petak, 30. listopada 2015.

ISTREBLJIVAČ




REDATELJ: Ridley Scott
GLAVNE ULOGE: Harrison Ford, Rutger Hauer, Sean Young, Edward James Olmos, Daryl Hannah, M. Emmet Walsh,                
TRAJANJE: 117 minuta
NAZIV ORIGINALA: Blade Runner

"I've seen thing that you people don't believe.
Attack ships on fire off the shoulder of Orion
I watched C-beams glitter in the dark near the Tanhauser Gate
All this moments will be lost in time....Like tears...In rain
Time to die" - Roy Batty

NEKOLIKO GODINA KASNIJE


     Mnogi će od nas iz vlastitog iskustva posvjedočiti kako je uvijek lakše kročiti utabanim stazama i kretati se unutar zadanih gabarita, zar ne? Posve logično, no zanimljivo je s druge strane obzora primjetiti kako je napredak, kada govorimo o umjetnosti, upravo bivao nošen na leđima izvanrednih pojedinaca koji su sjekli raslinje pred sobom čisteći tako staze za one koji koračaju iza njih čineći time njihove puteve bezbrižnima i spokojnima ili onih koji su pod vlastitim rukama prekrojavali zadane gabarite tvoreći nove, samo njima svojstvene. Sukladno navedenim faktorima umnožak je vrlo jasan, obogaćeni smo za ono što nazivamo Deveta simfonija, Labuđe jezero, Zločin i kazna, Mona Lisa te ćemo za ove prilike navesti i Blade Runnera.




     Početkom 1980-tih Ridley započinje kako s produkcijom tako i sa samim snimanjem spomenutog filma. Usprkos početnim trzavicama oko scenarija projekt je ipak uspješno zaživio. Na glumačkoj dispoziciji Scott je imao Harrison Forda, Rutger Hauera, Seana Younga i mnoge druge. Mozaik je napokon uspješno kompletiran te je cjelokupno spomenuto društvo moglo komotno zasukati rukave i prionuti poslu. Radnja filma smještena je u, sada ne tako daleku, 2019. godinu. Korporacija Tyrell, pod vlasništvom dr. Eldona Tyrella (Joe Turkel), kreirala je umjetnu inteligenciju gotovo identičnu ljudima. Najnovija serija replikanata poznatija je pod nazivom Nexus 6. Navedeni modeli  ljudima su uglavnom služili kao robovi za kolonizaciju drugih planeta. Problem kako za ljude tako i za Nexuse nastaje nakon pobune potanjih. Ljudi ih nakon tog čina stavljaju na svojevrsnu listu za odstrel. U tom trenutku na scenu nastupaju Istrebljivači među kojima je i Rick Deckard (Harrison Ford). Rick dobiva zadatak umiroviti (ne istrijebiti) četvero replikanata koji se vraćaju na Zemlju pronaći svog stvoritelja.



     Ono što je započeo Alienom Scott je dovršio Blade Runnerom. Spomenutim projektima zapečatio je svoje ime te stvorio svojevrsni trademark svog redateljskog lika i djela. Svojstveno za Scotta u većini njegovih filmova je težnja za što većim razmjerom, odnosno epopejom. U Blade Runneru Scott je pričom, objektivno gledajući, zahvatio široki dijapazon, no veličina ili ljepota u navedenom je, zavisi kako gledate, što se nije pogubio u istoj. Fiksira nekoliko jednostavnih postulata važnih za priču (kompanija Tyrell, okolnosti, Nexus 6...) te oko njih vješto gradi priču ne dopuštajući sam sebi bespotrebno lutanje. Interesantno je u SF filmu vidjeti koketiranje s nečim što primarno nije karakteristika istog žanra. Scott vješto koristi detektivske i dramske elemente u izazivanju osjećaja napetosti kod gledatelja. Tvoreći na taj način neku vrstu „futurističkog noira“. Likovi u filmu su odlično napisani, gledatelj u hipu ne može odlučiti na čijoj je strani, svi imaju valjane argumente za svoje postupke što ih čini vjerodostojnima i „živima“. Veliki plus isto tako ide na konto prikaza borbi između Ricka i Nexusa 6. Ono što Nexusi jesu pretočuje se u borbe te se ne zapada u nepotrebni chuchnorrizam. Ono što je isto tako svojstveno za ovaj film je relativno malo dijaloga, no isti je vrlo efektan i jezgrovit, te dobro doziran i pravovremen soundtrack.



      U samom se filmu Scott dotiče mnogih tema te nakon završne sekvence gledatelju  postavlja brojne upitnike. O pitanju podrijetla koketira Biblijskom tematikom koja je nepresušno vrelo za spomenuto područje već decenijama brojnim autorima pa tako i Scottu. Filozofski gledano, obrađuje uistinu širok spektar tema, navesti ćemo temu smrtnosti i neprestanog traganja za istinom kao sastavnim djelom ljudske prirode. S društvene pozicije obrađuje temu superiornosti i inferiornosti, dok s moralne pravo na bunt i opravdanost pojedinih postupka s obzirom na okolnosti u kojima se nalazimo. Ono što pri samom kraju valja istaknuti je što, bez obzira na gotovo crnu sliku čovječanstva kao takvog, nam film između pojedinih frameovima sugerira o prihvaćanju novog i odbacivanju straha.
     Za kraj, složiti ćemo se kako je film već 1982. godine udario pečat onome što će današnjem čovjeku biti jedna od gorućih tema- umjetna inteligencija i doza skepse prema istoj te problematika evolucije koja je dirigirana od nas samih. Zaključiti ćemo kako ja Blade Runner film koji je bosom nogom ostavio tragove u snijegu za buduće filmove  te dubok i sveobuhvatan egzistencijalistički  SF koji, bez obzira na obrađivanje mnogih tema, ne zapada u patetiku i bespotrebno filozofiranje već govori slikom u pokretu, onim što film u svojoj suštini i jest.


Autor recenzije: Nikola Fabijanić




srijeda, 28. listopada 2015.

DAR





REDATELJ: Joel Edgerton
GLAVNE ULOGE: Jason Bateman, Rebecca Hall, Joel Edgerton
TRAJANJE: 108 minuta
ORIGINALAN NAZIV: The Gift


"Bojim se da si me uhvatio u laži" - Gordo


Simon (Jason Bateman) i Robin (Rebecca Hall) su odselili iz Chicaga i stigli u Kaliforniju. Simon je dobio bolji posao i bračni par je upravo odabrao kuću u kojoj će živjeti. Tijekom kupovine namještaja za novi dom susreću Gorda (Joel Edgerton) Simonovog kolegu iz školskih dana. Simon isprva ne prepoznaje Gordoa, ali nakon kraćeg razgovora prisjeća se prošlih vremena. Nakon susreta novi stanovnici Kalifonije primaju poklon dobrodošlice od Gordoa. Bračni par počinje se češće družiti s školskim kolegom. Druženja koja će probuditi duhove prošlosti i otkriti mračne tajne....
Nakon zapaženih nastupa u "Ratniku" i "Velikom Gatsbyu", australski glumac Joel Edgerton odlučio je stati iza kamere. Za prvi projekt Edgerton je napisao scenarij. Iako se nigdje ne spominje čini se da je inspiraciju za prvi redateljski projekt Edgerton pronašao u češkom filmu "Libanky" iz 2013 godine. Razloga za brigu nema; "Dar" nije beskrvna obrada nego spada među najbolje ovogodišnje filmove.






"Dar" je jedan od onih, nažalost rijetkih, filmskih doživljaja u kojem ništa nije onako kako na prvi pogled izgleda. Uvodnih pola sata, četrdesetak minuta sugerira da je "Dar" vrlo dobar, ali pomalo konvencionalan triler. Bračni par dolazi u novu sredinu, pojavljuje se osoba iz prošlosti. Gordo ubrzo postaje napadno ljubazan, počinje se ponašati u duhu nadimka iz školskih dana i Simon ga se nastoji riješiti. U cijelu priču uključen je pas i dojam je da "Dar" ne nudi previše novoga. Pogrešno. Edgerton koristi uvodnih pola sata kako bi poslagao figure i od tada kreće napeto i intrigantno putovanje tamnom stranom ljudske prirode. Izvrsnom režijom redatelj stvara atmosferu neizvjesnosti i nesigurnosti. Bez obzira što je otkrivanje tajni, njihov sadržaj težak i neugodan "Dar" se gleda u jednom dahu, gledatelj želi vidjeti sve tajne Pandorine kutije koju je Gordo otvorio.
"Dar" tjera na razmišljanje i poigrava se gledateljevom percepcijom. Zaboravite praštanje. Zaboravite podjelu na pozitivne i negativne. Postoji samo uzrok i posljedica. A možda su događanja koja gledamo samo rezultat paranoje traumatizirane i usamljene žene....





