izabrana za ulogu maloljetne prostitutke Iris. Ekipa je okupljena i filmska priča o Travisu Bickleu mogla je početi. A tko je uopće taj Travis Bickle?



Travis je ratni veteran. Vijetnamsku džunglu zamijenio je urbanom džunglom New Yorka. Travis je usamljen, ne od trenutka kada pratimo njegovu priču nego oduvijek. Bickle je i depresivan, pati od nesanice, vjerojatno i demoni ratne prošlosti utječu na njegovu psihu. Gradske četvrti ispunjene narkomanima, prostitutkama i kriminalcima izazivaju gađenje i Bickle zaziva temeljito čišćenje. U prvom dijelu filma Travis želi ugušiti samoću i beznađe; opsesivno je zaljubljen u Betsy zaposlenicom u predsjedničkoj kampanji. Betsy pristaje izaći s Travisom, ali krivi izbor filma natjera Betsy da zauvijek prekriži Travisa. Nakon razočaranja s Betsy i susreta s maloljetnom prostitutkom Iris, Travis nabavlja oružje i preuzima stvari u svoje ruke....
Postoje tumačenja prema kojima je Schrader iskoristio taksi kao metaforu za vlastiti lijes. Tako se naime scenarist filma osjećao kružeći New Yorkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Kao u lijesu. Lijes ili ne, taksi odnosno taksist je izvrsno pogođeno zanimanje kako bi se prikazala stvarnost  grada. Taksisti su svakodnevni svjedoci gradskog života, oni žive sa stanovnicima. Svakodnevnim vožnjama gradom, susretima sa znanim i neznanim sugrađanima opipavaju bilo grada, detektiraju njegove svjetle i tamne strane. Poput konobara, razlika je tek u mobilnosti.




Upravo u jedan takav taksi sjeo je i Travis Bickle. Psihotičan, traumatiziran od ratnih događanja Travis traži lijek protiv samoće (nismo li svi ponekad takvi, tražimo lijek protiv samoće i vlastitih demona na različite načine). Međutim, ono što Travis može sresti na ulicama neće ublažiti njegovu depresiju. Grad je, posebno noću, utopljen u kriminal, nemoral. Ulicama vladaju ružni, prljavi, zli. Danju gradom odjekuju obećanja političara, verbalni pucnji u prazno. Dok kamera prikazuje gradske ulice slušamo Travisove monologe, razmišljanja o okolini koja ga okružuje. Bickle prevozi putnike u sve dijelove grada, ne odbija odlazak u najopasnije kvartove. Svakodnevno gledajući događanja u gradu Bickle priziva čišćenje, promjene koje će promijeniti stvarnost. Prljave ulice, narkomani, dileri i svodnici, korumpirani političari i neefikasni pripadnici policije smjenjuju se tijekom Travisovih vožnji. Zbog proživljenog i svega viđenog Bickle postaje tempirana bomba. Gledatelj je svjestan da će bomba eksplodirati, pitanje je trenutka kada će Travis uzeti pravdu u svoje ruke . Potrebna je mala kap koja će preliti čašu Travisova nezadovoljstva. Ta kapljica zove se Iris, prostitutka je i ima samo 12 godina...




