srijeda, 27. travnja 2016.

LOVAC I LEDENA KRALJICA





REDATELJ: Cedric Nicolas-Troyan
GLAVNE ULOGE: Jessica Chastain, Charlize Theron, Chris Hemsworth, Emily Blunt, Nick Frost
TRAJANJE: 115 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Huntsman: Winter's War

"Ljubav je laž" - Freya

Godine 2012 izašlo je posljednje filmsko poglavlje komercijalno super uspješne "Sumrak" sage. Serijal je u svjetskim kinima zaradio  više od 2.7 milijarde dolara i postavio (loš) trend u kojem se posljednja knjiga trilogije dijeli na dva filma. Razlog je, naravno, zarada na kino blagajnama. Na valu ogromne popularnosti Belle Swan, glavne junakinje "Sumraka", Kristen Stewart dobila je i prihvatila ponudu da postane nova, modernizirana Snjeguljica. Uz Kristen Stewart u filmu su pristali nastupili i Chris Hemsworth te Charlize Theron. U projekt je uloženo više od 170 milijuna dolara. "Snjeguljica i lovac" izgledali su kao sigurna oklada za jedan od najgledanijih filmova godina. Međutim, film nije natjerao publiku u kina, emotivno snažnija i emancipiranija Snjegulica zaradila je u svjetskoj distribuciji nešto manje od 400 milijuna dolara. Premalo obzirom na očekivanja. No bez obzira na skromne rezultate, realiziran je i nastavak. Zapravo "Lovac i ledena kraljica" je kombinacija prequela i sequela, nastavka i prednastavka. Bez Kristen Stewart, ali sa Emily Blunt i Jessicom Chastain u glavnim ulogama....




Početak filma donosi saznanje da Ravenna (Charlize Theron) ima sestru. Freya (Emily Blunt) nije poput sestre, ne bavi se magijom, nije kraljica. Stvari se mijenjaju kada se Freya razočara u ljubav i doživi tragediju. Odlazi od Ravenne i postaje ledena kraljica. U svoje kraljevstvo dovodi djecu koja postaju njeni štićenici. Prolaze obuku i kad odrastu postaju ratnici. Čuvari krune. Jedini uvjet koji moraju ispuniti je da zaborave na roditelje i ljubav. Mogu sve , ali kraljica ne tolerira zaljubljivanje. I kako to često u bajkama biva dogodila se ljubav. Kraljičini najsposobniji ratnici Eric (Chris Hemsworth) i Sara (Jessica Chastain) ne mogu sakriti osjećaje. Freya će učiniti sve da razdvoji izdajnike....
Nakon što Freya preživi tragediju, životno razočaranje pretvara se u bezosjećajnu i, kako nam naslov filma kaže, ledenu kraljicu. Jednako bezosjećajno, mehanički s izostankom empatije prema likovima redatelj je realizirao film. Iako je "Lovac i ledena kraljica" uspio spojiti Charlize Theron, Jessicu Chastain i Emily Blunt (vjerojatno će proći puno vremena da se pojavi film u kojem ćemo ih ponovo gledati zajedno) Nicolas-Troyan u niti jednom trenutku nije na pravi način uspio iskoristiti vrijednost glavnih glumica. U redu, Charlize Theron je prisutna u malo minuta filma (iako njena uloga nije zanemariva), ali Emily Blunt i posebno Jessica Chastain neiskorištene su i nastup u filmu potpuno je nebitni dio njihovih filmografija.




Freya odnsno Emily Blunt ugušena je u CGI bjelini. Ona je bila dobra pa je postala zla, ali možda je u njoj ostalo ponešto dobroga. A možda i nije. U ono malo minuta u kojima se pojavljuje u filmu Ravenna se terminatorski preljeva i deformira, a najviše treba žaliti za Sarom koju tumači nikada ljepša Jessica Chastain.
Posljednjih godina nastavci poznatih serijala dobili su jake ženske likove (Furiousa iz "Pobješnjelog Maxa", Rey iz "Sila se budi"....) i tim tragom krenuo je i redatelj "Lovca i ledene kraljice". Najvažnija između tri ženske figure filma trebala je biti Sara, opasno privlačna ratnica. Potencijal lika vidljiv je u uvodu filma kada je Sara prikazana kao opaka ratnica. Međutim, čudnovatim scenarističkim rješenjem (amnezija koju je izazvala Freya) gubi se snaga lika i, što je za film jednako važno, kemija između Erica i Sare slabi i prilično je neuvjerljiva. Ljubavna priča koja bi trebala nositi film postaje blijeda, neemotivna. Šteta, ponajviše zbog Jessice Chastain.
Posvete i podsjećanje na "Gospodara prstenova" i "Igru prijestolja" vidljivi su i kroz likove patuljastih Ericovih pomogača. Nažalost i likovi koji bi trebali filmu donijeti relaksaciju i duhovitost prilično su nezanimljivi i sterilni.
Scenarij filma nategnut je do pucanja. "Lovac i ledena kraljica" ima premalo događanja, radnje za trajanje od gotovo dva sata.
Iako je "Lovac i ledena kraljica" okupio jaku žensku glumačku postavu riječ o jedva gledljivom kino doživljaju. Hladan, predvidljiv i neuzbudljiv projekt koji neće dobiti nastavak.


OCJENA: 5



četvrtak, 21. travnja 2016.

HARDCORE HENRY




REDATELJ: Ilya Naishuler
GLAVNE ULOGE: Sharlto Copley, Danila Kozlovsky, Haley Bennett, Tim Roth,
TRAJANJE: 95 minuta

Priča o "revolucionarnom filmskom iskustvu" i potencijalno "najzajebanijem filmu godine" (neke od najava za "Hardcore Henry") počinje 2013 godine. Tada je ruska grupa "Biting Elbows" snimila spot za pjesmu "Bad Motherfucker". Spot snimljen za nekoliko tisuća dolara natopljen je krvlju i nasiljem, prisutnost nekoliko pripadnica ljepšeg spola. Nasilju i lijepim ženama dodan je nesvakidašnji način snimanja. Spot je snimljen u prvom licu, iz perspektive glavnog protagonista filma što mu je donijelo dodatne obožavatelje u milijunskoj zajednici gamera. Spot za "Bad Motherfucker" vrlo brzo je skupio milijune pregleda (trenutno je na više od 33 milijuna) što je Ilya Naishulera (jedan od članova "Biting Elbowsa") natjeralo da krene u realizaciju dugometražnog filma. Naishuler je napisao scenarij i krenuo u realizaciju projekta. Novac za realizaciju filma skupljao se na različite načine (Kickstarter kampanja). Projekt je privukao i poznata glumačka imena (Sharto Copley, Tim Roth) i Naishuler je realizirao dugometražni koktel krvi i nasilja. Da, Naishuler je snimio film koji je čitavim trajanjem snimljen u prvom licu. Loša vijest? Snimanja dugometražnog, igranog film zahtjevniji je i kompleksniji posao od realizacije muzičkog spota.




