srijeda, 30. rujna 2015.

ZAŠTO GLEDATI "NARCOS" ?




REDATELJI: Jose Padilha, Fernando Coimbra, Guillermo Navarro, Andres Baiz
GLAVNE ULOGE: Wagner Moura, Boyd Holbrook, Pedro Pascal, Maurice Compte, Paulina Gaitan, Maurice Compte, Luis Guzman, Bruno Bichir
TRAJANJE: 2 sezone, 20 epizoda
GODINA PROIZVODNJE: 2015

"Ponekad loši dečki čine dobre stvari" - Steve Murphy

Kada bi radili top listu najzastupljenijih kriminalaca kojima se bavi sedma umjetnost (zapravo ne samo film nego i razgovori. komentari nas "običnih smrtnika") na vrhu bi bila dva imena. Iako ih odvaja pedesetak godina oni su kriminalna carstva izgradili na vječnoj ljudskoj potrebi za (zabranjenim) porocima. Prvi je profitirao na prohibiciji, zabrani konzumiranja alkoholnih pića koja je donijela eksploziju kriminala. Njegovo ime je Al Capone, osim prohibicije bavio se i ubojstvima (najpoznatija akcija bila je "Masakr na Valentinovo", mafijaški obračun u organizaciji "big Ala") , reketaranjem i utjerivanjem dugova. Početak Caponeovog kraja počeo je zatvorskom kaznom zbog utaje poreza, dokrajčio ga je sifilis, ali ostale su priče i legende o "Licu s ožiljkom" koje su prenesene na filmsko platno ("Nedodirljivi", dokumentarac: "Al Capone: Nedodirljivi gangster" ....). Pola stoljeća kasnije svijetom kriminala vladao je Pablo Escobar. Escobarov imperij također je nastao na porocima (kokain), jednako kao i Capone bio je omiljen kod dijela javnosti. Sličnosti ovdje prestaju. Bogatstvo koje je Escobar stekao krijumčarenjem kokaina bilo je toliko da je "Forbes" Pabla postavio na 7 mjesto najbogatijih ljudi na svijetu. Vjerojatno najbolju usporedbu Caponea i Escobara dao je jedan od šefova DEA (američka agencija za suzbijanje narkotika) koji je izjavio da je "Al Capone u usporedbi sa Escobarom najobičniji siročić". Naravno, šef  DEA uzeo je u obzir vremenski odmak u karijerama Caponea i Escobara i. Jednako kao i Capone i Escobarova životna priča zanimljiva je filmašima. Snimljeno je niz dokumentaraca ("Dva Escobara", "Kralj kokaina" te "Grijesi moga oca" u kojem je glavni lik Escobar junior), prošle godine Escobara je odglumio Benicio Del Toro u filmu "Escobar: Izgubljeni raj" dok je 2015 donijela najdetaljniji prikaz kriminalne karijere Pabla Escobara. Riječ je o televizijskoj seriji "Narcos".




Život često donosi neočekivane, iznenađujuće priče. Jedna od takvih priča je usponu Pabla Escobara na kokainski vrh. Zasluge za Escobarov uzlet, u velikoj mjeri, pripadaju Čileancu koji se odazivao na nadimak Žohar. Prije nego je Kolumbija postala poznata po proizvodnji i trgovini kokaina, bijeli prah se proizvodio u Čileu. Dolaskom na vlast generala Pinocheta na udaru su se našli proizvođači i trgovci drogom. Oni su efikasno pometeni od nove vlasti, ali je Žohar preživio egzekuciju i pobjegao u Kolumbiju. Tamo je upoznao Pabla Escobara, a ostalo je povijest....
Navedeni detalji dio su uvodne epizode "Narcosa". Susret Žohara i Escobara samo je jedan od desetaka poznatih i manje poznatih detalja iz biografije najpoznatijeg svjetskog kriminalca. Escobara upoznajemo u trenucima kada kreće njegov uspon. Krijumčarenje cigareta, alkohola i marihuane zamijenio je kokain. Od prve minute Escobar je prikazan kao čovjek ogromnih političko-kriminalnih ambicija. Ambicija koja vremenom i povećanjem bogatstva prelazi u manijakalnu opsesiju za vlašću i novcem (kojega ionako ima i previše), čovjeka koji se želi riješiti kompleksa "malog seljaka iz Medelina. Escobar je bio vrhunski manipulator, znao je odigrati pravu kartu kada je trebalo (organizacija i preuzimanje Medelinskog kartela), vladao je brutalno i "hranio" ego strahom i korupcijom. Tvorci serije izvrsno prikazuju kako se mijenja percepija i uloga Escobara u Kolumbiji. Isprva je "big boss" proglašavan novim Robinom Hoodom koji pomaže siromašnima. Doista, Escobar je izgradio stanove siromašnima i dijelio gotovinu. No njegove donacije su zapravo kupovina glasova i nastojanje da uđe u Kongres (dobivanje imuniteta) te kasnije postane predsjednik Kolumbije. Međutim kako politički planovi ne idu onako kako je zamišljeno Escobar se (i javno ne samo tajno) polako ali sigurno transformira u ono što je zapravo bio čitavog života. Narko terorist koji je odgovoran za tisuće ubojstava. Ne samo političko-poslovnih protivnika nego i civila.