"Taksist" je režiran bez kalkuliranja s puno redateljskog nerva i osjećaja za glumce. Ništa čudno; mjesto radnje je New York rodni grad Martina Scorseseija. Film je mračan i vrlo nasilan (neki kritičari su nakon premijere filma redatelju zamjerali pretjeranu količinu nasilja) i malo je hollywoodskih projekata koji su toliko suberzivni i brutalno realni. Scorsese je pokazao drugačiju, suroviju sliku SADa. Bez uljepšavanja, lažnog prikaza realnosti. Daleko od Američkog sna. Amerika je to u kojoj vladaju nemoral, kriminal i nedostatak empatije. Ravnodušnost običnih ljudi omogućuje zadržavanje statusa quo. Jedini kojem je stalo do promjene, jedini koji želi promijeniti stanje je usamljeni, depresivni Travis Bickle. Travis je (anti)heroj, čovjek koji je, za razliku od svih ostalih, barem pokušao nešto promijeniti.
Priča o "Taksistu" nepotpuna je ako se ne spomenu sjajna glumačka ostvarenja. Robert De Niro, složit ćemo se, jedan je od najboljih glumaca u povijesti filma. De Nirova filmografija sadrži niz velikih glumačkih ostvarenja. Interpretacija Travisa Bicklea za mnoge je najbolja De Nirova uloga. Glumac je tumačeći Bicklea odigrao dvije uloge u jednom filmu. Travisa promatrača i Bicklea osvetnika.
Jodie Foster je u trenutku nastupa imala samo 12 godina. Ona je zapravo glumila u filmu koji, obzirom na njene godine, prema cenzorskim pravilima nije smjela pogledati. Mlađahna Jodie briljira (u pojednim scenama zamjena za Jodie bila je njena tada devetnaestogodišnja sestra), interakcija Iris i Travisa je nevjerojatno snažna i uvjerljiva.
Od ostalih uloga treba spomenuti Harveya Keitela u ulozi Sporta te Petera Coyotea kao Wizarda. U cameo nastupu možemo vidjeti i Martina Scorsesija.




"Taksist" je osvojio brojne filmske nagrade. "Oscar" ga nije volio; od četiri nominacije nije potvrđena niti jedna. Nezasluženo, ali očekivano. U vrlo jakoj konkurenciji članovima akademije prihvatljivija je bila dobroćudnija priča o "Rockyu". Ništa protiv "Rockya", riječ je o sjajnom filmu, ali "Taksist" je ipak nešto posebno.
Veliko je, ogromno naslijeđe "Taksista". Mnogi veliki filmaši spominju film kada se sastavljaju popisi najboljih i(li) filmova s najvećim utjecajima. Kod filmofila "Taksist" je odavno podignut na pijedestal. Potpuno zasluženo; riječ je o snažnom i upečatljivom putovanju tamnom stranom New Yorka.


P.S. : Često mi postavljaju pitanje kako je nastalo ime bloga/stranice/grupe GOODTALKING. Da, "Taksist" je odigrao presudnu ulogu. Prva riječ kod stvaranja bloga (on je nastao prvi) je bila GOOD. Nešto dobro, mjesto na kojem će se svi ljubitelji filma i tv serija osjećati kao nekada u videotekama. Naravno, good nije dovoljno i trebalo je još nešto dodati. Tada se na stolu pojavila fotografija Travisa Bicklea ispod koje je vrištao poznati citat "You talking to me ?". Good plus talking i nastao je GOODTALKING. Ostalo je, kažu, povijest.






petak, 15. srpnja 2016.

ZELENA SOBA




REDATELJ: Jerome Saulnier
GLAVNE ULOGE: Anton Yelchin, Macon Blair, Patrick Stewart, Imogen Poots, Joe Cole, Callum Turner, Alia Shawkat
TRAJANJE: 95 minuta
NAZIV ORIGINALA: Green Room

"Zapamtite, ovo je pokret a ne zabava" - Darcy

Članovi punk banda "Ain't Rights" baš i ne žive američki san. Putuju zemljom u potrazi za gažama i slavom, ali ponuda nema previše. U trenucima kada misle prekinuti turneju stiže ponuda za svirkom. Plaća nije velika, ali ekipa nema izbora. Dolazak u klub nagovještava probleme. Klub u kojem "Ain't Rights" nastupa mjesto je na kojem neonacisti planiraju akcije. Članovi benda odluče dodatno zapaliti atmosferu. Nastup započinju pjesmom Nazi Punks Fuck Off. Publika nije oduševljena, ali svirka prolazi bez incidenata. Bend je dobio lovu, sprema tehniku i odlazi iz kluba. Na odlasku jedan od članova odlazi u Zelenu sobu kako bi uzeo zaboravljeni mobitel. Vrata sobe nisu zaključana i članovi benda vidjeli su nešto što vidjeti nisu smjeli. Odlazak iz kluba postaje kompliciran zadatak.




