petak, 25. ožujka 2016.

BATMAN V SUPERMAN: ZORA PRAVEDNIKA




REDATELJ: Zack Snyder
GLAVNE ULOGE: Ben Affleck, Gal Gadot, Henry Cavill, Jeremy Irons, Jesse Eisenberg, Diane Lane, Laurence Fishburne, Holly Hunter
TRAJANJE: 153 minuta
NAZIV ORIGINALA: Batman v Superman: Dawn of Justice


"Najveći gladijatorski okršaj u povijesti. Sin Kriptona protiv Šišmiša iz Gothama" - Lex Luthor


Ideja o filmu u kojem bi glavni protagonisti bili Superman i Batman pojavila se početkom stoljeća. "Warner" je dugo razmišljao, vagao da bi 2006 odlučio uskrsnuti samo Supermana. Procjena je bila da je Superman sigurnija opcija i manji financijski rizik. Slabi rezultati filma i kasniji uspjeh trilogije o Crnom vitezu Christophera Nolana ideju o Superman /Batman filmu stavili su ne u drugi, nego u treći plan. Nakon završetka Nolanove trilogije i redateljeve objave da se želi posvetiti novim, drugačijim redateljskim projektima, "Warner" ostaje bez municije. Osvetnici (pojedinačno i u zajedničkom filmu) su postali gospodari svjetskih kino blagajna i trebalo je odgovoriti na izazove tržišta. Prije tri godine pod redateljskom palicom Zacka Snydera uskrsnuo je Superman kao prvi film u budućim projektima koji se bave likovima iz DC svijeta. Tijekom najave za "Čovjeka od čelika" potvrđeno je da će idući film spojiti, kako to slikovito objašnjava Lex Luthor, Sina Kriptona i Šišmiša iz Gothama. Interes za projekt je bio ogroman, društvene mreže su eksplodirale nakon najave da je novi Batman Ben Affleck.  Negodovanje (djelomično izazvano i zbog slabašnog "Daredevila) je u danima nakon objave preraslo u historično ismijavanje i omalovažavanje Afflecka. Nakon pogledanog filma (pisac ovih redaka također nije bio oduševljen izborom) može se reći da je Ben Affleck odnosno njegova interpretacija Batmana jedna od rijetkih svijetlih točaka filma...




Početak filma obećava; gledamo obračun Supermana i Zoda iz pozicije Brucea Waynea. U kaosu koji je zahvatio Metropolis uništena je zgrada Brucea Waynea u kojoj su poginuli gazdini suradnici i prijatelji. Razlog za dodatni bijes ionako gnjevnog Batmana.
Žrtve koje izaziva destrukcija superjunaka malo fimova spominje. Snyder je otvorio temu, ali samo površno preletio preko potencijalno zanimljivih motiva koji mogu superjunake oslikati kontroverznim bojama. Zapravo, "BVS: Zora pravednik" potvrđuje ono što je karakteristično za većinu Snyderovih filmova. Vizualna raskoš (izgled filma Snyder naglašava odnosno uljepšava kamerom iz ptičje perspektive te kišom, prašinom, maglom ....) i dobro izvedene akcijske scene pronaći ćemo u gotovo svakom redateljevom filmu. Međutim, kada treba ispričati priču, razviti odnose i karakterizaciju likova onda dolazi do problema. Film sadrži previše likova ponajprije kako bi se gledatelj upoznao sa protagonistima koji će imati važniju ulogu u projektima koji dolaze. Rezultat je površna karakterizacija, slabašno povezivanje likova (posebno se to odnosi na Batmana i Supermana odnosno njihovu interakciju) i davanje gotovo jednake pažnje, za priču filma, nebitnim i nevažnim likovima (Perry White) i onima koji bude gledateljevu pažnju i znatiželju (Wonder Woman). Radnja filma rastrgana je podzapletima koji cjelinu čine neujednačenom i, većim dijelom, nezanimljivom.




Marketing odnosno reklamna kampanja napravila je dobar posao u skrivanju nedostataka filma. Naslov i čitava medijska prašina koja se podigla oko filma sugerira gledatelju sukob Batmana i Supermana. Da, on postoji. ali film nije samo Batman protiv Supermana. To je i Batman protiv kriminalaca, Superman protiv terorista, Lex Luthor protiv Batmana i Supermana... Onda Doomsday protiv cijelog svijeta... Zatim Batman, Superman i Wonder Woman protiv Doomsdaya. Uz sve navedeno tu je i borba glavnih protagonista s vlastitim demonima (zar je stvarno, nakon svih filmova o Batmanu ponovo trebalo gubiti vrijeme na djetinjstvo Brucea Waynea i gubitak roditelja).  Da, prilično se teško snaći u kaosu koji je kreirao Zack Snyder i scenaristi filma.
Traileri filma zapravo sadrže veliki broj bitnih detalja za film i vješto su istaknuli intrigantne situacije koje su rezultat vizija i(li) snova likova filma (trenutak kada Superman otkriva Batmanov identitet).
Najave dovode gledatelja u kino. Što će ljubitelj filma tamo vidjeti i doživjeti izgleda kao da nije Snyderova (pre)velika briga.





Podtekst filma nudi nekoliko zanimljivih detalja. Prijetnja terorizma, ljudska težnja i potreba da slijedi odnosno traži vođe.... Neke su od tema koje vrište da ih se elaborira u kontekstu i svijetu superjunaka. Snyder se ne zamara navednim detaljima (vratite nam Nolana !!!) nego odrađuje patriotsku dužnost. I dok se topovski plotuni uz vijorenje američke zastave mogu podnijeti teško je probavljiva odluka o ruskim teroristima i hrabrim agentima CIAe koji se pojavljuju u ovoj superjunačkoj priči.
Affleckov Batman je bijesan, mračan, brutalniji nego ikada. Potpuna suprotnost od aristokratsko-samodopadnog Cavillovog Supermana. Batman luduje i sukobljava se sa Supermanom zbog žrtava koje su nastale tijekom sukoba Zoda i Sina Kriptona dok u isto vrijeme stavlja potpis na kriminalce s kojima se sukobljava. Oznaku koja znači smrt. U finalu filma Batman je vjerojatno nekoliko suparnika poslao u vječna lovišta. Još jedna nelogičnost Snyderovog filma.