"Zatvor u Americi gori je od smrti" - Jose Rodriguez Gacha

Escobar se bojao samo jedne stvari. Zatvora u Sjedinjenim Američkim Državama  Za razliku od zatvorskih dana u Kolumbiji (mjesto na kojem je služio kaznu nazvano je Katedrala i više je sličilo na zabavni park nego na zatvor) u Americi bi Escobar bio samo jedan od zatvorenika. Bez privilegija i mogućnosti da upravlja kokainskim imperijem. Ovdje dolazimo do druge razine koju serija uspješno obrađuje i prikazuje (prva je Escobarov lik i djelo). Tijekom gledanja dobijamo vrlo zanimljiv i detaljan prikaz geopolitičkih i ekonomskih odnosa unutar Kolumbije te Južne Amerike i SAD. Vrijeme je Hladnog rata, Južna Amerika nije ostala pošteđena sukoba. Tijekom serije možemo vidjeti različite grupacije, obavještajne i policijske snage te interese koji se sukobljavaju ili surađuju s kartelom iz Medellina. Cijela ta političko-obavještajna pozadina serije pokazuje koliko je Escobar bio važan faktor tog vremena. Posebno je zanimljivo pratiti američki odnos prema Kolumbiji i Escobaru. Borba protiv narkokartela isprva je tek deklarativna, prilično slabašna obzirom na količinu prodanog kokaina u SADu. Međutim, interes američkih vlasti i obavještajnih agencija počinje naglo rasti kada se Escobara uspijeva povezati s komunistima točnije sandinistima u Nikaragvi. Ideološka borba je uvijek zanimljivija i bolje se prodaje od lova za "običnim" kriminalcima. Osim lova na komuniste interes za Escobarove milijarde došao je od američkih političara u trenutku kada, kako pripovjedač duhovito primjećuje,  "shvaćaju da nemaju postotak od zarade na kokainu". Vjerojatno je riječ o zafrkanciji, ali znate onu "u svakoj šali ima nešto istine".....





Vladavina Medelinskog kartela obilježena je krvavim sukobima u kojima su poginule tisuće ljudi. Nema tu nikakve robinhudovske romantike, Escobarovi odredi smrti bili su nemilosrdni i iznimno brutalni. Takvo nasilje može se suzbiti samo jednakim odgovorom. Nasilje rađa nasilje. Dio pripadnika kolumbijske policije i vojske (onaj dio koji nije bio korumpiran i kontroliran) pristaje na takvu igru. Američki policajac Steve Murphy (na privremenom radu u Kolumbiji) isprva ne prihvaća takav način. Međutim, uvjerivši se u brutalnost uličnog rata shvaća da na suprotnoj strani nisu kriminalci kojima se trebaju pročitati prava. "Prvo pucaj, udaraj pa tek onda pričaj" način je kako su funkcionirale stvari u Kolumbiji. Treba spomenuti i činjenicu da su tvorci serije prikazali drugu stranu Kolumbije. Postojao je velik broj ljudi koji su bili protiv terora narko kartela. Mnogi od njih su glavom platili neslaganje sa Escobarom i njegovim suradnicima.




Tvorci i redatelji serije uvjerljivo su prenijeli izgled vremena u kojim se serija odigrava. Nasilje je prikazano eksplicitno, ponajviše zato da bi se shvatio užas kokainskih ratova. Serija kombinira igrane dijelove i dokumentarne snimke koje dokazuju da su redatelji vrlo dobro pogodili u prikazu vremena i izgledu likova.  Jedan od redatelja serije je Jose Padilha koji je imao iskustva sa prikazom borbe protiv narkotika u izvrsnoj "Elitnoj postrojbi". Padilha nije jedina poveznica između "Elitne postrojbe; tu je i Wagner Moura koji tumači Escobara. Moura je odradio odličan posao jednako kao i Pedro Pascal (Javier Pena) te sjajni Luis Guzman u ulozi Escobarovog "brata po oružju" Jose Rodrigueza Gache. Autentičnosti doprinosi i činjenica da je serija snimljena u Bogoti, glavnom gradu Kolumbije.

Što napisati za kraj? Puno je razloga za gledanje serije i zapravo je nebitno koliko gledatelj poznaje događanja u Kolumbiji u vremenu najveće moći kokainskih kartela. Serija objašnjava većinu aktera i događanja tog vremena.
"Narcos" je snažna, brutalna i napeta priča o Pablu Escobaru te prikaz političkih odnosa u vremenu vladavine kralja kokaina.




subota, 26. rujna 2015.

VOD SMRTI





REDATELJ: Oliver Stone
GLAVNE ULOGE: Charlie Sheen, Tom Berenger, Willem Defoe, Johnny Depp, Forest Whitaker, Kevin Dillon, Keith David, John C.McGinley
TRAJANJE: 120 minuta
NAZIV ORIGINALA: Platoon
GODINA PROIZVODNJE: 1986


"Sada kada se prisjećam nismo se borili protiv neprijatelja nego protiv sebe. Rat je gotov, ali će uvijek biti u nama. Do smrti." - Chris (Charlie Sheen)

Vijetnamski rat, ta crna točka američke i svjetske povijesti, bio je česta filmska tema. Snimljen je velik broj filmova o uzrocima i posljedicama hladnoratovskog sukoba koji je odnio višemilijunske žrtve (najviše je poginulo civila, domaćeg stanovništva). Pet je naslova koji se, po mišljenju pisca ovih redaka, izdvajaju od ostalih. To su: "Lovac na jelene" redatelja Michaela Cimina, "Žrtve rata" Briana De Palme, "Full Metal Jacket" Stanleya Kubricka, "Apokalipsa danas" Francisa Forda Coppole i "Vod smrti" Olivera Stonea. Filmovi koji su, svaki na svoj način, prikazali vijetnamska ratna stradanja.
Priča o "Vodu smrti" započinje davne 1967 kada se mlađahni Oliver Stone odlučio prijaviti za ratovanje u Vijetnamu. Stone je inzistirao da ga pošalju na prvu crtu bojišnice, želja mu je ispunjena i budući dobitnik Oscara stekao je ogromno ratno iskustvo (dva puta ranjen). Iskustva iz Vijetnama Stone je odlučio prenijeti na film i tako je nastao scenarij za "Vod smrti" (uvodni film Stoneove vijetnamske trilogije koju čine i "Rođen 4.srpnja" te "Nebo i zemlja"). Kako bi što vjernije prenio sjećanja Stone je odlučio stati iza kamere, režirati film. Priča o vojniku Chrisu i njegovim ratnim danima mogla je početi...


Oliver Stone

Film počinje dolaskom mlađahnog, idealima ispunjenog Chrisa Taylora (Charlie Sheen) u Južni Vijetnam. Chris je raspoređen u 25. pješadijsku diviziju i odmah nakon udara u zid ratne svakodnevice; novaci, mlada vojska tretira se kao "topovsko meso" koje neće dugo preživjeti, a posebno čuđenje kod vojnika izaziva činjenica da se Chris dobrovoljno prijavio. Prije prvih bo, obavlja prljave poslove kao što su kopanje rovova i čišćenje. Pripadnici postrojbe podijeljeni su u dva klana. Jedan se okuplja oko brutalnog i sadističkog narednika Barnesa (Tom Berenger). Drugi dio voda skloniji je čovjeku, a tek onda zapovjedniku Eliasu (Willem Defoe). Nakon nekoliko tjedana provedenih u postrojbi Chris će shvatiti da neprijatelj nije jedina opasnost. Počinje borba sa vlastitim strahovima, bitka sa vjerom u vlastite ideale koja je dolaskom u Vijetnam zauvijek izgubljena....