Kada bi tražili recentniji kino naslov koji se može usporediti s "Darom" onda je prvi izbor "Nestala" Davida Finchera. Oba naslova, između ostalog, prikazuju raspadanje bračne zajednice uzrokovano duhovima prošlosti, tajnama koje partnere pretvaraju u strance. Postoje sličnosti, ali i razlike; "Dar" odlazi u prošlost, tematizira školske dane, vrijeme koje nas oblikuje. Dio života koji određuje naše naše postupke, ambicije, strahove i sumnje. Iz djetinjstva pamtimo lijepe dane nosimo uspomene, ali ponekad, upakirane zajedno s pozitivnim, dolaze i ružne stvari, traume koje nas prate cijeli život. Duševne rane mogu biti jednako bolne bez obzira bile psihičke ili fizičke, njihov izvor može biti u obitelji ili od vršnjaka. Edgerton mudro zaključuje kako one neće nestati; skrivene od ljudi one zauvijek ostaju zapisane. Svaki čovjek se na svoj način bori protiv svojih demona; netko je sam, netko je pronašao utjehu ili pomoć, a netko čeka povoljan trenutak za osvetu.





Interakcija između likova je izuzetno snažna, naglašena je njihova povezanost ("čudovište je stvorilo čudovište"). U filmu koji je šokantan i nabijen tenzijama dodatnu napetost  redatelj izaziva sugestivnom kamerom i glazbom. "Pogledaj u oči, tamo se krije istina" - govori Gordo u finalu filma. Upravo tako,  Edgerton izvrsno koristi neverbalnu komunikaciju, gestikulacije i izraze lica (posljednje se posebno odnosi na Robin) kako bi gledatelju sugerirao o emotivno-psihičkom stanju likova.
 Budžet filma iznosio skromnih pet milijuna dolara konačni proizvod izgleda skuplje. Glumačka ekipa izvrsno je pogođena. Bateman i Edgerton sjajno funkcioniraju no prvo glumačko ime filma je Rebeca Hall u ulozi žene kojoj se život i brak raspadaju zbog duhova prošlosti. Kolateralna žrtva sukoba Simona i Gordoa.
"Dar" je šokantan, napet, punokrvni psihološki triler. Otvorite omot i pogledajte film, riječ o jednom od najboljih filmskih poklona 2015 godine.

OCJENA: 9


nedjelja, 25. listopada 2015.

EVEREST




REDATELJ: Baltasar Kormakur
GLAVNE ULOGE: Jason Clarke, Jake Gyllenhaal, Emily Watson, Josh Brolin, Sam Worthington, Keira Knightley
TRAJANJE: 120 minuta

"Posljednju riječ uvijek ima planina."

Odavno je poznata činjenica da uspjeh pojedinca ili ekipe (sportske ili znanstvene naprimjer) nije uvjetovana veličinom države i(li) brojem stanovnika. Prije nekoliko tjedana nogometaši "malenog" Islanda osigurali su nastup na europskom nogometnom prvenstvu u kvalifikacijskoj grupi ispred "velikih" - Turske i Nizozemske. Nisu samo nogometaši europska odnosno svjetska vrijednost države koja broji tek nešto više od tristotinjak tisuća stanovnika; Island ima i redatelja koji se "kvalificirao" na A listu hollywoodskih redatelja. Baltasar Kormakur još je 2005 počeo koketirati s Hollywoodom. U njegovom filmu "A Little Trip to Heaven" glumili su Forest Whitaker, Jeremy Renner, Julia Stiles i Peter Coyote. Nakon niza uspješnih filmova snimljenih na Islandu ("101 Reykyavik", "Inhale"....) godine 2012 Kormakur je režirao kriminalističku dramu "Krijumčari" s Markom Wahlbergom, Kate Beckinsale i Giovannijem Ribisijem u glavnim ulogama. Godinu dana kasnije Kormakur ponavlja suradnju s Wahlbergom pridružio im se i Denzel Washington, a rezultat je akcijska komedija "Dva igrača". "Krijumčari" i "Dva igrača" uvod su u "Everest" najzahtjevniji i najambiciozniji projekt u karijeri islandskog filmaša...





Film je temeljen na istinitoj priči iz 1998 godine koja prati ekspediciju pod vodstvom iskusnog planinskog vuka Rob Halla (Jason Clarke). Cilj ekspedicije je uspon na Mount Everest, "krov svijeta" najvišu točku na Zemlji koja se nalazi na 8848 metara nadmorske visine. Prije zahtjevnog uspona Rob nastoji na najbolji mogući način psihofizički pripremiti članove ekipe. Međutim za članove Robove ekspedicije ne postoji dovoljno dobra priprema i obuka. Mount Everest odlučio je, ovoga puta, pokazati svoje najstrašnije izdanje...
Za snimanje filma okupljena je respektabilna glumačka ekipa. Gotovo da i ne postoji lik filma koji nije "pokriven" nekim poznatim glumačkim licem. Redatelj ne robuje imenima i likovima, glumcima daje točno onoliko vremena koliko je potrebno da bi gledatelju što uvjerljivije rekonstruirao događaje te objasnio motive odlaska na krov svijeta. Kormakur mudro zaključuje kako navedeni događaj nema glavnog junaka odnosno da je glavni protagonist priče Mount Everest odnosno priroda koja određuje i upravlja ljudskim sudbinama.





Film detaljno prikazuje sve teškoće i opasnosti s kojim se čovjek suočava pri usponu na najviši vrh svijeta. Redatelj postepeno gradi napetost; kako minute filma prolaze članovi ekspedicije sve su bliže vrhu. Proporcionalno nadmorskoj visini rastu i problemi, više fizički manje psihički, koji kulminiraju kada priroda zadaje, posljednji, smrtonosni udarac.
Ponekad filmovi poput "Everesta" ostavljaju otvoreno pitanje motiva zbog kojih se protagonisti odlučuju na ovako hrabre, ali zahtjevne i riskantne pothvate.Kormakur daje odgovor. Razlozi članova ekspedicije su različiti; od uobičajnih (novac), preko zaokruživanja životnog cilja pa sve do želje za dokazivanjem i pomicanjem granica vlastitih mogućnosti. Vjerojatno najupečatljiviji i najoriginalniji odgovori članova ekspedicije na pitanje "Zašto se penjete na Everest ?" glase: "Zato jer tamo gore možemo vidjeti ljepotu koju je vidjelo malo ljudi" te zato "jer ćemo do kraja života biti ljudi koji su uspjeli svladati Everest". Borba s prirodom je ujedno borba s vlastitim granicama izdržljivosti i želja da se učini nešto nezaboravno, zauvijek zapisano. U slučaju Roba i njegove ekipe posljedice su kobne. Smrtonosne.




"Everest" izgleda kao da ima puno veći budžet od 60 milijuna dolara. Film detaljno približava opasnosti i teškoće na koje članovi ekspedicije nailaze tijekom uspona na Mount Everest. Gledatelj se brzo povezuje s likovima i nemoguće je hladnokrvno, bez emocija pratiti sudbine članova ekspedicije. Posebno kada uzmemo u obzir da je riječ o istinitom događaju.
"Everest" je pravi vizualni praznik. Kamera je često fokusirana na prirodnim ljepotama koje se u trenu pretvaraju u nemilosrdnu, smrtonosnu i nepobjedivu silu.
Redatelj je okupio zanimljivu glumačku ekipu. Najdojmljiviji je Jason Clarke u ulozi Roba Clarkea.
"Everest" je adrenalinom i emocijama nabijena priča o pomicanju granica i borbi čovjeka s prirodom.

OCJENA: 8





četvrtak, 22. listopada 2015.