Ben Affleck i Gal Gadot odnosno Batman i Wonder Woman (premalo se pojavljuje u filmu) svjetle su točke Snyderovog nereda. Na suprotnoj, tamnoj glumačkoj strani je Jesse Eisenberg u ulozi Lexa Luthora. Eiseneberg je iritantan u glumatanju i pokušaju da opravda izbor za ulogu glavnog negativca. Istina, nije samo do glumca; lik Luthora loše je napisan. Motivi za njegove postpuke potpuno su nejasni. On nije nikakav zločinački mastermind nego naporno derište. I takav Luthor bi trebao ostaviti dojam uvjerljivosti kada manipulira Batmanom i Supermanom. No way, Zack.
Završni obračun podiže adrenalin gledatelja, ali finale filma (priprema za filmove koji slijede) traje predugo.
Što reći na kraju? Veliki je broj ljubitelja filma (i stripova naravno) koji su imali velika očekivanja od filmskog susreta Batmana i Supermana. Kako zbog samih junaka tako i budućih filmova temeljenih na likovima iz DC svijeta. Nažalost očekivanja nisu ispunjena. "BVS: Zora pravednika" dugačak je i kaotičan uvod u seriju filmova o superjunacima "Lige pravde". Ako je suditi prema Snyderovom filmu razloga za (pre)veliki optimizam baš i nema.


OCJENA: 5




ponedjeljak, 21. ožujka 2016.

PAD LONDONA




REDATELJ: Babak Najafi
GLAVNE ULOGE: Gerard Butler, Aaron Eckhart, Morgan Freeman, Alon Aboutboul
TRAJANJE: 109 minuta
ORIGINALNI NAZIV: Pad Londona


"Svi smo mi čudovišta, predsjedniče"


Godine 2013 dva su, sadržajem i idejom, akcijska filmska projekta krenula u kino distribuciju. "Pad Olimpa" i "Misija: Bijela kuća" inspiraciju su pronašli u serijalu "Umri muški" i Johnu McClaneu. Glavni junak, sam protiv horde terorista rješava problem. Dok je McClane teroriste eliminirao u poslovnoj zgradi, aerodromu i ulicama New Yorka, Cale (Channing Tatum) i Mike Benning (Gerard Butler) svoje su slučajne misije odrađivali u Bijeloj kući. U oba filma cilj terorista bio centar američke moći. Američki predsjednik. Slična tema i inspiracija, ali različiti rezultati; "Misija:Bijela kuća" (redatelj Roland Emmerich tvorac hitova "Dan nezavisnosti" i "Patriot") ugušila se u propagando-patriotskom pretjerivanju. Kritika i publika podjednako su ocijenili projekt (tek nešto više od 200 milijuna zarade u svjetskoj distribuciji premalo je da bi se financijski pokrio projekt vrijedan oko 150 milijuna) te je sudbina policajca Calea bila zapečaćena. "Pad Olimpa" bolje je prošao kod publike, redatelj Antoine Fuqua ("Dan obuke") znatno više pažnje poklonio je akciji nego političkom podtekstu priče. To je bilo dovoljno da se realizira nastavak koji se nalazi na programu domaćih kino dvorana...




Nakon što je obranio Olimp, Mike Banning postao je najvažniji čovjek predsjednikova osiguranja. Iako je predsjednikov čovjek od povjerenja Banning razmišlja o napuštanju posla. Sretno je oženjen, čeka prinovu i želi pobjeći od opasnog posla. U trenutku pisanja ostavke Banning je pozvan na zadatak koji ne može odbiti. Britanski premijer je preminuo i predsjednik Asher (Aaron Eckhart) planira odlazak na sahranu. Organizaciju teškog i zahtjevnog zadatke preuzima Banner. No ubrzo nakon dolaska u London počinje najveća teroristička akcija u povijesti....
"Pad Londona" je, u odnosu na prvi film,  doživio određene kadrovske promjene. Antoine Fuqua zahvalio se na ponudi za snimanje nastavka te je angažiran Babak Najafi filmaš rođen u Teheranu. Najafi je potpisao režiju za "Snabba Cash II" i nekoliko epizoda televizijske serije "Banshee". Sve bitnije glumačke figure prvog filma pristale su snimiti nastavak, budžet filma je otprilike isti kao i kod "Pada Olimpa". Međutim, u odnosu na prethodni film "Pad Londona" bitno je slabiji projekt.





Pregledavajući prve recenzije nakon američke premijere filma posebno je zanimljiv bio osvrt Christy Lemire. Američka kritičarka je "Pad Londona" nazvala "Donaldom Trumpom u filmskoj formi". Da li je i koliko Christy pretjerala u ocjeni filma ostavljam svakom gledatelju/čitatelju da prosudi no teško se oteti dojmu da je film zajahao na valu recentnih političko-vojnih događanja te cijelu priču nastoji prikazati jednostrano. Na jednoj strani su oni Muslimani, teroristi koji žele uništiti zapadni način života, na drugoj vođe zapadnog svijeta. Crno-bijelo, nema sivog. Okidač radnje je brutalan američki napad na sjedište međunarodnog trgovca oružjem Aamira Barkawija (Alon Aboutboul). Nakon napada Barkawi odluči napasti Zapadni svijet (film ne prikazuje pripreme niti uvod u napad). Za razliku od Fuque koji je u "Padu Olimpa" domoljubno guslanje sveo na podnošljivu, najmanju moguću mjeru (negativci su bili sjevernokorejski teroristi, redatelj se u filmu ogradio da nije riječ o ljudima koje je angažirao režim Velikog vođe), Najafijev film sadrži uistinu iritantne dijelove o "superiornosti njihovog načina života" i "pobjedi nad terorizmom". U uvodu filma gledamo terorističke napade u Filipinima (država koja nije slučajno odabrana), čitav svijet drhti pred terorom. "Pad Londona" nema niti jednog Muslimana koji je pozitivan ili barem kontroverzan lik. Svi su u ratu, ekstremisti, teroristi. "Pad Londona" ide korak dalje; film prikazuje teroriste koji su spremni organizirati akciju koja ima elemente državnog udara (još malo podgrijavanja straha, u redu opasnost od terorizma je veliki problem današnje civilizacije ali....) . Teroristi efikasno eliminiraju vodeće ljude Njemačke, Italije, Japana, Francuske... Jedini koji se uspijeva izvući je ON. Predsjednik SADa i njegov vjerni tjelohranitelj. Samo oni mogu stati na kraj terorizmu i očuvati vrijednosti "demokracije" i "zapadnih" vrijednosti. Površni, jednostrani i jeftini pokušaji da se pridobiju gledatelji odnosno zaradi dolar više na kino blagajnama.




Ako se odmaknemo od podteksta filma i pokušamo se koncentrirati na akciju stvari izgledaju malo bolje. Samo  malo bolje. Redatelj se trudi impresionirati gledatelja uništavanjem najpoznatijih znamenitosti Londona. Nekoliko eksplozivnih trenutaka izgledaju impresivno, ali više je onih koje pate od lošeg CGIja. Dojam je da "Pad Londona" postaje žrtva redateljeve destruktivne megalomanije.
Kada se akcija premjesti u zatvoreni prostor svjedoci smo žestokog obračuna Benneta s teroristima. Agent koji spašava situaciju voli hladno oružje i psihopatski detaljno eliminira protivnike. Akcijske scene pate od nelogičnosti, detalja koji zahtjevnijeg gledatelja mogu iznervirati.
"Pad Londona" okupio je jaku glumačku ekipu. Gerard Butler nakon nastupa u "Bogovima Egipta" ponovo bilježi nastup u promašenom projektu, Aaron Eckhart uzvišen kao predsjednik. Morgan Freeman pojavom i glasom uvjerava gledatelja da će sve biti u redu. Nema zemlje za teroriste.
"Pad Londona" proračunat je, površan i često iritantan projekt. Iako finale filma ostavlja prostora za nastavak dojam da je zadatak u Londonnu završni pad agenta Banninga. Na zadovoljstvo velikog broja ljubitelja filma.