Zaplet priče ide otprilike ovako: Henry se budi u tajnom laboratoriju. Pati od amnezije, ne može govoriti. Jedina osoba s kojom Henry kontaktira lijepa je doktorica Estelle. Estelle njeguje Henrya, mijenja mu dijelove tijela. Razlozi njene brige nisu isključivo profesionalni. Estelle i Henry su u braku. Tek što je došao k svijesti u laboratorij ulaze plaćenici izvjeznog Akana koji otimaju Estelle. Henry kreće u potragu za suprugom te u otkrivanje tajne vlastitog identiteta....
Tijekom reklamne kampanje i nakon premijere filma javili su se glasovi koji uspoređuju Naishulera s Tarantinom. Razlog usporedbe, poveznica između redatelja je nasilje. No, usporedbe su potpuno promašene. Tarantinovi filmovi ispunjeni su nasiljem koje je u drugom planu, ono nadograđuje i naglašava priču i(li) crni humor. "Hardcore Henry" je film u kojem nasilje dominira nad pričom (većina recentnih, poznatijih igrica ima razrađeniju i zanimljiviju priču od Naishulerovog filma) i cilj je šokirati i(li) impresionirati gledatelja. Stvari se baš i ne razvijaju prema zamislima redatelja i ekipe filma. Gledatelj vrlo brzo postaje ravnodušan na krv i leševe koji se gomilaju. Više ponekad ne znači i bolje, zanimljivije.




Sharlto Copley glumac koji tumači lik Jimmya bio je direktan i prilično oštar u razgovorima uoči premijere filma. Copley je poručio svima kojima se film neće svidjeti da "nemaju pojma koliko je teško snimiti film poput "Hardcore Henrya" i da zato ne seru po filmu". Da, snimanje filma bilo je prilično zahtjevno, ekipa filma odradila je akcijske scene bez korištenja CGIja . Kaskaderi i glumci su odradili dobar posao. Međutim, niti jedan film ne može živjeti samo od akcijskih scena i ekstremnog nasilja. Likovi odnosno interpretacija glumaca, sadržaj, priča filma detalji su koji zanimaju i intrigiraju publiku. Nažalost, "Hardcore Henry" ima tanku, gotovo nikakvu priču, protagonisti filma (koliko god se Copley trudio) nezanimljivi su, jednodimenzionalni i potpuno ugušeni u eksplozijama, nasilju i pretjeranim decibelima. Ovakav, za gledateljeva osjetila, agresivan koktel nasilja, nervozne kamere i (pre)glasnog soundtracka može funkcionirati kao spot, ali kada je riječ o filmu trajanja 90 minuta dolazi do zamora materijala, nedostatka ideja koje ne mogu sakriti akcijske scene.




Naishuler je film realizirao na valu milijuna pregleda "Bad Motherfuckera". Razumljiva i potpuno očekivana odluka. Ono što je prilično neočekivano je da spoj filma i igrice zvan "Hardcore Henry" teško može ispuniti očekivanja gamera, ali i ljubitelja filma. U redu, gamerska karijera pisca ovih redaka davno je završila, ali ako pogledamo najave recentnih igrica može se vidjeti da se u priču i razvoj likova ulaže puno više pažnje nego što je to slučaj u filmu. Zašto gubiti vrijeme na Henrya kada se sati mogu provesti pored PC ili igraće konzole koje nude kvalitetniju i smisleniju zabavu. Ljubiteljima filma nudi se nasilje, krv, buka i negativac koji dobro koristi Silu. Priča i likovi? Nisu predmet interesa ruskog redatelja.
Završavajući tekst naišao sam na komentar koji kaže da je "Hardcore Henry revolucionaran film koji nam pokazuje kako će izgledati akcijski filmovi budućnosti". Iako sadrži nekoliko atraktivnih akcijskih scena i snimljen je na neuobičajan način doista nisam primjetio ništa revolucionarno u filmu Ilya Naishulera i iskreno sumnjam da će akcijski žanr doživjeti promjene pod utjecajem "Hardcore Henrya". Jedino što ostaje nakon izlaska iz kino dvorane je zujanje u ušima i zbrka u glavi izazvana histeričnim nasiljem, pretjeranom bukom i nedostatkom sadržaja. A možda je pisac ovih redaka , kako bi rekao detektiv Murtaugh, Too Old For This Shit. 


OCJENA: 4



nedjelja, 17. travnja 2016.

KNJIGA O DŽUNGLI




REDATELJ: Jon Favreau
GLAVNA ULOGA/GLASOVI: Neel Sethi, Idris Elba, Bill Murray, Ben Kingsley, Lupita Nyong'o, Scarlett Johansson, Christopher Walken, Giancarlo Esposito, Garry Shandling
TRAJANJE: 105 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Jungle Book

"Gdje god otišao, kako god te zvali ti ćeš uvijek biti moj sin." - Raksha


Posljednjih smo godina svjedoci kako kompjuterski kreirani efekti (CGI) dobijaju sve veću važnost u filmskoj industriji. CGI omogućuje redateljima da bez izlaska iz studija realiziraju i najzahtjevnije scene. Stalni napredak CGIja donio je filmu i tamnu stranu. Često gledamo filmove koji su uništeni lošim efektima. Također postoji veliki broj projekata koji izgledaju kao da su zamišljeni i realizirani kao demonstracija računalnih čudesa a ne kao filmovi. Radnja i glumci redateljima postaju nevažni, ugušeni u prekomjernom korištenju CGIja. Zbog takvih, efektima pretjerano nabrijanim projektima ljubitelji filma često prizivaju neka prošla, po njihovom mišljenju sretnija filmska vremena. Problem nije u količini nego u načinu korištenja CGIja. Efekti zbog filma a ne film zbog efekata. Savršeno korištenje efekata možemo pronaći u recentnoj kino ponudi. Riječ o filmu "Knjiga o džungli" redatelja Jona Favreaua.




Mowgli (Neel Sethi) raste u vučjem čoporu. Kao bebu pronašao ga je Bagheera i odveo u vučji čopor. Akela i Raksha otac i majka vučjeg čopora prihvatili su ljudsko mladunče i brinu za njega kao da je pripadnik njihove vrste. Većina životinja prihvatila je Mowglija osim jednoga.... Nemilosrdni, krvoločni tigar imenom Shere Khan (Idris Elba) želi usmrtiti dječaka...
Većina recentnih blockbustera mogu se pogledati u 3D tehnologiji. Ponekad se događa da 3D ne donosi preveliku razliku u odnosu na "normalan" kino doživljaj. "Knjiga o džungli" ne spada u takve projekte. Ako postoji i najmanja mogućunot preporuka pisca ovih redaka je gledanje "Knjige o džungli" u kinu, s 3D naočalama. Film redatelja Jona Favreaua vizualno je savršenstvo razrađeno do najsitnijih detalja. Predivni krajolici, boje, sitne pojedinosti koje čine izgled džungle prepoznatljivim oduzimaju dah (u redu, znam da je izraz stereotip ali u slučaju "Knjige o džungli" doista je teško naći prikladniji izraz). Životinje izgledaju savršeno uvjerljivo, posebno se to potvrđuje u akcijskim scenama, minutama filma kada tenzije rastu. Uvjerljivost izgleda prirode dobijena korištenjem efekata fascinira i gledatelj doista može uživati u fenomenalnom vizualnom iskustvu. No, nije samo izgled adut "Knjige o džungli"....




Film redatelja Jona Favreau nije prva Disneyeva ekranizacija književnog predloška Rudyarda Kiplinga. Godina 1967 snimljena je animirana "Knjiga o džungli" koja je godinama posatala svevremenski klasik, filmska lektira generacija malih i velikih ljubitelja filma. Obzirom da je animirana ekranizacija bila pustolovina s dosta humora i ponešto pjesme očekivano je bilo i da nova verzija (ili remake, ako Vam se više sviđa) bude na tom tragu. Međutim, nova "Knjiga o džungli" ima ozbiljniju priču, dojam je da je Favreau film namijenio više odrasloj nego najmlađoj kino publici. Priča filma intenzivna je, napetost i sudbine likova često su ispunjene nasiljem, surovom borbom za preživljavanje. Većinu obračuna inicira tigar Shere Khan, jedan od najsnažnijih i najupečatljivih negativaca viđenih na filmu u posljednjih nekoliko godina. Shere Khan je moćan, snažan, nemilosrdan i vješt manipulator. Mowgli nije tigrova slučajna meta, razlozi njegove fanatične želje da eliminira dječaka leži u prošlosti.....




