nedjelja, 30. kolovoza 2015.

SAN ANDREAS




REDATELJ: Brad Peyton
GLAVNE ULOGE: Dwayne Johnson, Carla Gugino, Paul Giammati, Alexandra Daddario, Art Parkinson, Hugo Johnstone-Burt
TRAJANJE: 114 minuta

"Samo radim svoj posao" - Ray

Statistike kažu da Zemlja zadrhti više od milijun puta godišnje. Većina tih potresa su slabašni, neprimjetni registriraju se tek kao statistički podatak. No kada površina Zemlje potpuno podivlja događuju se elementarne nepogode sa stotinama, tisućama poginulih i ozlijeđenih i neprocjenjivom materijalnom štetom. Obzirom da hollywoodski studiji vole apokaliptične teme koje donose zaradu na kino blagajnama pravo je čudo da potres nije i ranije dobio glavnu filmsku ulogu. Vulkani, požari, olujni vjetrovi, epidemije, nova ledena doba i ostale opasnosti koje prijete jedinoj nam planeti više puta su iskorišteni u filmovima. Kada je riječ o hollywoodskoj A produkciji potres nije dobio visokobudžetni film još od 1974 kada su se sa posljedicama elementarne nepogode borili Ava Gardner i Charlton Heston (jedan od scenarista filma bio je Mario Puzo). Četrdesetak godina kasnije, "Warner" i "New Line Cinema" odlučili su uložiti više od 100 milijuna dolara kako bi potresom pokušali protresti kino blagajne. Nešto manje od 500 milijuna dolara zarade u svjetskim kinima  opravdalo je investiciju. Unatoč komercijalnom uspjehu "San Andreas" gledatelju ne donosi ništa više od zujanja u ušima, neuvjerljivih specijalnih efekata i neoprostivo veliki broj klišeja.




Film počinje spektakularnom akcijom spašavanja. Djevojka je zarobljena u automobilu koji je sletio u provaliju. U pomoć stiže spasilačka služba predvođena Rayom (Dwayne Johnson). Ray je vođa ekipe koja je zajedno služila u Afganistanu. Tijekom akcije spašavanja u helikopteru se našla i televizijska ekipa u potrazi za dobrom pričom. Akcija spašavanja je, uz manje probleme uspjela ,i Ray, nakon uspješno obavljenog zadatka odlazi kući. Privatni život bivšeg, samozatajnoj vojnika, danas vođe spasilačke ekipe, koji "samo radi svoj posao" je u krizi. Raspada mu se brak, jedino veselje mu je kći jedinica Blake (Alexandra Diddario). Međutim pravi problemi tek dolaze; Kaliforniju je pogodio prvi od nekoliko razornih potresa i Ray će morati pronaći način da zaštiti živote svoje obitelji....





Radnja filma odvija se na dvije, u filmovima katastrofe često viđene, razine. Imamo "mišiće" i akciju koju predstavlja Ray i njegova potraga. Na drugoj strani je "mozak", znanstvenik Lawrence (Paul Giammati) koji je sa suradnicima uspio napraviti uređaj koji predviđa potres. Naravno, Lawrenceu isprva nitko ne vjeruje, ali kada počinje serija potresa on, zajedno sa svojom ekipom, postaje glas nade. Ne, nisu samo znanstvenik i spasitelj već viđeni, klišeizirani likovi. Imamo i ljepoticu u nevolji koja pomoć dobija od hrabrih mlađahnih Engleza punih altruizma. Tu negdje se naslućuje i romansa koja je na razini djece u vrtiću. Ne treba pretjerivati sa lijepom djevojkom kada je tata Rock u blizini. Emma (Carla Gugino) Rayova supruga, ima novu ljubav. Njegovo ime je Daniel, bogat je i kada je najteže pokaže se kao kukavica i gad koji zaslužuje najgoru sudbinu. Ako gledatelj i zažmiri na klišeiziranu karakterizaciju uz opravdanje "da je to takav film" sreće opet nema; likovi su loše napisani, neduhoviti i često ukočeni. Čini se da redatelju Paytonu  ljudi previše nisu važni. Glavnu ulogu filma ima potresi, destrukcija i demonstracija specijalnih efekata. No i u tom segmentu "San Andreas" ne izgleda najbolje....





Spomenuta akcija spašavanja te nekoliko uvodnih scena koje prikazuju posljedice potresa izgledaju pristojno. Međutim, kako film (teško je ne primjetiti utjecaj Rolanda Emmericha i njegovih filmova katastrofe na "San Andreas") i potresi postaju sve razorniji uništavanje postaje sve monotonije i zamornije. Peytonova destrukcija je agresivna, "napada" gledateljeva čula kako bi impresionirala, ali stvar upravo suprotan efekt. Kako se film bliži završetku, uništavanje postaje sve perverznije , proporcionalno veličini destrukcije pojavljuje se sve više "rupa" i nedostataka u izvedbi specijalnih efekata. U cijelom kaosu, nabrijanoj mješavini betona, stakla, željeza i vode, redatelj i ne mari previše za ljudske sudbine, likove. Važno je rasturiti Kaliforniju, posebno je na meti San Francisco.
Uz Emmericha u "San Andreasu" možemo pronaći još nekoliko filmskih posveta. Njihovo otkrivanje prepuštam budućim gledateljima filma, ipak je to jedan od (rijetkih) zabavnih detalja filma. Neke scene izgledaju kao podsjećanje na, ne tako davne prirodne katastrofe (tsunami u Aziji, uragan Katrina...)
"San Andreas" je "blockbuster", više katastrofalan nego film katastrofe kojega ne uspijevaju spasiti mišići Dwaynea Johnsnona i ljepota Alexandre Daddario. Od prve do zadnje minute film je "utopljen" u klišeje koji kulminiraju patetičnim, "zašećernim" finalom filma.

OCJENA: 4


četvrtak, 27. kolovoza 2015.

LICE ANĐELA





REDATELJ: Michael Winterbottom
GLAVNE ULOGE: Daniel Bruhl, Kate Backinsale, Cara Delevingne
TRAJANJE: 100 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Face of An Angel

"Smrt je kraj svake priče"


Godine 2007 američke državljanke Elisabeth i Jessica stigle su u posjet Italiji. Odlučile su provesti studentsku godinu u Toskani, učiti i živjeti Europu. Dva mjeseca kasnije Elisabeth je pronađena mrtva, a glavni osumnjičeni za ubojstvo su Jessica i njen dečko....Slučaj je podigao veliku medijsku prašinu i zainteresirao filmaša Thomasa (Daniel Bruhl) koji želi napraviti film o Jessicinom ubojstvu. Odlazi u Italiju gdje se sastaje sa Simone (Kate Beckinsale), novinarkom koja je napisala knjigu o slučaju. Thomas odlučuje otići na mjesto događaja, u Sienu i tamo saznati više detalja koji bi mu mogli pomoći kod rekonstrukcije zločina. Istraživajući Jessicino ubojstvo saznaje da istraga nije odrađena na pravi način. Tražeći materijal za film Thomas saznaje detalje koji će ga natjerati da preispita opravdanost snimanja filma...