OCJENA: 4


subota, 19. ožujka 2016.

ZOOTROPOLA




REDATELJI: Byron Howard, Rich Moore, Jared Bush
GLASOVI: Martina Čvek, Filip Riđički, Maja Posavec, Ranko Zidarić, Enes Vejzović, Vanda Winter, Maja Posavec, Nikša Butijer
TRAJANJE: 109 minuta
NAZIV ORIGINALA: Zootopia

"Kada učiš o drugima i ti postaješ bolji" - Iva Hoplić

Iva Hoplić (u originalu Judy Hopps) malena je zečica. Živi s obitelji, predodređena da nastavi obiteljski posao. Proizvodnja i prodaja povrća. Ponajviše mrkve. No, Iva ima drugačije planove. Ivin san je postati policajka. Niti jedan predstavnik njene vrste nije uspio završiti obuku i izgleda da Iva nema šanse. Međutim, upornost, snalažljivost i pametno korištenje vlastitih sposobnosti Ivi donose diplomu. Uspjela je. Postala je policajka. Posao pronalazi u Zootropoli, gradu u kojem snovi postaju stvarnosti. Životinje žive u mirnom, civiliziranom društvu. Nekadašnji grabežljivci danas su susjedi s dojučerašnjim žrtvama. Iva se javlja u policijsku postaju i dobija (ponajviše zbog zečjeg porijekla) zadatak naplaćivati karte za parking. Dok kolege rješavaju slučajeve poput otmica i krađa Iva naplaćuje kazne. Na dužnosti Iva upoznaju Nikolu Divljana (engleski Nick Wilde) sitnog muljatora. Iako je Nikola isprva nepovjerljiv prema policajki (ne samo nepovjerljiv već ju i ismijava) Iva ga uspijeva "nagovoriti" da joj pomogne oko rješavanja slučaja koji je zabrinuo stanovnike Zootropole....





Animirane čarolije isporučene iz kompanije "Disney" redovito postižu sjajne rezultate na kino blagajnama. Ništa novo, ništa neočekivano. Nakon petnaestak dana prikazivanja "Zootropola" (nejasno je zašto je domaći distributer promijenio originalnu Zootopiju u Zootropolu) je u svjetskim kinima zaradila nešto manje od 500 milijuna dolara i uz "Deadpool" je najgledaniji film godine. "Zootropola" je ostvarila senzacionalno otvaranje (najbolje u povijesti) i izgledno je da će film i na kraju godine biti visoko na listama najgledanijih. Zarada odnosno gledanost u potpunosti odgovara vrijednosti projekta. Napisati da je "Zootropola" "namijenjena svim generacijama" prilično je banalno i uobičajno posebno kada je riječ o Disneyevim projektima. Ali doista je teško pronaći drugačiji i prikladniji opis "Zootropole". Najbolje o tome govore komentari, smijeh i empatija prema likovima koja se osjetila u kino dvorani tijekom projekcije filma. Da, mala i velika djeca jednako su uživala u "Zootropoli".




"Zootropola" je slojevit i sadržajan crtić. Doista je nevjerojatno koliko dobro radnja, priča filma funkcionira na svim razinama. Uvodne minute filma pripovijedaju o ispunjavanju snova, kako slijediti životni cilj u trenucima kada on izgleda nedostižan. Redatelji odnosno scenaristi filma stavljaju glavnu junakinju pred iskušenja kakva susrećemo i u svakodnevnom životu. Uspjeh (ne sredstvo kojima nastojimo impresionirati druge nego kao ostvarenje vlastitoga životnog cilja i ispunjenje snova) često znači i borbu (u slučaju Ive i pobjedu) nad predrasudama okoline. Pojedinac je često regrutiran i usmjeren da obavlja posao i ispuni život onako kako se očekuje obzirom na njegovo porijeklo, obiteljsko naslijeđe, materijalni status.... Snovi često ostaju negdje daleko, neispunjeni. Iva, unatoč svim preprekama. kreće stihovima Olivera i "svoju zvizdu slidi". Redatelji šalju poruku da treba slijediti snove, barem pokušati. Ako se i ne uspije ostat će saznanje da se pokušalo. Uspjeh ne ovisi o mišićima i snazi. Ponekad je potrebno i veliko srce. Iva je tome dokaz.





Ubrzo nakon početka rada u policiji Iva upoznaje lisca Nikolu (Nikola nevjerojatno podsjeća na Crasha Bandicoota glavnog junaka istoimene video igrice). Tada priča filma dobija novu, dodatnu dimenziju. Tijekom istrage neobičnih, slučajnih partnera redatelji progovaraju o toleranciji, potrebi za prihvaćanjem drugačijeg, razbijanju stereotipa,izbjegavanju generaliziranja, pravima manjina, ravnopravnosti spolova... Stvarima koje su današnjem društvu (našem, ljudskom) potrebne kao voda u pustinji. Iva i Nikola traumatizirani su događajima iz djetinjstva. Kreatori "Zootropole" mudro detektiraju kako iskustva iz djetinjstva utječu na osobnost i percepiju svijeta. Iva i Nikola razbijaju strah i liječe traume iz najmlađe dobi na jednostavan i efikasan način. Upoznajući jedno drugoga. Grabežljivac nije uvijek krvoločan a niti je ovca uvijek dobra i naivna. Koliko je "Zootropola" uvjerljiva i lako shvatljiva svim uzrastima svjedoči i rečenica koju je maleni filmofil uputio ocu nakon završetka filma. Na izlazu iz dvorane dječak je mudro zaključio: "Tata, ja sam mislio da su sve lisice zločeste."




Ako se iz dosadašnjeg sadržaja čini da je "Zootropola" (pre)ozbiljan projekt nema brige; crtić je urnebesno duhovit. Cijelim trajanjem filma gledamo duhovite situacije koje kreiraju nevjerojatno zabavni i maštovito kreirani protagonisti. Galerija likova je nezaboravna. U Zootropoli možemo pronaći gradonačelnika koji je kao tajnicu zaposlio ovcu kako bi dobio glasove ovčje manjine, najmanjeg mafijaškog bossa u povijesti filma (uspjela posveta "Kumu"), nudiste, žestoke policijske službenike... Favoriti pisca ovih redaka su ljenjivci kao simboli spore, ali zarazno simpatične birokracije. Izgleda da problemi sa efikasnošću činovnika ne muče samo stanovnike naših prostora.
Animacija je briljantna. "Zootropola", mjesto radnje prikazana je sa ogromnom količinom maštovitosti i kreativnosti.
Glumačka ekipa filma koja je radila na sinkronizaciji "Zootropole" obavila je sjajan posao Glasovi potpuno odgovaraju likovima, njihovim osobinama i duševnim stanjima.
Posljednjih se dana "Zootropola" analizira kao projekt koji promovira političke ideje, širi propagandu. Nepotrebno je "Zootropolu" kontaminirati političkim, ideološkim raspravama. Riječ o pametnom, šarmantnom, duhovitom i vizualnom prekrasnom crtiću zbog kojeg se gledatelj nakon izlaska iz kino dvorane osjeća bolje, optimističnije. A to, mora se priznati, nije čest slučaj.