Prošlo je dvije godine otkako je mladi američki filmaš Jeremy Saulnier raspametio kritiku i oduševio publiku filmom osvete "Plava olupina" (recenziju filma možete pročitati OVDJE ). "Plava olupina" pravo je Saulnierovo filmsko čedo; potpisan je kao scenarist i redatelj. Milijun i pol dolara vrijedan film Saulnier je, većim dijelom, financirao sam. Pobjeda ideje i filmskog entuzijazma rezultirala je velikim očekivanjima od novog projekta mladog filmaša (Saulnier je rođen 1978 godine). Saulnier je ponovo režirao film prema vlastitom scenariju i ponovo pogodio; "Zelena soba" tek je za nijansu slabiji projekt od "Plave olupine".
U razgovorima s novinarima uoči premijere filma Saulnier je, između ostaloga, otkrio detalje koji se odnose na "Zelenu sobu" te progovorio o vlastitim filmofilmskim iskustvima. Redatelj je otkrio da su neke scene "Zelene sobe" posvete njemu dragim filmovima iz prošlosti (npr. "Flash Gordon") te da je veliki ljubitelj horor filmova. Da želi i zna šokirati brutalnim prikazom nasilja redatelj je pokazao u "Plavoj olupini" no scenama iz "Zelene sobe" Saulnier je otišao korak dalje. Šokantno i eksplicitno prikazano nasilje "Zelenoj sobi" daju snažan hororski pečat....




Iako prvi dio filma (taj, uvjetno rečeno, uvod traje do nepredviđenog događa u zelenoj sobi) stvara kod gledatelja određenu nelagodu pomalo i napetost teško je predvidjeti da će Saulnier film odvesti u brutalne gotovo hororske vode. Sukob između dvije grupe ljudi (članovi "Ain't Rightsa" s jedne te neonacisti s druge strane) naslućuje se, visi u zraku. Posebno u trenucima kada bend počinje svirku pjesmom s vrlo jasnom porukom (neo)nacistima. Nakon završetka svirke Saulnier uspavljuje, umiruje gledatelja. Čini se da se situacija smirila Međutim, tada se događa obrat u kojem redatelj ne štedi likove, ali ni gledatelja. Razina i prikaz nasilja šokantan i toliko brutalan da "Zelena soba" nije za gledatelje koji izbjegavaju eksplicitne scene nasilja. Karpenterovski ugođaj filma (grupa ljudi u borbi za opstanak) pojačan je žestokim nasiljem. Najblaže egzekucije u "Zelenoj sobi" su kada neki od likova dobije metak u glavu. Većine scena obračuna ne bi se posramili ni najžešći predstavnici horor žanra. Uvjerljivost nasilja dodatno je naglašena spoznajom da glavni akteri filma nisu duhovi ili (živi) mrtvaci. Oni postoje.




"Zelena soba" nema preciznu podjelu na glavne i sporedne likove. Međutim, kako se radnja filma komplicira i leševi se gomilaju tako u fokusu ostaju Pat i Amber te Darcy. Pat i Amber od lovine postaju lovci, kroz njih Saulnier prikazuje ljude koji nisu skloni nasilju, ali u trenucima kada je život u opasnosti sva sredstva su dozvoljena. Obrambeni mehanizam, životinjski instinkt za preživljavanjem Pata tumači tragično preminuli Anthony Yelchin, glumac koji i nastupom u "Zelenoj sobi" pokazao ogroman potencijal. Potencijal koji, nažalost, nikada neće biti do kraja iskorišten. Njegova slučajna partnerica Imogen Poots jednako je uvjerljiva i zanimljiva u ulozi Amber.
Na suprotnoj strani dominira Patrick Stewart u ulozi neonacističkog lidera Darcy. Darcy je hladnokrvni planer, čovjek koji povezuje redove neonacista. Ekipa koja se okuplja u klubu za njega je tek topovsko meso, on je mozak operacija (u redu, ponekad i glavni kombinatora stigne kazna). Darcy je u manjoj sredini i u manjem krugu ljudi ono što su veliki nacistički vođe bili za države; idejni začetnici najgorih i najtežih zločina u povijesti čovječanstva. Patrick Stewart je impresivan u jednoj od najboljih uloga karijere. Treba spomenuti i Malcoma Blaira osvetnika iz "Plave olupine" u vrlo zanimljivoj ulozi Gabea....
"Zelena soba" potvrda je velikog talenta i redateljsko-scenarističkog potencijala Jeremya Saulniera. Brutalno nasilan i sumoran koktel žanrova izvrstan je izbor prvenstveno za ljubitelje trilera i horora.