"Lice anđela" je film o filmašu koji želi snimiti film temeljen na istinitom događaju. Radnja je inspirirana slučajem britanske studentice Meredith Kercher ubijene 2007 godine u Perugiji. Za ubojstvo je optužena njena prijateljica Amanda Knox.  Priču je u  knjizi "Lice anđela" obradila Barbie Latza Nadeau američka novinarka, dopisnica "Newsweeka" iz Rima. Knjiga je poslužila kao predložak za istoimeni filma redatelja Michaela Winterbottoma.
Iz svega navedenog može se zaključiti da film ima snažne metafilmske elemente (život je film, film je život) te se redatelj poigrava sa tankim granicama fikcije i stvarnosti. Koliko su one tanke, gdje nestaju a gdje se spajaju, približavaju jedna drugoj gledatelj ne zna, niti će saznati. Preciznije odgovore treba potražiti u policijskoj istrazi i sudskim spisima o ubojstvu Meredith Kercher.





Početak filma, uvodnih pola sata sugerira da je "Lice anđela" triler, koji isprepliće potragu za Thomasovom inspiracijom sa detaljima ubojstva i istrage. Međutim, kako minute filma odmiču radnja se sve više fokusira na Thomasa koji postaje glavna figura i interes redatelja. Winterbottom želi prikazati utjecaj istrage na redatelja, preispitivanje ispravnosti snimanja filma te emotivno povezivanje sa žrtvom. Namjera odnosno ideje redatelja imaju smisla; Thomas je otac malene djevojčice koji se upustio u istragu slučaja koji je "noćna mora svakog roditelja". Ideja za snimanje filma (kojem je namjera rekonstrukcija događaja i posljedice zločin) postaje platforma za komercijalne kalkulacije, poslovna prilika kojoj producenti pristapaju mehanički bez ikakve emocije, sućuti zbog tragičnog događaja. Navedeni detalji dovode do Thomasovog kolebanja i promjene mišljenja. Dobro zamišljeno, ali slabo realizirano. Problem filma je neuvjerljivost i nepreciznost prikaza redateljeve promjene. Redatelj nije uvjerljiv u prikazu Thomasove transformacije i unutarnjih dvojbi. Dojam je da problemi i sumnje glavnog (anti)junaka nisu posljedica slučaja kojim se bavi (redatelj nam uporno pokušava sugerirati takav razvoj situacije) nego prošlih vremena koja sustižu Thomasa. Posljedice ubojstva prikazane su neemotivno, prilično hladno. Bez obzira na redateljev trud u rekonstrukciji zločina, gledatelj "zaboravlja" težinu zločina ponajviše zbog prebacivanja fokusa priče na Thomasa i njegove probleme i dileme.




Winterbottom je, nažalost, sramežljivo dotaknuo i medijsku histeriju koja se redovito budi kod slučajeva poput onog u filmu. Mediji, gladni senzacije, učiniti će sve da bi namirili broj prodanih primjeraka novina odnosno zadovoljili dnevnu potrebu klikova na internetu. Istina, dignitet žrtve i obitelji ostaju u drugom planu.
Kako Winterbottom "Lice anđela", nadahnut događanjima i okruženjem, usmjerava u dramske vode (motivi Danteove "Božanstvene komedije") tako je sve više praznih, neuzbudljivih minuta. Finale filma potpuno se fokusira na odnos (platonsku ljubav ?) Thomasa i studentice, slučajne filmaševe pomoćnice Melanie. Melanie tumači, manekenka sa vrlo ozbiljnim glumačkim ambicijama, Cara Delevingne. Cara posjeduje glumačku energiju, jednostavnost i spontanost koju sjajno koristi pred kamerama.
"Lice anđela" ambiciozan je projekt koji je, unatoč dobroj glumačkoj ekipi, ostao kaotičan i nedorečen.

OCJENA: 5




nedjelja, 23. kolovoza 2015.

FANTASTIČNA ČETVORKA




REDATELJ: Josh Trank
GLAVNE ULOGE: Kate Mara, Miles Teller, Michael B. Jordan, Jamie Bell, Tobie Kebbell
TRAJANJE: 95 minuta
NAZIV ORIGINALA: Fantastic Four

"Odavno smo prestali vjerovati u tvoja sranja" - Victor Von Doom

Opijeni recentnim kino uspjesima filmova o superjunacima koji dolaze iz Marvelovog svijeta, "Fox" i "Marvel" odlučili su ponovo pokrenuti priču o fantastičnoj četvorci. Reed Richards i ekipa, do sada, bili su junaci dva filma. Prvi je snimljen 2005, nastavak je snimljen 2007. Unatoč solidnim rezultatima na kino blagajnama (budžeti od stotinjak milijuna dolara donijeli su zaradu od 300 milijuna u svjetskoj distribuciji) treći film serijala nikada nije snimljen i činilo se da priča o Fantastičnoj četvorci zauvijek završena. Međutim, čelnici hollywoodskih studija motivirani "igrom na sigurno", nedostatkom vizije i željom za što bržom zaradom vuku čudne poteze. U redu, ponovo pokrenuti serijal u kojem su glavni likovi Marvelovi junaci, obzirom na recentne uspjehe, na prvu i ne izgleda loš potez. Međutim, "Fantastična četvorka" nije postao veliki hit poput "X-Mena" ili "Osvetnika" u vrijeme kada je konkurencija i zasićenost tržišta superjunačkim filmovima bila znatno manja. No kocka je ipak bačena i 130 milijuna težak projekt krenuo je u realizaciju.




Redatelj Josh Trank ("Kronike") okupio je zanimljivu glumačku ekipu. Glumci koji su odabrani da udahnu novi život serijalu dovoljno su mladi da postanu i ostanu bliski ciljanoj, tinejdžerskoj publici ali i dovoljno glumački zanimljivi kako bi "pozvali" i zahtjevniju publiku u kino. Miles Teller oduševio je u ulozi bolesno ambicioznog bubnjara ("Whiplash"), Kate Mara glavom je platila novinarsku ambicioznost u televizijskoj seriji "Kuća od karata", Michael B. Jordan nastupio je u "Kronikama" i "Postaji Fruitvale" dok je Jamie Bell davno, kao klinac, nastupio u vrlo dobrom "Billy Eliotu", a posljednjih godina nastupa, istina u sporednim ulogama, u projektima poput "Nimfomanke" Larsa Von Triera i "Snowpierceru" Bong Joon-Hoa. Ambiciozna ekipa filma podebljana je budžetom od 130 milijuna dolara. Očekivalo se da će Trank nastaviti niz "Marvelovih" uspjeha na kino blagajnama te započeti novi serijal. Međutim.....