OCJENA: 9










ponedjeljak, 14. ožujka 2016.

PUT POBJEDNIKA




REDATELJ: Peter Landesman
GLAVNE ULOGE: Will Smith, Alec Baldwin, Gugu Mbatha-Raw, David Morse, Albert Brooks
TRAJANJE: 123 minute
NAZIV ORIGINALA: Concussion

"U nevolji ste doktore Omalu.... Ali ste u pravu." - Julian Bailes

Dr. Bennet Omalu je patolog. Nigerijac rodom, živi i radi u SADu. Omalu želi zauvijek ostati u novoj domovini, ostvariti svoj san. Zbog neobičnog, nekonvencionalnog pristupa poslu ovaj šaptač preminulima nije omiljen među kolegama. Razlog antagonizmu zapravo zavisti je Omaluova predanost poslu, radišnost. Jednoga dana na obdukcijski stol doktoru dolazi Mark Webster. Webster je bivši igrač američkog nogometa, član kuće slavnih. Posljednjih godina života Webster je proveo na ulici, rastrgan privatnim problemima. Bolestan i siromašan. Rezultati Omalove detaljne obdukcije pokazat će da je uzrok Websterove smrti nova, neistražena bolest mozga....




Velika se medijska prašina podigla nakon objave nominacija za ovogodišnje nagrade Oscar. Obzirom da među nominiranima nije bilo Crnaca (iliti Afroamerikanaca) nekoliko filmskih djelatnika podiglo je glas i optužilo je Akademiju za zanemarivanje (čitaj rasizam) crnih filmaša kod odabira. Najglasniji u toj priči bili su redatelj Spike Lee i Jada Pinkett-Smith. Nikakvo iznenađenje za Leeja. On je posljednjih godina poznatiji kao košarkaški navijač i borac protiv rasizma koji rasizam vidi i tamo gdje ga nema. Redateljsku karijeru, barem što se tiče igranih filmova, Lee je nažalost zapostavio (u filmografiji ima zapažene naslove poput "Učini pravu stvar", "25 sat" i "Malcolm X"). I dok se od Leeja očekivalo da digne glas zbog bijelog Oscara burna reakcija gospođe Jade Pinkett-Smith isprva je bilo iznenađenje. Međutim, kada se počelo razgovarati o filmovima i glumcima koji su oštećeni zbog nenominiranja onda Jadain protest i nije toliko neočekivan. Kao oštećeni spominjani su biografska drama "Straight Outta Compton" (u redu, film je trebao dobiti pokoju nominaciju), Samuel L. Jackson za ulogu u "Mrskoj osmorci" (Jackson je vrlo dobar, ali kategorija sporednog glumca ove godine je bila izuzetno jaka... Ajde ok, ,mogao je i on biti nominiran ) te, gle čuda, Will Smith za ulogu doktora Omalua u filmu "Concussion". E tu već protestima nema mjesta. Smithova interpretacija spada u najbolje u glumčevoj karijeri, ali teško da može stati u istu rečenicu s većino nominiranih. Zapravo Smithova uloga je kao i kompletan projekt "Concussion"; lovac na nagrade i emocije gledatelja koji je ostao u raskoraku između velikih ambicija i skromne realizacije.




"Concussion" je film koji je u proturječju sa samim sobom. Bennet Omalu pod svaku cijenu želi postati Amerikanac, radom doprinijeti zajednici i ostvariti Američki san. Ništa neobično, glavni protagonist ima životne ciljeve, motivaciju i želi uspjeti (vjerojatno u Nigeriji nije imao uvjeta za bolji život). Međutim, redatelj nam napadno i u dijelovima patetično sugerira kako je američki način života, uspjeh u SADu najuzvišenije dostignuće koje pojedinac može ostvariti. Znamo svi da se san o Americi često pretvara u noćnu moru. Upravo to dokazuje i Bennet Omalu. Američki san Webstera i mnogih igrača američkog nogometa završava teškim psihofizičkim posljedicama koje izazivaju najgore. Smrt. Istovremeno gledamo lice i naličje američkog sna. Redatelj otvoreno i često previše patetično navija za Omalu i uspjeh, američki način života. Ništa čudno da svakom novom minutom filma redatelj ne uvjerava gledatelja da stvari i nisu tako sjajne i blistave.... San i noćna mora u istom filmu.




Privatni život doktora Omalua zauzeo je, mišljenje je pisca ovih redaka, previše minuta filma. Zapravo do dolaska lijepe Preme Mutiso Omalu i nije imao privatan život. Prema je također stigla u SAD u potrazi za poslom. Obzirom kako je prikazana u filmu Prema je bila snažana i snalažljiva žena. Od trenutka kada ulazi u doktorov život ona je ta koja izgleda sigurnije i mudrije. Očekivano bi bilo (barem u početku, dok se Prema ne navikne na život u novom okruženju) da doktor ima inicijativu. No to se, ako je suditi prema fimu, nije dogodilo. Redatelj je dramaturški posebno naglasio obiteljsku tragediju Omaluovih (koja srećom nije ostavila posljedice po budućnost njihova odnosa). Landesman pomalo sugerira da je to nje došlo zbog stresne situacije u kojoj se našla obitelj Omalu. Dijelovi filma koji "kupuju" naklonost i empatiju gledatelja.



"Concussion" znatno bolje funkcionira u trenucima kada prikazuje doktorovo otkriće nove bolesti i posljedice koje donosi otkriće CTEa. Sportski klubovi (američki nogomet) koji funkcioniraju kao velike korporacije postali su naša realnost. Sve je manje emocija, sport je postao ogroman biznis natopljen korupcijom (recentne primjere možemo pronaći i u vrhu svjetske nogometne organizacije). Zdravlje igrača? Nebitno, nevažno. Oni su izvrsno plaćeni, velike su zvijezde. ali postaju sredstvo zarade. Za posljedice i zdravlje nitko ne pita (ako netko i postavlja pitanja unutar organizacije stvari se brzo i efikasno zataškavaju). Sve do pojave doktora Omalua....
Obzirom na šokatna otkrića (30 % igrača američkog nogometa trpi posljedice nakon završetka karijere, oštećenja počinju već u djetinjstvu) "Concussion" nije pretjerano provokativan i napet film. Liga i dalje postoji, igrači vjerojatno i danas trpe posljedice. Dolari su smirili nezadovoljne. Show must go on. Američki nogomet je ogroman biznis i jasno je da se neće ugasiti....Međutim čini se da  i redatelj filma ne mari previše za doktorovo otkriće.
Provokativna, potresna istinita priča o posljedicama koje na igrače ostavlja američki nogomet potpuno je izgubila oštricu ponajviše zaslugom redatelja Petera Landesmana. Riječ je o tek prosječnom filmu koji nakon gledanja ostavlja dojam da je mogao ponuditi više.