"Knjiga o džungli" naglašava sve one vrijednosti koje su važne za našu svakodnevicu. Prijateljstvo, potreba za tolerancijom za drugim i drugačijim, žrtvovanje za voljenu osobu... Neki su od detalja koje možemo pronaći u filmu. Jedan od zanimljivijih detalja koji se može "pročitati" u filmu je čovjek kao najveći neprijatelj prirodnih zakonitosti i odnosa na našem planetu (ovdje je riječ o džungli). Kako jedan od likova kaže - "Ne puštaj Mowglija u selo mogao bi postati čovjek." Da, Mowgli je ljudsko mladunče odraslo prema pravilima prirode. Onoga trenutka kada se pridruži svojoj vrsti postaje opasnost za okolinu. Film naglašava važnost zaštite prirode i živih bića. Vrijeme je da se čovjek pomiri s prirodom. Sat otkucava....




Ako ste zbog do sada pročitanog teksta pomislili da je "Knjiga o džungli" lišena humora brige nema; Favreau nije zaboravio filmu udahnuti duhovite trenutke. Tijekom uvodnih četrdesetak minuta filma duhovitosti su diskretne, nema ih previše. No tada na scenu stupa Baloo (sjajna sinkronizacija Billa Murraya). Baloo dolazi u paketu s nekoliko zanimljivih susjeda i relaksira film, duhovit je to proždrljivi medvjed velikog srca. Favreau nije zaboravio animiranu verziju pa tako i u novom filmu možemo čuti nezaboravnu "The Bear Necessities". Nije Baloo jedini koji nasmijava publiku. Jedna od najzabavnijih scena je pojava King Louieja (glas Christophera Walkena) kao posveta pukovniku Kurtzu odnosno Marlonu Brandu i "Apokaplipsi danas".




"Živa" glumačka ekipa filma ima samo jednog člana. Jednog, ali vrijednog. Dvanaestogodišnji Neel Sethi (prvo pojavljivanje na filmu) izvrstan je u ulozi Mowglija. Sethi je uvjerljiv u ulozi odlučnog, dobrodušnog dječaka koji u životnoj opasnosti ne želi napustiti dom, svijet kojem pripada.
Glumačka ekipa koja posuđuje glasove životinjama doista je impresivna. Uz spomenute Murraya i Walkena tu je i nemilosrdni Idris Elba (Shere Khan), opasno zavodljiva Scarlett Johansson (Scarlett je zavodljivost glasa koristila u filmu "Ona"), Lupita Nyong'o i Ginacarlo Esposito (Mowglijevi vučji "roditelji"), Ben Kingsley (Bagheera).... Fascinira uvjerljivost koji glumci daju likovima interpretirajući njihove namjere, duševna stanja i raspoloženja.
"Knjiga o džungli" nezaboravno je filmsko iskustvo. Napet i intenzivan, emotivan, vizualno impresivan, duhovit, ali istodobno i bolno ozbiljan film redatelja Jona Favreaua jedan je od najboljih kino doživljaja 2016 godine.


OCJENA: 9






subota, 16. travnja 2016.

POSLUŠAJ ME, MARLON




REDATELJ: Steven Riley
GLAVNE ULOGE: Marlon Brando
TRAJANJE: 103 minute
NAZIV ORIGINALA: Listen to Me Marlon

"Moja duša je privatno mjesto." - Marlon Brando


On je, prema mišljenju velikog broja ljubitelja filma, najveći glumac u povijesti sedme umjetnosti. On je buntovnik i seks simbol, karizmatičan i kontroverzan. Mafijaški kum, divljak i zavodnik. Buntovnik i ljubavnik. Slavu koju je stekao neponovljivim glumačkim izvedbama nikada nije želio; glumac je postao slučajno i teret medija teško je podnosio. On je SADu, američkom društvu u lice rekao da snove ne prodaje samo Hollywood. Snove, iluzije zapravo noćne more o američkoj prošlosti i sadašnjosti dio su američke svakodnevice koje kreiraju politika i mediji. Dominantan i nedodirljiv na filmu, osjećajan i emotivno izranjavan u privatnom životu, vječni izazov za novinare. On je Marlon Brando, a "Poslušaj me, Marlon" intrigantno je i do sada neviđeno putovanje kroz život glumačkog velikana.



Životni put Marlona Branda tematiziran je odnosno prikazan u knjigama, novinarskim istraživanjima i razgovorima s glumcem. Dokumentarni film redatelja Stevana Riley poseban je i potpuno drugačiji od svih dosadašnjih priča o Brandu. Riley je došao u posjed tajnih audio zapisa na kojima su zabilježena Brandova razmišljanja o životu i karijeri. Audio dnevnik Brando je vodio pedesetak godina, sadrži više od 300 sati materijala. Riley je, prema vlastitom priznanju. imao težak zadatak odabrati najzanimljivije dijelove za film. Odabrano, redatelj je kombinirao s isječima iz filmova te glumčevim nastupima u javnosti. Tako je nastao dokumentarni film o glumcu u kojem je narator isti taj, danas pokojni, glumac. Doista nesvakidašnji komadić filmske povijesti.




Dokumentarac počinje futurističkim prikazom Brandovog lica koji, između ostalog, govori o propasti glumaca koje će u budućnosti zamijeniti digitalni likovi. Digitalni likovi sve su češća pojava na filmu i Kumovo proročanstvo se polako, ali sigurno ostvaruje. Riley gledatelja ne drži dugo u futurističkim nagađanjima; slijedeća scena nagovještava jednu od najvećih tragedija glumčevog života...
Nakon uvoda gledatelj ima priliku zaviriti u Brando svijet. Devedeset minuta filma dotiče se većine Brandovih najvažnijih životnih događanja. Brandovo traumatično djetinjstvo uvod je u veliku, možda i najveću glumačku karijeru u povijesti filma. Brandov status velike zvijezde, zavodnika i seks simbola "sukobljava" se s nezadovoljstvom, tragičnim događajima ispunjenog privatnog života. Brando je zavolio film u djetinjstvu, odlazak u kino bio je bijeg od teške svakodnevice. Glumac je postao neplanirano i duboko u sebi prezirao je Hollywood, lažni sjaj i dvoličnost, licemjerje koje je preplavilo tvornicu snova. Gluma je prema glumčevim riječima "laganje za novac" i Brando otvoreno priznaje kako je odradio posao u nekoliko loših filmova. Razlog? Novac. Sredstvo koje je Brandu pružalo slobodu. Bijeg od slave, novinara i javnosti.