Kod izbora glumca za ulogu Chrisa, Stone je dugo razmišljao lomeći se između Charlieja Sheena i Johnnya Deppa. Izbor je pao na Sheena koji je tada imao zanimljiviju filmografiju (tko zna možda je presudila i očeva uloga u "Apokalipsi danas" ). Depp je dobio manju ulogu (Lerner), ali filmske godine koje su uslijedile donijele su Deppovu afirmaciju i status jednog od najpopularnijih glumaca današnjice. Charlie je krenuo u komične vode, prepustio se hedonizmu i nikada nije do kraja razvio glumačke potencijale koje je nagovijestio ulogama u "Vodu smrti" i "Wall Streetu". Uloge Barnesa i Eliasa dodijelio redatelj je dodijelio Tomu Berengeru i Willemu Defoeu. Izbor glumaca nije bio iznenađenje, ali podjela uloga jest. Berenger koji je do tada bio "good guy" poznatiji po "mekšim" i pozitivnijim likovima angažiran je za ulogu negativca dok je Defoe, likom i djelom poznatiji kao negativac, dobio najpozitivniju ulogu u filmu. Stoneova zamisao potpuno je uspjela; Berenger (najbolja uloga u karijeri) i Defoe nominirani su u kategoriji najboljeg sporednog glumca. Nagrada je izostala (pobijedio ih je Michael Caine sa ulogom u filmu "Hannah i njezine sestre" Woodya Allena) no razloga za nezadovoljstovo nije bilo. "Vod smrti" osvojio je četiri "Oscara" (film, redatelj, zvuk i montaža).





Stone je radnju fokusirao na Chrisa i događanja u postrojbi. Neprijateljska vojska je prisutna kao konstantna opasnost i prijetnja koja se pojavljuje, ali redatelj je kamere usmjerio prema pripadnicima 25. pješadijske divizije. Događaje unutar postrojbe pratimo kroz odnose između vojnika te glas koji govori tekstove pisama koje Chris šalje baki (ona je vjerojatno jedina osoba koja podržala ideju da napusti fakultet i prijavi se u vojsku). Kroz Chrisovo obraćanje baki saznajemo kako ideali mladog čovjeka kopne i polako nestaju pregaženi svakodnevnim ratnim događanjima. Chris nije došao u Vijetnam kako bi branio američki način života, borio se protiv komunizma ili donio demokraciju narodu Vijetnama. Njegov idealizam zapravo je neslaganje sa činjenicom da u Vijetnamu većinom ratuju pripadnici siromašnijih slojeva američkog društva. Kao pripadnik bogatije obitelji sa vojnom tradicijom Chris odlazi na ratište. Međutim, problemi američkog društva preslikavaju se na i postrojbe koje ratuju u Vijetnamu. Stone prikazuje kako su rasizam i raslojavanje prisutni i u Vijetnamu u ratnim uvjetima. Potoje zaslužni i manje zaslužni vojnici. Ovisi o procjenama nadređenih.




Stone je detaljno i precizno prenio sve opasnosti i probleme s kojima su bili suočeni vojnici u Vijetnamu. Osim neprijatelja tu su beskrajne, često i beskorisne hodnje, dosadne kiše, kukci, manje ili veće zvijeri....Tu je i svakodnevna borba sa samim sobom, vlastitim stavovima i postupcima na mjestu i u vrijeme kada život nema veliku cijenu. Film prikazuje kako čovjek, suočen sa blizinom smrti i svakodnevnim psihofizičkim stradanjima, postaje sličan zvijerima koje se bore za opstanak. No nisu svi ljudi isti; nekima je rat prilika da pokažu sadizam i okrutnost. Narednik Barnes je dokaz.
"Vod smrti" suočio je Amerikance sa puno neugodnih detalja povezanih sa ratom u Vijetnamu. Motivacija vojnika, njihova vjera u cilj za kojeg se bore je, najblaže rečeno, upitna. Disciplina i poštivanje vojne hijerarhije prilično slabašno. Film prikazuje i zločine nad civilnim stanovništvom. "Vod smrti" nije prvi film koji donosi tamnu stranu američke vojne intervencija u Vijetnamu, ali kada o tome govori film temeljen na stvarnim iskustvima čovjeka koji je doživio Vijetnam na prvoj crti bojišnice (Oliver Stone je i odlikovan za ratne zasluge) onda stvari imaju posebnu, dodatnu težinu.
Iako je "Vod smrti" ratna drama, scene sukoba vjerno su rekonstruirane. Bitka u finalu filma vjerno prikazuje kaos i brutalnost rata. Treba spomenuti i scenu pogibije narednika Eliasa koja, prema mišljenju pisca ovih redaka, spada među najbolje u povijesti filma.
"Vod smrti" je (kao i većina Stoneovih filmova) izazvao kontroverze i različite reakcije. Film je potvrdio redateljevu reputaciju kroničara američke novije povijesti koju je Stone nastavio čuvati do današnjeg dana. Redatelj se bavio Kennedyevim ubojstvom (JFK), Nixonom, medijima ("Rođeni ubojice", "Talk Radio"), profesionalnim sportom ("Samo igra") i burzovnim mešetarima (Wall Street). Snimio je seriju dokumentaraca o američkoj povijesti i razgovarao sa Fidelom Castrom. Unatoč nizu vrlo dobrih i odličnih projekata najvažniji film Stoneove karijere bio je i ostao "Vod smrti".





srijeda, 23. rujna 2015.