OCJENA: 6






četvrtak, 10. ožujka 2016.

ISTINA




REDATELJ: James Vanderbilt
GLAVNE ULOGE: Cate Blanchett, Robert Redford, Bruce Grenwood, Topher Grace, Stacy Keach, Dennis Quaid
TRAJANJE: 125 minuta
NAZIV ORIGINALA: Truth

"Postavljanje pitanja velika je stvar" - Dan Rather

Godina je 2004. Burne četiri godine mandata Georgea W. Busha polako prolaze i kreće nova predizborna kampanja. Nakon što je prvi mandat osvojio u najneizvjesnijim predsjedničkim izborima u povijesti SADa (razlika je bila tek nekoliko stotina glasova, protivnik je bio Al Gore) Bush ponovo ne stoji najbolje. Demokratski protukandidat John Kerry sve je bliže Bushu. Tijekom kampanje Mary Mapes (Cate Blanchett), producentica televizijske emisije nastavlja istragu o nepravilnostima tijekom Busheve vojne prošlosti. Okuplja novinarsku istraživačku ekipu i dolazi do, za Busha, neugodnih saznanja. Istraga je gotova, rezultati su javno objavljeni, ali tada počinju problemi za Mary i ekipu...
Debitantski redateljski rad Jamesa Vanderbilta (napisao scenarij za Fincherova "Zodijaka", Vanderbilt je i scenarist filma prema knjizi Mary Mapes) tematski je blizak "Spotlightu". Ponovo je u fokusu istraživačko novinarstvo, za razliku od Spotlighta riječ je o televiziji. Slučaj koji je istraživala Mary Mapes istraživali su i novinar "Boston Globea" Mike Rezendes i Sacha Pfeiffer (u "Spotlightu" ih glume Mark Ruffalo i Rachel MacAdams). No Mary Mapes je otišla najdalje, uspjela je sumnjivu vojnu prošlost Georgea W. Busha dovesti do najgledanijih televizijskih termina....




Prva trećina filma, nešto više od pola sata, zanimljiva je. ali više-manje rutinska novinarska priča. Pratimo istragu novinarskog tima, u igri su veliki ulozi. Predmet istrage je predsjednik SADa a predizborna kampanja se zahuktava. U trenutku kada je priča objavljena, istraga izgleda završena i postavlja se pitanje što Vanderbilt može ponuditi u ostatku filma. Tada "Truth" kreće u neočekivanom smjeru, bavi se pitanjima koja nemamo često prilike gledati u novinarskim filmovima. U trenutku lovci (novinarska ekipa) pretvaraju se u lovinu. Za razliku od većine filmova koji se bave novinarskom temetikom "Truth", između ostaloga, naglašava potrebu vjerodostojnosti novinara odnosno priče te istinitost informacija. Važan detalj koji je uvijek, a posebno danas u vrijeme kada se vijesti ne događaju nego se stvaraju bez ikakve odgovornosti. Naravno, u slučaju koji obrađuje Mary Mapes i njena ekipa vjerodostojnost izvora i autentičnost informacija dobija novu dimenziju. Predmet istrage je najmoćniji čovjek na svijetu, istražuju se detalji koji ga mogu koštati političke karijere. Tada na scenu kreću mehanizmi koji nastoje diskreditirati novinare i priču (treba napomenuti da novinari daju materijala da se ospori njihov rad). Stvari se mijenjaju i novinari više ne istražuju priču nego oni postaju priča. Glavna tema zbog koje je istraga pokrenuta pada u drugi plan, pritisci postaju neizdrživi i dolaze teški trenuci za gospođu Mapes i njene kolege....




"Truth" razotkriva ono što je dobro poznato. Internet je promijenio istraživačko novinarstvo, ono je danas u velikoj krizi, pritisci politike i(li) korporacija odnosno oglašivača postali su veliki. Takvo stanje stvari nije od jučer; novinarski bard Dan Rather u filmu zaključuje kako su on i emisija "60 minuta" dobili udarne termine kada su postali profitabilni, ekonomski isplativi. Međutim, u trenutku kada se stvari počinju komplicirati šefovi informativne korporacije (CBS) brzo i efikasno bježe o bilo kakve odgovornosti i ostavljaju novinare da se sami bore. Nema sentimentalnosti, nema podrške zbog minulog rada. Svaka priča je dobra dok donosi profit i gledanost. U suprotnom postaje opasnost.
Ako bismo tražili nedostatke filma oni bi se odnosili na priču o Bushu. Gledatelj saznaje sudbinu novinara ali ne otkriva kako je priča o Bushevoj vojnoj prošlosti završila. Posebno ako uzmemo u obzira da slučaj opisan u filmu spominje i Michael Moore. "Truth" sadrži i nekoliko slatkastih, patetičnih trenutaka u kojima se nastoji izazvati reakcija, suosjećanje gledatelja. Potpuno nepotrebno; film je ionako opisao koliko je slučaj imao utjecaja na privatne živote novinara. Posebno na glavnu protagonisticu filma.




Nedostatke filma, spomenute i oni koji nisu navedeni u tekstu, "brišu" izvrsne glumačke izvedbe. Robert Redford i Cate Blanchett nisu su se prvi puta okušali u istinitim filmskim pričama o novinarima. Cate Blanchett je vrlo dobra u priči o Veronici Guerin iz 2003 godine dok je Redford u suradnji s Dustinom Hoffmanom natjerao Nixona na ostavku u filmu "Svi predsjednikovi ljudi". Redford se okušao i u televizijskom novinarstvu. Film je "Up Close and Personal", partnerica Michelle Pfeiffer. Vjerojatno i ovdje leže razlozi zbog kojih je redatelj da upravo oni budu glavni protagonisti u priči o Mary Mapes i Danu Ratheru.
Interakcija između Cate i Roberta intenzivna je i uvjerljiva cijelim trajanjem filma. Glumci su izvrsno iznijeli kompleksnost poslovno-privatnog odnosa producentice i voditelja. Snažan odnos koji proizlazi iz privatnog života glavnih protagonista.
Uloga Dana Rathera stvorena je za Roberta Redforda. Iskusni glumački velikan savršen je izbor za ulogu novinarskog barda. Redford je svjetska filmska institucija i to potvrđuje u godini kada će proslaviti osamdeseti rođendan.
Cate Blanchett živi možda i najbolje glumačke godine u karijeri. Unazad nekoliko godina Cate je isporučila nekoliko sjajnih uloga (Jasmine French, Carol....) i Mary Mapes je nastavak niza. Snaga Cateine glumačke izvedbe posebno dolazi do izražaja u trenucima kada je Mapes prisiljena braniti osobni dignitet i posao. Da, Cate Blanchett je Meryl Streep naših dana.
"Truth" je priča o novinarstvu, politici i potrazi za istinom. Ako i niste raspoloženi za film se bavi američkim političko-korporativnim igrama razmislite još jednom. Glavne uloge tumače Cate Blanchett i Robert Redford.