"Fantastična četvorka" je, čak i za prosječne, često skromne blockbusterske standarde, potpuno promašen, nezanimljiv projekt. Priča filma nas vodi u djetinjstvo Reeda Richardsa. Reed je drugačiji od svojih vršnjaka; sanjar i vizionar bavi se znanstvenim radom. Zbog interesa i različitosti većina ga smatra freakom, vršnjaci ne stoje u redu da bi se družili sa Reedom. Jedini koji dijeli interese sa Reedom je Ben. Nekoliko godina kasnije, sada odrasli Reed, predstavlja "pakleni stroj" koji bi uz modifikacije i razvoj mogao predstavljati sredstvo za teleportaciju, ulaz u drugu dimenziju. Demonstracija uređaja nije se svidjela organizatorima i Reed je zamoljen da napusti sajam. No njegov rad zapazili su zaposlenici zaklade "Baxter" koji Reedu ponude suradnju.....
Redatelj filma je, uoči premijere, na Twitteru objavio kako je prije godinu dana imao fantastičnu verziju filma, ali da je publika nažalost neće vidjeti. Objava kojom se Trank pomalo distancirao od filma i potvrdio da su njegove zamisli nestale u bespućima producentskih (čitaj "Marvelovih" i "Foxovih") korigiranja i prekrajanja. "Fantastična četvorka" film je o superjunacima u kojem se superjunaci pojavljuju u manje od trećine filma. Gotovo sat vremena gledatelj je suočen sa "interstelarovskim" razgovorima o paralelnim dimenzijama, teleportiranju. Ne. teme razgovora nisu kompleksne i svevremenske kao u Nolanovu filmu (iskreno sumnjam da postoji gledatelj koji će nakon gledanja filma potražiti odnosno istražiti objašnjenja ili potražiti dodatne informacije koje se odnose ne Reedova istraživanja) nego je riječ o kaotičnom lutanju, pokušaju da se iz ničega (scenarij) stvori nešto (podnošljiva priča).





Film je realiziran hladno, mehanički bez ikakve emocije. Odnosa točnije razvoja odnosa između likova gotovo da i nema, karakterizacija likova je površna. Glumci su "prihvatili igru"; njihove interpretacije su beskrvno odrađivanje posla i dojam je da niti oni ne vjeruju u ono šta govore.                            
Ako ne funkcionira priča i likovi od projekta teškog 130 milijuna dolara (bez troškova reklamne kampanje) očekuju se (barem) pristojni specijalni efekt. Ništa od toga; efekti su utopljeni u sivilo cjeline. Glavni negativac Dr.Doom tragično je nezanimljiv i lišen bilo kakve karizme.
Nagovjestio je redatelj u kojem smjeru je mogao otići film; detalji kada je četvorka upregnuta u vojne svrhe izgleda obećavajuće. Nažalost trag zanimljivosti nestaje vrlo brzo.
"Fantastična četvorka" kaotičan je, razočaravajući i potpuno nepotreban projekt. Obzirom na slabe komercijalne rezultate film redatelja Josha Tranka vjerojatno označava kraj priče o ekipi Reeda Richardsa.

OCJENA: 3














četvrtak, 20. kolovoza 2015.

NEMOGUĆA MISIJA: ODMETNUTI



REDATELJ: Christopher McQuarrie
GLAVNE ULOGE: Tom Cruise, Rebecca Ferguson, Simon Pegg, Jeremy Renner, Ving Rhames, Sean Harris, Alec Baldwin
TRAJANJE: 131 minuta
NAZIV ORIGINALA: Mission: Impossible-Rogue Nation

"Čula sam priče. Ne mogu sve biti istinite."


Kada je prije nešto manje od 20 godina snimljena prva filmska priča o nemogućim misijama Ethana Hunta teško je bilo očekivati da će serijal temeljen na istoimenoj televizijskoj seriji biti toliko dugovječan. "Nemoguća misija" traje već pet filmova, uredno i uspješno popunjava nedostatak recentne špijunske filmske ponude. Formula uspjeha i dugovječnosti serijala je leži i u činjenici da redatelji (za razliku od mnogih recentnib hollywoodskih franšiza) ne pokušavaju reciklirati viđeno već svaki film ima određeni, uspješniji ili manje uspješan, autorski pečat. Serijal je otvorio Brian De Palma sa punokrvnom špijunskom pričom i nezaboravnom scenom provale u Langley, sjedište CIAe. Drugi dio ponudio je (ponovo) spektakularne akcijske scene, opasnost od biološkog oružja, lijepu Thandie Newton, Radu Šerbedžiju i bijele golubove azijskog majstora John Wooa. Šest godina kasnije redateljsku palicu preuzima sveprisutni J.J. Abrams u filmu koji je donio Owena Daviana najboljeg negativca serijala (pokojni Philip Seymour Hoffman). Odabir redatelja za četvrti film serijala bio je veliko iznenađenje. Brad Bird je prije rada na "Protokolu Duh" režirao animirane bisere poput "Izbavitelja" i "Ratatouillea". Bez obzira na nedostatak igranog iskustva Bird je vrlo dobro odradio posao. Film je imao  retro ugođaj, Hunt je morao dokazati da nije krivac za pokušaj izazivanja novog Hladnog rata. Peti film serijala realizirao je Christopher McQuarrie ("Oscar" za scenarij filma "Privedeite osumnjičene") čovjek od Cruisevog posebnog povjerenja. Cruise i McQuarrie "kliknuli" su na snimanju "Operacije Valkira" što je rezultiralo "Jack Reacherom" i realizacijom nove misije Ethana Hunta. McQuarrie je dobar izbor; "Nemoguća misija: Odmetnuti" drži, često i premašuje standarde koje su postavili prethodni filmovi.