GOSPODIN HOLMES




REDATELJ: Bill Condon
GLAVNE ULOGE: Ian McKellen, Laura Linney, Milo Parker, Hiroyuki Sanada, Hattie Morahan
TRAJANJE: 104 minute
NAZIV ORIGINALA: Mr. Holmes

"Moram završiti s tobom prije smrti." - Sherlock Holmes

Sherlock Holmes. Jedan od najbriljantnijih književnih umova doživio je veliki broj filmsko-serijskih uprizorenja. Holmesa su, između ostalih, glumili Christopher Plummer, John Cleese, Charlton Heston, Christopher Lee i Peter O'Toole. Najbolju interpretaciju slavnog detektiva ostvario je Jeremy Brett u televizijkom serijalu, zapravo serijalima o Sherlocku Holmesu. Recentna filmsko-televizijska ponuda u prvi plan izbacila je dva Sherlocka; prvi, filmski je Robert Downey Jr., a drugi, televizijski Benedict Cumberbatch. Downeyev Sherlock prilagođen je novom vremenu te je slavni detektiv dobio više akcijskih scena. Cumberbatcheov Sherlock prebačen je u današnje vrijeme, on je ciničan genijalac u kojem se nazire sociopat. Televizijski Sherlock prilagodio se našem vremenu i koristi se gadgetima.
Nova, ovogodišnja filmska priča o slavnom detektivu temeljena je na knjizi "A Slight Trick of the Mind" američkog pisca Mitcha Cullina. Film redatelj Billa Condona donosi nam drugačijeg Holmesa, izdanje velikog detektiva kakvoga nismo navikli gledati.




Sherlock Holmes pri kraju je životnog puta. Devedeset i tri godine su iza njega, Watson je odavno otišao, Mycroft je pokojni. Samoća, koja je Holmesu bila prednost kod rješavanja slučajeva, sada postaje težak teret. Detektiv živi na seoskom imanju, društvo mu rade kućna pomoćnica gospođa Munro (Laura Linney) i njen sinčić Roger (Milo Parker). Holmes se zbližio s dječakom, povjerava mu brigu za košnice i čitanje nedovršene priče o posljednjem slučaju u karijeri slavnog istražitelja....
Za štovatelje lika i djela slavnog detektiva "Gospodin Holmes" novo je i originalno iskustvo. Redatelj suočava Holmesa sa jeseni života i svim teškoćama koje starost detektivu donosi. Briljantan um polako, ali sigurno gubi bitku s demencijom koja mu otežava rješavanje posljednjeg slučaja. Holmes je blago nostalgičan, cinizam polako nestaje, a kada se i pojavi izraz je nemoći (za razliku od mlađih dana gdje je cinizam često bio odraz Holmsove superiornosti) te spoznaje da je sve teže normalno funkcionirati. Kraj je blizu i ostao je slučaj Ann Kelmott koji Holmes želi rekonstruirati kako bi pronašao mir....




Radnja filma nije linearna, redatelj polako slaže kockice filma. Kako minute filma odmiču tako i gledatelj saznaje sve više informacija kako o slučaju tako i o detaljima privatnoga života Holmesa i gospođe Munro. U nekim trenucima filma čini se da je redatelj previše otišao u širinu te da određeni detalji nisu toliko važni za cjelinu no Condon čvrsto drži konce priče i sigurno završava mozaik.
"Gospodin Holmes" kombinira dramu i, u manjoj mjeri, kriminalistički film. Holmesova emocionalnost (ponegdje i ranjivost) podjednako je izražena u slučaju kojega pokušava rekonstruirati te u odnosu s malim Rogerom i njegovom majkom. Bez obzira na činjenicu da je Holmes u većini dosadašnjih filmsko-serijskim pustolovinama lišen (pre)velikih emocija gledatelj lako prihvaća njegova emocionalna stanja. Razloga za to ima dovoljno.





"Mislim da sam nekada bio stvaran.....Onda me je Watson pretvorio u izmišljotinu" - govori Holmes misleći na sliku koju je u javnosti stvorio Watson. Film se poigrava sa čitavim nizom detalja po kojima je Holmes prepoznatljiv, a za koje tvrdi da su plod Watsonove mašte. Estradizacija velikog detektiva u režiji doktora Watsona. Zabavno i zanimljivo.
Redatelj filma nije previše razmišljao o glavnom glumcu. Condon i Ian McKellen surađivali su 1998 godine na filmu "Bogovi i čudovišta". Condon je scenarij filma nagrađen "Oscarom" dok je McKellen nominiran za u kategoriji najboljeg glumca (nagradu je odnio Roberto Benigni za "Život je lijep"). Suradnja je (ponovo) uspjela; McKellen je vrlo dobar u glavnoj ulozi, neopterećen dosadašnjim prikazom slavnoga detektiva intrepretira ga na svoj, poseban način. McKellen sjajno funkcionira u interakciji s trinaestogodišnjim Milom Parkerom koji tumači lik Rogera. Neobičan par; jedan na početku životnog puta drugi svodi životne račune. Odnos koji pomalo ima i metafilmsko značenje; Roger upija znanje od Holmesa, Milo od slavnoga kolege McKellena. Treba spomenuti i Lauru Linney u ulozi gospođe Munroe. Brižna majka koja se bori s gubitkom.
Iako nije nastao na temelju književnog predloška Arthura Conana Doylea "Gospodin Holmes" dostojan je imena velikog detektiva. Emotivna priča koja Sherlocka Holmesa prikazuje na novi, drugačiji način.


OCJENA: 8



nedjelja, 18. listopada 2015.

MARSOVAC





REDATELJ: Ridley Scott
GLAVNE ULOGE: Matt Damon, Jeff Daniels, Jessica Chastain, Kate Mara, Chiwetel Ejiofor, Michael Pena
TRAJANJE: 140 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Martian

"Neću ovdje umrijeti" - Mark Watney

Kraj prošloga i početak novog tisućljeća obilježila je "prijetnja" od milenijskog buga. Mediji su brujali o mogućnosti da prijelaz u 21 stoljeće izazove informatički kaos koji bi mogao dovesti do kraja svijeta kakvog poznajemo. Novo doba je došlo, sve je ostalo isto, ali krenule su nove priče o propasti ljudske vrste. Jedan od često spominjanih scenarija je preseljenje ljudske vrste na susjedne planete. Razloga ima nekoliko (zagađenje, potrošnja resursa potrebnih za život na Zemlji, preveliki broj stanovnika....) a kao jedna od najspominjanih destinacija spominje se Mars. Upravo na početku novoga tisućljeća, točnije 2000 godine, u kinima su prikazani "Misija na Mars" Briana De Palme i "Crveni planet" Antonya Hoffmana, a godinu dana kasnije John Carpenter je režirao "Duhove Marsa" . Ambiciozni projekti koji nisu ispunili komercijalna i umjetnička očekivanja te su planovi za filmove marsovske tematike odgođena za neka bolja vremena. Petnaestak godina kasnije Ridley Scott ("Alien", "Blade Runner") odlučio je, inspiriran književnim predloškom Andya Weira, snimit "Marsovca". Bez obzira na činjenicu da se bliži osamdesetom rođendanu te da u posljednje vrijeme nije u najboljoj formi ("Savjetnik", "Exodus: Bogovi i kraljevi") Scott nema problema s prikupljanjem sredstava za nove projekte. "Marsovac" je koštao više od 100 milijuna dolara (zarada u svjetskim kinima bliži se zaradi od 300 milijuna), okupio je vrlo zanimljivu glumačku ekipu, ali konačni proizvod tek je za nijansu bolji od "Savjetnika" i "Exodusa".





Posada NASA-ine svemirske postaje prisiljena je na evakuaciju. Mars je zahvatila oluja svih oluja i misija mora biti prekinuta. Bijeg s Crvenog planeta izvršen je uspješno za sve članove posade osim Marka Watneya (Matt Damon) koji je ozlijeđen. Ostatak ekipe uvjeren je da je Mark mrtav, ali slijedi iznenađenje. Mark je preživio oluju i želi pronaći način kako da uspostavi kontakt i vratio se na Zemlju....
Baš nekako uoči početka prikazivanja "Marsovca" NASA je objavila senzacionalno otkriće koje to zapravo i nije. Na Marsu je pronađena voda. Ubrzo nakon objave stigle su reakcije znanstvenika koji su, začuđeni najnovijim "otkrićem", potvrdili da na Marsu voda (navodno nije ista kao i na Zemlji) uistinu postoji, ali da to nije nikakvo novo otkriće već se za to otkriće zna godinama. No priča je krenula i "Marsovac" je dobio dodatnu reklamu koji je filmu donio dodatnu zaradu na kino blagajnama.




