subota, 27. lipnja 2015.

GUNMAN





REDATELJ: Pierre Morel
GLAVNE ULOGE: Sean Penn, Idris Elba, Ray Winstone, Javier Bardem, Jasmine Trinca
TRAJANJE: 115 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Gunman


Četrdesetak godina traje impresivna glumačka karijera Sean Penna. Penn je započeo karijeru kao petnaestogodišnjak  nastupom u televizijskoj seriji "Mala kuća u preriji". Glumac je karijeru gradio i izgradio nastupom u dramama, trilerima i ratnim filmovima. Nakon desetaka vrlo dobrih i odličnih glumačkih izvedbi, pet nominacija za "Oscara" od kojih su dvije potvrđene ("Mistična rijeka" i "Milk") Penn je odlučio, prvi puta u karijeri, postati akcijski junak. Koliko ozbiljno zamislio svoju akcijsku promociju svjedoči i odluka da (uz glavnu ulogu i radu na scenariju) postane producent filma te odabir redateljsko-glumačke ekipe (uz nabijanje mišićne mase koju, znamo svi, akcijski junak mora imati). Redatelj "Gunmana" je Pierre Moral filmaš koji je filmom "Taken" promovirao Liama Neesona u opasnog, vrlo nezgodnog bivšeg obavještajca Bryana Millsa. Uloga u "Takenu" donijela je Neesonu novu glumačku mladost te potvrdila da bez starca (čitaj: iskustva) nema akcijskog udarca. Moral (ili Penn sasvim je svejedno) odabrali su i vrlo zanimljivu glumačku ekipu (Javier Bardem, Ray Winstone, Idris Elba i talijanska glumica Jasmine Trinca) i akcijašenje je moglo početi.






Dobrodošli u Kongo. Država  posjeduje iznimna prirodna bogatstva, ali za većinu stanovnika mira i sigurnog života nema. Zemljom bjesni građanski rat koji izaziva humanitarnu katastrofu. Strani novinara događanja u Kongu opisuju kao "jedan od najkrvavijih sukoba nakon Drugog svjetskog rata". Razlog posljednjeg vala nasilja je ubojstvo ministra rudarstva koji je donio odluku da zabranjuje strancima daljnju eksploataciju prirodnih bogatstava. Atentat je izvršio Jim Terrier (Sean Penn) pripadnik tajne organizacije koja djeluje na području Konga. Godinama kasnije Terrier je ponovo u Kongu, pomaže u pronalaženju izvora pitke vode. Tijekom posla u selo dolazi naoružana ekipa koja ima samo jedan cilj; likvidrirati Jima Terriera. Jim uspijeva preživjeti i odlazi u London kako bi saznao naručitelja ubojstva....





Uvodne minute filma nude iskru zanimljivosti koja se, nažalost, nije pretvorila u požar. Zaplet filma govori o tajnim službama, organizacijama (koje su toliko tajne da nam redatelj ne želi otkriti odakle potječu) koje, skrivajući se iza etikete humanitarnih organizacija, destabiliziraju državu (u slučaju  "Gunmana" riječ je o Kongu), izazivaju sukobe radi interesa "krupnog kapitala". Prepoznatljiv rukopis koji se često može pročitati na geopolitičkim igrama širom svijeta. Međutim, temelj da se sagradi intrigantan politički triler/drama nije iskorišten; redatelj je film usmjerio u rutinski, nimalo impresivni akcioni triler. Više akcioni, manje triler.
Sean Penn odnosno lik kojeg tumači u filmu nije akcijski "bad motherfucker" koji manje riječima a više djelima rješava probleme. Suprotno od gledateljevih očekivanja gledamo umornog, ispijenog i bolešću dodatno opterećenog (teško je shvatiti zašto je Terriera trebalo razboliti) (anti)junaka. Scenarij ulazi u red šabloniziranih "hoću izaći iz posla, zaboraviti sve i mirno živjeti, ali me bivši poslodavac želi likvidirati jer previše znam", mnogo puta ispričanih filmskih priča. Kamera često gotovo zaljubljeno naglašava torzo glavnog junaka. "Gunman" potvrđuje da za zabavnog, zanimljivog i opakog akcijskog junaka nije dovoljna mišićna masa. Treba imati "ono nešto". Nešto što, kada je "Gunman" u pitanju, Sean Penn nema.




"Gunman" sadrži i romansu, točnije riječ je o ljubavnom trokutu između Terriera, Annie (lijepa Jasmine Trinca) i Felixa (Javier Bardem), Jimovog brata po oružju. Napadno-psihotični pogledi koje Felix upućuje Annie na samom početku filma govore da Terrierov kolega nije ravnodušan prema njegovoj djevojci tako da je razvoj situacije predvidljiv. Posebno u trenutku kada Terrier zamoli Felixa da mu sačuva djevojku...
Glumačka ekipa se uklopila odnosno utopila u sivilu filma. Fascinantna je čudnovata transformacija Felixa odnosno Javiera Bardema koji je u jednom trenutku uspješan poslovni čovjek sa obavještajnom prošlošću a već nekoliko minuta kasnije pretvara se u nesposobnog, alkoholom natopljenog gubitnika. U redu, slomljeno srce može uništiti čovjeka, ali Felixova propast je neuvjerljivo brza. No postoji i izuzetak; nastup gospodina Idrisa Elbe efektan je i efikasan.
"Gunman" je neuspješan i promašen projekt, slabašan pokušaj promocije Sean Penna u akcijskog junaka.

OCJENA: 5



utorak, 23. lipnja 2015.

A HARD DAY





REDATELJ: Kim Seong-hun
GLAVNE ULOGE: Lee Sun-kyun, Jin-Woong Jo, Shin Jung-keun, Jeong Man-sik, Shin Dong-mi
TRAJANJE: 110 minuta
NAZIV ORIGINALA: Kkeut-kka-ji-gan-da


Prošlo je 12 godina od premijere "Oldboya", prijelomnog filma južnokorejske kinematografije. "Oldboy" je mnoge ljubitelje sedme umjetnosti "natjerao" da se zainteresiraju za filmove južnokorejsku kinematografiju. Velik je broj vrlo dobrih i odličnih filmova koje je od premijere "Oldboya" do današnjih dana isporučila Južna Koreja. Bez obzira što se južnokorejski filmovi uopće ne mogu naći na programu domaćih kino dvorana (izuzetak su pojedini festivali), zaslugom "mreže svih mreža" filmovi Ki-duk Kima, Jeong-beom Leea, Chan-wook Parka, Jee-woon Kima, Joon-Ho Bonga i ostalih korejskih majstora redovito se nalaze na programu domaćih filmofila.
Popularnost južnokorejskih filmova potpuno je očekivana i opravdana. Za razliku od velikog broja "blockbustera" koje imamo prilike gledati u kinima, Korejci nude originalne priče, redateljima je važniji sadržaj od forme, dizajna filma i beskompromisni prikaz nasilja. Jedan od takvih filmova je i "Kkeut-kka-i-gan-da", engleski "A hard day" iliti "Koma dan".