"Nemoguća misija: Odmetnuti" počinje spektakularno; negdje u Bjelorusiji Hunt uspijeva uhvatiti avion pun kemijskog oružja. No prava iskušenja tek slijede; CIA je odlučila ukinuti IMF (Impossible Mission Force). Agencija je označena  kao opasna, netransparentna i zastarjela. Hunt odbija poslušnost i nastavlja sa misijom kojoj je cilj razotkrivanje, dokaz postojanja Sindikata, tajne organizacije u kojoj su regrutirani deseci tajnih agenata diljem svijeta. Potraga za njenim osnivačima odvodi ekipu IMF u sam vrh političko-obavještajnih struktura....
Špijunska tematika, spektakularne scene, radnja filma koja je rasuta diljem planeta (Bjelorusija, Pariz, Beč, Maroko....) detalji su zbog kojih je "Nemoguću misiju: Odmetnuti" nemoguće ne uspoređivati sa filmovima Jamesa Bonda. Doista, akcijske scene su prave "bondovske" i usporedbe nisu promašene. Međutim dojam je da , u odnosu na zadnje filmove o agentu 007, "Nemoguća misija: Odmetnuti" opušteniji projekt koji ipak nema  tradiciju poput filmova o Jamesu Bondu.




Slučajno ili ne redatelj je tijekom filma podsjetio na prethodne filmove serijala. Jurnjava motorima podsjeća na "dvojku" Johna Wooa, a obračun u operi podsjeća na prvu misiju Briana De Palme.
McQuarrie vješto spaja špijunske trilerske elemente sa akcijom. Nakon odgledanog filma može se zaključiti da je redatelj dozirao napetost i akciju na pravi način. Akcije ima jednako dovoljno kao i obrata u radnji, iznenađenja potrebnih špijunskom filmu. Nije sve u filmu Christophera McQuarrieja idealno. Najveći problem filma je sterilni i nezanimljivi negativac Salomon Kane (Sean Harris) koji potpuno odudara od dinamike i napetosti cjeline. Slabašan negativac kompenziran je odličnim ženskim likom . Ilsa Faust (izvrsna Rebbeca Ferguson) lijepa i ubojita tajna agentica, prava power girl najupečatljiviji je ženski lik koji se pojavio u serijalu. Ilsu je teško pratiti, ona je često korak ispred svih. Ethan Hunt se uvjerio u njene sposobnosti.




Akcijske scene filma su impresivne, precizno orkestrirane i tempirane bez obzira radi li se o jurnjavama, obračunima vatrenim oružjem ili "običnoj" tučnjavi. Podvodna krađa odnosno zamjena podataka spada u ponajbolje akcijske trenutke 2015 godine. Zahtjevne akcijske scene Cruise je odradio bez dublera i pokazao je da je i u pedesetima jedna od najvažnijih hollywodskih akcijskih figura. Glumac je odradio vrhunski posao, kako u akcijskim tako i u "običnim" špijunskim scenama.
Humor i duhovitost pete "Nemoguće misije" ponajviše nosi odmjereni i cinični Simon Pegg. Jeremy Renner i Ving Rhames zasluženo su dio IMF ekipe.
"Nemoguća misija: Odmetnuti" pokazuje da peti film serijala može biti jednako atraktivan i zabavan kao i prvi. Čekamo nastavak....

OCJENA: 8






nedjelja, 16. kolovoza 2015.

KAOS U GLAVI




REDATELJ: Judd Apatow
GLAVNE ULOGE: Amy Schumer, Bill Hader, Brie Larson, LeBron James, Tilda Swinton, Ezra Miller, Daniel Radcliffe, Amar'e Stoudemire, John Cena
TRAJANJE: 125 minuta
NAZIV ORIGINALA: Trainwreck

"Amy, ti si uvijek sjebana" - Steven (John Cena)

Amy (Amy Schumer) je novinarka. Radi za novine u kojima, između ostaloga, možete pročitati rezultate istraživanja na temu kako bijeli luk utječe na okus sperme. Uspješna u poslu (uskoro bi mogla postati i urednica) Amy je privatno živahna i aktivna. Usvojila je davni očev savjet da monogamija nije moguća. Često mijenja frajere, efikasno ih se rješava nakon noći ispunjenih dimom i natopljenih alkoholom. Ima Amy i stalnog dečka, njegovo ime je Steven. No Steven je više fizički nego verbalni tim, a seks sa njim je, kako Amy kaže "kao seks sa ledenom santom". Amy prezire vrhunski sport, smatra ga djetinjastim i nepotrebnim. Jednoga dana dobija zadatak od šefice da napiše priču o Aaronu Connersu (Bill Hader) liječniku, stručnjaku za liječenje sportskih ozljeda. Očekivano, Aaron je nova Amyna "žrtva". No nakon ove avanture za jednu noć ništa više neće biti isto......




"Universal" ne posustaje. Dosadašnja zarada ovog filmskog studija u 2015 godini iznosi više od 5 milijardi dolara (brojke će narasti do kraja godine; "Universal" ima još aduta kao što su "Steve Jobs", "Crimson Peak" i "Everest").  Naslovi kao što su "Brzi i žestoki 7" i "Jurski svijet" programirani su da demoliraju kino blagajne (ipak, malo je poznavatelja filma  koji su očekivali da će navedeni filmovi zaraditi više od 3 milijarde dolara), odličan posao napravili su i "Malci" te "50 nijansi sive". Prije nekoliko dana zaradu od 100 milijuna dolara prešao je "Kaos u glavi" veliko i ugodno iznenađenje u blockbuster godini snova studija "Universal". Najava za film nudi puno poznatih, ne samo filmskih, lica. Film je snimljen prema scenariju stand up komičarke Amy Schumer (tumači i glavnu ulogu filma, tko zna koliko je prave Amy "ugrađeno" u filmsku), redatelj fima je Judd Apatow ("Knocke Up"), u sporednoj ulozi nastupa jedan od najvećih košarkaša današnjice LeBron James (pojavljuje se i njegov kolega Amar'e Stoudemire). Uz sve navedene u filmu glumi uvijek svoja, posebna Tilda Swinton. Rezultat nesvakidašnjeg spoja je zabavna, lakogledljiva u dijelovima vrlo ozbiljna, prava životna romantična komedija.