OCJENA: 8




subota, 5. ožujka 2016.

BOGOVI EGIPTA




REDATELJ: Alex Proyas
GLAVNE ULOGE: Brenton Twaites, Nikolaj Coster-Waldau, Gerard Butler, Courtney Eaton, Geoffrey Rush
TRAJANJE: 127 minuta
NAZIV ORIGINALA: Gods of Egypt

"Smrt nije kraj" - Zaya

Posljednjih su godina najave, traileri iliti književno rečeno foršpani postali izuzetno važno sredstvo u privlačenju publike u kino dvorane. U redu, traileri su oduvijek dizali tenzije i podgrijavali atmosferu uoči premijere filma, ali posljednjih godina svjedoci smo da se najave detaljnio analiziraju čak i recenziraju. Blockbusteri, filmovi u koje je se ulaže ogroman novac imaju nekoliko najava, pojavljuju se u udarnim televizijskim, radijskim terminima te najčitanijim internetskim portalima. Agresivan način reklame putem trailera nije uvijek uspješan. Često najave otkriju previše o filmu, saznajemo najvažnije detalje što naravno smanjuje doživljaj gledanja. Postoje i drugačiji primjeri poput trailera za "Ratove zvijezda: Sila se budi" gdje je cijela reklamna kampanja uključujući i trailere odrađena vrlo racionalno i efektno te u niti jednom trenutku nije umanjila užitak gledanja filma. Upravo prije prvog gledanja novih Ratova zvijezda prvi puta sam vidio trailer za "Bogove Egipta". Izgled trailera je nagovještavao teške trenutke za ljubitelje filma, ali čak niti najava nije dovoljno dobra priprema za ono što film nudi.




Film redatelja Alexa Proyasa ("Grad tame", "Vrana"....) vodi nas na početak. Svega. Nekada davno bogovi su živjeli zajedno s nižim bićima (ljudima). Od pripadnika naše vrste razlikovali su se po visini, pretvaranju u razna čudovišta i činjenici da im u žilama ne teče krv nego zlato (?!). Egipat su podijelili bogovi Oziris (Bryan Brown) i Set (Gerard Butler). Oziris je prošao bolje; on je vladar plodnih polja uz rijeku Nil dok je Set gospodar pustinje. Živjeli su Oziris i Set u miru 1000 godina sve do trenutka kada na prijestolje treba sjesti Horus (Nikolaj Coster-Waldau). Set prekida krunidbu, ubija Ozirisa i brutalno se obračunava s Horusom. Preuzima vlast, ali njegovu vladavinu ozbiljno će uzdrmati običan čovjek. Smrtnik.....




Ekipa koja je stvorila odnosno financirala "Bogove Egipta" pokušala je ponoviti forumulu filma "Sudar Titana" iz 2011 godine. Uložiti ogoman novac, privući poznata glumačka lica, obraditi motive iz mitologije (u slučaju "Sudara Titana" riječ je o grčkoj mitologiji) i na taj način ostvariti uspjeh na svjetskim kino blagajnama. "Sudar Titana" uspio je zaraditi nešto manje od 500 milijuna dolara u svjetskoj distribuciji (budžet oko 120 milijuna). "Bogovi Egipta" su u prvih desetak dana prikazivanja zaradili tek nešto više od 40 milijuna dolara na svjetskim kino blagajnama (budžet oko 150 milijuna). Iako zarada na kino blagajnama nije (pre)često mjerilo vrijednosti filma, komercijalni "uspjeh" "Bogova Egipta" potpuno odgovara viđenom. Promašaj na svim razinama.
Nakon uvodnih 15 minuta film Alexa Proyasa pretvara su u skupu, praznu kombinacije video igrice i bezdušno agresivne uporabe CGIja. Dva lika, smrtnik i Bog, prolaze razna iskušenja i prepreke da bi došli do završnog obračuna ( velikog Bossa, ovdje je to Set). Redatelj tijekom jurnjave priču odvodi u još nekoliko dramaturških pravaca, ali oni su tu tek da popune praznine i ostvare predviđeno trajanje filma. Nestaju u bespućima loše skrojenih specijalnih čudesa.





Film sam pogledao u 3D. Loša odluka. Obzirom na vrištanje lošeg CGIja i jarke, kričave boje korisnije bi gledateljima bilo podijeliti sunčane naočale. Dizajn, izgled filma nije jedino što iritira. U filmu imamo poludjelog vladara koji ljubavne probleme rješava uništavajući gradove, saznajemo kako su izgledali arhivi i birokracija u Egiptu a dokazana glumačka veličina poput Geoffreya Rusha osuđena je na loše imitiranje Iana McKellena odnosno Gandalfa. "Bogovi Egipta" su tresnuli na tjeme.
Glumačka ekipa nemoćna je da išta promjeni. Gerard Butler u ulozi Seta izgleda kao poludjeli Leonida, Nicolaj Coster-Waldau vjerojatno želi dokazati da može nastupiti u visokobudžetnim hollywoodskim besmislicama. Ipak najveći tragičar filma je redatelji scenarist Alex Proyas. Čovjek koji je poznat po "Vrani" i "Gradu tame" potpisao je ovakvu besmislici. Doduše treba malo pričekati i vidjeti jesu li se i, ako jesu, u kojoj mjeri šefovi mješali u redateljsko-scenaristički posao.
Prošlo je tek dva mjeseca 2016 godine, ali već sada se može reći da će "Bogovi Egipta" postati jedan od najvećih komercijalno-kreativnih promašaja. Bezdušna je to, plastična i neuvjerljiva slikovnica čije je gledanje, ako je ikako moguće, najbolje izbjeći.