Detektiv Geon-soo ima loš dan. Danas je sahrana njegove majke i Geonn-soo je krenuo kući. Tijekom vožnje autom pregazi pješaka koji umire. U panici, Geonn-soo ubaci leš u prtljažnik i nastavlja vožnju. Nekoliko stotina metara dalje zaustavlja ga policijska patrola. Geonn-soo je konzumirao alkohol i revni policajac ga ne želi pustiti. Nakon dugotrajnog prepucavanja, fizičkog razračunavanja i pozivanja na poziciju u policijskoj hijerarhiji, Geonn-soo uspijeva riješiti problem i nastaviti vožnju. Geon-soo je smislio način gdje i kako sakriti leš koji vozi u prtljažniku. Međutim, tek nakon skrivanja mrtvaca počinju problemi za detektiva......




Engleski i hrvatski prijevod filma kao i prve najave podsjećaju na "Dan ludila" iz 1993 godine. U filmu William Foster (vrlo dobri Michael Douglas) zaglavi u prometnoj gužvi i pritisnut životnim problemima "puca" i kreće u obračun sa sistemom. U uvodnim minutama filma pronađe se poneka sličnost; Geonn-soo ima tešku večer i nađe se u kompliciranoj situaciji koja bi mogla izazvati "pucanje" glavnog lika. Međutim, Kim Seong-hoon vrlo brzo pretvara film u punokrvni triler sa ubrizganim crnim humorom. Redatelj sigurno i uvjerljivo gradi intrige i napetost. Geonn-soo tijekom filma izaziva različite reakcije filma. Njegovi postupci su, od početka do završetka filma, uvjetovani borbom za opstanak, ali gledatelj tijekom gledanja različito percipira glavnog junaka. Geonn-soo je čovjek od krvi i mesa, njegovi postupci su instinktivni i to su razlozi zbog kojih gledatelj razvija empatiju.





Radnja filma nabijena je napetim scenama, redatelj pregledno i vrlo vješto gradi intrige i ne dopušta slabljenje tenzije filma. "A Hard Day" sadrži neočekivana redateljsko-scenaristička rješenja i obrat koji gledatelju ne dopušta predah.
Uz trilersku, napetu priču redatelj nije štedio na akcijskim scenama. Ima tu pucnjave, obračuna "jedan na jedan", automobilskih potjera. Jedna od scena koja se pamti je ubojstvo policajca, Geonn-soovog kolege nakon njihovog razgovora. Gledatelj možda i može predvidjeti ubojstvo, ali način i trenutak vrlo, vrlo teško.
Uz napetosti, obrat i akciju film sadrži i nekoliko crnohumornih scena koje relaksiraju cjelinu, ali ne utječu na napetost i uvjerljivost cjeline.
"A Hard Day" sadržajan je, uzbudljiv i zabavan  film "made in South Korea".

OCJENA: 8






nedjelja, 21. lipnja 2015.

JURSKI SVIJET





REDATELJ: Colin Treworrow
GLAVNE ULOGE: Chris Pratt, Bryce Dallas Howard, Vincent D'Onofrio, Ty Simpkins, Irfan Khan, Nick Robinson
TRAJANJE: 125 minuta
NAZIV ORIGINALA: Jurassic World


Iako smo tek na kraju šestog mjeseca može se reći da je 2015 godina ogromnog komercijalnog uspjeha američke filmske kompanije "Universal". Počelo je sa "50 nijansi sive" zatim su "Brzi i žestoki 7" "opljačkali" svjetske kino blagajne i zaradili više od milijardu i pol dolara. Nakon Torreta i ekipe uslijedio je nastavak filma "Na putu do zvijezda" i "Jurski svijet". Uskrsnuće dinosaura (iza kojeg, između ostalih, stoji i Steven Spielberg kao izvršni producent filma) u prvom vikendu prikazivanja zaradilo je u svjetskim kinima više od 500 milijuna dolara i promoviralo "Universal" u najuspješniju kompaniju 2015 godine. Iako je ostvario odlične rezultate "Universal" nije ostao bez municije; do kraja godine očekuju nas "Ted 2", "Minioni", "Steve Jobs" i "Crimson Peak" i "Everest", naslovi koji će igrati važnu ulogu na listama najgledanijih filmova.




Redatelj odnosno scenaristi filma (priču filma razvijalo je četvero scenarista) ignoriraju filmove iz 1997 i 2001 godine te se radnja odvija 22 godine nakon propalog pokušaja Jona Hammonda da sagradi zabavni park u kojem će posjetitelji uživati u dinosaurima. Hammonda više nema, ali njegova ideja je ostvarena. Park se nalazi na otoku u blizini Costa Rice. Posjetitelji mogu vidjeti 20 vrsta dinosaura, 14 biljojeda i 6 mesoždera. Na otok su upravo stigli braća Zach i Gray (Nick Robinson i Ty Simpkins) koje su roditelji poslali u posjetu teti Claire (Bryce Dallas Howard). Claire je visokopozicionirana, "desna ruka" gazde otoka i vlasnika parka, milijardera Simona Masranija (Irfan Khan). Braća kreću u upoznavanje i razgledavanje otoka, ali ubrzo stižu loše vijesti. Indominus Rex, vrsta dinosaura stvorena genetskim manipuliranjem, oteo se kontroli i pobjegao. Nova vrsta dinosaura nije predstavljena javnosti, on je opasniji i krvoločniji od ostalih stanovnika otoka. Zach i Gray su u velikoj opasnosti. Ne samo oni već posjetitelji i zaposlenici na otoku. Njih dvadesetak tisuća....





"Jurski svijet" drži se pravila koja posljednjih godina možemo gledati kada su u pitanju nastavci. Novi film, nastavak mora biti veći, bučniji i destruktivniji od prethodnika. Obzirom da su sve opasnije vrste dinosaura potrošene prije petnaestak godina, priča filma nam donosi novog, opasnijeg glavnog predatora. Indominus Rex izgleda kao da ga je stvarao dr. Frankenstein; genetska manipulacija omogućila je znanstvenicima da stvore mutanta stvorenog od više vrsta dinosaura. On je potreban vlasniku parka Masraniju , ali i redatelju filma. Razlog je isti; dinosauri u fiktivnom "Jurskom svijetu" i film koji gledamo korporativni su proizvodi koji moraju zadovoljiti spomenuta "brže, bučnije, moćnije" pravila, naravno iz komercijalnih razloga. Tehnički i vizualno "Jurski svijet" izgleda izvrsno. Gledanje filma u (posebno u 3D) vodi nas u impresivno napravljen Jurski svijet. Izgled filma odnosno dinosaura vrlo dobro nadopunjuju (doduše ponekad zaglušujuće agresivni) zvučni efekti. Akcijske scene, obračuni dinosaura sa ljudima te dinosaura sa Indominus Rexom, (koje očekivano dominiraju filmom) precizne su i redatelj Trevorrow uspijeva istodobno izazvati osjećaj divljenja i straha. Izumrle zvijeri izgledaju impresivno i zaslužuju divljenje, ali u isto vrijeme i strah obzirom da su neki od pripadnika vrste vrlo efikasni ubojice. Najveći među njima je, naravno, Indominus Rex.