"Poslušaj me, Brando" obrađuje veliki broj poznatih i manje poznatih detalja iz Brandovog života. Seksualna iskustva, odnos prema ocu, odbijanje autoriteta, priča o Brandovoj učiteljici glume, glumčev prezir prema načinu funkcioniranja filmske industrije, aktivizam odnosno osjetljivost prema američkim indijancima, borba protiv rasizma, obiteljske tragedije.....Svi navedeni detalji (i još ponešto) na meniju su Rileyevog filma. Najimpresivniji i najzanimljiviji dijelovi filma su trenuci u kojima otkrivamo da je gluma (bez obzira koliko ju Brando ponekad prezirao) bila ne samo posao, zanimanje nego i način,smisao života. Linija između glumčeva privatnog i glumačkog života bila je tanka, ponekad je potpuno nestajala. Saznajemo kako je došlo do uloge u "Kumu", kako je izgledalo snimanje filma "Na dokovima New Yorka". Posebno su filmski vrijedni i emotivno snažni trenuci u kojima se prikazuje Brandov autobiografski pečat u "Posljednjem tangu u Parizu" te važna (ne samo glumačka) uloga u realizaciji "Apokalipse danas". Da, znamo da je Brando glumačka pojava kakva se rijetko događa. Rileyev film glumačku genijalnost, ali i emotivnu osjetljivost,ranjivost secira do najsitnijih detalja.
"Poslušaj me, Brando" namijenjen je i ljubiteljima filma koji nisu oduševljeni likom i djelom Marlona Branda. Priča o filmu, glumi, filmskoj industriji, vremenu i okolnostima u kojem je glumac živio i radio. Iza smješka zavodnika i frajerske vanjštine skrivao se duboko osjećajan čovjek koji se teško nosio s bremenom slave i nepravdom u društvu u kojem je živio. Priča je to o istinskom velikanu, jednoj od najvažnijih filmskih figura u povijesti. Ne vjerujete? Pronađite Brandovu filmografiju i krenite s gledanjem.....



ponedjeljak, 11. travnja 2016.

SAULOV SIN





REDATELJ: Laszlo Nemes
GLAVNE ULOGE: Geza Rohrig, Urs Rechn, Levente Mornar, Uwe Lauer
TRAJANJE: 107 minuta
NAZIV ORIGINALA: Saul Fia


Uoči dodjele ovogodišnjih "Oscara" najveći favorit u svojoj kategoriji bio je "Saulov sin". Debitantski film mađarskog redatelja Laszla Nemesa bio je izgledniji pobjednik čak i do uskrsnuća Leonarda Di Caprija u "Povratniku". "Saulov sin" i prije dodjele zlatnih kipića osvojio je niz nagrada ("Zlatni Globus", četiri nagrade na filmskom festivalu u Cannesu.....) i nakon objave nominacija većina poznavatelja prilika u svijetu filma označilo ga je kao sigurnim dobitnikom. Neki od filmskih glasova (kritičarskih, ali i filmofilskih) bavili su se teorijama da će "Saulov sin" nagradu dobiti zbog teme filma (dobar dio zagovornika teorije uopće nije pogledao filma). Holokaust je uvijek sigurna oklada jer filmskom industrijom upravlja židovski lobi koji će Nemesu urućiti nagradu bez obzira na konkurenciju. Potpuno pogrešna i promašena teorija; bez obzira na lobije i temu "Saulov sin" zasluženo je odnio nagradu iz vrlo jednostavnog razloga. Riječ je o izvrsno režiranom, potresnom filmu koji je bio superioran konkurenciji.




Redatelj nas vraća u mračno vrijeme čovječanstva. Godina je 1944 i pratimo Saula Auslandera (Geza Rohrig), mađarskog Židova zatočenika Auschwitza. Saul pripada Sonderkommandu, jedinici sastavljenoj od zatvorenika koji pomažu nacistima u eliminaciji sunarodnjaka. Saul i članovi jedinice planiraju bijeg. Pripadnost Sonderkommandu tek je produžetak života, tek je pitanje vremena kada će i oni biti likvidirani. Tijekom likvidacije skupine zatvorenika dječak ostaje živ. Ne zadugo; nacistički liječnik oduzima mu život. Gledajući dječakovu smrt Saul odlučuje dječaka sahraniti prema vjerskim pravilima. Provedba ideje je, obzirom na okruženje, nemoguća, smrtonosna misija....




U jednom od razgovora s novinarima član Monthy Pyhtona, danas uspješni redatelj Terry Gilliam ("12 majmuna", "Kralj ribara"...) komentirao je "Schindlerovu listu" i nikada realizirani projekt o holokaustu Stanleya Kubricka. Gilliam je, između ostalog, izjavio da bi Kubrickov film izgledao potpuno drugačije nego "Schindlerova lista". Kubrick je, prema Gilliamovim riječima,  holokaust i događanja u Drugom svjetskom ratu nazivao "tamom čovječanstva" u kojem su milijuni ljudi izgubili život. Film o holokaustu mora biti upravo takav. Mračan, nemilosrdno realističan, bez patetike i lažne sentimentalnosti, onakav kakva je i stvarnost koncentracionih logora bila. Upravo na tom tragu je realiziran i Nemesov prvijenac. Iako je tema holokausta, više ili manje uspješno, obrađena u mnogim filmovima redatelj donosi nešto novo, drugačije. Radnja filma vodi nas u srce tame, koncentracioni logor Auschwitz. Film prikazuje način na koji je funkcionirala tvornica smrti. Uvodne minute filma upoznaju nas s Saulom (debitant Geza Rohrig) logorašem koji, u zamjenu za produženje života, radi na održavanju plinskih komora. Gledamo zastrašujuću Saulovu svakodnevicu. Aktivnosti Sonderkomandoa su vidljivo rutinske, likvidacije su ove ljude svakodnevna pojava. Logoraši koji rade na održavanju plinskih komora paralizirani su strahom, jedva da se usude podići glavu i pogledati stražare. Krivi pogled ili pokret mogli bi ih osuditi na smrt....





Većinu vremena kamera je fokusirana na glavnog protagonista. Svi užasi koncentracionog logora, leševi, likvidacije većinom su zamagljeni, odigravaju se u pozadini ili su prikazani detalji koji sugeriraju događanja. Stravična je uvjerljivost kojom je Nemes prikazao utrobu zla. Likvidacije su pomno isplanirane, organizirane, niti jedan detalj nije prepušten slučaju. Gledatelj ne vidi, ali zna; u trenucima nestaju stotine života. Čišćenje, autopsije i ponovo iznova. Nova pošiljka nesretnika dolazi i užas dobija novi nastavak....
Briljantnim korištenjem kamere redatelj vješto prikriva nedostatak sredstava i radi odmak od većine filmova slične tematike. "Saulov sin" ne prikazuje događaje već načinom snimanja i režijskim rješenjima gledatelja uvodi u horor koncentracionog logora. Gledatelj postaje dio Saulove očajničke želje i potrebe da sahrani dječaka. Trenutak koji bi izmučenom, od smrti umornom logorašu donio trenutak podsjećanja da postoji normalan, humaniji način ispraćaja pokojnika. Čin ljudskosti u danima i na mjestu gdje ljudskost ne postoji.
Uz Nemesa i Gezu Rohriga (još jednom napomena da je riječ o debitantskom projektu redatelja i glavnog glumca) svakako treba spomenuti i meštra od kamere Matyasa Erdelya. Način snimanja jedan je od detalja koji film čini drugačijim.
"Saulov sin" pokazuje i dokazuje da tematika holokausta na filmu nije iscrpljena. Brutalan i jezivo realističan Nemesov film vodi nas u mračno, možda i najmračnije doba čovječanstva. Žalosno je i zabrinjavajuće da i dalje postoje pripadnici ljudske vrste koji relativiziraju, umanjuju i(li) opravdavaju stravične događaje koje prikazuje Nemesov film.


OCJENA: 9




petak, 8. travnja 2016.