OCJENA: 3



STAZE SLAVE




REDATELJ: Stanley Kubrick
GLAVNE ULOGE: Kirk Douglas, Ralph Meeker, George Macready, Wayne Morris, Richard Anderson, Ralph Meeker
TRAJANJE: 88 minuta
GODINA PROIZVODNJE: 1957
NAZIV ORIGINALA: Paths of Glory

„Gentlemen of the court, there are times that I'm ashamed to be a member of the human race and this is one such occasion.“- Colonel Dax



       Kada se započne govor o ratu ljudi, u pravilu, po nekom automatizmu zauzimaju negativan stav o istom te spomenutu  spregu u stopu prati jednoglasna osuda možebitno produbljena pitanjima o smislu i svrsi. Kubrick nije pripadao zadnje spomenutoj grupi, nije s nekog dubljeg, filozofskog stajališta promišljao o ratu. U razgovorima prije same produkcije filma izjavio je kako ga fascinira vojnička hijerarhija, odnosno napeti odnos individualnosti i grupe u tom sustavu te je upravo ta facinacija bila glavni okidač za snimanje njegovog prvog (anti)ratnog filma- Paths of Glory.

     Humbrey Cobb bio je talijanski pisac tada najpoznatiji po svom scenarističkom radu na filmu San Quentin iz 1937. godine s Humphrey Bogartom. 1914. godine izdaje roman kojem se nakon javnog natječaja nadjeva ime inspirirano stihovima Thomasa Graya te dobiva naziv Paths of Glory. Roman se nekoliko godina nakon izdavanja adpatirao u kazališnu predstavu koja nije polučila značajniji uspjeh. U takvim okolnostima Stanley odkupljuje prava na roman za 10 000$ i piše scenarij po uzoru na njega te ga predaje u ruke Kirku Douglasu koji mu je nakon što ga je pročitao  rekao:“Stanley, nećemo zaraditi niti novčić, ali ovaj film moramo snimiti.“ Na koncu se ispostavilo kako je Kirk bio djelomično u pravu. Film je potpuno podbacio na box officeu (prvenstveno zbog tematike i cenzure), nije uspio opravdati budžet od cca 900 000$, ali je zato Kirk omastio brk i zaradio 300 000$ (trećinu budžeta). Ovaj Kubrickov film prodisao je tek 20-30 godina nakon premijere slomovima bivših totalitarističkih režima i započetim promjenama u društvu. No, posvetimo se radnji filma...


      1916.-ta godina je, rat između Njemačke i Francuske u punom je jeku. Njemačka vojska stiže 29km nadomak Pariza, no Francuzi su na čudesan način okupili svoje snage na rijeci Marni i neočekivanim napadima potisnuli Nijemce. Front je stabiliziran i pretvoren u 800km dugu rovovsku liniju. U tom i takvom svojevrsnom statusu quo netko je poželio pokupiti vrhnje, a kakve će malo prije spomenuti čin i neposlušnost vojnika na frontu imati reperkusije na 701. diviziju pogledajte u filmu...
     Konstrukcija filma je vrlo zanimljiva. Kubrick lažno djeli filma na pet etapa u kojem svaka izaziva reakciju one buduće koja ima doći tvoreći time dinamičan odnos akcija-reakcija i gotovo udžbenički prikaz naracije u filmu koja će ovako prikazana biti inspiracija i kamen temeljac mnogim redateljima u budućnosti. Ovakvu konstrukciju uokvirio je glazbom koju korisGluma u filmu je izvrsna, svakom članu ekipe dodjeljena je rola koja mu odlično pristaje. Kubrickova tiranija nad glumcima (pojedine scene snimale su se i po sedamdesetak puta) na koncu je urodila plodom. Karakterizacija likova rađena je vrlo specifično. Za razliku od mnogih drugih redatelja koji karakterizaciju vrše primarno popratnim događajima (Oliver Stone- Born on the Fourth of July, Coppola- Apocalypse Now) Kubrick to čini na mnogo suptilniji način, gotovo mu i nije potrebna radnja (npr. Lynch- Wild at Heart). On tjera likove da se dijalogom odaju i racionaliziraju te njihov stalež samo na početku i na kraju filma tvoreći tako neku vrstu uokvirene kompozicije. Film je uglavnom sastavljen od dugih scena u kojima dinamična kamera snima protagoniste iz različitih kuteva. Nešto slično u kasnijem razdoblju možemo vidjeti kod Briana DePalme, Quentina Tarantina, Béle Tarra, Paula Thomasa Andersona i mnogih drugih kojima je Kubrick vjerojatno poslužio kao inspiracija.


Gluma u filmu je izvrsna, svakom članu ekipe dodjeljena je rola koja mu odlično pristaje. Kubrickova tiranija nad glumcima (pojedine scene snimale su se i po sedamdesetak puta) na koncu je urodila plodom. Karakterizacija likova rađena je vrlo specifično. Za razliku od mnogih drugih redatelja koji karakterizaciju vrše primarno popratnim događajima (Oliver Stone- Born on the Fourth of July, Coppola- Apocalypse Now) Kubrick to čini na mnogo suptilniji način, gotovo mu i nije potrebna radnja (npr. Lynch- Wild at Heart). On tjera likove da se dijalogom odaju i racionaliziraju te njihov stalež podkrepljuje scenografijom. Sukladno navedenom, u tom poigravanju s hijerarhijom Kubrick okrivljuje sve protagoniste izuzev, na prvi pogled, Daxa i 701. divizije. Naime, u tom hijerarhijsko- zapovijednom lancu Dax se jedini drži principa i vuče (uglavnom) moralne poteze, a divizija odbija poći u besmislen juriš te joj se na taj način daje najveći značaj. Nema vojnika, nema rata. Kroz film ovi se postulati ruše. Dax, iako je izdignut iznad ostalih generala, ne odbija povesti ljude u smrt te ostaje dio takozvane elite, a diviziju (vojnike) Kubrick, simbolično, vlastitom ženom, u zadnjoj sceni razgolićuje i pokazuje njihovu pravu narav čime započinje svoj trademark koji će ga krasiti kroz daljnji filmski rad- otključavanje filma kroz zadnju scenu. Time zaokružuje vlastiti pesimistički pogled na cjelokupnu situaciju poručujući kako u ratu nitko ne nosi buket ruža, odnosno proširujući naslov filma s ostatkom stihova iz poviše gore spomenute pjesme:“... lead but to the grave.“
Ovo je, generalno gledajući, antiratni film koji govori o besmislu ratovanja. Kubrick nam ovaj besmisao dočarava brojnim apsurdnim i paradoksalnim situacijama kako film teče tjerajući nas na razmišljanje. On kroz ovu antiratnu priču upućuje kritiku egoističnoj ljudskoj prirodi poigravajući se različitim perspektivama. Zanimljivo je pripomenuti kako u filmu uopće nema Njemačkih elemenata. Njemački segment je dio filma samo utoliko što je isti sniman na tlu Njemačke te završna narodna njemačka pjesma „The Faithful Hussar“ koju izvodi njemačka zatvorenica.