"Marsovac" se odužio NASI; znakovi, logo američke svemirske agencije vide se u desecima kadrova (negdje opravdano, češće neopravdano i nametljivo), ime NASA spominje se vrlo često. Agencija ima najbolje ljude, najpametnije i najkvalitetnije kadrove koji daju najviše kada je najteže. Dojam je kao da je NASA producirala filma kako bi popularizila svoju aktivnost i pridobila nove ljude. Nešto slično dogodilo se u osamdesetima. "Top Gun" je predstavio vojne pilote, njihov život prepun adrenalina. Za razliku od Ridleya Scotta redatelj "Top Guna" (pokojni Ridleyev brat Tony Scott) učinio je to na bitno suptilniji način.
Nakon nesreće radnja kreće u dva smjera: prvi ostaje na Marsu i prati Markovu borbu za preživljavanje dok drugi gledatelj vodi u središte američke svemirske agencije.
Prikaz Markove borbe za život zanimljiviji je dio filma no problem je nedostatak napetosti. "Marsovac" je film u kojem gledatelj niti jednog trenutka ne sumnja u povoljan ishod spašavanja astronauta Watneya. U redu, ništa neočekivano od blockbustera koji cilja široke filmske mase. Međutim tijekom filma, a obzirom na situaciju glavnog junaka, malo je napetih situacija. Kada priča filma krene u neizvjesnom smjeru Scott se trudi "ohladiti" radnju često s nekom veselom pjesmicom. Vrlo brzo film nastavlja u revijalnom tonu. Soundtrack filma nije loš, neubičajan izbor pjesama za znanstveno- fantastičan film dobra je ideja. Problem je u pogrešnom odabiru pjesama za scene koje bi trebale donijeti tenziju. Umjesto da pojača napetost, redatelj je gasi.




Drugi dio priče odnosi se na organizaciju akcije spašavanja i igre unutar NASAe. Scott ne ulazi previše u potencijalno intrigantne i(li) provokativne teme (mediji odnosno informiranje javnosti, odnosi unutar agencije..), igra na sigurno ponajviše zbog glorificiranja NASAe te uspjeha na kino blagajnama. Dva detalja posebno su iritantna. Prvi je razgovor između predsjednika NASAe i prvog čovjeka SADa u kojem predsjednik (onaj važniji) upozorava da bi Watney trebao birati riječi (manje psovati) kada kontaktira Zemlju. Patetično moraliziranje. Kineska pomoć Watneyu smišljen je marketinški potez. Nisu NASA i redatelj Scott oduševljeni najmnogoljudnijom državom na svijetu, razlog kineske prisutnosti u "Marsovcu" potpuno je drugačiji. Posljednjih godina američki blockbusteri imaju veliku gledanost u Kini pa nije loše da se poneka minuta posveti rastućem tržištu.
Detalji "Marsovca" podsjećaju na "Gravitaciju" i "Prometeja". Film sjajno izgleda, scene oluje i svemirskih prostranstava glavni su adut filma.
Glumačku ekipu predvodi vrlo dobri Matt Damon. Damon (slično kao i Gyllenhaal u "Southpawu") ostvaruje odličnu ulogu u filmu koji nije pretjerano važan za njegovu filmografiju. Jeff Daniels je ulogu direktora NASAe dobio ponajviše zahvaljujući sjajnom izdanju u televizijskoj seriji "Uredništvo" i nije razočarao.
"Marsovac" je film koji je, kroz prikaz preživljavanja Matta Watneya, ponovo aktualizirao priču o Marsu kao mogućoj destinaciji života ljudske vrste. Film je lijepo upakiran i dizajniran, ali ne nudi više od prosječnih hollywoodskih blockbustera.

OCJENA: 6



četvrtak, 15. listopada 2015.

GRADOVI NA PAPIRU




REDATELJ: Jake Schreier
GLAVNE ULOGE: Nat Wolff, Cara Delevingne, Austin Abrams, Justice Smith, Haiston Saige, Jaz Sinclair
TRAJANJE: 109 minuta
NAZIV ORIGINALA: Paper Towns


"Mislim da svatko zaslužuje čudo." - Quentin


Osveta prevarene žene može biti kreativna i, za krivce, vrlo neugodna. Upravo to se sprema bivšem dečku lijepe Margo (Cara Delevingne). Margo je prevarena, izdana od prijateljica i odlučila je kazniti krivce. Plan je zamišljen, ali za realizaciju Margo treba pomoć. Slučajni partner u osvetničkom pohodu postaje Quentin (Nat Wolff). Quentin je susjed, najbolji prijatelj iz djetinjstva, potajno zaljubljen u Margo. Vremenom su susjedi izgubili kontakt, ali noć osvete ponovo ih je spojila. Nakon burne i osvetnički uspješne noći partneri se rastaju i odlaze kućama. Ponovno druženje s Margo dodatno je razbudilo Quentinove osjećaje. Ujutro, zbunjen i sretan odlazi u školu i prepričava događanja od prošle noći najboljim prijateljima - Radaru (Justice Smith) i Benu (Austin Abrams). Očekuje, zapravo nada s novom druženju s Margo. No uskoro dolaze loše vijesti; Margo je otišla, nestala. Njeni roditelji nisu previše uzbuđeni, ionako je ovo tek jedan od njenih nestanaka, ali Quentin je želi pronaći. Zadatak nije lagan, ali postoje tragovi koji mogu pomoći...




Nakon prošlogodišnjeg uspjeha filma "Krive su zvijede" na red je došla i druga ekranizacija književnog predloška američkog pisca John Greena. "Gradovi na papiru" ponovo prikazuje svijet tinejdžera, nemaju onako tešku i turobnu temu kao "Krive su zvijezde", ali to ne znači da je film inferioran u odnosu na prethodnika. Filmovi temeljeni na knjigama Johna Greena imaju vrlinu koju poseduje mali broj recentnih hollywoodskih filmova o mlađim generacijama. Glavni likovi nisu podcjenjeni. Tinejdežere se ne prikazuje kao neambiciozne i(li) priglupe klince željne samo opijata i seksa već kao osobe suočene s problemima, vlastitim nesigurnostima i strahovima. U filmu "Krive su zvijezde" problemi su teži i radikalniji nego u "Gradovima na papiru", maligna bolest u trenucima kada život zapravo počinje veliko je iskušenje za Gusa, Hazel i osobe koje su im bliske. "Gradovi od papira" prikazuje skupinu mladih ljudi pred kojima je matura, vrijeme velikih odluka, preispitivanje emotivnog te pronalaženje i mirenje s vlastitim ambicijama. Sve ono što je i gledatelj prolazio (ili prolazi) u tom životnom razdoblju.






Početnih pola sata filma zabavna je priča o osveti. Duhovito, razigrano, režirano sa stilom. Priča o osveti završava izvrsnom posvetom "Klubu boraca" dok u pozadini slušamo Chrisa De Burgha i "Lady in Red" (jedno od nekoliko prisjećanja na filmove iz prošlosti). Uvodni dio izgleda kao da je film više komedija, a manje drama. Međutim nakon završetka osvetničke misije film, iako i dalje razigran i na trenutke duhovit, dobija nešto ozbiljnije tonove. Redatelj je kroz suprotnosti (Margo i Quentin) dotaknuo teme koje nisu povezane samo s mlađim generacijama. Margo je, naizgled, divlja, neukrotiva i nemirna duha. Drugačija. Djevojka koja ne želi živjeti u gradu "u kojem nije naišla na nikoga kome je stalo do nečega važnog.". Ona bježi od grada, ali i od vlastitih problema. Njena suprotnost je Quentin. Mirni dečko iz susjedstva, navikao na život bez iznenađenja i rizika (naravno, dok se ne pojavi Margo). On nije najpopularniji dečko u školi, isplanirao je život do tridesete. Kroz različitosti karaktera glavnih likova redatelj preispituje teme koje se dotiču i generacija koje su "odradile" tinejdžerske godine. Koliko nas život koji živimo čini zadovoljni i sretnim? Kolko je život koji živimo vlastiti izbor a koliko rezultat očekivanja okoline i ljudi koji nas okružuju? Redatelj ne odgovara na navedena pitanja (univerzalnog odgovora ionako nema, svaki život je nova, drugačija priča), ali pokazuje da odgovore tražimo još od tinejdžerskih dana. Sasvim je svejedno kada je potraga počela.