DR. STRANGELOVE




REDATELJ: Stanley Kubrick                                                                                                                   GLAVNE ULOGE: Petter Sellers, George C. Scott, Sterling Hayden, Keenan Wynn, Slim Pickens, Peter Bull, James Earl Jones                                                                                                                   TRAJANJE: 95 minuta                                                                                                                             NAZIV ORIGINALA: Dr. Strangelove or: How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb
GODINA PROIZVODNJE: 1964

„Gentlemen, you cant't fight in here! This is the War Room.“- Merkin Muffley
„It is the started position of the U.S. Air Force that their safeguards would prevent the occurence of such events as are depicted in this film.“

Iz same zore ljudske civilizacije izviru pravila (norme) kao nešto prirodno i svojstveno ljudskom biću, nešto što već s prvim lelujavim koracima nadilazi anarhiju i gradi ono što nam je danas poznato kao sustav (npr. državni, vojni...) ili, riječnikom političke filozofije rečeno, društveni ugovor. Nakon svog (anti)ratnog prvijenca iz 1957. godine u kojem je tematizirao o ljudskoj prirodi i besmislu ratovanja Kubrick je odlučio snimiti „ozbiljan“ ratni thriller koji će predočiti svu opasnost i krhkost vojnog sustava. Sakupljajući podatke i istraživajući o potonjem uvidio je koliko apsurdnosti i paradoksa leži u temeljima malo prije navedenog te se kao jedini mogući žanr sama od sebe nametnula komedija. Kubricku isto tako nije išla u prilog već započeta produkcija Lumetovog filma Fail-Safe gotovo iste tematike i žanra koju je on imao u svojoj viziji, tako da je definitivno odlučio snimiti crnu, hladnoratovsku satiru utemeljenu na romanu Petera Georga Red Alert.




      Radnja filma započinje in medias res. Pomahnitali zapovjednik zračne baze Barpelson, general Jack D. Ripper, po vlastitom nahođenju izdaje naredbu 843. bombarderskoj pukovniji za nuklearni napadan na SSSR pod krinkom „Plana R“ kodnog naziva FGD 135. Vijest o napadu brzo se širi među odgovornim vojnim osobljem te se saziva kasnonoćni sastanak u „Ratnoj sobi“ na kojem, između ostalih,  predsjedaju general Buck Turgidson i predsjednik SAD-a Merkin Muffley. Oni uz pomoć Sovjetkog veleposlanika Alexia de Sadeskog i Sovjetkog predsjednika Kivela ulažu sve moguće napore kako bi zaustavili i sanirali štetu koju je prouzročio general Ripper.
Kubrick otvara film njemu svojstvenim dugim kadrom iz ptičje perspektive (The Shining) pomiješan sa snimkama leta borbenih zrakoplova B-52 koji će se protezati tokom cijelog filma. Imajući na umu podatak da je filma sniman '63/'64 godine možemo konstatirati kako kadrovi leta izgledaju zaista impozantno. Kadrove/scene leta će 2001: Odisejom u svemiru  dovesti gotovo do savršenstva, oni i dan danas, uz svu moguću tehnologiju i financije, ne izgledaju zastarjelo niti nadiđeno što je, s obzirom na vremenski odmak od cca 40-50 godina, zaista iznenađujuće, vrijedno pažnje i divljenja. U ovom filmu možemo vidjeti, odnosno čuti još jednu specifičnost koja se proteže kroz cjelokupan Kubrickov opus- jednostavna  glazba (bubnjevi, glasovi). Kubrick ju bira vrlo pomno, svoje filmove nikada ne kiti pretjerano, ono malo nota što koristi, koristi inteligentno i sa svrhom.



Zanimljivo je vidjeti kako Kubrick, u režijskom smislu, raste svakim novim filmom kojeg napravi. Uz ranije apsolvirane noir elemente (Killer's Kiss, The Killing), u dva (anti)ratna filma se najbolje vidi koliku režijsku lepezu Kubrick posjeduje. Paths of Glory sniman je po principu akcija-reakcija u kojem predhodna scena diktira buduću što je gotovo udžbenički prikaz režiranja filma. U Dr. Strangelovu se koristi nešto drugačijom tehnikom. Različite točke (baza, avion B-52, War Room...) kroz film vodi na način da se one na koncu sastanu u jednoj dajući im tako puni smisao, a sve prožeto mišlju:“Manje je više“, bježeći tako od nepotrebne kićenosti koju nadomješćuje jezgrovitim i kvalitetnim dijalogom. Jasno je vidljivo da Kubrick razmišlja o onome što će snimati, npr. kada razlaže ljudsku prirodu snima filmu u ozbiljnom tonu (Paths of Glory), dok kritiku (sustava) ironizira i šalje poruku u ironičnom tonu (Dr. Strangelove).
      Uz sve navedeno, ono što je svojstveno Kubricku je dobro poznavanje glumaca i načina na koji će dobiti ono što od njih želi što rezultira izvrsnom glumom u svakom njegovom filmu. Ovdje svakako valja istaknuti Pettera Sellersa koji je odigrao tri odlične uloge, onu predsjednika Merkin Muffleya, kapetana Mandrakea te svakako najznačajnijeg Dr. Strangelovea, a sve su prožete improvizacijom što je rezultirao izvrsnim retroscriptingom. Kubrick je u lik Dr. Strangelovea utjelovio svojevrsnu kritiku operacije „Paperclip“ i nacizma, no zanimljivo je kako upravo Strangeloveu ostavlja završnu riječ o budućnosti što se direktno nadovezuje na pesimistični pogled stvari/budućnosti koji je etablirao u Paths of Glory. Uz rame Sellersu u ovom su filmu svakako Hayden kao Ripper te George Scott kao Turgidson čije su sve scene zapravo snimke s proba koje je Kubrick na prevaru ubacio u film. Naime, Scott je imao viziju Turgidsona kao ozbiljnog lika, a Kubrick kao neozbiljnog. Tako je Scott na jednoj probi dobio naputak od Stanleya da se glupira i odvede lik u karikaturu uz obećanje kako snimke nikada neće ugledati svijetlo dana...Dalje je povijest.




Koncept filma je podosta zanimljiv. On je prvenstveno kritika (vojničkog) sustava kao takvog, odnosno ironizacija hladnoratovske šizofrene situacije koja prožima cijelokupni film sa samo dva-tri nastupa Dr. Strangelovea koji razbijaju ovu nit vodilju što je svakako neočekivano s obzirom na naslov samog djela. Sukladno navedenom, možemo konstatirati kako se osnovna tema filma nadograđuje popratnim društvenim kritikama kako film odmiče. Dr. Strangelove je nastavak Paths of Glory koji to nije. Kubrick započinje film s nekoliko rečenica koje sadrže sve ono čime se bavio u potonjem filmu te na spomenute temelje dalje gradi svoju viziju rata i svega što on nosi sa sobom (sustav). Kubrick nešto (na oko) megalomansko, gotovo nepotopljivo, razgolićuje jednim bočnim rezom na trupu-ludošću čovjeka (gradacija kroz film). Što nas dovodi do zanimljive situacije u filmu, usprkos svim generalima i predsjednicima ludost jednog čovjeka ne može biti zaustavljena, čak štoviše, razum (Turgidson) joj postaje sluga te ona na taj način izvršava svoj naum. Zakonski odobren i legelan sustav tako zasljepljuje ljude (npr. kao znanost u filmu Gattaca)  i dovodi u pat poziciju iz koje nema izlaza, no bez obzira na navedeno, protagonisti ga nikada ne kritiziraju (slijepi su) već krivicu svaljuju na pojednica. U toj sveukupnoj kritici valja napomenuti kako Kubrick mješa uvriježene stereotipe i svima dodjeljuje packe te tako u svojoj nekorektnosti ostaje korektan.
      Imajući Kubrickov opus na umu, Dr. Strangelove je nadogradnja onoga što je započeo s Paths of Glory te predkazanje onoga što će raditi u budućnosti. Generalno gledajući, Kubrick je ovim filmom postavio temelje „inteligentne komedije“ koja će svoje poklonike imati primjerice u Monty Pythonu, Boratu, serijama Crnoj Guji, MASH-u, 'Allo 'Allo! i mnogim drugima. Možda je duh ovog teksta preozbiljan, pa se stječe pogrešan dojam, no ovoj film je zaista komedija što dokazuje kako nešto sadržajno, ozbiljno, kritičko ne mora nužno biti ozbiljno, a istovremeno nešto zabavno neinteligentno i površno.