                               

Izgled filma, akcijske scene i specijalni efekti ne mogu sakriti činjenicu da je radnja "Jurskog svijeta" napravljena po dobro nam poznatom hollywodskom receptu koji je viđen ne samo u prethodnim filmovima serijala nego i u većini filmova katastrofe. Na početku stvari izgledaju normalno i mirno, zatim se dogodi incident, stavara se napetost i uz određene žrtve redatelj film privodi kraju. Niti jednog trenutka "Jurski svijet" ne izlazi iz okvira predvidljivosti i gledatelj zna kako će cijela priča završiti. U redu, bombardiran bojama i zvukom gledatelj isprva očekuje poneko neočekivano scenarističko rješenje, ali kako film odmiče kraju tako i događaji postaju rutinski, očekivani.
Najslabija karika "Jurskog svijeta" su likovi. U redu, glavna atrakcija i prvo ime filma je Indominus Rex i za njegov izgled i izvedbu nema zamjerki. Riječ je o vrlo konkretnom predatoru koji ubija iz zabave. Jedini koji može zaustaviti mutanta je "šaptač dinosaurima" Owen (Chris Pratt). Owen zna kontrolirati dinosaure i pokušava ih iskoristiti protiv Indominus Rexa. Za razliku od zabavne uloge Star Lorda u "Čuvarima galaksije", Pratt je u "Jurskom svijetu" rezerviran i bezličan. Iako je romansa između Owena i Claire dobro zamišljena (poznata priča o suprotnostima koje se privlače; on alfa mužjak kojega privlači pustolovina i divljina, ona proračunata radoholičarka koja svijet promatra iz kontrolne sobe) realizacija je vrlo loša. Owen i Claire odnosno Pratt i Bryce Dallas Howard izgledaju kao da ih je netko silom ugurao u isti film. Kemije nema, ne postoji.




Kaotičan je i prikaz Masranija, milijardera vlasnika parka. U početku je prikazan kao vizionar, čovjek koji želi nastaviti Hammondovo djelo. Međutim, nakon nekoliko minuta pretvara se u nemilosrdnog, beskrupuloznog lovca na zaradu. Najzanimljiviji ljudski lik je Hoskins (Vincent D'Onofrio) koji bi Owenove sposobnosti kontroliranja dinosaura iskoristio za vojne svrhe.
Film sadrži i nekoliko nevjerojatno bizarnih, nelogičnih scena koje iritiraju i "bodu oči" gledatelja. Minute u kojima Claire pali baklju kako bi privukla dinosaura vizualno izgledaju izvrsno. Claire uspijeva i počine bježati i tada ugledamo da dama na nogama ima visoke potpetice. Lijepo je vidjeti visoku petu na zgodnoj ženi, ali dojam je da one nisu nužne u trenucima kada Claire bježi od nemilosrdnog predatora.....
"Jurski svijet" u potpunosti je ispunio komercijalna očekivanja, približio dinosaure novim generacijama (40 % gledatelja u prvom tjednu prikazivanja filma u SAD bili su mlađi od 25 godina) te pokrenuo novi serijal. Kao jednokratni "fast movie" kino doživljaj može proći. Za nešto više i ozbiljnije nije bilo dovoljno ideja i hrabrosti.

OCJENA: 6






petak, 19. lipnja 2015.

IZVRNUTO OBRNUTO




REDATELJI: Pete Docter, Ronaldo Del Carmen
GLASOVI: Diane Lane, Kyle MacLachlan, Amy Poehler, Phyllis Smith, Mindy Kaling, Bill Hader, Lewis Black, Kaitlyn Dias
TRAJANJE: 94 minute
NAZIV ORIGINALA: Inside Out

Inside Out ili zašto smo (ne)normalni


Sklanjajući san s očnih kapaka kako bi pridobili mogućnost koračanja u novi dan mnogima se od nas, pod nekim vidom surovog automatizma, nameće pitanje o vlastitoj normalnosti, odnosno nenormalnosti. Prirodno stanje čovjekove egzistencije nameće situaciju u kojoj se naš prostor između dvije ušne rese doima kao, blago rečeno, bojište Waterloo-a. Uhvaćenost u mrežu rastrganosti između onoga što mislim, želim učiniti i činim lijepi nam pljusku  na rumeni obraz oronule desne strane lica. Zašto smo razdjeljeni kao talon karata, na dvije, tri, četiri ili pet strana, odnosno zašto funkcioniramo i živimo tako kako živimo te izgleda li u našoj glavi uistinu sve bolje dati će nam odgovor Inside Out.
Inside Out prati zgode i nezgode kako pet ljudskih emocija, odnosno karakteristika (Sreća, Tuga, Strah, Ljutnja, Gadljivost) unutar glave djevojčice Riley tako i njenu životnu avanturu u javi povezanu s preseljenjem iz rodne Minnesote u San Francisco.



Radnja samog filma podjeljena je na dvije razine, bolje rečeno, dvije priče koje teku paralelnim tokom. Navedene su oličenje onoga što se u filmskoj industriji iskristaliziralo kao dva najučestalija načina pripovijedanja radnje. Redatelji su, s jedne strane, koristeći formu presjeka , odnosno svojevrsnog zrcala, ekranizirali život djevojčice Riley. Karakteristika ovakve forme leži u linearnom toku i prikazu nečijeg života ili društvene situacije u umjetnost koja ništa ne uljepšava niti oduzima izvornom predlošku već ga pretačuje u neku od umjetničkih formi onakvog kakav on uistinu jest u svojoj biti . Nešto slično možemo vidjeti u filmu Winter's Bone ili književnim uratcima Fjodora Dostojevskog. S druge se strane, za pričanje daća i nedaća o „petorici veličanstvenih“ koristi format akcija-reakcija u kojima jedno zbivanje izaziva akciju drugog kako bi se dobilo na dinamici filma i pridobilo što veću pažnju gledatelja. Iznimno je interesantno vidjeti kako film odmiče ispreplitanje ova dva formata i utjecanje jednog na drugi te zajednički kick razvoju radnje. Redatelji su u svakom pogledu uspjeli izbalansirati između ove dvije krajnosti, svakoj su pridali jednaku pažnju, a samim time nisu upali u zamku preferiranja i prenaglašavanja.






U svojoj suštini film sadrži vrlo zanimljivu premisu. Prikazuje cjelokupnu ljudsku psihu i sve ono od čega se ona sastoji u materijalnoj formi. Tako primjerice emocije, zaborav, imaginarni prijatelji iz djetinjstva bivaju okarakterizirani antropomorfno sa svime što ta karakteristika nosi u sebi. Kratkoročna i dugoročna memorija (sjećanja) biva transformirana u neki oblik industrije kojom upravljaju emocije,  one ih bojaju prikladnim bojama te ih na taj način karakteriziraju kao pozitivne ili negativne ,a zatim ih u  formi sfere  skladnište. Načini razmišljanja (logika, mašta...) upriličeni su u određenim prostorima (parkovima). Uz spomenuto, u filmu su prikazane neke od temeljnih odrednica čovjeka kao takvog kao što su npr. obitelj, prijateljstvo, hobij u obliku tvrđava koje se na neki način hrane ranije spomenutim sjećanjima. Inside Out je vrlo lijepo prikazao evoluciju/razvoj ovih elemenata. Na početku se predstavlja samo sreća dok joj se ostale emocije naknadno pridružuju, zatim se uz spomenute početne tvrđave rastom Riley grade nove kao što su tvrđava za društvene mreže,  kontrolna ploča unutar Rileyine glave s godinama poprima sve više naredbi i tome slično.