OCJENA: 8



nedjelja, 10. srpnja 2016.

LEGENDA O TARZANU




REDATELJ: David Yates
GLAVNE ULOGE: Alexander Skarsgard, Margot Robbie, Samuel L. Jackson, Cristoph Waltz, Djimon Hounsou, Jim Broadbent
TRAJANJE: 110 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Legend of Tarzan

"Čovjek može napraviti čuda za ženu koju voli. A moj muž nije običan čovjek.... " - Jane

Trend oživljavanja starih, dobro nam znanih filmskih junaka ponovo je u kino dvorane doveo Tarzana. Ništa čudno; priča o čovjeku majmunu obrađena je u 23 knjige, bezbroj stripova i velikom broju filmova. Tarzanova književna popularnost odolijeva vremenu (prva priča o Tarzanu objavljena je 1912 godine) dok je vrhunac filmske popularnosti čovjek majmun doživio u tridesetim i četrdesetim godinama prošloga stoljeća. Nazaboravna interpretacija peterostrukog olimpijskog pobjednika Johnnya Weismullera, Jane i njihov glavni pomoćnik čimpanza Cheetah (živa dresirana životinja, bez CGIja) i danas su rado gledana filmska lektira. Poslije Weismullera ozbiljniji pokušaji vraćanja Tarzana na film bio je "Greystoke" iz 1984 i Disney crtić iz 1999. I tako sve do 2016 godine kada je "Warner" odlužio uložiti 180 milijuna dolara u novu priču o starom junaku. Priču koju možemo pogledati u domaćim kino dvoranama....



Modernog, novog Tarzana upoznajemo u trenutku kada se vratio u domovinu i postao John Clayton. Odrastanje i preživljavanje u divljini sada je prošlost. Popularan i priznat zbog titule koju nosi, ali i zbog pustolovine koju je (pre)živio, Clayton živi mirnim životom s voljenom Jane. Na inzistiranje američkog diplomata, ratnog veterana Georgea Williamsa,  Clayton se vraća na mjesto odrastanja. Odlazi u Kongo, državu u kojoj je izgubio roditelje te postao Tarzan. Jane se pridružuje Johnu i Georgeu. Ubrzo nakon dolaska u Kongo Tarzana pokušavaju oteti, spašava ga Williams, ali Jane zajedno s nekoliko domoradaca pada u ruke otmičara. Tarzan kreće u potjeru....
Veliki, najveći izazov za redatelja Yatesa ("Harry Potter i darovi smrti") i ostatak ekipe bilo je pitanje može li se priča o Tarzanu prilagoditi današnjem blockbusterskom, superjunačkom kino vremenu. "Legenda o Tarzanu" pokazuje da može. Film sadrži nekoliko vrlo dobro orkestriranih akcijskih scena (unatoč redateljevom povremenom bespotrebnom inzistiranju na slow motionu). Kretanje pomoću lijana, taj prepoznatljivi zaštitni Tarzanov znak, gledatelju donosi fantastične kadrove džungle iz različitih perspektiva.  Računalno stvorene životinje većinom izgledaju vrlo uvjerljivo. Problem kod korištenja CGIja je da kako minute filma odmiču tako se naziru problemi s uvjerljivošću računalnih efekata. Finale filma, koje je trebalo biti šlag na tortu spektakularnosti "Legende o Tarzanu" pati od nategnutih piksela. No, CGI nije "pojeo" film; "Legenda o Tarzanu" snimljen je u pravoj, filmskoj džungli i nudi predivne slike prirode. Priroda, CGI i akcija nisu jedini aduti filma. "Legenda o Tarzanu" sadrži iznenađujuće snažan, intrigantan političko-ekonomski podtekst.