Iako u dijelovima "Gradovi na papiru" gubi ritam i nije toliko šarmantan kao u uvodnih pola sata, previše je dobrih trenutaka da bi se propustilo gledanja filma. Redatelj se poigrava sa žanrovima. Film je na trenutke komedija, ponekad (romantična) drama u trenutku postaje i film ceste (u tom dijelu se pojavljuje poznato lice iz filma "Krive su zvijezde"). Unatoč ozbiljnijem podtekstu "Gradovi na papiru" cijelim trajanjem nudi dovoljno duhovitih i zabavnih minuta te prikaza problema i "problema" koji su najčešće povezani upravo s tinejdžerskim godinama. Glavni likovi su prikazani s puno redateljske empatije i razumijevanja prema njihovim problemima. Nisu sam Quentin i Margo (vrlo dobra Cara Delevingne) vrijedni spomena. Vrlo dobri su Radar i Ben (obratite pažnju kako je nastao Benov nadimak) te Lacey djevojka koja ne želi biti primjećena samo zbog svojeg izgleda.
"Gradovi na papiru" je zabavna, duhovita priča o potrazi za srećom i mirenjem s vlastitim ambicijama.

OCJENA: 8


utorak, 13. listopada 2015.

PUT DO SLAVE





REDATELJ: Robert Zemeckis
GLAVNE ULOGE: Joseph Gordon-Levitt, Ben Kingsley, Charlotte Le Bon, James Badge Dale
TRAJANJE: 120 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Walk



Jedan od težih izazova koje režiser može dobiti je ispričati priču čiji kraj svi znamo. Izazov je i za gledatelja pogledati film čiji kraj već zna. Bio sam u velikoj (slatkoj) dilemi koji film pogledati prvo: "The Legend" s Tom Hardyem ili ipak "Put do slave". Oba filma su inspirisana istinitim pričama, ali za jednu priču sam čuo ("Put do slave") dok za film Tom Hardy-a nisam. Oba filma bila su "u igri", ali presudila je bolja polovica  i ja se nađoh u teatru čekajući početak "Put do slave".
Čekao sam i drago mi je što to kažem: „Dobri filmovi, dobro nam došli!“
Philippe Petit je čovjek koji je svoju slavu stekao 1974. godine kada se „prošetao“, ali doslovno prošetao, između vrhova Blizanaca WTC-a (New York) na običnoj građevinskoj žici. 
417 metara visine i 60 metara razmaka između dvije zgrade... Netko bi rekao: „Ludost!“, mnogi to i danas misle, ali Philippe nije slušao. Njegov san je bio jasan. cilj u oblacima, i tako smo dobili premisu filma "Put do slave".




Film je režirao Robert Zemeckis-a, filmaš poznat po projektima koje Akademija cijeni, što govori i broj nominacija i osvojenih „zlatnih kipića“ koji su dodijeljeni njegovi filmovima.
Tvorac famozne trilogije "Povratak u budućnost" te niza drugih, publici i kritici, dragih filmova  (Forrest Gump-a, "Brodolom života", "Let",A Christmas Carol, Polar Express, Contact) ponovo se  da nam ispriča još jednu priču na, sebi svojstven, srčan način.
Prvi kadar i gledatelj je unutra, prijateljuje s Philippeom ( Joseph Gordon Levitt), član ste njegove ekipe i dijelite zajedničke snove, nade i strahove. Prosto rečeno, Robert je majstor za zbližavanje publike i likova i to i u ovom filmu izvodi poprilično dobro. Ono što je možda još bolje odrađeno je atmosfera koja se praktično slijeva sa filmskog platna na publiku u svojim sjedalima i malo koga ostavlja ravnodušnim, čak i one koji znaju njegovu biografiju i koji znaju kako priča završava.
Moram naglasiti da sam posebice iznenađen kvalitetnim 3D efektima koji su savršeno dočarali ambijent, izgledali su stvarno i nimalo vještački (što je često slučaj) i imaju izvrstan tajming koji nije narušavao kadar. Što je, složit ćete se, jako bitno! 



Češto imamo prilike vidjeti, da se slika u kadru kida upitnim pokušajima implementacije 3D efekata te se dobije suprotan efekat od onog željenog. Umjesto da se mi gledaoci osjetimo bliže događaju na platnu (čemu prvobitno i teži ova tehnika), bolna spoznaja naočala na hrbatu nosa, tamnija slika i loši uleti „trodimenzionalne“ slike, samo vraćaju osobu u kino, u spoznaju da je to film i magija se gubi.
"Put do slave" je uspio pobjeći toj zamci i iako može proći i bez 3D-a, njegovo prisustvo se gotovo i ne osjeti, a u par situacija ćete se sigurno naći zakucani za stolicu.
Glumačka postava izvrsno je odradila posao. Od poznatijih glumaca treba spomenuti Josepha Gordona Levitta i Ben Kingsleya, a ostatak ekipe je skupina manje poznatih francuskih glumaca: Charlotte Le Bon ( koja se polahko probija na širu scenu) te Clement Sibony i mladi Cesar Domboy.
Joseph G. Levitt je odradio vjerovatno ulogu života. Pokazao je da sazrijeva kao glumac što možemo vidjeti i na osnovu njegovih posljednjih uloga a nakon "Puta do slave" vrata zahtjevnijih projekata širom su mu otvorena. Uloga Philipea Petita sve je samo ne jednostavna, pogotovo prva polovica filma koja se odvija u Francuskoj.
Jedna od zanimljivosti je da, kad je radnja u Parizu, priča se većinom francuski. Joseph je taj dio odradio fantastično, toliko uvjerljivo da ni u jednom trenutku nisam pomislio da francuski nije njegov maternji jezik. 



Joseph i Robert Zemeckis, zajednički radom, su uspjeli gledaoce uvjeriti da, jednom kad Philippe stane na žicu –iako historija kaže drugačije- njegov život uistinu visi na koncu.
Ben Kingsley je imao jednu manju ulogu gdje prikazuje Phillipe-ovog mentora i čudno ga je vidjeti u ulozi toplog lika pošto sam nekako navikao da ga gledam u ruhu zlikovaca i zloća, no stari majstor opet na visini zadatka.
Film traje dva sata, ali ni u jednom trenutku nije dosadan i spor, čak sam na momente imao osjećaj da je radnja malo zbrzana. Nakon malo više od sat filma žica je već skoro postavljena, radnja teče takvim tempom da se čini da će film završit za sat i po, no posljednjih 40 minuta pokazuje savršeno kako poimanje vremena jeste relativno u što će se svi koji pogledaju film uvjeriti.
Na kraju, najveći aduti "Puta do slave" leže u osjećajnosti i empatiji prema ambicioznom umjetniku koja je izvrsno prenesena na filmsko platno, te u fotorealističnim efektima i kvalitetnom CGI zbog kojeg izgleda kao da ste Vi na žici, kao da gledatelj grabi po njoj. Zbog tih aduta i drugih, u tekstu spomenutih, kvaliteta film zaslužuje visoku ocjenu.

Autor recenzije: Amar Čustić

OCJENA: 8



nedjelja, 11. listopada 2015.

ZDRUŽENA BRAĆA




REDATELJI: David Frankel. Tom Hanks, Mikael Solomon, Tony To, David Leland, Phil Alden Robinson, Richard Loncraine
GLAVNE ULOGE: Scott Grimes, Matthhew Litch, Damian Lewis, Donnie Wahlberg, Ron Livingston, Shane Taylor, Tom Hardy, Michael Fassbender, David Schwimmer, Simon Pegg
TRAJANJE: 1 sezona, 10 epizoda
NAZIV ORIGINALA: Band of Brothers
GODINA PROIZVODNJE: 2001

"U Bastogni svaki je vojnik patio. I one koji su zaobišli geleri i meci bili su žrtve." - Stephen E. Ambrose


Nakon što su spasili vojnika Ryana i zajedno sa Terenceom Mallickom i njegovom "Tankom crvenom linijom" donijeli novi zamah filmovima koji tematiziraju najveći vojni sukob u povijesti čovječanstva, Steven Spielberg i Tom Hanks odlučili su ponoviti suradnju. Tema je ista, ali ovoga puta riječ je o malom ekranu. Dinamični duo (uskoro ih gledamo u kinu u hladnoratovskoj drami/trileru "Most špijuna") odlučio je snimiti televizijsku seriju "Združena braća" temeljenu na književnom predlošku Stephena E. Ambrosea. Obzirom na reputaciju, Hanks i Spielberg (očekivano) ništa nisu željeli prepustiti slučaju. Potpisani su kao izvršni producenti svih deset epizoda (Hanks je režirao jednu epizodu) i željeli su, kao i u "Spašavanju vojnika Ryana" što vjernije prikazati završene operacije Drugog svjetskog rata. Ambicija je potvrđena i, za televizijsku seriju, budžetom od nevjerojatnih 125 milijuna dolara (nakon završetka snimanja tijekom reklamne kampanje potrošeno je dodatnih 15 milijuna). Produkciju je preuzela Spielbergova kompanija "Dreamworsks" koja je tijekom pretprodukcije dobila značajnog financijsko-distributerskog saveznika. Riječ je televizijskoj kući HBO. Nije samo količina novca dovoljna kako bi se ratni put Easy postrojbe što vjernije prikazao. Scenarij serije predočen je preživjelim pripadnicima postrojbe kako bi oni dali mišljenje o priči i ispravili eventualne nepravilnosti. U redu, postoje detalji u kojima serija nije u potpunosti točna, ali je činjenica da su veterani (koji imaju uvodnu riječ u svakoj epizodi) potvrdili da su "Združena braća" vjerna rekonstrukcija njihovog ratnog puta. Serija je snimljena na lokacijama u Švicarskoj i Velikoj Britaniji, a uz kostimografsku i scenografsku preciznost i vjernu rekonstrukciju događaja impresionira i izbor glumačke ekipe.