Redatelji filma uputili su snažnu poruku konzumentu ovog filma. Sreći su dodjelili primat pored svih emocija i događaja unutar ljudske psihe. Na početku filma postavili su je kao nešto jedinstveno i unikatno, tokom cijelog filma oko sebe ima neku vrstu aure koja ju ističe pored ostalih likova u filmu, jedina se uspijeva spasiti iz bezdana koji to nije i tako dalje. Na navedeno su nadodali mnogo suptilno smiješnih elemenata; naslovi novina koje čita Ljutnja povezani su sa događajima iz jave, referenca na Prohujali s vihorom, melodija koja nam uđe u uho te nas opetovano maltretira u određenom vremenskom razdoblju i sl.
Inside Out je vrlo inteligentno režiran i napravljen film koji igra na kartu dvodimenzionalnog gledanja. Uspio je u jednom podosta inovativnom prikazu cjelokupne ljudske psihe i njenog funkcioniranja izgraditi prisnosti s gledateljem, kako s onim malo starijim tako i s onim najmlađim. Stariji će ga gledati kroz možda malo ozbiljnije oči, opisane u ovoj recenziji, koje su ukomponirane u inteligentan i vrlo suptilno doziran humor te će im zasigurno biti zanimljivo vidjeti koketiranje s određenim stereotipima o poimanju muško-ženske psihe,  dok je kod mlađih uspio probuditi emociju empatije/suosjećanja prema glavnim protagonistima. Drugim riječima, film je uspio proizvesti „aha trenutak“ ili momenat u kojem suputnika tokom projekcije filma koji sjedi pored nas udaramo podno rebara te mu šapćemo na uho:“Tako je i mojem slučaju.“ kod obje generacije gledatelja, a svaka navedeni „aha trenutak“ doživljava i proživljava kroz svoj emotivno-doživljajni dalekozor. Inside Out je univerzalni animirani film za svačije zjene koji će svoju univerzalnost oživotvoriti u francuskoj poslovici koja kaže kako je ljepota u očima promatrača.

Autor recenzije: Nikola Fabijanić

OCJENA: 8



srijeda, 17. lipnja 2015.

TERMINATOR 2: SUDNJI DAN





REDATELJ: James Cameron
GLAVNE ULOGE: Arnold Schwarzenegger, Linda Hamilton, Edward Furlong, Robert Patrick, Earl Boen
TRAJANJE: 135 minuta
NAZIV ORIGINALA: Terminator 2: Judgment day
GODINA PROIZVODNJE: 1991

"U vašoj prirodi je da sami sebe uništavate." - Terminator

Početkom godine internetom se proširila vijest o uskrsnuću filmske kompanije "Carolco". Novi projekt nekada slavne i uspješne kompanije biti će "Audition" remake japanskog horora redatelja Takashija Miike. Danas je "Carolco" na novom početku, ali osamdesetih i početkom devedesetih godina dvadestoga stoljeća "Carolco" odnosno njegovi osnivači Mario Kassar i Andrew Vajna pripadali su samom vrhu najvažnijih i najutjecajnijih hollywoodskih igrača.
"Carolco" je osnovan 1976 godine, nepunu godinu nakon prvog susreta Kassara i Vajne na filmskom festivalu u Cannesu. Osnivanje filmske kompanije bilo je za dvojicu filmaša očekivani slijed događaja. Poput redateljske karijere bivšeg videotekara Quentina Tarantina, riječ je o ljudima kojima je film, ljubav, strast i posao. Kassar je već sa 18 godina distrubirirao filmove dok je Vajna bio vlasnik kina u Hong Kongu te je 1973 godine uložio 100 000 dolara u film "Deadly China Doll" koji je zaradio nešto manje od 3 milijuna. Prvi veliki posao "Carolca" bio je i ogroman poslovni rizik; nakon što su otkupili prava na ekranizaciju "Ramba" Davida Morrella, Vajna i Kassar su podigli kredit kako bi platili Sylvestera Stallonea. Rizik se isplatio; film je postao velik hit i "Carolco" je ušao u visoko društvo.


U godinama koje slijede "Carolco" je financirao skupe "blockbustere" ("Potpuni opoziv", nastavci "Ramba", "Univerzalni vojnik", "Air America", "Cliffhanger"...), ali i manje projekte koji su i danas obavezno filmsko štivo ("Angel Heart"; "Princ tame", "Music Box", "Kralj New Yorka", "Jacobova ljestvica užasa"....). Kompanija je plaćala ogromne honorare Stalloneu i Schwarzeneggeru, provocirala cenzore ("Sirove strasti") i kreirala lukave reklamne kampanje (premijera drugog filma o "Rambu" održana je na desetu godišnjicu američkog povlačenja iz Vijetnama). Vrhunac utjecaja i moći, ali i spremnost na poslovni rizik (kockanje) "Carolco" je pokazao početkom devedesetih godina prošloga stoljeća. Tada su Vajna i Kassar odlučili financirati nastavak "Terminatora".




Kada je James Cameron predstavio scenarij (napisao ga je zajedno sa Wiliamom Wisherom) i ideje za nastavak Kassar i Vajna bili su oduševljeni. Međutim, stvari su se promijenile u odnosu na 1984 godinu kada je snimljen prvi "Terminator" (budžet filma iznosio je 6 milijuna dolara). Cameron je nakon uspjeha filma režirao "Aliens" i "Bezdan" u kojima je pokazao da se izvrsno snalazi kada su u pitanju nastavci odnosno financijski "teži" projekti. Osim Camerona cijena je porasla i Schwarzeneggeru koji je nakon "Terminatora" postao jedna od najpopularnijih hollywoodskih akcijskih figura. Samo za njihove honorare trebalo je izdvojiti 20 milijuna dolara (Cameron 5, Schwarzenegger 15 milijuna). Obzirom na velik broj akcijskih scena i specijalnih efekata prve procjene budžeta filma kretale su se oko 75 milijuna dolara što je za tadašnje prilike bio iznimno veliko opterećenje za kompaniju. Međutim, Cassar i Vajna nisu odustali čak i kada su troškovi probili budžet od 100 milijuna dolara što je do tada bio najveći novac potrošen na snimanje filma. Vodeći ljudi "Carolca" još  jednom su pokazali da znaju prepoznati pravi projekt, ali i da vole povući rizične, kockarske financijske poteze (kasnije, u slučaju filma "Cutthroat Island" kuglica je pala na krivi broj).
Nakon Schwarzeneggerovog pristanka da ponovi ulogu Terminatora ostatak glumačke ekipe brzo je posložen. Ulogu mladog Johna Connora dobio je Edward Furong, Linda Hamilton ponovo je postala Sarah Connor (tri mjeseca priprema za ulogu obavila je sa bivšim specijalcem, pripadnikom Izraelske vojske). Nešto više problema je bilo sa izborom glumca za ulogu glavnog negativca zvanog T-1000. Cameron je za ulogu želio pjevača Billya Idola, ali je Billy morao odustati zbog motociklističke nesreće. Nije bio spreman za početak snimanja. Ulogu je dobio Robert Patrick i snimanje je moglo početi....