Autor teksta: Nikola Fabijanić





srijeda, 6. travnja 2016.

PAKLENI VAL (2015)






REDATELJ: Ericson Core
GLAVNE ULOGE: Edgar Ramirez, Luke Bracey, Teresa Palmer, Ray Winstone, Delroy Lindo, Matias Varela
TRAJANJE: 110 minuta
NAZIV ORIGINALA: Point Break (2015)


"Priroda uvijek pronađe način da te učini malim." - Samsara


Nakon tragedije u kojoj je izgubio prijatelja, Johnny Utah (Luke Bracey) odlučio se baviti policijskim poslom. Prijavio se u FBI i uspješno završava zahtjevnu obuku. Johnny je ljubitelj ekstremnih sportova i dolazak u Fbi je izazov, put prema iskupljenju. Nakon završetka obuke Utah odlazi na prvi zadatak. Cilj istrage je pronaći grupu koja je izvela spektakularne pljačke na različitim stranama svijeta...
Prije nego je redateljski talent posvetila vojno-političkim temama američka redateljica, oskarovka Kathryn Bigelow ("Zero Dark Thirty", "The Hurt Locker") imala je u filmografiji nekoliko zanimljivih naslova. "Plavi čelik" i "Čudni dani" prema ocjenama mnogih ljubitelja filma spadaju u vrh filmografije Kathryn Bigelow. Film koji i danas ima kultni status kod filmofila (ne samo zbog redateljice) je "Pakleni val", akcioni triler u kojem su glavne uloge tumačili Keanu Reeves i pokojni Patrick Swayze. Obzirom na hollywoodske trendove posljednjih godina bilo je pitanje vremena kada će "Point Break" dobiti remake. Nakon dva i pol desetljeća ponovo gledamo Bodhija i Johnnya Utaha, ovoga puta u interpretaciji Lukea Braceya i Edgara Ramireza....




Originalni film bio je vrlo dobro izveden spoj akcijskog trilera i preispitivanja prijateljstva, moralnih dvojbi glavnih protagonista filma. Bodhijeva ekipa pljačkaša ("Ex Presidents") neuhvatljiva je lokalnoj policiji, ali stvari se mijenjaju kada se policajac Johnny Utah uspije infiltrirati u surfersku zajednicu i postati blizak Bodhiju. Ljubav prema surfanju, valovima i moru zajednička je strast i opsesija policajca i lopova. Uz sve navedeno "Pakleni val" iz 1991 godine bio je diskretna posveta "Danu velikih valova" (originalni naziv "Big Wednesday") filmu redatelja Johna Milliusa. Kathryn Bigelow spojila je Patricka Swayzeija i Keanu Reevesa u filmu koji je i danas rado gledano filmsko štivo. Što je u remakeu ostalo od stila i sadržaja originala? Malo, vrlo malo. Gotovo ništa.




Premijera novog "Paklenog vala" bila je u vrijeme božićno-novogodišnjih blagdana. Neobičan termin za ovakav projekt no pretpostavka je bila da bi film mogao u kina privući ljubitelje akcije u danima kada su box officeom dominirali filmovi nominirani za Oscara, poneka komedija i sedma priča iz udaljene galaksije. Procjene nisu bile točne pa je više od 100 milijuna težak projekt prošao vrlo slabo u kinima. Nije sve u terminu prikazivanja, ima nešto i u izgledu, kvaliteti konačnog proizvoda.
Redatelj filma Ericson Core (solidna sportska biografska drama "Invincible" njegov je redateljski prvijenac) nije pretjerano vješt (ili mu možda nije važno) u prikazu odnosa Utaha i Bodhija. Film je zamišljen kao demonstracija akcijskih scena, ponekad sliči na reklamu za ekstremne sportove. Nekoliko akcijskih scena doista su spektakularno snimljene, ali kako film odmiče postaju zamorne, preduge da bi se u finalu filma potpuno utopile u lošim kompjuterskim efektima. Akcijašenje (uz sve nedostatke) i testiranje fizičkih granica glavnih protagonista zaslužuju prolaznu ocjenu. Problema je previše u priči i glumačkim izvedbama....





U odnosu na original u kojem su Bodhi i ekipa bili surferi, pljačkaši novi film pokušava glavnim likovima dati dodatnu dimenziju, ali izaziva kaos i konfuziju u priči filma. Bodhi i ekipa nisu obični pljačkaši oni su kombinacija ekologa, anarhista, čuvara planeta, borca protiv bogatih.... Da bi pred završetak filma postali pljačkaši. Oni nastoje ispuniti tzv. Ozakijev izazov koji se sastoji od osam teških, po život opasnih izazova. Zašto? Zato da bi odali počast Zemlji, spasili što se spasiti može od umirućeg nam planeta. Prve akcije Bodhijeve družbe su pljačka dijamanata (milijune u dragom kamenju podijelili su siromašnima što je vrlo zanimljiva akrobacija) i bacanje u vjetar ogromne količine novca iznad Meksika (Ozakijevi izazovi ovdje imaju i određenu humanitarno-socijalnu notu). Nakon navedenih akcija Johnny otkriva tko bi mogao biti odgovoran i kreće na zadatak. Johnny otkriva Bodhijeve namjere, zadatke koje bi trebao izvršiti da bi ga nakon nekoliko minuta filma šef obavijestio da "krene u akciju i otkrije Bodhijeve motive ??? !!!". Sličnih situacija, koje su zapravo smiješne do suza,  (sumnjam da je redateljeva namjera bila da toliko nasmije gledatelja) ne nedostaje u Coreovom filmu. Bodhijevu ekipu financira Al Fariq, a kada novca nestane Bodhi kreće u pljačku banke. Nije ih teško pronaći; odlučili su opljačkati jedinu banku koja radi subotom a nalazi se na lokaciji s koje se teško može pobjeći. Trebalo je pričekati ponedjeljak, izbor bi bio puno bolji.




Za razliku od Patricka Swayzea i Keanu Reevesa, Edgar Ramirez i Luke Bracey nisu uspjeli ostvariti povezanost glavnih protagonista i pridobiti reakciju gledatelja. Bodhi i Johnny Utah 2015 godine prilično su bezlični likovi. No nije to samo "zasluga" glavnih glumaca. Cijela priča filma ionako je podređena akcijskim scenama, brzim i žestokim momcima koji su trebali zajahati pakleni val. Operacija nije uspjela i još jedan promašeni remake je ugledao svjetla pozornice. I ubrzo nakon premijere otišao u zaborav...