Mjerilo svake komedije trebalo bi biti jednostavno: što je više osmijeha u na gledateljevom licu to je znak da je film ispuniio očekivanja. "Kaos u glavi" obiluje duhovitim, smiješnim scenama. Od uvodnog objašnjenja razloga za rastavu i nemogućnosti monogamnih veza preko Stevenove rasprave u kinu pa do LeBronovih i Aaronovih razgovora film nudi. za razliku od većine recentnih hollywoodskih komedija, puno duhovitih situacija. Ono što je izvrsna vijest, "Kaos u glavi" ne gradi duhovitost i događanja na toilet humoru. Nema nepotrebnog povraćanja, mokrenja i ostalih tjelesnih izlučevina (ima nešto malo krvi, ali za nju postoje opravdani razlozi) već se priča i humor grade na prepoznatljivim životnim situacijama, nesavršenosti životnih likova. Amy odnosno njen lik je suprotnost, bijeg od klišeja romantičnih komedija. Postoji veliki broj filmova, najčešće je riječ o romantičnim komedijama, u kojima smo imali gledati promiskuitetnog muškarca koji doživi fatalnu ljubav i, uz manje probleme, ostaje sa fatalnom, suđenom ženom ili djevojkom. I onda su oni živjeli dugo i sretno...I tako dalje, i tako dalje. "Kaos u glavi" okreće priču: Amy je ta koja vodi igru, uspješna je u svojem poslu. Ne želi obaveze, voli popiti i zapaliti. Kao protutežu, suprotnost Amy imamo njenu sestru. Kim je udana, posvećena obiteljskom životu. Redatelj ne sudi likovima. Prikazuje ih sa manama i vrlinama, prati životne odabire glavnih junaka bez lažnog morala, na uvjerljiv način. Likovi filma su životni, onakve kakve svakodnevno susrećemo ili se s njima družimo. Svatko od nas poznaje neku Amy ili Kim, netko poznaje osobe poput Aarona ili Stevena, a vjerujem da se mnogi gledatelji mogu pronaći u radnji filma i karakterima likova.





Prije nekoliko tjedana internetom se proširila vijest da bi animirano-košarkaška komedija "Space Jam" mogla dobiti nastavak. Mjesto najvećeg, Michaela Jordana, trebao bi zauzeti LeBron James. Pisac ovih redaka nije bio oduševljen idejom. Jedan je Michael i teško bi ga itko mogao zamijeniti. U redu, nije "Space Jam" zahtjevno filmsko štivo, ali opet....Jedan je Jordan. Međutim, nakon odgledanog "Kaosa u glavi" stvari su se promijenile i nadam se da će nastavak biti realiziran. LeBron James je vrlo dobro odradio nastup u filmu: njegova uloga (kombinacija Aaronovog pacijanta, prijatelja i savjetnika za intimna pitanja) je funkcionalna, potpuno je nadmašila očekivanja. James je, obzirom na skromno glumačko iskustvo, siguran, zabavan i samoironičan (škrtost, selidbe na relaciji Cleveland-Miami-Cleveland). Zabavan kao i čitav film.
Prva ime filma je Amy Schumer, direktna i cinična u ulozi istoimene glavne junakinje. Amy je ponekad toliko uvjerljiva da briše granicu između filmske i prave Amy. Vrlo dobri su Bill Hadley i John Cena u ulogama Amyinih lošijih polovica dok je Tilda Swinton ulogom Amyne šefice Dianne ponovo drugačija, a opet samo svoja.
Dva sata "Kaosa u glavi" prolazi brzo, cjelina je zabavna bez previše suvišnih minuta. Film sadrži posvete popularnim filmovima i serijama ("Privedite osumnjičene", "Dexter", "Igra prijestolja"...) Likovi nas ljute, suosjećamo sa njima, smijemo se i zabavljamo da bi redatelj cjelinu zaokružio sa dvije jednostavne istine. Ljubav je ono što nas mijenja i pokreće, motivira. Druga je sadržana u Amyno razmišljanje kako su "sva tulumarenja, opijanja i veze za jednu noć tek predigra za glavni događaj". Susret sa osobom koja će nam zauvijek promijeniti život....

OCJENA: 8


srijeda, 12. kolovoza 2015.

A LITTLE CHAOS




REDATELJ: Alan Rickman
GLAVNE ULOGE: Kate Winslet, Alan Rickman, Stanley Tucci, Matthias Schoenaerts
TRAJANJE: 117 minuta


A Little Chaos i gradnja vrtova Versailleskih


Prvo (za)sjedanje Alana Rickmana u redateljsku stolicu zbilo se 1997 godine. Za svoj redateljski prvijenac odlučio je snimiti dramu o odnosu između majke i kćeri pod radnim nazivom The Winter Guest s Emmom Thompson i Phyllidom Law u glavnim ulogama. Rickmanu je bilo potrebno dugih osamnaest godina kako bi se ponovno odvažio primiti kameru u ruke. A Little Chaos vraća  ga u redateljske vode, no za razliku od ranije spomenutog prvijenca ovdje sudjeluje i u glumačkom djelu priče. Rickman je za svoj drugi projekt okupio respektabilnu glumačku ekipu, tako se u filmu pojavljuju Kate Winslet, kojoj je ovo film s britanskim potpisom nakon gotovo jednog desetljeća, te Matthias Schoenaerts kojeg smo mogli vidjeti u filmovima kao što su Rust and Bone, Bullhead, The Drop i Stanley Tucci koji sudjeluje u jednoj manjoj ulozi.





Radnja samog filma smještena je u Pariz, odnosno u 1682. godinu. Priča započinje in medias res. Kralj Luj XIV.(Alan Rickman) izdaje naredbu kojom naređuje  gradnju vrta oko dvorca Versailles. Zbog nerealnih prohtjeva francuskog kralja glavni arhitekt dvora Andre Le Notre (Matthias Schoenaerts) biva primoren tražiti pomoć svojih kolega. Nakon podosta previranja i promišlja za svoju desnu ruku uzima Sabine De Barra (Kate Winslet). Radovi su mogli početi...




Ono što je u filmu svakako zanimljivo vidjeti je stavljanje(jake) ženske figure u aristokratsko-viktorijansko razdoblje, odnosno dominatno muški svijet. Predstavljanje Sabine i prvi susret između nje i Andrea je najupečatljivi dio filma. Ovo je ujedno i as iz rukava na kojega igra Rickman. Dijalozi i teoretiziranje o odnosu između tradicije i inovacije, položaj žene u tadašnjem društvu su odlično izvedeni u tom početnom djelu filma. U tom razgovoru je jasno prikazan kako stav prema onima koji pomiču granice tako i poistovjećivanje tradicije i inovacije. Želi se naglasiti neki oblik uzaludne borbe tradicije prema inovaciji svodeći ih na istu medalju s dvije strane. Malo prije navedeni segmenti filma odudaraju od ostatka uratka kvalitetom, jasnoćom i tečnošću dijaloga. Kao pozitivne karakteristike valja svakako navesti i prikaz stava društva prema radu Sabine koji kako film teče proživljava svoje mjene, suptilan i nenapadno blagi soundtrack koji se proteže kroz film te ideju postepenog razvijanja romanse i otkrivanja Sabinine povijesti koja, nažalost, nije kvalitetno realizirana. Naime, otkrivanje Sabinine povijesti ne teče ravnomjerno kroz film tako da gledatelj u jednog trenutku biva izbombardiran podacima, dok s druge strane razvijanje romanse ostaje nekako sterilno zbog izostanka kemije između dvoje glavnih protagonista, na taj način možemo reći da likovi ostaju plošni, odnosno nedovoljno razvijeni.
S obizor na jaku glumačku postavu i žanr drame u kojem je film sniman gledatelji će svakako očekivati, ako ne odlične, onda barem vrlo dobre glumačke izvedbe, no one su generalno gledajući izostale. Alan i Matthias su svoje likove prenjeli na ekran previše ukočeno, bez mnogo mimike i ekspresije koje su toliko nužne za dramu. Gledatelju na taj način likovi ostaju u ekranu, ostaju u 2D formatu, bez ikakvog doticaja s njim. Svjetla točka je svakako Kate koja na trenutke uspije dobaciti emociju prema gledatelju, no u nedovoljnoj količini. S obzirom na navedeno, stječe se dojam kao da je intencija redatelja i scenarista bila prikazati aristokraciju upravo onakvu kakvom je ljudi doživljavaju-ukočena, hladna i sl., kao da nisu dozvolili glumcima glumiti. Imajući u vidu zakonitosti filma, odnosno romantične drame u ovom slučaju, ta ideja je promašena, izgubili su korelaciju s gledateljima što je svakako nije dobro.