Redatelj je postavio izmišljene likove u stvaran povijesni kontekst. Afrička država Kongo, dio svijeta kojem se Tarzan i Jane vraćaju, bila je belgijska kolonija, projekt kralja Leopolda II u kojem su za njegove vladavine smaknuti milijuni ljudi. Kongo je bio izuzetno važan za Belgiju i zbog činjenice da nisu uspjeli bitno proširiti utjecaje na ostale dijelove svijeta. Ne, u filmu se kralj ne pojavljuje, ali tu je oličenje zla njegov namjesnik Leon Rom. Rom mora pod svaku cijena, a za kraljev račun, pronaći dijamante kojima se financiraju ratovi. Pronalazak dijamanata tek je početak Romovog (čitaj kraljevog) plana.
Yates je kroz lik Leona Roma i njegovih poslušnika prikazao razmjere kolonijalnog izrabljivanja. Nemilosrdno eksploatiranje ljudskih i prirodnih resursa, podgrijavanje plemenskih sukoba, ubijanje i progon lokalnog stanovništva..... Sve navedeno može se pronaći u filmu. Očekivano, za kolonijalne grijehe najviše je prozvana Belgija, kroz lik Georgea Wiliiamsa spominje se i odnos, točnije rješenje pitanja američkih indijanaca. Metode primjenjene u izrabljivanju Konga žestoke su i brutalne, ali teško se oteti dojmu da se neke stvari mogu pronaći i u vremenu kojem živimo. U redu, metode su manje brutalne i perfidnije, ali princip je isti. Sve ostalo su nijanse.




Krunica kao smrtonosno oružje u Romovim rukama podsjetnik je na sve zločine koje su ljudi učinili (ili i danas čine) u ime vjere. Još jedan poznat i aktualan detalj. Iskričav je i provokativan razgovor između Roma i Jane u kojem Jane spominje kako je "Rom zasigurno bilo jako blizak s svećenikom tijekom školovanja". Da, "Legenda o Tarzanu" pomalo i provocira...
Yatesu treba priznati da je odradio izvrstan posao u odabiru glumaca. Iako su za ulogu Johna Claytona/Tarzana u kombinaciji bili i Tom Hardy te Henry Cavill, Alexander Skarsgard se pokazao vrlo dobrim izborom. Yatesov Tarzan ima animalne instinkte koje je Skarsgard vrlo uvjerljivo pokazao tumačeći vampira Erica Northama u televizijskoj seriji "Okus krvi". Uvjerljivosti i atraktivnosti Skarsgarda kao Tarzana pridonosi i pogled na glumčev torzo. Gledateljice (i dio gledatelja), uvjeren sam, uživat će u pogledu.
Margot Robbie ponovo blista, ovoga puta u ulozi Jane. Jane nije tek dodatak Tarzanu nego ravnopravan lik, žena koja je spremna na borbu. Posebno verbalnu. Leon Rom najbolje je to osjetio. Margot Robbie postaje glumica zbog koje svaki film izgleda bolje. Ne samo zbog glumičine ljepote nego i zbog glumačkog umijeća. Kemija između Tarzana i Jane odmjerena je i dobro pogođena.



Od ostalih glumačkih imena treba spomenuti Christopha Waltza koji je u ulozi Leona Roma znatno raspoloženiji nego što je bio u posljednjem filmu o Jamesu Bondu. Samuel L. Jackson korektan i zabavan u ulozi Tarzanova pomagača, ratnog veterana Georgea Washingtona Williamsa.
"Legenda o Tarzanu" u dijelovima pati od klišeja, zaplet ima nejasnih dijelova dok je redatelj cjelinu opteretio prevelikim brojem flashbackova. Bez obzira na navedeno, film je vrlo dobar kino izbor. Ponajviše zbog dobro pogođenog odabira glumaca, prelijepih kadrova prirode i životinja te, za blockbusterske standarde, vrlo snažnog političko-ekonomskog podteksta.


OCJENA: 7