SPOOKS: THE GREATER GOOD




REDATELJ: Bharat Nalluri
GLAVNE ULOGE: Kit Harington, Jennifer Ehle, Tuppence Midleton, Peter Firth
TRAJANJE: 104 minute


Nakon šokantnog finala pete sezone "Igre prijestolja" u kojem je brutalno izboden od strane kolega iz "Noćne straže", Jon Snow odnosno Kit Harington krenuo je u nove izazove. "Spooks: The Greater Good" projekt je kojim se Harington želi odmaknuti od Jona Snowa. Riječ je o špijunskom trileru inspiriranom na popularnoj britanskoj televizijskoj seriji "Obavještajci" (Spooks). Serija je krenula 2002 godina, snimljeno je deset sezona koje govore o akcijama agenata britanske obavještajne službe. Prva sezona imala je veliku gledanost, tijekom godina prikazivanja uslijedile su brojne nominacije i nagrade (najbolja serija u izboru BAFTE 2003 godine). Treba spomenuti da su u seriji nastupili i Hugh Laurie, Ian McDarmid te Andy Serkis. Uspjeh serije donio je obavještajce na veliko platno. Producenti filma nisu previše ekperimentirali nego su angažirali provjerene snage koje su radile na seriji (redatelj Bharat Nalluri, scenaristi Jonathan Brackley i Sam Vincent). Rezultat je prilično dobar komad filmske špijunaže....






Izgledalo je kao sigurna, gotovo rutinska misija britanske obavještajne službe. Međutim, neshvatljivim propustima u organizaciji pobjegao je Adem Qasim (Elyes Gabel). Qasim je opasni terorist, "elokventan i karizmatičan" kako ga opisuju Britanci. Nakon bijega gubi mu se svaki trag, a očajni MI5 u pomoć poziva "palog" agenta Willa Hollowaya. Holloway je bivši obavještajac koji je na neslavan način završio špijunsku karijeru. No on je jedini čovjek koji može doći do odbjeglog terorista. U prvi trenutak Holloway odbija pomoći, ali kada sazna da ga istraga može dovesti i do istine o smrit oca (također obavještajca) počinje slagati mozaik zavjere i špijunskih igara u kojima je Adem Qasim tek dio priče......





Snimiti dobar, gledljiv film temeljen na televizijskoj veliki je izazov. Serija, ponajviše zbog dužeg trajanja, omogućuje autorima detaljnije i sadržajnije karakterizacije likova, pregled njihove prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Redatelj Nalluri i scenaristi solidno se snalaze; iako radnja kreće u nekoliko pravaca ekipa filma uspijeva (uz nekoliko propusta) držati priču pod kontrolom te objasniti i zaokružiti događanja. Radnja je, baš kako i treba biti u špijunskom filmu, internacionalizirana, događaji se odvijaju u različitim državama. Za razliku od sličnih visokobudžetnih špijunskih projekata (serijali o Jasonu Bourneu, Ethanu Huntu i vječnom Jamesu Bondu) ekipa filma nije imala sredstva za spektakularne akcijske scene, ali nedostatak novca kompenzira se napetošću i neočekivanim obratima. Ne, nije "Spooks: The Greater Good" bez akcije, pucnjave i automobilskih potjera no film je znantno više ispunjen špijunsko- trilerskim elementima, a manje akcijskim vratolomijama. Film je obojan sivim, metali tonovima koji pojačavaju tjeskoban ugođaj. Glazba filma zvuči dobro, ali je ima previše i ponekad je (pre)napadna. Najzanimljiviji i najintrigantniji dio filma zapravo je priča odnosno prikaz terorista i obavještajne zajednice.





"Koliko zla na jednom mjestu" - govori terorist Adem Qasim u finalu filma, kada ulazi u srce britanske obavještajne službe. Qasim je terorist, ali film izbjegava crno-bijelu karakterizaciju odnosno podjelu priče. On je, kako ga MI5 karakterizira, "elokventan i karizmatičan" ima jasne ciljeve i razloge zbog kojih poduzima terorističke akcije. Posebno je zanimljiva nagodba terorista sa "čovjekom za sva vremena" Harryem Pearcom (vrlo dobri Peter Firth) kojom se mijenja meta napada....
MI5 je prikazan kao organizacija koju nagrizaju unutrašnji sukobi, zakulisne igre i rivalitet (koji prelazi u antagonizam) sa američkom obavještajnom službom. Zaboravite Bonda i slične špijunske junake, likovi iz filma bore se sa smanjenim budžetom, prebacuju odgovornost jedni na druge i nastoje sačuvati vlastitu poziciju. Podjela uloga je takva, prilagodi se ili nestani. Redatelj je kao suprotnosti postavio likove Harrya i Willa. Harry je stari iskusni špijunski lisac koji se odlično snalazi u zakulisnim igrama i pregovarat će sa crnim Vragom ako to može ispuniti njegove interese i ciljeve. Will je pristao ponovo raditi kako bi saznao očevu sudbinu. Novi početak donijet će mu probleme; bez obzira na određeno iskustvo on je iskorišten i izmanipuliran. Obavještajna zajednica prikazana je kao kaljuža u kojoj se ne biraju sredstva. Ni traga raskoši i otmjenosti...
Nekoliko scena filma ima snažan retro potpis koji podsjeća na špijunske filmove iz prošlosti (sastanak na trgu, trgovina kišobranima).
"Spooks: The Greater Good" zanimljiv je projekt u kojem će, prije svih, uživati ljubitelji špijunskih filmova. Gledatelji kojima špijunaža nije najvažnija filmska tema neće biti razočarani ako pogledaju film.

OCJENA: 7



nedjelja, 20. rujna 2015.

HITMAN: AGENT 47




REDATELJ: Aleksander Bach
GLAVNE ULOGE: Rupert Friend, Zachary Quinto, Hannah Ware, Ciaran Hinds, Thomas Kretschmann
TRAJANJE: 90 minuta

"Povijest čovječanstva definira se ratom"

Razvojem specijalnih efekata  mnoge su poznate igrice dobile filmske verzije. U redu, nije samo CGI zaslužan za česta prebacivanja igrica na filma; ogroman broj igrača i obožavatelja igrica potencijalni su kupci kino karata, a tu je i kronična hollywoodska potraga za novim idejama. Međutim malo je filmova temeljenih na igricama ispunilo očekivanja. Najveći problem je da većina igrica prebačenih na veliko platno izgledaju kao filmske igrice a na kao igrani filmovi. Likovi su jednodimenzionalni, a priče su, većinom, površne, ne uspijevaju se prenijeti važni detalji te ugođaj priče. No bez obzira na priličan broj neuspješnih ekranizacija, filmovi prema igricama se i dalje snimaju. Serijal "Resident Evil" (koji u zadnjim nastavcima doist izgleda kao igrica a ne kao filma) uskoro dobija posljednje poglavlje dok nas slijedeće godine čekaju dva, do sada, najambicioznija projekta temeljena na računalnim igricama. Početkom ljeta 2016 gledat ćemo "Warcraft" a krajem godine dolazi "Assasin's Creed" sa Michaelom Fassbenderom i Marion Cotillard u glavnim ulogama. Dok čekamo navedene naslove trenutna kino ponuda nudi nam Agenta 47 koji je nakon 2007 ponovo dobio film (ne nastavak nego ponovni pokušaj). Tko je famozni Agent koji je dvaput u samo osam godina natjerao producente da u njegovu priču ulože novac ?