"Združena braća" zapravo i nemaju glavnu ulogu. Svi pripadnici "lake" postrojbe junaci su serije. Glumci su odabrani (uz sugestije veterana) kako bi fizički, gestikulacijama što više sličili junacima koje tumače. Iako niti jedan od članova glumačke ekipe nije u vrijeme snimanja serije pripadao vrhu hollywoodske liste, odabir je izvrsno odrađen. Najzvučnije ime je bio David Schwimmer. Unatoč činjenici da su "Prijatelji" tada bili na vrhuncu popularnosti i gledanosti odabir doktora Rossa za ulogu vojnog zapovjednika bilo je iznenađenje. No nakon prve epizode stvari su "sjele" na svoje mjesto. Schwimmer je vrlo dobar u ulozi Herberta Sobela, zapovjednika koji je spreman gaziti pripadnike postrojbe kako bi ispunio ambicije i očekivanja pretpostavljenih. Sobel se odlično snalazi u perfidnim igrama mučenja vojske, ali je limitiran u organizaciji i snalaženju te vrlo brzo gubi povjerenje vojnika.
Gledajući iz današnje perspektive najpoznatije televizijsko lice je Damien Lewis ljubteljima serija poznatiji kao narednik Brody iz "Domovine". Lewis je samo prvi među jednakima; izvrsne uloge ostvarili su Matthew Leitch, Ron Livingston, Shane Taylor, Peter Youngblood Hills, Donnie Wahlberg, Michael Cudlitz, Scott Grimes i mnogi drugi. Od zvučnijih glumačkih imena koja nisu u prvom planu "Združene braće" treba spomenuti Simona Pegga, Tom Hardya, Michaela Fassbendera i Dominica Coopera. Svaki glumac koji je nastupio u seriji (postoji čak 500 govornih uloga) dao je doprinos u stvaranju jednog od najboljih proizvoda u povijesti televizije.





Serija prati "E" postrojbu od obuke preko padobranskog desanta na Normandiju i borbi u Europi (Francuska, Belgija, Nizozozemska) do završnih operacija u Njemačkoj. Ratni put obilježen je teškim i intenzivnim borbenim zadacima te zastrašujućim opsegom stradanja u završnim operacijama Drugog svjetskog rata. Serija ne ulazi u povijesno-političke razloge sukoba što je dobra vijest; povijest smo učili, ona se ionako (pre)često ponavlja, a gledatelji znaju razloge iskrcavanja na Normandiju. "Združena braća" imaju drugačiji pristup. Serija prikazuje sudbine "malih", "običnih" ljudi (koji, znamo svi, u ratu najviše stradaju) njihove strahove, žrtvovanje i želju da se preživi i okonča rat. Autori serije izbjegavaju propagandnu crtu te crno-bijeli prikaz stvari. Pripadnici savezničkih snaga nisu superheroji koji nemislosrdno uništavaju neprijatelja. Oni su ljudi koji se u teškim vremenima, više ili manje uspješno, nose s blizinom smrti, strahovima, psihičkim padovima i teškim uvjetima ratovanja. U teškim, krvlju natopljenim vremenim, svatko od njih reagira na drugačiji način (u seriji možemo vidjeti i ubojstva ratnih zarobljenika te pljačku savezničkih vojnika).





Jedan od najimpresivnijih detalja serije je prikaz borbi i ratnih razaranja. Bez obzira radi li se o bliskoj borbi ili prikazima bombardiranja i razaranja svaki detalj je prikazan uvjerljivo i realistično (savjetodavna funkcija veterana i ovdje je odradila pravi posao). Kamera "iz ruke" prati vojnike u rovu, ruševinama zgrada i kuća, na otvorenom i zatvorenom prostoru. Sukobi na prvoj crti bojišnice fascinatno su uvjerljivo rekonstruirani i gledatelj ima dojam kao da gleda dokumentarne snimke.
Televizijska serija "Združena braća" sastoji se od deset epizoda. Svaka epizoda, na svoj način, svjedoči o operacijama i ratnim stradanjima. Izdvojio bih tri, prve među jednakima, epizode koje su posebno važne za cijelu seriju, ali i za prikaz Drugog svjetskog rata.
U šestoj i sedmoj epizodi serijala gledamo zaustavljanje napredovanja savezničkih jedinica kod grada Bastognea u Ardenima. Pripadnici "lake" postrojbe našli su se u šumi, odsječeni od ostalih postrojba stisnuti u rovovima na velikoj hladnoći pod stalnim bombardiranjem neprijatelja. Epizode naziva "Bastogne" i "The Breaking Point" prikazuju rat na nekoliko razina. Imamo prilike vidjeti manjkavosti u izvedbi ratne operacije zbog kojih Winters i ekipa dolaze u tešku situaciju. Hladnoća, nedostatak oružja i opreme dovest će do teških psihofizičkih iskušenja.



Cijela priča oko Bastogne događa se u predbožićno vrijeme. Redatelj epizode David Leland (slično kao i Mallick u "Tankoj crvenoj liniji") prikazuje ljepotu prirodnog okruženja (snijeg, šuma) koju remeti čovjek i njegova destruktivnost. Božićno i novogodišnji ugođaj "ukrašen" je, kako kaže jedan od pripadnika E postrojbe, "najljepšim vatrometom koji je vidio". No ovaj vatromet je smrtonosan; riječ je o nacističkim granatama.
Šesta i sedma epizoda prepuna su ekplicitnih prikaza ranjavanja i ubijanja. Teške scene amputacije udova, krvarenja i umiranja najbolji su odgovor svakome tko romantizira ratovanje. Strah, krv i smrt natapaju snijegom prekrivenu zemlju.
Deveta epizoda (redatelj David Frankel) savezničkim vojnicima i gledatelju donosi suočenje sa novim užasom koje je proizveo nacistički režim. Rat se bliži završetku i pripadnici postrojbe ulaze u Njemačku. Oni su sada iskusni borci koji su doživjeli i preživjeli mnoga ratna iskušenja. Međutim, ništa ih nije moglo pripremiti za ulazak u napušteni koncentracioni logor. Nevjerojatna je snaga i odmjerenost s kojom je redatelj režirao susret vojnika s preživjelim logorašima. Nema puno priče, slika ionako govori tisuću riječi. Lica vojnika,izgled zatočenih te prikaz logora govore sve. Potresan i realističan prikaz jednog zla koji zauvijek ostaje u sjećanju gledatelja.
Izdvojene epizode samo su "prve među jednakima". Kompletna serija je izvrsna u svim segmentima. Autori serije znaju da je najbolja antiratna poruka uvjeljivo rekonstruirati i prikazati ratna stradanja.  To je jedan od razloga zbog kojega je "Združena braća" jedan od najboljih televizijskih proizvoda. Gledati. Barem jednom.




petak, 9. listopada 2015.

LIJEVI KROŠE




REDATELJ: Antoine Fuqua
GLAVNE ULOGE: Jake Gyllenhaal, Rachel McAdams, Forest Whitaker, Oona Laurence, Naomie Harris
TRAJANJE: 120 minuta
NAZIV ORIGINALA: Southpaw

"Ring je tvoj. Ti si jebeni prvak."