"Carolcovo" kockanje sa budžetom višestruko se isplatilo. Već nakon prvih projekcija postignut je "dogovor" između publike i kritike; "Terminator 2: Sudnji dan" istninsko je SF-akcijsko remek djelo sa dotad neviđenim akcijskim scenama i specijalnim efektima. Zarada filma u svjetskim kinima je iznosila više od 500 milijuna dolara (najgledaniji filma godine), film je nominiran za nagradu "Oscar" u šest kategorija (potvrdio četiri nominacije).
Nekoliko rečenica o radnji filma. - Nakon okršaja sa Terminatorom Sarah Connor uhvaćena je u napadu na tvornicu oružja. Zadržana je na liječenju u zatvorskoj bolnici i njena priča o Terminatoru predmet je psihijatra doktora Silbermana. Desetogodišnji John Connor živi sa starateljima, buntovan je, ljut ali i pametan dječak. Stvari se počnu komplicirati kada iz budućnosti stignu dva predatora. Prvi je Terminator, poznat iz prvog filma koji je ovoga puta programiran da zaštiti Johna Connora. Drugi, model T-1000 napredniji model poslan je da likvidira Johna, budućeg vođu pokret otpora.




Priča nastavka ima nekoliko nelogičnosti i nedorečenosti. U prvom filmu serijala govori se o vremenskom stroju koji je zatvoren nakon prolaska Kylea Reesa i Terminatora, kad u novom nastavku eto i trećeg putnika. Postoje i nedoumice oko ishoda sukoba koji se događa u budućnosti. Međutim, Cameron je navedene propuste "prebrisao" sa (najmanje) tri stvari. Izvrsnim akcijskim scenama, briljatnim korištenjem specijalnih efekata koji i danas izgledaju vrlo uvjerljivo, te neočekivano snažnim, emotivnim dijelovima filma.
Intenzitet, napetost filma je nevjerojatna. Tijekom filma imamo prilike gledati veliki broj spektakularnih scena. Od potjera automobilima, motorima, kamionima i helikopterima, bliskih susreta u prostorijama "Skyneta", bolnici, robnoj kući pa sve do obračuna u finalu filma smjenjuju se adrenalinom nabijene akcijske scene koje i danas, nešto manje od 25 godina nakon premijere filma, izgledaju odlično. Cameron izvrsno koristi specijalne efekte (film je nagrađen "Oscarima" za najbolje vizualne i zvučne efekte); redatelj koristi efekte radi filma i likova, a ne snima filma kako bi pokazao nove tehničke mogućnost. Međutim, vrijednost filma nije samo u akciji i tehničkim detaljima.




Nekoliko je detalja u filmu koji će zaintrigirati i gledatelje koji od filma traže više od akcijskih scena, specijalnih efekata i apokaliptične priče. Snovi Sarah Connor u kojima su prikazane posljedice nuklearne eksplozije Cameronovo su upozorenje na moguću sudbinu čovječanstva. Nuklearna eksplozija koja u nekoliko sekundi "pomete" igralište prepuno djece nije slučajno prikazana. Redatelj naglašava da je eventualni nuklearni sukob kraj svijeta i civilizacije kakvu poznajemo. Posljedice nuklearne eksplozije ne biraju žrtve, ostaje samo spaljena zemlja. Nema civilnih i vojnih žrtava. Samo prah i pepeo.
Film se bavi i umjetnom inteligencijom i mogućnosti da ona preuzme kontrolu nad planetom. U posljednje vrijeme umjetna inteligencija je postala vrlo zanimljiva filmašima ("Ex Machina", "Ona, "Osvetnici 2: Vladavina Ultrona", "Chappie"....), Cameron se tom tematikom bavio prije tridesetak godina.
Zanimljiv detalj filma su i razmišljanja Sarah Connor o odnosu Terminatora i Johna. Ona govori kako je Terminator zapravo "idealan otac za Johna". Otac koji ga "neće zlostavljati, kažnjavati, dolaziti kući pijan." On će umrijet za njega. Ako se prestanak rada umjetne inteligencije može nazvati smrću. Kroz Sarina razmišljanja Cameron je ponešto rekao i o očinstvu.
Emotivan je i kraj filma; odlazak i opraštanje Terminatora od Johna i Sarah gledatelja ne može ostaviti ravnodušnim. Da, Cameron uspijeva emotivno "prodrmati" gledatelja odlaskom umjetne inteligencije. Kraj filma sugerira da nestanak Terminatora možemo nazvati smrću. Bez obzira što nije riječ o ljudskom biću.




Glumačka ekipa izvrsno je odradila posao. Schwarzenegger je "glumi bez glume", (tako je nazvan njegov nastup u prvom filmu), dodao emociju i duhovitost, Linda Hamilton se u ulozi života transformirala u jedan od najmoćnijih ženskih akcijskih likova, Edward Furlong odličan u ulozi Johna Connora. Treba spomenuti i "ledenog" Roberta Patricka u ulozi negativca zvanog T-1000.
Film se gleda ali i sluša; soundtrack filma je izvrstan. Cameron "tarantinovski" precizno pogađa glazbu koja odgovara događanjima u filmu.
"Terminator 2" postavio je teško dostižne standarde. "Nabrijan", prepun spektakularnih scena, zabavan i duhovit, ali nimalo banalan jedan je od najboljih predstavnika žanra u povijesti. To je to. Nema više. Hasta la Vista, baby.








subota, 13. lipnja 2015.

LEVIJATAN





REDATELJ: Andrej Zvjagincev
GLAVNE ULOGE: Aleksej Srebrijakov, Vladimir Vdovichenkov, Roman Madyanov, Elena Ljadova
TRAJANJE: 140 minuta
NAZIV ORIGINALA: Leviathan


Levijatan ("svinuta zmija") - u Bibliji, mitološka vodena neman; u kršćanskoj ikonografiji i demonologiji predstavlja predodžbu Sotone.  (Wikipedia)


Rusija. Obala Barentsovog mora. Automehaničar Kolja (Aleksej Serebjakov) zajedno sa ženom i sinom živi na prelijepom komadu zemlje. Ne, nije Kolja imućan čovjek; njegov dom je skroman, nalazi se na zemljištu koje je desetljećima u vlasništvu njegove obitelji. Kolja je pomalo razočaran čovjek; odnosi između članova njegove obitelji su napeti, financijska situacija nije idealna. Razočaranje životom Kolja redovito "liječi" votkom. Unatoč obiteljskim i "tekućim" problemima, pravo iskušenje je nedavno zakucalo na vrata Koljina doma. Lokalni moćnik, gradonačelnik Vadim (Roman Madijanov) želi postati vlasnik imanja te prisiljava Kolju da mu proda kuću i zemljište po niskoj cijeni. Kolja se odlučuje na pravnu borbu i angažira odvjetnika, starog prijatelja Dimitrija (Vladimir Vodvichenkov). Dimitrij pristaje pružiti pravnog pomoć te pronalazi informacije koje dokazuju gradonačelnikovu korumpiranost....