Početak filma vraća nas u prošlost, točnije 1967 kada znanstvenik Peter Litvenko pokušava razviti savršenog ubojicu, stroj za ubijanje. Litvenko uspijeva, ali projekt je obustavljen i znanstvenik mora pobjeći. Desetljećima kasnije moćna korporacija namjerava nastaviti projekt i stvoriti vojsku savršenih strojeva za ubijanje. Kako bi ostvarili ciljeve moraju se domoći Katije Van Dees (Hannah Ware) jedine osobe koja ih može dovesti do Litvenka. Korporacija šalje ljude u potragu za djevojkom, ali nisu jedini koji žele pronaći Katiju. Na tragu joj je i Agent 47, dokaz da je znanstvenikov rad bio uspješan.....




Tijekom reklamne kampanje uoči premijere filma producent Alex Young je na pitanje zašto novi film o Agentu 47 odgovorio kako je "Ovo je novi, drugačiji prikaz popularnog lika". Koliko je film odnosno glavni lik vjeran igrici pisac ovih redaka ne može suditi (igricu nikada igrao nisam), ali u odnosu na film iz 2007 "Hitman: Agent 47" ne nudi veliki kvalitativni pomak (komercijalno stvari također ne izgledaju najbolje;  film težak 40 milijuna dolara još uvijek nije dostigao zaradu prethodnika). U redu, odabir glumačke ekipe ambiciozniji je nego u prvom filmu no to ne znači da je njihova izvedba bolja. Rupert Friend (tv serija "Domovina") potrudio se kako bi što više izgledao kao savršeni ubojica no Timothy Olphant izgleda uvjerljivije i ubojitije. Pokušaji preispitivanja osjećaja odnosno Katijino psihijatrijsko inzistiranje da Agent 47 izrazi potisnute osjećaje izgleda nepotrebno za ovakav film. Riječ je o genetski stvorenom stroju za ubijanje, pustite emocije. U redu, Agent 47 je (vjerojatno) ljudsko biće, ali riječ je o akcijskom filmu temeljenom na video igrici.





Iako stroj za ubijanje nije stroj nego ljudsko biće detalji filma podsjećaju na Terminatora. U filmu se spominje i Sindikat koji se spominje u recentnoj, petoj po redu, nemogućoj misiji. Postoji još nekoliko posveta poznatim i manje poznatim filmovima iz prošlosti koje govore o redateljevim uzorima.
Film je, očekivano, ispunjen akcijskim scenama koje, kako minute filma odmiču, postaju sve intenzivnije te postaju najvažniji segment fima. Redatelj nakon postavljanja figura i pomalo površnog objašnjenja zapleta karte baca na kreiranje akcijskih scena i vizualnu stranu filma. U cijelom festivalu metaka, stakla i betona postoji nekoliko vrlo dobrih trenutaka (obračun u podzemnoj željeznici).
"Hitman: Agent 47" je, unatoč ambicijama ekipe filma, nepotreban projekt. Ne nudi više od prethodnika, pamti se tek po nekoliko atraktivnih akcijskih scena.

OCJENA: 5


srijeda, 16. rujna 2015.

DJEČAK




REDATELJ: Alejandro Monteverde
GLAVNE ULOGE: Jakob Salvati, Kevin James, Emily Watson, Michael Rapaport, Tom Wilkinson, Ben Chaplin, Cary-Hiroyuki Tagawa
TRAJANJE: 100 minuta
NAZIV ORIGINALA: Little Boy

"Tvoja vjera neće funkcionirati ako imaš mržnju u sebi" - Hashimoto


Osam mu je godina, njegovo ime je Pepper Blint Busbee. Iako živi u malom gradiću rijetki su oni koji ga zovu po imenu. Pepper je poznatiji kao Little Boy (Mali dječak). Najniži dječak svoje generacije. Iako je predmet zafrkancije vršnjaka Pepper ne mari previše. Njegovi idoli su iluzionist Ben Eagle i James Busbee (Michael Rapaport). James je Pepperov otac, prijatelj, savjetnik....Najvažnija osoba dječakovog djetinjstva. Obiteljsku idila prekida Drugi svjetski rat. Japanci su napali Pearl Harbour, Amerika je ušla u rat. Kreću mobilizacije i jedan od poziva završava na adresi obitelji Busbee. James ostavlja obitelj i odlazi u neizvjesnost rata. Tužan zbog očevog odlaska Little Boy pokušava na sve načine zaustaviti rat i vratiti oca kući. Za Jamesov povratak potrebno je čudo, a ona se ne događaju svaki dan.....




Dugo, dugo vremena nisam pogledao film koji tijekom trajanja toliko oscilira kao "Little Boy" projekt meksičkog redatelja Alejandra Monteverdea. Cijelim trajanjem dojmovi gledatelja variraju od vrlo dobrog do lošeg, smjenjuju se zanimljive i prazne, patetične, previše "zašećerene" minute. Neujednačenost je izražena i kod izbora glumaca odnosno njihovih izvedbi. Stotinjak minuta filma prolazi relativno brzo,  ali problem su nevjerojatne oscilacije unutar priče te gomilanje likova oko malenog dječaka. Krenimo redom...Od završetka...