Boks nije najpopularniji sport. Međutim, filmovi koji se bave plemenitom vještinom i životnim pričama boksača (stvarnim ili fiktivnim sasvim je svejedno) uvjerljivo su najpopularniji i najnagrađivaniji kada se uzmu u obzir filmovi sportske tematike. "Razjareni bik", "Prvak", "Uragan", serijal o Rockyu i "Djevojka od milijun dolara" samo su neki od boksačkih filmova koji su ostvarili izvrstan komercijalan i(li) kretivan uspjeh. Popularnost boksačkih filmova leži i u činjenici da gledatelj razvija empatiju s glavnim junakom. Likovi su često, iz različitih razloga, programirani kao  gubitnici kojima je boks ljubav, strast te izlaz iz teške životne situacije. Način da život učine boljim. Tim filmskim tragom ove godine krenuo je Antoine Fuqua, redatelj poznat po projektima kao što su "Dan obuke", "Pad Olimpa" i "Pravednik". Fuqua je za glavnu ulogu odabrao Jake Gyllenhaala kojega su prošle godine nepravedno zaobišle nominacije za ulogu u filmu "Noćne kronike". Kako su ponekad čudni putevi filmski ne bi bilo iznenađenje da Gyllenhaal ove godine zaradi  nominaciju za slabiju ulogu u lošijem filmu od "Noćnih kronika".




Billy Hope četvrti je puta obranio titulu svjetskog boksačkog prvaka u poluteškoj kategoriji. On je prvak, popularan i bogat. Nad njegovom sudbinom bdije supruga Maureen (Rachel McAdams) koja mu nakon obrane titule savjetuje da napravi pauzu. Billy je psihofizički potrošen i supruga odbija višemilijunsku borbu za iduće tri borbe. Želi da se Billy više posveti njoj i kćerkici Leili. Billya konstatno provocira izazivač živopisnog imena. Escobar tvrdi da je bolji od prvaka i želi borbu pod svaku cijenu. Provokacije ne prestaju ni nakon Billyevog govora na dobrotvornoj akciji. Sukob boksača izvan ringa dovest će do tragičnih posljedica koje će prvaka baciti na koljena. Privatno i poslovno.




Billya upoznajemo na vrhuncu karijere. Dečko odrastao u "Hell'S Kitchenu" dotaknuo je zvijezde. Redatelj je promijenio redoslijed događanja; u boksačkim filmovima glavni junak, najčešće, kreće od trnja do zvijezda. Početak Billyeve karijere pratimo kada je već uspješan tako da je "Southpaw" priča koja ide od zvijezde do trnja pa ponovo nazad. Šteta je što film ne prikazuje pokoji detalj Billiyevog prvog uzleta. Možda bi gledatelj dobio objašnjenje za nekontrolirane izljeve bijesa i potpuno neracionalne odluke glavnog junaka. Tako prikazan glavni lik potpuno ubija gledateljevo suosjećanje prema Billyu.
Junaci boksačkih (i ne samo boksačkih filmova) često su sputani i osuđeni na borbu zbog razloga na kojih ne mogu utjecati. Okruženje u kojem su odrasli (u redu, Billy je odrastao u vražjem kvartu ali o tom periodu ne saznajemo apsolutno ništa), siromaštvo, nepravda koja im je nanesena samo su neki od detalja zbog kojih gledatelj navija za glavnog junaka, stvara prema njemu empatiju (prisjetimo se "Rockya" i "Uragana"). Međutim sa Billyem je teško suosjećati. U redu, pretrpio je težak gubitak, ali Billyevo propadanje je, posredno ili neposredno, uzrokovano njegovim ponašanjem i (ne)djelima. Teško je razumjeti silinu Billyeve autodestrukcije. Ostaje tek snažan dojam nedorečenosti glavnog lika.




Antoine Fuqua redatelj je koji zna snimiti i orkestirati akcijske scene. No, kada treba oblikovati filmsku priču dolazi do problema. Fuqua inzistira na ne toliko važnim dijelovima filma dok detalje koje bi trebalo objasniti obrađuje površno. Dojam je da redatelj ne može dočekati borbe u ringu. Tu se osjeća siguran, u prirodnom okruženju. Boksačke borbe korektno su odrađene, kamera je živahna, slow motion naglašava napetost.
Usporeni snimak tijekom mečeva jedan je od detalja koje je Fuqua posudio iz nekih prošlih, boljih boksačkih filmova. Osim slow motiona tu je i trener koji nije samo boksački znalac nego i mudrac, pokvareni menadžer s kojim se ipak treba surađivati, prijatelji koji napuštaju Billya kada nastanu problemi da bi se kasnije vratili.....
"Southpaw" želi isprovocirati gledateljevu reakciju i emociju. Nažalost rijetki su trenuci kada to istinski uspijeva. Cjelina izgleda proračunato, podilazi gledateljima. Posebno se to odnosi na finale filma u kojem Fuqua "moli" za emociju. Neuvjerljivo i neiskreno.
Glumačka ekipa odnosno njihove interpretacije najveći su adut filma. Gyllenhaal je vrlo dobar u glavnoj ulozi mada je lik Billya nedorečen. Forest Whitaker rutinski, vrlo dobra je Oona Laurence u ulozi Leile Hope.
"Southpaw" je proračunat i površan projekt koji, uglavnom bezuspješno, pokušava privući emocije gledatelja. Pisca ovih redaka ostavio je prilično ravnodušnim dok ćemo za dojmove članova Akademije saznati krajem godine.

OCJENA: 6



utorak, 6. listopada 2015.

PIKSELI




REDATELJ: Chris Columbus
GLAVNE ULOGE: Adam Sandler, Michelle Monaghan, Peter Dinklage, Kevin James, Brian Cox, Sean Bean
TRAJANJE: 105 minuta
NAZIV ORIGINALA: Pixels


Nekada davno u vrijeme kada nije bilo interneta, igraćih konzola i sličnih uređaja video igrice igrale su se na automatima u igraonicama. Povratak u vremena klasičnih video igara na zabavan i maštovit je način prikazao "Krš i lom" Disneyev blockbuster iz 2012 godine. Uspjeh Ralpha i prijatelja te recentna hollywoodska nostalgija za osamdesetim godinama dvadesetoga stoljeća donijelo je stotinjak milijuna dolara vrijedne "Piksele". "Columbia" se doista potrudila oko ekipe filma. Redatelj je Chris Columbus provjereni kadar kada su u pitanju "blockbusteri" ("Sam u kući", "Harry Potter"). Glumačka ekipa nudi sve popularnijeg Petera Dinklagea, Michelle Monaghan te Briana Coxa, Sean Beana i Dan Aykroyda. Jednu od glavnih uloga ima i Adam Sandler što obzirom na količinu zanimljivih glumačkih imena i nije moralo značiti lošu vijest. U redu, tu je i Sandlerov intimus Kevin James, al' ajde; u društvu dvojca koji su zajedno nastupili u televizijskoj seriji "Igri prijestolja" (Dinklageov Tyrion Lannister još uvijek živi za razliku od Beanova Ned Starka koji je obezglavljen tamo negdje krajem prve sezone), atraktivne Michelle Monaghan i rutinere Coxa i Aykroyda stvari ne mogu izgledati toliko loše. Međutim, Sandler je potpisan kao i jedan od mnogih producenata filma i vidljiv je njegov utjecaj na projekt. "Pikseli" podsjećaju na Sandlerove, komercijalno uspješne, ali teško probavljive komedije u kojima dominira neduhovit, cirkusantski humor i predvidljivost.





Početak filma vraća nas u osamdesete godine dvadesetoga stoljeća. Pratimo natjecanje u igranju video igricama. Pobjednik je Fireblaster poraženi u finalu je Brenner. Natjecanje je snimila NASA i lansirala u svemir. Tridesetak godina kasnije sudionici natjecanja su odrasli. Brenner (Adam Sandler) je, pogađate, gubitnik koji je ljut na sebe, razočaran u život. Fireblaster ima problema s zakonom dok je Cooper, Brennerov prijatelj iz djetinjstva i sudionik natjecanja, postao predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (??!!). Ekipa se ponovo okuplja kada se Zemlja nađe u opasnosti. Snimku koju je NASA poslala prije tridesetak godina stigla je do vanzemaljaca, ali oni su poruku krivo protumačili i započinju invaziju. Njihova vojska su likovi iz igrica i jedini koji nas mogu obraniti su Brenner i ekipa.....