OCJENA: 4


nedjelja, 3. travnja 2016.

DAREDEVIL - SEZONA 2



Ako niste pogledali prvu sezonu serije razloge za početak gledanja možete pronaći OVDJE .

Kada je krenula goodtalking priča zamisao pisca ovih redaka bila je praćenje recentne filmske ponude te tekstovi o klasicima, filmovima za sva vremena. Televizijske serije bile su u drugom planu, napisati ponešto kada se stigne i pogleda nešto zanimljivo. Recenzije o serijama većinom su napisane nakon odgledane prve sezone (osim nekoliko starijih poput "Dva metra pod zemljom" i "Okus krvi"). Međutim, posljednjih godina svjedoci smo nevjerojatne eksplozije kvalitetnog serijskog programa. Pojavio se veliki broj, žanrovski različitih serija koje zaslužuju pažnju. Zapravo ima ih toliko da je premalo vremena a previše epizoda. Tvorci televizijskih serija ne moraju razmišljati o cenzorima, prilagođavati sadržaj ciljanoj publici. Za razliku od prošlih, davnih televizijskih vremena najpopularniji hollywoodski glumci i redatelji redovito sudjeluju u serijskim projektima. Budžeti su sve veći, ideje radikalnije, subverzivnije i provokativnije. U serijskim uspješnicama ne zaostaje ostatak svijeta. Posebno vrijedi izdvojiti produkciju koja dolazi iz skandinavskih zemalja, kriminalističke priče koje često dobijaju američke obrade. Nove sezone poznatih i priznatih serija uspješno nadograđuju priču i uvode nove likove. Sve navedeno je razlog zbog kojega će čitatelji na blogu goodtalking moći pronaći i recenzije sezona popularnih serija. Prva na redu je druga sezona televizijske serije koju su članovi filmsko-serijske grupe GOODTALKING izabrali za najbolju u prošloj godine. Riječ je o "Daredevilu"....



Nakon što je dovršio transformaciju u Daredvila Matt Murdock (Charlie Cox) nalazi se pred novim izazovima. Odvjetnički ured "Murdock & Nelson" zatrpan je poslom, ali altruizam zaposlenika nije dovoljan za plaćanje računa. Klijenti svakodnevno dolaze po pravnu pomoć no to su većinom ljudi koji odvjetničke usluge plaćaju kolačima, pićem i sličnim darovima. Novaca baš i nemaju. Matt, Fossie (Elden Henson) i Karen (Deborah Ann Page) ne gube nadu i nastavaljaju raditi....
Veći izazovi Matta očekuju kada obuče kostim Daredevila. "Hell's Kitchen" kao i čitav New York i dalje je bojno polje, grad je natopljen nasiljem i korupcijom. Wilson Fisk je iza rešetaka, ali destrukcija se nastavlja. Netko nepoznat krenuo je u pohod na kriminalne skupine. Članovi nekoliko bandi su brutalno ubijeni i nitko ne zna tko je obavio egzekuciju. Daredevil kreće u potragu, ali nije jedini koji traži. Netko iz Mattove prošlosti ponovo će zakucati na vrata...



Druga sezona ponovo donosi sumoran, prepoznatljiv ugođaj New Yorka. Ulice su i dalje natopljene krvlju. Količina krvi i brutalnosti puno je veća nego u premijernoj sezoni. Dijelom zbog novih protagonista, dijelom i zbog uspjeha prve sezone. Uvodna sezona serije odlično je prihvaćena kod publike, kritike i recenzije su većinom pozitivne što je tvorcima dalo sigurnost i poticaj da nastave sa brutalnijom vizijom priče o Daredevilu. Serija sadrži nekoliko scena koje izgledaju kao detalji horor filma. Akcijske scene ponovo su izvrsne, ima ih veliki broj i doista je zabavno gledati kako superjunak istjeriva pravdu šakama, nogama i hladnim oružjem. Daredevil je superjunak koji je dobio više batina, modrica, podljeva i prijeloma od svih kolega zajedno.




Nova sezona donosi trinaest epizoda. Ako bi tražili zamjerke novoj sezoni onda bi ih mogli pronaći u pretjeranom odlasku u širinu, poneki podzaplet previše. Prva sezona koncenrirala se na Murdockovu transformaciju u (super)junaka i borbu protiv kriminala na ulicama New Yorka. Borba koja ga dovodi do Wilsona Fiska. Sezona dva donosi veći broj protagonista. Dojam je da su autori serije puni ideja (što je pozitivno) i da su ih većinu htjeli realizirati u novoj sezoni (ne baš najsretnije rješenje).  No ne treba biti previše kritičan; želja da se prikaže puno donijela je gledateljima puno dobrih, novih detalja. Krenimo redom, dame imaju prednost...




Druga sezona serije nudi dva jaka i za priču važna ženska lika. Karen Page (izvrsna Deborah Ann Woll) je u odnosu na prethodnu sezonu dramaturški ojačala, podjednako je važna Mattu Murdocku i Daredevilu. Zaposlenica u odvjetničkoj kancelariji postaje istražitelj i otkriva izrazito važan protagonist priče. Novo žensko lice je Elektra Natchios (Elodie Yung). Elektra je za Daredevila fatalna koliko i voljena. Žena iz prošlosti koja se ne zaboravlja. Ona je brutalna, žena koja uživa u borbi. Sadističke karakterne crte, nemilosrdnost i brutalnost u obračunu s lošim dečkima u suprotnosti su s Daredevilovim provođenjem pravde. Zajedno, posvećeni istom cilju Daredevil i Elektra su Yin i Yang, kozmički sklad i efikasni borci protiv kriminala. Kriminala kojeg na ulicama New Yorka ne nedostaje. Lik Elektre ostavlja neodgovorena pitanja no priča o Daredevilu ide dalje, dolaze nove sezone koje će vjerojatno rasvijetliti nedoumice. Dame, junakinja i superjunakinja postaju i dio ljubavnog trokuta. Iako nema važnost kao Elektra i Karen Page vrijedi spomenuti i medicinsku sestru Claire Temple (Rosario Dawson).




Uz Elektru novi protagonist serije je Frank Castle poznatiji kao Punisher (uvjerljivi Jon Berhnal). Ako je Elektra brutalna onda Franka možemo nazvati strojem za ubijanje. Pobješnjeli osvetnik s metkom u glavi efikasan je i žestok u obračunu s neprijateljem. No, Frank napada odabranu ekipu, one koji su krivi za njegovu osobnu, tragediju. On kažnjava i sveti se. Ali ne običnim građanima, stanovnicima New Yorka. Meta su mu kriminalci. Punisherovim dolaskom serija dobija politički podtekst te protutežu glavnom junaku. Punisher i Daredevil postaju suparnici, ali nisu na suprotnim stranama. Ciljevi su zajednički, drugačije su metode. Kroz sukob Daredevila i Punishera detaljno se i precizno seciraju i propitkuju posljedice uzimanja pravde u svoje ruke. Punisherove aktivnosti motivirane su osvetom i unatoč leševima koje ostavlja iza sebe teško je Franka nazvati negativcem. Da, Punisher izaziva burne reakcije. Pozitivne ili negativne ? Ovisno o gledatelju. Čovjek je krenuo u osvetu ne polažući nadu u korumpirani sustav. Sustav koji je sukrivac za tragediju.
Daredevil je dobar tip. Elektra mu tepa "da vidi svjetlo u njemu". Da, Matt Murdock je na pravoj strani, ali i njegovo (super)junačenje izaziva reakcije i nuspojave. Daredevil je odlučio ne oduzimati živote već negativce isporučivati policiji. Sustav bi se trebao pobrinuti za njih. No, Daredevilove dobre namjere izazivaju i negativne posljedice. Uzimanje pravde u svoje ruke iritira policiju, dolazi do pojave imitatora koji također žele pravdu uzeti u svoje ruke. Spašeni građani mogu postati sredstvo ucjene kako bi se eliminiralo Daredevila.