Često se u dodacima filmova izdanih na dvd i blu rayu može pronaći alternativni završetak. Razlozi za različite završne minute mogu biti različiti. Alternativni završetak ponekad predstavlja i originalnu redateljsko-scenarističku ideju koja je morala biti promijenjena zbog producentskih intervencija a sve u cilju bolje gledanosti filma (zarade na kino blagajnama). Redatelj i producenti "Little Boya" nisu čekali izlazak filma na dvd i blu ray formatu, oni su, nažalost, u kino verziju filma "ugradili" različite rasplete. Prvi upečatljiviji, snažniji koji gledatelja tjera na razmišljanje, prikazuje kako snaga vjere (ne nužno religije nego i vjere u čovjeka) nije dovoljna kako bi pobijedila proklete, krvave ratne strahote. Umjesto da stavi "točku na i" i završi film na potresan, ali dojmljiv način Monteverde produžuje film za desetak minuta i dodaje konvencionalni, toliko puta viđeni kraj koji je napravljen da podilazi gledatelju kako bi donio koji dolar više na kino blagajnama. Konačni rasplet koji ruši ocjenu te slabi dojam filma.





"Little boy" prikazuje rat kroz percepiju malenog dječaka. Pepperovo odrastanje obilježeno je nostalgijom i iščekivanjem očevog povratka. Vrlo dobro je prikazano kako rat polako, ali sigurno, ulazi u dječakov odnosno život mještana. No scenaristi su prilično opteretili malenog junaka pa se, osim navedenog, redatelj pokušava baviti nizom detalja koji obilježavaju gotovo svako normalno odrastanje (odnos s majkom i bratom, idoli, školski nasilnik....). Obzirom na glavnu temu i ratnu pozadinu priče dojam je da Monteverde odlazi previše u širinu. Važne minute filma posvećene su vjeri u Boga te ksenofobiji. Ovdje dolazimo i do najboljih glumačkih izvedbi u filmu (Tom Wilkinson kao svećenik i Cary-Hiroyuki Tagawa u ulozi Hashimota). Hashimoto (podsjeća na Miyagija iz "Karate Kida") je starosjedilac japanskog porijekla koji postaje predmet prezira i fizičkog nasilja. Iako lik Hashimota izgleda umjetno (kuća na osami, izgleda kao da i prije rata mudri Japanac nije bio omiljen) i nekako na silu instaliran u priču kroz njegov lik redatelj dobro detektira tko su glavni nosioci ksenofobije u teškim vremenima. Ljudi koji su doživjeli težak gubitak ili oni koji rata vidjeli nisu. Redatelj se izdigao iznad stanovnika, likova film te je Hashimoto  prikazan kao najmudriji lik filma.
Film ima snažan vjerski podtekst (ponekad se previše dijele moralne lekcije) koji je potamnjen sa nekoliko neshvatljivo trijumfalističkih gotovo propagandnih scena. Teško je probaviti scene nakon što Pepper priziva "čudo" koje bi trebalo okončati rat. "Čudo" se dogodilo bacanjem atomske bombe na Nagasaki (bomba imena Little Boy kao i glavni junak filma) i dječak zajedno sa stanovnicima mjesta trijumfalno slavni. Nekoliko sekundi kasnije redatelj vrlo sramežljivo prikazaje posljedice atomske eksplozije, ali ostaje gorak okus u gledateljvim ustima.
Fotografija filma je kristalno čista, "Little Boy" sadrži nekoliko prelijepih kadrova. Glumačka ekipa filma je, kao i sam film, neujednačena. Od vrlo dobrih Wilkinsona i Cary-Hiroyukija Tagawe i solidnog malenog Jakoba Salvatija do neuvjerljivog Michaela Rapaporta i karikaturalnog Kevina Jamesa u ulozi lokalnog liječnika.
"Little Boy" film o malenom dječaku velikog srca varira od vrlo dobrog do predvidljivog i slabašnog. Gledljivo, ali ne više od toga.

OCJENA: 6




subota, 12. rujna 2015.

IZVAN SEBE




REDATELJ: Tarsem Singh
GLAVNE ULOGE: Ryan Reynolds,  Natalie Martinez, Ben Kingsley, Matthew Goode, Jaynee-Lynne Kinchen
TRAJANJE: 117 minuta
NAZIV ORIGINALA: Self/Less

"Nikada ne radim ništa bez osiguranja." - Damian

Početkom devedesetih godina 20 stoljeća, točnije 1992 u kinima se pojavio znanstveno fantastični triler "Freejack". Projekt vrijedan tridesetak milijuna dolara potpoljen je od strane kritike, a niti publika mu nije bila previše sklona. Bez obzira na neuspjeh ("Freejack" unatoč manama nije toliko loš) film je zanimljiv zbog dva razloga. Prvi je vrlo zanimljiva glumačka ekipa. Glavnu ulogu tumači Emilio Estevez (brat Charlieja Sheena) tu su i Anthony Hopkins i Rene Russo. Posebna atrakcija je nastup prvog glasa "Roling Stonesa" Micka Jaggera i njegove voljene Jerry Hall. Drugi razlog zbog kojeg je "Freejack" vrijedan gledanja je intrigantan zaplet. Nekoliko sekundi prije smrti vozač formule Alex Furlong transportiran je u budućnost kako bi njegovo tijelo iskoristio bogataš na samrti i dobio priliku za novi život. Bogati moćnici koji ne pitaju za cijenu kada je u pitanju produžetak života nisu samo naučna fantastika.




"Freejack" te "Seconds" sa Rock Hudsonom iz 1966 nadahnuli su scenariste Davida i Alexa Pastora kako bi napisali priču za "Izvan sebe". Damian (Ben Kingsley) prebogati je građevinski poduzetnik iz New Yorka. Gradeći "Veliku Jabuku" i skupljajući milijune na računima Damien je propustio privatni život i izgubio odnos sa kćerkom (Michelle Dockery). Damienovo vrijeme polako ističe; umire od raka i preostalo mu je tek nekoliko mjeseci života. Damien dobija ponudu koju je teško odbiti; Albright (Matthew Goode) zaposlenik "Phoenix Biogenica" nudi transplataciju svijesti. Damien bi nastavio živjeti u mladom tijelu uz uvjet da zaboravi "stari" život. Milijunaš isprva odbija, ali kako bolest napreduje pristaje na novi život....