"Pikseli" su prepuni posveta osamdesetima. Spominju se, u više ili manje minuta filma, Madonna, Samantha Fox, Olivia Newton John i Hulk Hogan. Gledateljima koji su gejmersku karijeru započeli prije tridesetak godina (taj sam) zanimljivo je prisjećanje na klasike poput "Pacmana", "Donkey Konga", "Froggera" i "Tetrisa". Najzabavniji dio filma upravo je lov na Pacmana koji se odvija na ulicama velegrada. Redatelj je film pretvorio u veliku videoigricu koja služi i za demonstraciju specijalnih efekata. Za nostalgičare, ljubitelje Pacmana to i nije najgora vijest. Teško je bilo očekivati da će scenaristi filma (napisali scenarij i za "Starce 2" i "Moja lažna žena" filmove u kojima glavnu ulogu igra Adam Sandler) napisati slojevitu ili smisleniju priču, ali pauze između igranja su prepune klišeja i neuspjelog humora.




Adam Sandler ponovo glumi već viđeno. Njegov Brenner ide u red "zbunjeni sam gubitnik i simpatičan sam jer znate da će na kraju sve biti u redu" likova na kojima je Sandler izgradio karijeru. Odabir Kevina Jamesa za ulogu američkog predsjednika je uvreda za sve one glumačke veličine ( Michael Douglas, Morgan Freeman, Jack Nicholson i Harrison Ford....)  koji u filmografiji imaju zapisano da su, više ili manje uspješno, interpretirali ulogu jednog od najmoćnijih ljudi na svijetu. Ne, nije tu u pitanju važnost ili veličina institucije američkog predsjednika nego činjenica da je Kevin James zapisan u istoj rečenici s navedenim glumcima. Ineterakcija između Sandlera i Jamesa odnosno Brennera i predsjednika više je iritantna nego smiješna i duhovita.
Peter Dinklage osuđen je na glumatanje dok je njegov lik iskorišten za moraliziranje. Znate ono, sve se može postići poštenjem i radom, a ne prevarama. Film je natopljen patetikom, previše "zašećeren". U redu, riječ je o projektu koji je zamišljen kao SF-obiteljska-komedija, ali publiku ne treba podcjenjivati. Bez obzira na dob.
"Pikseli" su zamišljeni kao projekt namijenjen svim generacijama. Međutim realizacija je potpuno promašena. Mlađim gledateljima teško mogu biti zanimljivi likovi iz igrica napravljenih prije tridesetak godina dok će generacijama koje su odrasle uz Pacmana i Donkey Konga Sandlerovo prenemaganje biti previše. Uz nekoliko bljeskova "Pikseli" su slabašan projekt kojega nisu uspjele spasiti niti Madonna i Serena Wiliams.

OCJENA: 5




petak, 2. listopada 2015.

JA, EARL I UMIRUĆA





REDATELJ: Alfonso Gomez-Rejon
GLAVNE ULOGE: Thomas Mann, Olivia Cooke, RJ Cyler, Jon Berthnal, Connie Briton, Nick Offerman, Molly Shannon
TRAJANJE: 105 minuta
NAZIV ORIGINALA: Me and Earl and the Dying Girl

"Ne znam kako da ispričam ovu priču" - Greg

Greg je pred velikom životnom odlukom. Počela je posljednja godina srednje škole i uskoro bi trebao odabrati fakultet koji će pokušati upisati. Međutim, Greg ne razbija glavu fakultetom. On je povučen, pomalo neprilagođen klinac koji dane provodi družeći se s jedinim prijateljem Earlom. Greg i Earl imaju zanimljiv hobi; snimaju svoje verzije, parodije poznatih filmova. Jednoga dana Greg odlazi u posjet školskoj kolegici. Nije oduševljen odlaskom kod Rachel, ali majka je inzistirala. Rachel je teško bolesna i kako kaže Gregova majka "možda joj treba društvo". Isprva Rachel ne želi razgovarati s Gregom, ali oboje ne žele razočarati plemenitu majčinu namjeru. Kratkotrajno druženje pokazat će da slučajni prijatelji imaju dosta zajedničkih interesa. Posjete se nastavljaju i mjeseci koji dolaze zauvijek će promijeniti njihove živote....




Nakon prošlogodišnjeg uspjeha filma "Krive su zvijezde" bilo je pitanje vremena kada će se pojaviti film sa sličnom tematikom. Šefovi hollywoodskih studija vole koristiti recept koji je donio zaradu na kino blagajnama ("Igre gladi" naprimjer su utjecale na realizaciju "Različite", "Labirinta" i "Davatelja). Malo je onih koji su predvidjeli uspjeh filma "Krive su zvijezde". Tematika filma nije uobičajna, blockbusterska, ali film je ostvario fantastičan komercijalan uspjeh (više od 300 milijuna dolara u svjetskim kinima, budžet 12 milijuna). Međutim, film koji je tematikom sličan, a koji je izvedbom nadmašio "Krive su zvijezde" neočekivano se pojavio na svetištu američkog nezavisnog filma - ovogodišnjem festivalu u Sundanceu. Nakon projekcije "Me and Earl and the Dying Girl" doživio je "standing ovation" te je ,jednakom snagom, uspio osvojiti publiku i kritiku (nagrada publike i glavna nagradu kritike). Obzirom na dosadašnje nagrade i kvalitetu velika je vjerojatnost da će film imati značajnu ulogu kada se budu djelile nominacije za "Oscara".




Prvi kadrovi filma govore nam da ćemo gledati drugačiju, nekonvencionalnu filmsku priču. Kamera je razigrana, kutevi snimanja su neobični, boje su žive. Redateljeva ambicija i energija pršti na sve strane. Upoznajemo Grega (Thomas Mann), tinejdžera koji i nije najpopularniji lik u školi. Nije previše društven, fura svoj film (točnije filmove), izgleda bezosjećajno i ne razmišlja previše o sutrašnjici. Iako je upravo Gregu posvećeno najviše minuta, glavna junakinja filma zapravo je Rachel (Olivia Cooke). Oko nje su posloženi ostali likovi kojima redatelj, između ostalog, prikazue odnos prema teško bolesnoj osobi. Različite reakcije, različitih karaktera koje često ne pomažu. Vjerojatno najupečatljivija, opipljivo životna reakcija je Racheline majke. Tiho utapa tugu u alkoholu, nespremna (tko uopće može spreman dočekati takvu životnu situaciju) boriti se sama s mjesecima koji dolaze. Cijelim trajanjem filma likovi su životni, ljudski reagiraju na tešku situaciju. Svađaju se, ljute, vesele i plaču. Redatelj izbjegava patetiku, odbija film ukrasiti i "zašećeriti" lažnim emocijama. Prijateljstvo između Rachel i Grega (dublje i ozbiljnije nego što se isprva čini) ne pretvara se u romansu.
"Ovo nije takva priča" - nekoliko puta ponavlja Greg. Da, ljubavna priča bila bi neuvjerljiva, ali gledatelj u finalu filma saznaje koliko su emocije između slučajnih prijatelja snažne i iskrene.
Često se u filmovima kao što je "Me and Earl..."  teška bolest prikazuje kroz liječničke procjene te odlaske u zdravstvene ustanove. Redatelja filma takvi detalji ne zanimaju. Napredovanje bolesti vidimo kroz Rachelin izgled i ponašanje glavnih likova. Situaciju najbolje objašnjava Greg kada  primjećuje da je "Rachel postala tiša i nesretnija". Rečenica koja govori sve.





"Zgodne djevojke uništavaju život" - Earl

Earl i Greg doista izbjegavaju zgodne djevojke. Često su zajedno, ponekad u društvu otkačenog profesora povijesti (vrlo dobri Jon Bernthal) i veliki su filmofili. "Me and Earl...." prepun je posveta sedmoj umjetnosti. U kadru se smjenjuju posvete Martinu Scorsesiju i Warneru Herzogu, Earlove i Gregove verzije "Paklene naranče", "Apokalipse danas", "Rashomona", "Ponoćnog kauboja" i drugih klasika filmske umjetnosti. Zabavan i duhovit dodatak ionako sadržajnom filmu.
Glumačku ekipu predvode mlade snage. Thomas Mann vrlo dobar kao Greg, Olivia Cooke briljantna u u ulozi Rachel. Odmjerena, jednako uvjerljiva kada govori i kada šuti.
Duhovit, iskren i emotivan s snažnim filmofilskim potpisom "Me and Earl and the Dying Girl" doista zaslužuje pljesak na otvorenoj sceni. Riječ je o jednom od najboljih filmova godine, ostvarenju koje jednakom snagom nasmijava, rastužuje i tjera na razmišljanje.

OCJENA: 9