Imajući u vidu samo Kubrickov opus Paths of Glory je film u kojem nam je redatelj rekao apsolutno sve što će raditi u budućnosti. Ovo je film kojem se Stanley uvijek vraćao, film kojeg je svakim novim uratkom dodatno nadograđivao i produbljivao te time izbjegao zamku neke vrste repetitivnosti. Po ovome je gotovo unikatan redatelj u filmskoj povijesti. Sukladno navedenom, Paths of Glory je izvrsna referentna točka za sve one filmoljupce koji se još nisu imali prilike upoznati s djelima Stanley Kubricka. Sarkastično se može reći da ste vidjeli sve ako ste vidjeli Paths of Glory. Općenito gledajući, ovo je film koji je uvelike utabao put antiratnom filmu i postao nepresušna inspiracija za brojne filmske djelatnike (npr. The Wire, Coppola, Stone). Za kraj, konstatirati ćemo kako je ovo široj publici manje poznat Kubrickov film, no gledajući retrospektivno zasigurno jedan od najznačajnijih za samog redatelja.

Autor teksta:  Nikola Fabijanić

    

srijeda, 2. ožujka 2016.

LEGENDA




REDATELJ: Brian Helgeland
GLAVNE ULOGE: Tom Hardy, Emily Browning, Christopher Eccleston, Joshua Hill, David Thewils, Chazz Palminteri
TRAJANJE: 132 minute
NAZIV ORIGINALA: Legend


Godina 2015 donijela je u kina čak četiri filma u kojima nastupa Tom Hardy. Glumac je uspješno uskrsnuo Maxa u "Divljoj cesti", "Povratnik" mu je donio prvu nominaciju za "Oscara". No, nije 2015 idealna godina Hardyeve filmografije. "Dijete 44" jedno je od najvećih kino razočaranja prošle godine. Hardy i ostali članovi glumačke ekipe (Gary Oldman, Noomi Rapace, Joel Kinnaman, Vincent Cassell...) naoružani napadno iritantnim ruskim akcentom ostali su izgubljeni u slabašnom prikazu lova na serijskog ubojicu u Staljinovoj Rusiji. Najveći glumački izazov Hardyu bio je nastup u "Legendi" redatelja i scenarista Briana Helgelanda (dobitnik Oscara za scenarij kriminalističkog remek djela "L.A. Povjerljivo"). Inspiraciju za film Helgeland je pronašao u književnom predlošku Johna Pearsona koji govori o braći Kray najžešćim kriminalcima u povijesti Velike Britanije. Hardy je prihvatio izazov dvostruke uloge i ponovo se (nakon Bronsona i Franka Bonduranta) našao na krivoj strani zakona.




Priča filma vraća nas u šezdesete godine prošloga stoljeća. Upoznajemo braću blizance Rona i Reggieja Kraya (Tom Hardy). Godine su to kada glazbom vladaju Beatlesi a svijet podzemlja nastoje pokoriti braća Kray. Izgledom slični blizanci karakterom i psihološkim profilom prilično su različiti. Ronnie je jedan od onih kriminalaca koji drži do mišljenja ljudi koji ne pripadaju kriminalnom svijetu. Šarmantan i pristupačan, iskusan i racionalan u uličnim nadmudrivanjima vješto skriva svoju agresivnost i spremnost da se na svaki način obračuna s konkurencijom i neposlušnicima u vlastitim redovima. Reggie je suprotnost; psihički bolesnik kojega jedino lijekovi drže koliko-toliko pribranim. No ponekad zaboravlja popiti tablete i tada se Reggie pretvara u nepredvidljivog, brutalnog nasilnika. Reggie tada postaje smrtna opasnost za okolinu, ali i za kriminalni imperij koji gradi zajedno s bratom....
"Legenda" je tijekom snimanja i reklamne kampanje najavljivanja kao "britanski gangsterski ep".  Film je predstavljen i kao "britanski Kum". Normalno je dizati tenzije prije premijere, pokušati zainteresirati gledatelje, ali daleko je "Legenda" od "Kuma". Zapravo "Legenda" ne spada niti u vrh gangsterskog filma, riječ je tek o gledljivoj ekranizaciji književnog predloška.




"Legenda" je više ljubavna priča nego kriminalistički, gangsterski film. U redu, svaki značajniji film o kriminalcima sadrži ljubavnu priču, ali u slučaju "Legende" ona je potrošila previše minuta i smanjila prostor za detaljniji prikaz uspona i pada braće Kray. Romansa između Frances (Emily Browning) i Rona je, obzirom na okolnosti, unaprijed osuđena na propast. Ljubavna priča u kojoj su protagonisti dobra djevojka iz susjedstva i, kako legenda kaže, jedan od dvojice najpoznatijih kriminalaca Londona u prošlom stoljeću ne nudi ništa novo i originalno. Riječ je o već viđenoj "zabranjenoj", na kraju i nesretno-tragičnoj ljubavnoj priči.
Filmski prikaz braće Kray odnosno rekonstrukcija njihovih kriminalnih karijera često pati od nedorečenosti i površnosti. Obzirom da braći Kray tepaju da su najveći, najpoznatiji kriminalci u povijesti Engleske gledatelj saznaje vrlo malo o njihovoj djelatnosti. Znamo da su bili vlasnici restorana, bavili se reketarenjem i pružanjem "zaštite". Dovoljno za najpoznatije i najmoćnije kriminalne figure Velike Britanije? Prosudite sami. Tek dolaskom mafijaša iz Amerike (izgleda da su mafijaši naučili braću kako se u tišini zarađuje veliki novac) koji žele od Londona stvoriti europski Las Vegas gledatelj saznaje nešto više o načinu zarade braće Kray. Međutim to se događa kada su Ronnie i Reggie postali gospodari Londona.




Nakon gledanja filma teško je odgonetnuti jesu li braća Kray bili ulični razbijači ili mudriji, sofisticirani kriminalci. Zaključak koji se provlači kaže da su bili i jedno i drugo. Obzirom na ludilo Reggieja Kraya njihovo carstvo je prilično dugo trajalo. Nevjerojatne su kriminalne vratolomije kojima je Reggie izazivao sudbinu i riskirao propast carstva Krayovih. A samo je trebalo redovito uzimati lijekove...
Reggie i Ronnie većim su dijelom fima suprotnost, svojevrsni gangsterski yin i yang. Kako se film bliži kraju tako razlike postaju sve slabije (čemu doprinosi i sudbina lijepe Frances) i gotovo nestaju u finalu filma. Tko se kriminala laća, od kriminala će i poginuti.
Zahtjevna, dvostruka uloga Toma Hardya rezultirala je polovičnim uspjehom. U ulozi Rona Hardy funkcionira vrlo dobro. Ležeran i uvjerljiv. Reggie je zahtjevniji lik što je rezultiralo Hardyevim preglumljivanjem. U pojedinim trenucima Reggie izgleda karikaturalno ponajviše zbog želje glumca da Reggieja odmakne što više od Rona. Neočekivano obzirom da Hardy u filmografiji ima izvrsne interpretacije negativaca (Bronson naprimjer).
Filmska priča o braći Kray daleko je od legendarne. Gledljiv film koji će zadovoljiti ljubitelje Toma Hardya. Nažalost, "Legenda" ne nudi puno više od toga.

OCJENA: 5