Zaplet filma redatelju je ponudio nekoliko opcija kojima bi "Izvan sebe" postao provokativan i aktualan brišući granice između fantastike i stvarnosti, filmskog i realnog života. Kako se produbljuju razlike između bogatih i manje bogatih tako i šanse za preživljavanje u slučaju bolesti idu na stranu bogatih. Živjet će oni koji zdravlje, život (u slučaju Damiena riječ je o transplataciji) mogu platiti. Provokacija zapravo poveznica sa svakodnevicom jest činjenica da se Damien "seli" u tijelo američkog vojnika. Dok jedni ratuju drugi se bogate, a u slučaju Damiena čak ni smrt ne znači da je iskorištavanje završeno. Kroz navedene detalje indijski redatelj Tarsem Singh je "protrčao" bez ozbiljnije namjere da film odvede u provokativnije, intrigantnije vode. Umjesto toga "Izvan sebe" rutinski je "blockbusterski" proizvod koji je vratio uložena sredstva. Kombinacija znanstvene fantastike i akcijskog trilera  koja, kako se film približava kraju, dobija i (melo)dramske detalje pati od previše podzapleta i ziheraške režije.




Redatelj filma, indijski filmaš Tarsem Singh ("Ćelija", "Pad") prepoznatljiv je po vizualnom stilu, korištenju boja koje ostavljaju snažan dojam. Međutim, "Izvan sebe" skoro je u potpunosti lišen redateljevih vizualnih atrakcija i akrobacija. Ako izuzmemo prikaz Damienove kičaste, zlatom optočene Damienove rezidencije Singh se, iznenađujuće, nije pretjerano posvetio izgledu filma. Nezainteresiranost za izgled filma redatelj je pokazao i na scenografiji. Operativni centar "Phoenix Biogenicsa", kompanije koja okreće desetke milijuna dolara izgleda jeftino, neugledno i svaka scena snimljena u tom okruženju ozbiljno narušava uvjerljivost filma. Nije samo izgled "Phoenix Biogenicsa" problem; promjena svijesti glavnog (anti)junaka filma i transformacija iz ostarjelog, hladnog i proračunatog milijunaša u empatijom motiviranog mlađahnog zaštitnika površno je i vrlo neuvjerljivo prikazano. Niti jedan detalj gledatelju ne daje razlog da povjeruje u Damienovu preobrazbu.
Glumačka ekipa odradila je posao bez previše želje i truda. Ben Kingsley vrlo brzo nestaje, Ryan Reynolds izvlači najbolje iz mladog Damiena. Natalie Martinez u glavnoj ženskoj ulozi ne može pružiti previše, mjen lik je ionako osuđen na plakanje i naricanje nad zlom sudbinom. Štreberska, hladna pojava Matthewa Goodea (Albright) prilično iritira.
"Izvan sebe" je projekt čija se intrigantna ideja izgubila u redateljevoj površnosti i neuvjerljivosti glavnog (anti)junaka.

OCJENA: 5















































































nedjelja, 6. rujna 2015.

THE SUICIDE THEORY




REDATELJ: Dru Brown
GLAVNE ULOGE: Steve Mouzakis, Leon Cain
TRAJANJE: 95 minuta

"Ovo je izvan moje kontrole" - Percival


Sjećate se Alana Forda i doživljaja Grupe TNT? Strip koji je humorom, cinizimom i ismijavanjem ljudi i događaja obilježio odrastanja mnogih generacija. Jedan od najupečatljivijih sporednih likova u stripu bio je Samoubojica. Da podsjetim; Samoubojica je, kako mu i ime odnosno nadimak govori, nihilistički tip, neraspoložen za život koji vječno tvrdi da je nesposoban za životne izazove. Želi si oduzeti život, ali mu to nikako i nikada ne uspijeva što još više produbljuje njegovo nezadovoljstvo. Toliko je nesposoban da se ne zna i ne može ubiti. Samoubojica iz "Alan Forda" kao da je bio inspiracija scenaristu Michaelu J. Kospiahu i redatelju Dru Brownu za jednog od dva glavna lika u filmu. Percival (Leon Cain) odlučio je umrijeti. Ne, Percival nije nesposoban za životne izazove kao njegov "kolega" iz stripa. On je izgubio životnu radost zbog gubitka voljena osobe. Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja samoubojstva Percival je odlučio angažirati plaćenog ubojicu. Steven (Steve Mouzakis) prava je osoba za rješenje Percivalovog problema. Efikasni plaćeni ubojica. Steven prihvaća ponudu, ali vrlo brzo shvaća da je ubojstvo Percivala najzahtijevniji posao njegove karijere...




Iako je australske filmove gotovo nemoguće vidjeti na programu domaćih kina ljubitelji filma, zahvaljujući festivalima i internetu, mogu vidjeti najbolje od tamošnje kinematografije. U posljednjih godinu, godinu i pol dana najviše pažnje  privukli su "Babadook", "The Rover" i "The Water Diviner" (preveden kao "Izvor nade") redateljski prvijenac Rusella Crowea. "The Suicide Theory" novi je, intrigantni australski filmski proizvod.
"The Suicide Theory" kombinira žanrove. Miješaju se drama, triler, crni humor uz mali, ali vrlo upečatljivi dodatak filma osvete. Koktel koji izvrsno funkcionira, redatelj vješto balansira i radnju vodi u, za gledatelja, neočekivanom pravcu. Glavni likovi filma, slučajni poslovni partneri, isprva izgledaju potpuno udaljeni, različiti. No kako radnja filma odmiče tako otkrivamo da postoji snažna sličnost u njihovim sudbinama. Smrt naprimjer. Stevenu je ona posao, Percivalu opsesija i rješenje. Glavnim (anti)junacima filma zajedničke su i teške životne traume koje su odredile njihovu sudbinu. Gledatelj se brzo, bez problema povezuje i stvara empatiju prema Stevenu (da, iako je u pitanju brutalno efikasni plaćeni ubojica "gospodar života i smrti", teško je biti ravnodušan) i Percivalu. Gubitak voljene osoba mijenja sudbinu, ostavlja posljedice i uzrokuje ožiljke na duši. Događaji u filmu to vrlo uvjerljivo prikazuju....