Redatelj Andrej Zvaginjcev opasno je iznervirao, pomalo i naljutio ruskog ministra kulture Vladimira Medinskog. Nakon dvadesetak nagrada koje je "Levijatan" osvojio na filmskim festivalima diljem svijeta (uključujući i "Zlatni Globus" za najbolji strani film), a neposredno prije objave ovogodišnjih nominacija za nagradu "Oscar" (izgleda da je ministar imao dobru intuiciju ili dobru informaciju da će "Levijatan" biti među nominiranima), Medinski je u razgovoru za novine izjavio da je riječ o "antiruskom filmu koji je snimljen ruskim novcem" ("Levijatan" je financiran sredstvima  ministarstva kulture Rusije). Medinski je naglasio da je radnja filma "inspirirana događajima u Americi" te da "Levijatan" obzirom da "kritizira vlast i prikazuje "beznađe" ne bi smio biti financiran novcem ruskih poreznih obveznika. Ministar smatra da je Zvaginjcev snimio film kako bi se dodvorio Zapadu odnosno članovima žirija na filmskim festivalima. Međutim,  nije propustio spomenuti da je zadovoljan zbog nagrada koje je "Levijatan" osvojio jer one dokazuju "kvalitet ruske kinematografije". "Zgodna" i zanimljiva, reklo bi se tipična retorika političara. Snimaj Ti druže Andrej filmove, osvajaj nagrade i promoviraj kinematografiju države u kojoj si rođen (nekako je logično da Zvjagincev snima filmove upravo o Rusiji), ali nemoj "talasati", prikazivati i prokazivati društvene probleme.
Zvjagincev je isprovocirao i neke članove pravoslavne crkve koji su film nazvali "zlim ostvarenjem". Čime je to redatelj isprovocirao reakcije duhovne i svjetovne vlasti "majčice" Rusije ?





Zvjagnicev spaja krajnosti; predivna, bajkovita obala dom je dezorijentiranih, votkom natopljenih ljudskih sudbina. Jedan od stanovnika je Kolja kojega je pronašao Levijatan u liku gradonačelnika Vadima (izvrsni Roman Madjanov). Vadim je simbol korumpiranog sustava. Bahat i beskrupulozan, sa podebljelim dosjeom prepunim grijeha prošlosti, on je predator koji uzima, točnije otima sve što poželi. Film nije priča u kojem je državni aparat servis kriminalnih organizacija, krupnog kapitala i(li) velikih korporacija. Gradonačelnik uništava sudbinu Kolje i njegove obitelji iz čistog hira, "nabrijavanja" ega. Vadim je lokalni moćnik koji, podržan sudstvom i policijom, može uništiti svakog. Uz poluge vlasti koje su mu na raspolaganju gradonačelnik ima i "blagoslov" crkvenih moćnika. Kolja, unatoč pravnoj borbi nema nikakve šanse. Postoji mnogo načina,metoda kojima se mali čovjek može uništiti.




Koliko duboko zadire redateljeva kritika i frustriranost ruskog čovjeka oslikava i scena kada Kolja sa obitelji i prijateljima odlazi na izlet. Glavne aktivnosti na izletu su opijanje (da, votka je u pitanju teško je Rusa zamisliti sa pivom ili whiskeyem) i gađanje boca vatrenim oružjem. Kada boca ponestane gađaju se slike ruskih političara. Gorbačov, Jeljcin i ostala ekipa postaju meta izletnika. Ne, nema slike Vladimira Putina. Njega, odnosno njegovu Rusiju nišani i pogađa redatelj Zvjagincev.
"Levijatan" znatno bolje funkcionira u minutama kada se bavi društveno-političko-socijalnom kritikom Rusije nego kada prikazuje probleme u Koljinoj obitelji. Međutim, kako film odmiče i bliži se kraju navedena dva motiva spajaju se u jednu, tragičnu priču.
"Levijatan" izgleda izvrsno. Najveće zasluge za vizualni izgled filma su izvrsna fotografija i lokacije na kojima je film snimljen. Način snimanja, kutevi kamere vrlo vješto "uvlače" gledatelja u radnju filma. Film je prepun simbola, religijskih i društvenih. Žanrovski, "Levijatan" je kombinacija sudskog političkog trilera i obiteljske drame sa dozom crnog humora.
Iako je "Levijatan" kritika ruskog sustava, Zvjagincev je snimio univerzalan film sa likovima kakve možemo sresti u svim dijelovima zemaljske kugle. Bahati, korumpirani političar i njegovi poslušnici, svećenik koji nema veze sa Božjim učenjem i mali čovjek čovjek kojeg proždire sustav  glavni su likovi "Levijatana". Zvuči poznato, zar ne?

OCJENA: 9





četvrtak, 11. lipnja 2015.

KRIVOTVORITELJ





REDATELJ: Philip Martin
GLAVNE ULOGE: John Travolta, Christopher Plummer, Tye Sheridan, Abigail Spencer, Anson Mount
TRAJANJE: 92 minute

"Vremena se mijenjaju, Ray." - Keegan (Anson Mount)


Uvodni trenuci filma donose nam kadar u kojem je prikazano patničko-zabrinuto-tužno lice Raymonda . Cuttera (John Travolta). Raymond je na odsluženju zatvorske kazne i uskoro treba saznati hoće li mu biti odobreno prijevremeno puštanje. Iako je do kraja njegove zatvorske kazne ostalo 10 mjeseci, Raymond silno želi izaći. Razlozi su osobne, obiteljske prirode; maloljetni sin Will (Tye Sheridan) obolio je od teške bolesti. Komisija za pomilovanje nije odobrila ranije puštanje i Raymondu preostaje da sklopi "ugovor s vragom". Keegan (Anson Mount) kriminalac, čovjek koji poznaje ljude sredit će Raymondov izlazak. Kako bi vratio uslugu Raymond mora odraditi "mali" posao; ukrasti odnosno krivotvoriti vrijednu Monnetovu sliku. Rok za izvršenje posla je tri tjedna....





Zanimljiva se glumačka ekipa okupila na snimanju "Krivotvoritelja". Tri generacije jedne obitelji tumači trolist poznatih lica. Glavni junak priče je, već spomenuti, Raymond kojega tumači John Travolta. Njegovog oca Josepha glumi stari majstor Christopher Plummer dok je ulogu Willa, najmlađeg člana obitelji dobio Tye Sheridan koji je ostvario vrlo dobre nastupe u flmovima "Joe" i "Mud". Obzirom da je "Krivotvoritelj" film u kojem ljepši spol nije redatelju previše važan (uloga Willove majke površna je i gurnuta u stranu) od glumica vrijedi istaknuti Abigail Spencer (izgledom podsjeća na Zrinku Cvitešić) koju imamo prilike gledati u izvrsnoj televizijskoj seriji "Rectify".
Priča filma maksimalno je opteretila glavnog junaka. Raymond mora izaći iz zatvora, brinuti se sa bolesnog sina, povezati konce u odnosu sa ocem, pronaći Willovu majku,  naslikati i ukrasti sliku, izbjeći uhićenje i čuvati se trgovaca drogom. Zahtjevan i težak posao je pred Raymondom stoga i ne čudi Raymondov patnički izraz lica.





Navedeni problemi glavnog lika rezultirali su više podzapleta koji su "ugušili" cjelinu. Većim djelom redatelj ne drži konce filma, priča je konfuzna i rastrgana. Treba naglasiti da  to nije isključivo Martinova krivica; problemi postoje i u scenariju. Dijalozi su ponekad neuvjerljivi (trenuci kada Raymond prepričava kako namjerava lažirati sliku), "Krivotvoritelj" sadrži nekoliko ridikuloznih scenarističkih detalja (teško bolesni dječak odlazi u krađu slike zajedno s ocem).
Obzirom na ozbiljne teme koje "Krivotvoritelj" tematizira nevjerojatna je hladnoća i beskrvnost kojima je film realiziran. Cijelim trajanjem filma ne postoji nikakva emocija ili empatija koja bi povezala gledetalja sa likovima filma. Ravna crta.