Kroz likove Punishera i Daredevila, njihov odnos i poimanje, istjerivanje pravde tvorci serije seciraju kompleksnost osvetničkog, (super)junačkog pohoda te propitkuju zločin i kaznu, osvetu i iskupljenje. Pitanja je puno, jednostranih odgovora zapravo i nema. Pravo i pravda ponekad ne plešu u istom ritmu.
Punisherovo pojavljivanje serije daje dodatne scene akcije. Za razliku od Daredevila, Frank Castle koristi i vatreno oružje. Efikasan i nemilosrdan. Vojnik koji više nema ništa za izgubiti.
Posljednjih godina filmovi o superjunacima vladaju svjetskim kino dvoranama. "Daredevil" je dokaz da i televizija ima jake adute kada su u pitanju superjunaci. Priča o Mattu Murdocku i dalje je mračna, brutalna,nabijena akcijom i emocijama. S nestrpljenjem čekam(o) treću sezonu.








petak, 1. travnja 2016.

PETI VAL





REDATELJ: J.Blakeson
GLAVNE ULOGE: Chloe Grace-Moretz, Gabriela Lopez, Liev Schreiber, Maria Bello, Ron Livingston
TRAJANJE: 112 minuta
NAZIV ORIGINALA: The 5th Wave

"Zašto jednostavno ne završe s nama ?" - Cassie Sullivan

Cassie Sullivan (Chloe Grace- Moretz) živi normalan, tinejdžerski život. Znate ono, školski problemi i "problemi", zaljubljenost u dečka koji je, čini se, ne primjećuje itd, itd. Jednoga dana u vrijeme nogometnog treninga (europskog nogometa, ne američkog) život mlade Cassie i čitavog čovječanstva zauvijek se promijenio. Stigli su oni. Vanzemaljci. Zaustavili su svemirske brodove iznad nas i čekaju. Nekoliko dana nakon dolaska "Drugi" pokazuju svoje namjera. Elektromagnetskim udarom onesposobljavaju strojeve, nestaje struje. No to je tek prvi od pet valova kojim "Drugi" žele zagospodariti planetom....
Puno je konfuzije i nejasnoća oko prikazivanja "Petog vala", filmske ekranizacije istoimenog "young-adult" književnog predloška. Film je dugo vremena najavljivan u multiplexima najvećeg domaćeg kino prikazivača da bi uoči premijere najava i promidžbeni materijal netragom nestali. Film je na kraju prikazan samo u Cineplexxu (koji je nedavno zatvorio jedan od svojih kino centara). "Peti val" nije dugo živio u kino dvoranama, vrlo brzo je ostao bez termina prikazivanja. Slabe rezultate film je ostvario i na kino blagajnama u SADu (tek nešto više od dvadesetak milijuna dolara, budžet filma oko 40 milijuna). Dojam je da su ljubitelji filma, nakon "Igara gladi","Različite" i "Davatelja". umorni i zasićeni "young adult" SF projektima.




Početak točnije uvodnih dvadesetak minuta budi nadu da će redatelj J Blakeson odvesti film u suprotnom smjeru od dosadašnjih, recentnih tinejdžerskih SF iskustava. Način na koji Drugi žele ovladati planetom i riješiti se nas, Prvih stanovnika Zemlje zanimljiva je iz pozicije naše svakodnevice. Neki od valova simboliziraju ljudsku autodestruktivnost prema okolini i vlastitoj vrsti. U cijeloj toj destrukciji i stradanju nazire se dolazak mlade, u teškim okolnostima stvorene ratnice budućnosti u liku Cassie Sullivan. "Peti val" održava nadu u drugačiji projekt otprilike dvadesetak minuta. Kako film odmiče tako se i priča odnosno likovi slažu prema prepoznatljivom, već viđenom, scenariju. Cassie postaje sve manje odlučnija a sve više ranjivija i emotivnija, postavlja se mogućnost ljubavnog trokuta (moguće i četverokuta) i kako se bliži kraj filma postaje jasno da je "Peti val" tek uvod u eventualne nastavke. Mnoga pitanja ostaju neodgovorena, gledatelj tek može nagađati o odnosima među pojedinim likovima.... Najslabiji dio priče je transformacija Cassie od odlučne, hrabre za vođu stvorene mlade djevojke (Cassie na početku filma) u zavisnu "jednu od" preživjelih mlađih predstavnica ljudske vrste (takvo izgleda Cassiena sudbina u finalu filma).




"Peti val" sadrži detalje koji otkrivaju Blakesonove redateljske uzore. Dolazak "Drugih" te scene destrukcije i uništavanja kod aktiviranja valova podsjećaju na Rolanda Emmericha ("Dan poslije sutra", "Dan nezavisnosti", "2012"). Blakeson nije zaboravio ni starog majstora Johna Carpentera. Ljubitelji kultnog redatelja brzo će pronaći carpenterovske detalje filma. Posvetu je dobio i Tim Burton.....
Obzirom da je projekt trebao usmjeriti u očekivanom, već viđenom smjeru redatelj nije gubio vrijeme na potencijalno provokativan podtekst (militarizacija najmlađih članova društva). Provokativnost je izbjegnuta i kod ljubavno-romantičnih minuta filma. Mlađahni junaci bez problema i vidljivih trauma i emotivnih napora preživjeti će vanzemaljske napade, gubitak članova obitelji, prijatelja. Međutim, kada Cassie ugleda "mješanca" Evana i njegov torzo dok se kupa u rijeci ona posramljeno skreće pogled i skriva se iza drveta. Izljevi nježnosti ostati će tek na nevinim poljupcima koji izgledaju kao da gledamo tinejdžersku romantičnu komediju. Ne, ne očekuje se od "Petog vala" da bude ispunjen erotskim scenama, ali romantični trenuci filma izgledaju kao da je u tijeku maturska večera a ne rat za opstanak čovječanstva. Tinejdžeri "Petog vala" uspješno se nose s apokalipsom, ali kada su u pitanju osjećaji....Onda postaju, gle čuda, tinejdžeri...





Chloe Grace-Moretz zasigurno je jedna od najtalentiranijih mladih glumica Hollywooda. Glumica čija je karijera eksplodirala 2010 godine interpretacijom Hit-Girl u filmu "Kick- Ass" nanizala je (tek joj je 19 godina) pedesetak uloga u filmovima i tv serijama. Teško se oteti dojmu da ova glumica-tinejdžerica (pre)često bira projekte koji vrijede manje od njne glumačke vrijednosti. Uloge u filmovima "Carrie", "Ako ostanem" i "Peti val" vrijede manje od interpretacije glavne junakinje. Glumica je u navedenim filmovima odradila dobar posao, ali filmovi baš i nisu za dugo pamćenje. U redu, Grace- Moretz je mlada glumica i želi nastupiti u što više različitih projekata ali....
"Peti val" vjerojatno neće doživjeti nastavak. Razlog neuspjeh filma leži u činjenici da, većim dijelom, ne nudi ništa novo i originalno nego reciklira ideje iz recentnih, tematski sličnih projekata.

OCJENA: 5