Rickman je u svom filmu odlučio dozirati pojavljivanje kralja Luja XIV., na taj način pomiče fokus na tri stvari: elementi drame, romantični elementi te gradnja vrtova. Nažalost, niti jedan od navedenih segmenata ne funkcionira dobro. Elementi drame i romantike ne bivaju kvalitetno realizirani, kao što je već i ranije navedeno, zbog izostanka kemije između glumaca, emocija, plošnosti likova itd. Gradnja vrtova koja bi uvela dinamiku filmu između redaka drame i romantike, odnosno zaokružila cijeli ovaj projekt u jednu smislenu cjelinu ne ispunjava svoju zadaću zbog razvodnjenog scenarija koji na trenutke biva gotovo monoton i isprazan s mnogo nepotrebnih i nesvrhovitih dijaloga. Na svojevrsnom ritmu i dinamici filma želi se dobiti uvođenjem popratnih događaja, no na taj se način samo razbija i ono malo smislene cjeline koju film posjeduje, tako da su i ovi zahvati bez efekta. Sukladno tome, pred nama je scenarij (film) koji se dotiče svega pomalo, ali (gotovo) ništa ne realizira do kraja.

OCJENA: 5


Autor recenzije: Nikola Fabijanić

utorak, 11. kolovoza 2015.

DARK PLACES




REDATELJ: Gillet Paquet- Brenner
GLAVNE ULOGE: Charlize Theron, Nicholas Hoult, Christina Hendricks, Chloe Grace-Moretz, Tye Sheridan, Sterling Jerins, Corey Stoll
TRAJANJE: 115 minuta

"Kada se družiš s Vragom prije ili kasnije moraš platiti račune"

Pripadnici ljudske vrste imaju različite, čudnovate ponekad i bizarne, hobije i(li) interese. Neki od nas sakupljaju razglednice, neki poštanske marke a neki dresove nogometnih klubova. Hobi Lylea Wirtha (Nicholas Hoult) nije uobičajan; član je kluba "Ubojstvo" u kojem se rekonstruiraju i istražuju zločini, seciraju policijske istrage. Lyle je pronašao inspiraciju za klub; poslao je poruku Libby Day (Charlize Theron). Libby je kao sedmogodišnja djevojčica preživjela obiteljski masakr; majka i dvije sestre su ubijene. Za ubojstva je optužen i osuđen Libbyev brat Ben. Ključni dokaz koji je poslao Bena na odsluženje dugogodišnje zatvorske kazne bilo je svjedočenje zbunjene i preplašene Libby. Godinama je Libby živjela od novčanih donacija ljudi koji su željeli pomoći traumatiziranoj djevojčici, danas ženi. Godine su prošle novca je sve manje i Libby pristaje na Lyleovu ponudu da bude gost na "vijećanju" kluba. Odlazak na sastanak nije ugodan za Libby koja ponovo počinje proživljavati noć užasa....





"Dark Places" nova je ekranizacija romana američke spisateljice Gyllian Flynn. Prošle je godine David Fincher režirao "Nestalu" u kojem je, uz asistenciju Flynn koja je prema vlastitom književnom predlošku napisala scenarij, istražio mračna mjesta modernog braka te manipuliranje i histeriziranje medija, uvijek gladnih senzacionalizma. "Dark Places" je tematski radikalniji i mračniji projekt. Zapravo ne pamtim kada sam pogledao film u kojima se tematiziraju, u manjem ili većem opsegu, redom: obiteljsko nasilje, višestruka ubojstva, serijski ubojica, maloljetničko konzumiranje droga, sotonizam, obredno žrtvovanje životinja... Ogroman broj teških,tmurnih minuta filma ponekad su preveliki izazov za francuskog filmaša Gilesa Paquet-Brenhera. Krenimo redom....




Najveći redateljev izazov upravo je velik broj šokantnih detalja koji tijekom gledanja filma "poništavaju" jedan drugog. Gledatelj je isprva šokiran glavnim zločinom, ali kako radnja odmiče pokazuje se da je ubojstvo Libbyne majke i sestara vrh ledenog brijega odnosno da je glavno ubojstvo kombinacija odnosno posljedica teške obiteljske situacije i spleta nevjerojatnih, tragičnih okolnosti. Redatelj pripovijeda u dva vremenska razdoblja; prvi se odnosi na godinu 1985 kada se ubojstvo Libbyne majke i sestara dogodilo, drugi na sadašnjost i Libbynu potragu za istinom. Gillet Paquet-Brenner faktografski niže događaje iz romana računajuči da su mračni i šokantni detalji dovoljni za gledateljevu reakciju. U nekim trenucima takav pristup ima smisla no gledajući cjelinu mehanička režija lišena redateljevog suda i emocija glavni je problem, može se reći i nedostatak filma.




Većina američkih recenzenata sasjekla je film, redatelju zamjeraju dvije stvari; previše mračnih tema (dojam je kao da im je teško i mučno gledati film) te predvidljivost. Navedene primjedbe nisu opravdane; turobne i teške teme koje film tematizira, nažalost, dio su naše svakodnevice i treba ih prikazati, bolje nego gurati stvari "ispod tepiha" kao da ne postoje. Mogu se složiti da film nije za svačiji ukus no tematiziranje "mračnih mjesta" ljudskoga društva nikako ne može biti mana filma. Predvidljivost u manjoj mjeri postoji i odnosi se na sudbinu Bena Daya. Međutim, finale filma koje daje objašnjenje događaja u noći ubojstva je sve samo ne predvidljivo.
Nakon divljanja u novom "Pobješnjelom Maxu", "Dark Places" je ponovo spojio Nicholas Houlta i Charlize Theron. Iako im likovi nisu dovoljno razrađeni (posebno se to odnosi Libby) glumci su korektno odradili posao. Glumački, film su "ukrale" mlade snage. Tye Sheridan i Chloe Grace-Moretz izvrsni su u ulogama mladih Bena i Diondre.
"Dark Places" pati zbog redateljeve igre na sigurno te slabašne razrade pojedinih likova. Unatoč tome riječ je o fimu koji je vrijedan gledanja. Mračno i šokantno putovanje kakvo je prikazano u filmu Gillet Paquet-Brennera nije česta  pojava.