Interakcija glavnih likova nije ravna crta, jednodimenzionalna ili monotona. Razvojem radnje i produbljivanjem odnosa između Stevena i Percivala, otkrivaju se detalji njihovih života i karaktera. Kroz njihov odnos redatelj propitkuje smisao života. Jedan od najdojmljivih, najznažnijih trenutaka filma je katarza jednog od glavnih junaka. Katarza je pozitivna stvar, ali ponekad nije dovoljna da pobjegnemo od sebe i posljedica vlastitih odluka.....
"The Suicide Theory izgleda izvrsno. Film je snimljen u noirovskom stilu, fotografija je izvrsna, muzika "carpenterovska". Nedostaci filma većinom su vješto prikriveni i povezani su sa činjenicom da je riječ o niskobudžetnom projektu izuzev nekoliko trenutaka bespotrebnog redateljskog art prenemaganja. Steve Mouzakis i Leon Cain dojmljivo su iznijeli uloge Stevena i Percivala, nose film od uvodnih minuta do neočekivanog raspleta.
Percival često spominje sudbinu kao razlog susreta sa plaćenim ubojicom. Sudbina, ta neizbježna izvjesnost koju se ne može izbjeći ali ju ne treba izazivati, ponekad se brutalno i nemilosrdno poigrava sa ljudskim životima. Percival i Steven su dokaz.

OCJENA: 8




srijeda, 2. rujna 2015.

Z KAO ZACHARIAH




REDATELJ: Craig Zobel
GLAVNE ULOGE: Margot Robbie, Chris Pine, Chiwetel Ejiofor
TRAJANJE: 90 minuta
NAZIV ORIGINALA: Z for Zacharian


Budućnost. Zemlja nakon apokalipse. Ljudska vrsta prebrisana je tijekom nuklearnih eksplozija i od posljedica radijacije. Ann (Margot Robbie) čudom je preživjela. Živi u dolini koja je, neobjašnjivo, ostala netaknuta. Mali komadić planeta na kojem nema radijacije, voda je nezagađena uvjeti za život i opstanak postoje. Ann obrađuje zemlju, skuplja zalihe za hladne dane. Prošla zima bila je teška, hladna i Ann je jedva preživjela. Navikla na samoću, Ann provodi dane radeći u društvu psa. No jednoga dana stvari se mijenjaja; susreće Loomisa, preživjelog znanstvenika. Neoprezni došljak okupao se u kontaminiranoj vodi i Ann ga vodi kući na oporavak. Loomisov dolazak zauvijek će promijeniti život u zlatnoj dolini....




Kada se hollywoodske zvijezde umore od "blockbusterskih" očekivanja i požele napraviti budžetom manji, intimniji, pričom snažniji film dogodi se projekt poput "Z kao Zachariah". Redatelj Craig Zobel ("Compliance") okupio je vrlo zanimljivu, atraktivnu glumačku ekipu. Glavnu ulogu tumači "Vučica s Wall Streeta" Margot Robbie koju ćemo uskoro gledati kao Jane u novoj priči o Tarzanu te kao Harley Quinn u "Suicide Squadu". Muške uloge pripale su Chiwetelu Ejioforu (nominacija za "12 godina ropstva") i kapetanu Kirku mlađem Chrisu Pineu. Izbor glumaca odnosno njihove interpretacije su posebno važne za projekte poput "Z kao Zachariah". Film sadrži samo tri lika, koji su prema viđenom možda i posljednji preživjeli primjerci ljudske vrste. U takvom rasporedu snaga interpretacija glumaca te interakcija između likova najvažniji je detalj koji presuđuje uspješnosti filma. Odabir glumačke ekipe jepogođen; Pine, Robbie i Ejiofor napravili su dobar posao. U redu, za Efijora to je, na neki način, bilo očekivano. No Chris Pine i posebno Margot Robbie pokazali su da su sposobni iznijeti i znantno zahtijevnije uloge od onih u kojima smo ih navikli gledati.




Postapokaliptični svijet, borba preživjelih prikazana je na drugačiji način. Nuklearne eksplozije pomele su veći dio ljudske vrste i neposredne opasnosti (osim radijacije, ali ona ne postoji u Anninoj dolini) nema. Likovima u filmu ne prijeti opasnost od bilo vanjskog neprijatelja (zombiji, vanzemaljci...), dolina čuda nudi i resurse za preživljavanje (voda, hrana). Najveća prijetnja preživjelima su oni sami, njihovi karakteri i strahovi. Suočavanje sa vlastitim traumama proživljene kataklizme (gubitak voljenih) i (ne)mogućnost prilagođavanju novom životu u zajednici. Zanimljivi detalji priče filma (u kontekstu izbjegličke krize kojoj smo svjedoci posljednjih nekoliko mjeseci) je i prihvaćanje stranca, nepoznate osobe u nevolji. Trenuci filma kada je Loomis posebno zanimljiv...




Redatelj se, kroz Loomisa i Ann, bavi i religijom pitanjem vjerovanja i ateizma. Suprostavljene strane su Ann i Loomis, djevojka sa sela i znanstvenik. Zobel ne zauzima stranu i ne sudi; prikazuje osobe različitih svjetonazora koji se bore sa naslijeđem katastrofe.
Odnosi između likova, odluke i ponašanja daju univerzalnu poruku. Kreativnost i rad temelj su napretka ljudske vrste no postoji i druga strana medalje. Zavist, požuda, ljubomora i želja za dominacijom neke su od osobina (imamo ih prilike osjetiti u filmu) koje su dio nas, karakteristike koje često vode do destrukcije i poništavanja dobroga. Redatelj precizno nijansira likove, odnose između likova koji su motivirani, ali i opterećeni navedenim osobinama.
Glavna glumačka figura filma je vrlo dobra Margot Robbie. Priča je ispričana kroz Anninu perspektive i emotivno vezanje za Loomisa i Caleba. Glumica se vrlo dobro snašla u ulozi tradicionalne, bogobojazne djevojke sa sela. Seksepil lijepe Margot je, za potrebe ove uloge, pomalo prigušen, ali talent australske glumice potpuno dolazi do izražaja.
"Z kao Zachariah" zanimljiv je film polaganog ritma koji u postapokaliptičnom okruženju presipituje i prikazuje vječne ljudske teme. Vrijedno gledanja i zbog dobrih glumačkih izvedbi.

OCJENA: 8