"Krivotvoritelj" je film koji, prije svega, privlači gledatelja glumačkom ekipom. Međutim, poznata glumačka imena utopila su se u nezanimljivosti konačnog proizvoda. Redatelju Martinu treba zahvaliti na činjenici da nije "razvlačio" scenarij nego je film sveo na trajanje od 90 minuta. Devedesetak minuta za brzi zaborav.


OCJENA: 5


ponedjeljak, 8. lipnja 2015.

CHAPPIE




REDATELJ: Neill Blomkamp
GLAVNE ULOGE: Sharlto Copley, Dev Pate, Hugh Jackman, Sigourney Weaver, Ninja, Yolandi
TRAJANJE: 120 minuta

"Ne sviđa mi se stvaran svijet" - Chappie


Nakon hvaljenog dugometražnog prvijenca "District 9" i osporavanog "Elysiuma", redatelj Neill Blomkamp ponovo nas vodi na ulice Johannesburga. Godina je 2016, najveći grad Južnoafričke Republike guši se u kriminalu. Svakoga dana tristotinjak stanovnika zauvijek prestaje disati, gradom vladaju dobro ogranizirane kriminalne skupine. Preokret nastaje kada kompanija Tetra Vaal, točnije njen zaposlenik Deon Wilson (Dev Patel), konstruira robotsku jedinicu koja pomaže lokalnim policijskim snagama. Stopa kriminala počinje padati i roboti postaju tražena roba. Ohrabren uspjehom svojih kreacija Wilson želi napraviti korak naprijed; unatoč zabrani čelnika kompanije Wilson u oštećenog robota nazvanog Skaut 22 ugrađuje umjetnu inteligenciju. Rođen je Chappie, robot koji je percepcijom i inteligencijom na razini djeteta. Mora učiti o svijetu oko sebe. Problemi nastaju kada učitelji postaju lokalni kriminalci koji Chappieja pokušavaju iskoristiti za vlastite ciljeve.





"Chappie" je (nakon "Ex Machina" i "Osvetnici 2: Vladavina Ultrona") treći film u nizu koji je pisac ovih redaka pogledao a koji tematizira umjetnu inteligenciju. Ako se prisjetimo i prošlogodišnjih projekata ("Uzvišenost" sa Johnnyem Deppom i "Automate" Anthonya Banderasa), čini se da je tema umjetne inteligencije ponovo u fokusu svjetskih filmaša. Međutim, novi Blomkampov film neočekivano je pao u drugi plan zbog serijala o Alienu. Slučajno ili ne, nešto prije početka distribucije "Chappieja" objavljeno je da će Alieni ponovo uskrsnuti i to u režiji Neila Blomkampa. "Procurile" su i Blomkampove skice Hicksa i Ripley te redateljeva izjava da želi snimiti film koji bi se nadovezao na radnju "Aliensa" iz 1986 godine. U cijeloj priči "Chappie" je nekako ostao zapostavljen što se odrazilo i na komercijalne rezultate filma (ukupna zarada u svjetskim kinima iznosi nešto više od 100 milijuna dolara, budžet 50 milijuna). Iako je priča o Chappieju najslabiji Blomkampov film, redatelj nije razočarao.




Kada se spomene umjetna inteligencija, roboti koji obavljaju policijski, posao prva asocijacija za većinu ljubitelja filma je "Robocop". Blomkamp (napisao i scenarij filma) je inspiraciju pronašao u kultnom filmu Paula Verhoevena. Međutim, u filmu možemo pronaći i utjecaj SF komedije "Short Circuit" iz 1986 godine. Blomkampov neobičan spoj može zavarati gledatelja. Roboti policajci u gradu uronjenom u kriminalu sugeriraju "čisti" akcijski film. Iako pucnjave i jurnjave ne nedostaje, "Chappie" nudi ozbiljne teme. Kao i u prethodnim redateljevim filmovima prisutan je socijalni i egzistancijalni kontekst. Kroz Chappieja redatelj progovara o, između ostalih, dva važna detalja ljudskog postojanja. Jedan je djetinjstvo, odgoj koji, dobrim djelom, određuju naša uvjerenja i postupke kao odrasle osobe. Drugi se odnosi na očekivanja okoline, kako izgleda i koliko je zapravo teško biti drugačiji (od Chappieja se očekuje da bude stroj za ubijanje,on zadovoljstvo pronalazi u slikanju). Cijelim trajanjem filma pratimo Chappijeve osobne, moralne dvojbe koje su najčešće uzrokovane manipulacijama kojima se koriste ljudi koji ga okružuju. Gledatelj ne može ostati ravnodušan; da, Chappie je glavni lik filma, umjetna inteligencija koja izaziva empatiju.




Nasilje je u filmu prikazano na žestok, "robocopovski" način. Redatelj vrlo vješto diže tenzije filma; kada se gledatelj navikne na "lakše note" i dobroćudan Chappiejev lik dogode se scene eksplicitnog nasilja. Nasilje izgleda kao redateljevo "upozorenje" da, unatoč simpatičnom glavnom junaku, gledamo film koji sadrži ozbiljan podtekst.
Glavni problem "Chappija" je odabir odnosno raspodjela uloga. I dok su Sharlto Copley (posudio glas i stas Chappieju) te Dev Patel u ulozi mladog znanstvenika, Chappiejovog tvorca Deona Wilsona dobar izbor, odabir Yo Landija i Ninje (članovi grupe Die Antwoord) za ulogu lokalnih kriminalac neočekivano je i prilično diskutabilno rješenje. Yo Landi i Ninja nemaju potencijal i karizmu za tumačenje negativca, a posebno nisu u stanju nositi glumački zahtjevnije minute filma (zbližavanje i empatija koje stvaraju sa Chappijem). Hugh Jackman pomalo je zbunjen u ulozi militatnog zaposlenika "Tetra Vaala". Nije problem u Jackmanovom glumačkom izričaju; lik Vincenta Moorea površan je i zahvaljujući scenarističkim rješenjima, skromnih mogućnosti. Otuda i Jackmanova zbunjenost i rezerviranost.
Unatoč manama, "Chappie" je vrijedan gledanja. Iako je glavni lik umjetna inteligencija, film puno govori o nama. Ljudima.

OCJENA: 7




četvrtak, 4. lipnja 2015.