OCJENA: 7




četvrtak, 6. kolovoza 2015.

ANT- MAN





REDATELJ: Peyton Reed
GLAVNE ULOGE: Paul Rudd, Michael Douglas, Evangeline Lilly, Michael Pena, Corey Stoll
TRAJANJE: 117 minuta

"Mislim da bi trebali pozvati Osvetnike" - Scott Lang / Ant-Man

Ohrabreni izvrsnim rezultatima pojedinačnih i zajedničkih filmova o Osvetnicima, ekipa iz "Marvela" odlučila je u igru uvesti i nove, filmskoj publici manje poznate igrače. U redu, nisu samo odlični rezultati razlog novih Marvelovih ekranizacija; od slijedeće godine počevši sa filmom "Batman protiv Supermana" DC Comics kreće sa realizacijom velikog broja filmova. "Marvel" nastoji, prije dolaska jake konkurencije, na filmskom tržištu pozicionirati nove likove iz svojega svijeta. Prošloga ljeta kino publiku su osvojili Star Lord, Groot i ostali Čuvari galaksije. Ljeto 2015 donijelo je na filmsko platno najmanjeg Marvelovog superjunaka - Ant Mana.



Nakon odsluženja trogodišnje zatvorske kazne Scott Lang (Paul Rudd) izlazi na slobodu. Zatvorske dane "zaslužio" je robinhoodovskom provalom koja je bila zanemarivanje taktike i igranje za raju pa se nesretni Lang našao iza rešetaka. Na izlazu ga dočeka Luis (Michael Pena) prijatelj i bivši partner koji mu nudi povratak starim poslovim. Isprva Lang odbija ponovno bavljenje kriminalom. Želi se zaposliti, živjeti normalnijim životom i dobiti novu priliku za druženje sa kćerkicom Cassie (Abby Rider Fortson). Lang pronalazi posao u restoranu brze hrane, ali vrlo brzo dobija otkaz. Nakon otkaza Scott pristaje odraditi posao sa starom ekipom. Provaljuje u sef znanstvenika Hanka Pyma (Michaela Douglas) u nadi da će pronaći bogatstvo. Međutim u sefu se nalazi samo staro, pomalo potrošeno izgledom slično motociklističkom, odijelo. Razočaran Scott ipak uzima odijelo ne sluteći da će mu ono zauvijek promijeniti život....




Nakon ovogodišnjeg komercijalno uspješnog, ali kreativno jedva prosječnog nastavka "Osvetnika" pomalo su smanjena očekivanja od "Ant-Mana". Očekivano; priča o Scottu Langu široj je publici puno nepoznatija nego doživljaji Thora, Iron Mana i Kapetana Amerike. Međutim, "Ant Man" je veliko, ugodno iznenađenje filmske 2015. Komercijalno ne toliko isplativ poput prošlogodišnjeg Marvelovog ljetnog hita "Čuvari galaksije" ("Ant- Man" je zaradio oko 300 milijuna dolara, budžet oko 130 milijuna), ali kreativno dojmljiv, pomalo i emotivan nipošto samo još jedan mehanički, bezdušni blockbutster. Film odnosno redatelj Peyton Reed (preuzeo projekt nakon što je Edgar Wright odustao od režije, Wright je potpisan kao producent) vješto i vrlo precizno dozira elemente filma. Trajanje filma svedeno je na otprilike 115 minuta. Peyton niti jednog trenutka ne želi razvlačiti scenarij niti dodavati nepotrebne minute. U redu, postoji nekoliko detalja koji su mogli biti bolje razjašnjeni i(li) ispričani, ali oni nisu presudni za uvjerljivost cjeline. Manje od dva sata trajanja redatelju je bilo i nego dovoljno da ispriča početak filmske priče o Ant-Manu.





"Ant Man" sadrži sve bitne elemente za uspješan superjunački film, ali u niti jednom od njih redatelj ne pretjeruje. Akcija odnosno akcijske scene u potpunosti su u funkciji priče, efektne su i maštovite. Humor je prisutan tijekom cijelog filma, ali ne samo da relaksira priču nego je često i dio karakterizacije likova. Kao i ostali filmovi o superjunacima iz Marvelovog svijeta,"Ant Man" ima zadatak povezati glavnog junaka sa ostalim Osvetnicima. Misija izvršena; u filmu se pojavljuje Falcon uz nekoliko verbalnih podsjećanja na Osvetnike. Nešto slabija karika "Ant Mana" je negativac Cross. Nije problematična njegova motivacija (upregnuti tehnološki napredak u vojne svrhe) već glumačka izvedba Coreya Stolla.
Ono što je posebnost priče o Scottu Langu jest razlog zbog kojega glavni lik filma odlučuje postati superjunak. Razlog je ljudski, običan a opet junački; njegov izbor je motiviran ljubavlju prema vlastitom djetetu. Motiv zbog kojega gledatelj brzo razvija empatiju i simpatiju prema glavnom junaku.




Paul Rudd i film koji govori o superjunaku izgledali su nespojivo. Samo do pojave "Ant-Mana". Pokazalo se da je izbor glavnog glumca pun pogodak; Rudd izvrsno funkcionira kao čovjek koji zbog ljubavi pristaje na novi život. Michael Douglas rutinski odrađuje ulogu inovatora i Langovog mentora Hanka Pyma. Evangeline Lilly iliti Hope igrat će važnu ulogu u nastavku koji, uvjeren sam, slijede u budućnosti.
Dovoljno ozbiljan da ne bude banalan, a opet duhovit i atraktivan da ne bi bio preozbiljan "Ant-Man" je idealan komad ljetne kino zabave.

OCJENA: 8


subota, 1. kolovoza 2015.

DIJETE 44




REDATELJ: Daniel Espinoza
GLAVNE ULOGE: Tom Hardy, Noomi Rapace, Gary Oldman, Vincent Cassell, Joel Kinnaman, Jason Clarke
TRAJANJE: 137 minuta
NAZIV ORIGINALA: Child 44



Godine 2008 objavljen je roman "Dijete 44", prvijenac britanskog pisca Toma Roba Smitha. Inspiraciju za pisanje autor je pronašao na teritoriju bivšeg Sovjetskog Saveza u priči o "Mesaru iz Rostova" Andreju Čikatilu. Čikatilo je u periodu od 1978 do 1990 godine likvidirao više od 50 djevojčica i dječaka. Djelomičnu odgovornost za dugogodišnje Čikatilovo monstruozno orgijanje snosi i politička vlast Sovjetskog Saveza. Nakon početnih ubojstava odbijali su pomisao da imaju slučaj serijskog ubojice jer oni su proizvod dekadentnog i "trulog" kapitalizma. a kada su napokon prihvatili činjenicu da je riječ o masovnom ubojici istragu su maksimalno skrivali od javnosti. Propaganda totalitarnog komunističkog sustava uvjeravala je građane da serijski ubojice ne postoje u "raju" zvanom Sovjetski Savez. Čikatilo je nakon dugotrajne istrage uhvaćen i pogubljen, ali ostaje pitanje koliko je života izgubljeno zbog političko-propagandnih opstrukcija istrage.
Književni predložak koji se bavi serijskim ubojicom u Sovjetskom Savezu te usporedo sa istragom prikazuje i prokazuje nakaznost totalitarnog režima "vrištao" je za filmskom adaptacijom. Prava na ekranizaciju otkupio je Ridley Scott i dugo je redatelj "Aliena" i "Gladijatora" najavljivao da će režirati film. Međutim, Scott se predomislio i redateljsku stolicu prepustio švedskom filmašu Danielu Espinosi ("Snabba Cash", "Sigurna kuća"). Osiguran je budžet od pedeset milijuna dolara i lov na filmskog serijskog ubojicu mogao je početi...




U uvodnim minutama filma upoznajemo dječaka, siročića u borbi za preživljavanjem. Dječakovo ime Leo (Lav) Demidov. Godine prolaze i Leo se polako uspinje u sovjetskoj vojno-obavještajnoj hijerarhiji. U borbama za Berlin 1945 Demidov je postavio zastavu na Reichstag i postao svesovjetski narodni heroj. Nakon završetka rata Leo je lovac na vanjskog i unutarnjeg neprijatelja (pravog ili izmišljenog sasvim je svejedno) što u Staljinovom režimu znači određene protekcije, ali i pune ruke posla. Leo je ponešto "mekaniji" od kolega; neprijatelje naroda i revolucije treba kazniti, ali Demidov, za razliku od kolega, ima obzira prema djeci optuženih. Narodni heroj rutinski živi istražiteljski život sve do dana kada dobija zapovijed da istraži suprugu Raisu (Noomi Rapace). Raisa je osumnjičena za izdaju i špijuniranje. Leo mora donijeti tešku odluku: Raisa ili karijera u tajnoj službi....




Književni predložak funkcionira na dvije tematske razine; potraga za ubojicom i prikaz totalitarnog sovjetskog režima. Priče koje su, u većem dijelu, ispričane kroz lik Lea i Raise Demidova. Redatelj nije uspio "pomiriti" dvije teme tako da film izgleda razbijen u dvije slabašno povezane cjeline. "Dijete 44" postaje triler negdje nakon 70 minute filma; do tada gledamo obiteljsko-političku dramu obitelji Demidova (istina postoje i u prvom dijelu filma trilerski detalji, ali su rijetki i vrlo sramežljivo prikazani). Jedan od glavnih razloga zbog kojih film ne funkcionira na pravi način je neshvatljivo ignoriranje bitnih dijelova priče iz knjige. Uspoređivati knjigu i film osjetljivo je i "klizavo" tlo. Scenaristi često, iz raznih razloga, prilagođavaju, izmjenjuju i(li) nadopunjuju priču. Ponekad iz opravdanih, često iz nerazumljivih razloga. Filmsko "Dijete 44" ne sadrži dio priče koji se odnosi na Demidova i serijskog ubojicu a koji je poveznica između navedenih dramskih i trilerskih elemenata. Riječ je o detalju kojim započinje priča, diskretno se provlači cijelim romanom i kulminira na kraju knjige. Piscu ovih redaka nije namjera uspoređivati knjigu i film (mada sam uvjeren da će većina ljubitelja književnog predloška biti razočarani filmom) nego ukazati na neshvatljivo izostavljenje bitnih detalja koji bi, uvjeren sam, bezličan film učinio znantno intrigantnijim, zanimljivijim te bi povezao dvije tematske razine.




Odabir Toma Hardya za glavnu ulogu u filmu nije iznenađenje. Posljednjih godina Hardy je nastupio u filmovima ("Locke", "Ratnik", "Bronson"...) u kojima je pokazao da zna i može uvjerljivo interpretirati psihološki zahtjevne likove. Leo Demidov je lik koji je trebao nastaviti seriju. Međutim, uloga u filmu "Dijete 44" spada među najslabije u Hardyevoj karijeri. Hardy je neuvjerljiv. bezličan sa ruskim naglaskom koji podjednako iritira sluh i nerve gledatelja. Nije samo Hardy neuvjerljiv; većina ("na papiru" impresivne) glumačke ekipe potonula je u bezličnost filma i iritantnost ruskog naglaska. Posebno je karikaturalan Joel Kinnaman koji u ulozi sadističkog, zavišću opterećenog Vasilija izgleda poput dječaka kojemu je netko oteo igračku.
Redatelj i producenti filma željeli su napraviti film o sovjetskom totalitarnom režimu odnosno istočnom serijskom ubojici koji je trebao biti zanimljiv publici na Zapadu. Razloga za neuspjeh filma ima previše, jedan od njih je i nerazumijevanje odnosno površan prikaz  Staljinova totalitarnog režima. Kostimografija vojnika i obavještajaca su korektno odrađeni, problem je scenografija. mjesta snimanja i civili izgledaju previše ušminkano i nikako ne odgovaraju bijedi i siromaštvu Sovjetskog Saveza početkom pedesetih godina dvadesetoga stoljeća. Uz sve navedeno film sadrži nekoliko scena koje su najblaže rečeno neuvjerljive (npr. vojnik koji provjerava propusnice je nepismen ??!!).
"Dijete 44" jedno je od najvećih razočaranja filmske 2015 godine. Književni predložak koji nudi mnogo pretvoren je u film koji prikazuje vrlo malo.

Ljubitelji filma koji su zainteresirani za filmsku priču o Andreju Čikatilu neka potraže i pogledaju televizijski film "Građanin X" iz 1995 godine sa Donaldom Sutherlandom, Stephenom Reaom i Maxom Von Sydowom u glavnim ulogama.

OCJENA: 4