POBJEŠNJELI MAX: DIVLJA CESTA




REDATELJ: George Miller
GLAVNE ULOGE: Charlize Theron, Tom Hardy, Nicholas Hoult, Hugh-Keays Byrne, Zoe Kravitz, Rosie Huntingron-Whitley, Abbey Lee, Courtney Eaton
TRAJANJE: 120 minuta
NAZIV ORIGINALA: Mad Max: Fury Road


"Ja sam onaj koji bježi i od živih i od mrtvih" - Max (Tom Hardy)

Prošlo je 35 godina od premijere prvog filma o osvetniku Maxu Rockatanskyom. "Pobješnjeli Max" jedan je od prijelomnih filmova australske kinematografije, projekt koji je promovirao Mel Gibsona te je jedan od najprofitabilnijih filmova u povijesti (omjer uloženog i zarađenog). Obzirom na ogroman broj raznih "remakeova", "rebootova", nastavaka i obrada bilo je pitanje trenutka kada će na red doći obrada novi film o Maxu. Za razliku od većine nastavaka "Pobješnjeli Max: Divlja cesta" od samog početka nudio je umjereni optimizam; George Miller odučio je ponovo sjesti u redateljsku stolicu te je odlučio napisati priču za novi film. Miller je na raspolaganje dobio budžet od 150 milijuna dolara ("Pobješnjeli Max" iz 1979 godine snimljen je za, ovisno o izvoru informacija, svotu od 200-650 tisuća američkih dolara) što je Milleru omogućilo da u potpunosti realizira ideje, ali i odabere vrlo zanimljivu glumačku ekipu. Novi Max postao je Tom Hardy, glavnu žensku ulogu je dobila Charlize Theron. Miller je za ulogu Immortan Joea diktatora budućnosti, odabrao Hugh Keaysa-Byrnea glumca koji je tumačio Toecuttera u "Pobješnjelom Maxu". Premijera je održana prije nešto više od mjesec dana, većina kritičara i gledatelja oduševljena je novim filmom o Maxu. Potpisnik ovih redaka razumije i podržava euforiju; "Pobješnjeli Max: Divlja cesta" je distopijsko-akcijski proizvod kakav nam Hollywood dugo nije isporučio.





Budućnost. Nakon ratova za naftu i vodu i korištenja termonuklearnog oružja Zemlja je  spaljena i devastirana. Gradovi i države ne postoje, hrane je malo, zrak je otrovan. Ljudi koji su preživjeli postali su plemenski divljaci koji žele samo jednu, najtežu stvar. Preživjeti. Okupljaju se oko Citadele, utvrde kojom upravlja Immortan Joe. Citadela je jedino mjesto na kojem izvire pitka voda, Immortan Joe kontrolira izvor i mijenja vodu za municiju i gorivo. U akciji Immortanovih ljudi Max je uhvaćen i doveden u Citadelu. Max ima nultu krvnu grupu i poslužit će kao "banka krvi" za stanovnike utvrde. Glavni junak neće dugo ostati u Citadeli; spletom okolnosti postaje dio ženske ekipe koju predvodi Furiosa (Charlize Theron). One žele pobjeći što dalje od Citadele i Immortana. Zauvijek.





George Miller pošten je redatelj. Prema gledateljima, sadašnjim i budućim obožavateljima trilogije o Maxu, ali i prema značenju "Mad Max" trilogije za njegovu karijeru i film. Mogao je Miller većinu akcijskih scena snimiti pomoću računalno stvorenih efekata, ublažiti scene nasilja i na račun stare slave prodati publici još jedan beskrvan nastavak. Međutim, Miller je "stara škola"; odveo je ekipu filma u pustinje Namibije, gdje je napravljeno 150 vozila i četiri mjeseca stvarao akcijske scene (kompletno snimanje trajalo je oko 6 mjeseci). Rezultat su histerično zabavne, impresivne jurnjave i krvavi obračuni. Iako u detaljima film podsjeća na drugi nastavak serijala (finale filma) to nikako ne kvari dojam o cjelini. Intenzitet, kreativnost i žestina akcijskih scena su nevjerojatne; redatelj je fantastično prikazao bijes i želju za destrukcijom preživjelih pripadnika ljudske vrste. Miller je kreirao čitav niz, izgledom i postupcima, bizarnih, zastrašujućih likova koji su proizvod propasti civilizacije. Vizualno, film izgleda sjajno; smjenjuju se pješčane oluje, munje i gromovi. Detalji koji izvrsno "pojačavaju" akcijske scene. Miller se poigrava bojama, ali i zvukovima. Buku podivljalih ljudi i vozila smjenjuje tišina. Tišina koja je zatišje pred buru. Redatelj je stvorio jedinstveni prikaz orgija nasilja prepunih krvi, metala i pijeska.





"Znaš, nada je pogreška" govori Max Furiosi. Zaista, svijet budućnosti izgleda lišen svake nade. U prethodnim filmovima o Maxu, Miller je ponudio detalje koji su ponudili nadu odnosno optimizam. Slabašan, ali ipak optimizam. "Pobješnjeli Max: Divlja cesta" tek u samom finalu nudi nešto što bi mogla postati nada. Sve ostalo je krv, znoj, suze i pijesak.
Iako je "Pobješnjeli Max: Divlja cesta" prije svega adrenalinska akcijsko-distopijska jurnjava Miller nije propustio kroz svijet budućnosti i apokalipsu koja se dogodila progovoriti i o našoj sadašnjosti. Civilizacija koju poznajemo odnosno u kojoj živimo nestao je zbog ratova koji su izbili zbog kontole prirodnih resursa. Svijetom budućnosti (ponovo) vladaju oni koji kontroliraju vodu i naftu. Manjina koja kontrolira resurse i represivni aparat drži pod kontrolom većinu stanovništva. Zvuči poznato, zar ne? U redu, Miller je maksimalno radikalizirao stvari, ali sličnosti sa našom svakodnevicom su vrlo opipljive. Treba spomenuti i korištenje vjere, religije kao sredstvo manipuliranja podanicima (umiranje na "Divljoj cesti" donosi ulazak u povijest, otvara vrata Valhalle) koje koristi Immortan Joe. Za film koji je, prije svega, akcijski "blockbuster" dovoljno ozbiljnih tema i referenci.





Film sadrži vrlo snažan feministički podtekst iz kojeg je rođena Furiosa koju tumači briljantna Charlize Theron. Furiosa je moćan ženski lik koji ulazi u krug najboljih akcijskih junakinja poput Sarah Connor i Ripley. Ne, nije Furiosa zasjenila Maxa; on je dobio ravnopravnu partnericu. Najbolje potvrda su akcijske scene; u prvoj polovici filma Furiosa dominira. Kako film odmiče Max postaje sve važniji "igrač" i u finalu filma rješava stvari.
Iako je u prvoj trećini filma (ponovo) osuđen na masku kakvu je nosio u završnom filmu trilogije o Batmanu Christophera Nolana, Tom Hardy još jednom potvrđuje da je vodeći glumac svoje generacije, jedno od najvažnijih glumačkih imena današnjeg Hollywooda. U odnosu na Gibsona, Hardyev Max je ponešto suzdržaniji, manje bijesan više psihotičan, rastrgan i izmučen događajima iz prošlosti. Max i sam govori da "više ne zna tko je luđi, on ili ljudi koji ga okružuju".
Iz velikog broja bizarnih, "nabrijanih" i zastrašujućih likova treba spomenuti Immortan Joea. Inspiraciju za glavnog negativca Miller je pronašao u Darth Vaderu. Treba spomenuti i Nuxa (vrlo dobri Nicholas Hoult) "pokajnika" koji ostvaruje svoj san.




"Pobješnjeli Max: Divlja cesta" zaradio je na svjetskim kino blagajnama zaradio oko 300 milijuna dolara. Solidan rezultat koji je temelj za slijedeća dva nastavka koji su najavljeni. Nadajmo se da će Hollywood ubuduće ćešće isporučivati ovakve "blockbustere". Ljubitelji filma to zaslužuju.

OCJENA: 10