nedjelja, 26. travnja 2015.

BLACKHAT




REDATELJ: Michael Mann
GLAVNE ULOGE: Chris Hemsworth, Wei Tang, Leehorn Wang, Viola Davis
TRAJANJE: 126 minuta


"Više nisam siguran ima li svjetla na kraju tunela" - Nick Hathaway


Četiri godine prošlo je od posljednjeg redateljskog rada velikog američkog filmaša Michaela Manna. "Public Enemies", zadnji projekt vrijedan stotinjak milijuna dolara vratio je uložena sredstva (u američkim kinima zarada je iznosila nešto manje od 100 milijuna dolara, svjetska distribucija donijela je nešto više od "stotke"). Većina ljubitelja filma "Public Enemies" pozitivno je ocijenila međutim česta je bila napomena kako je film "veliki korak unazad za Mannovu filmografiju". Da, "Public Enemies" nije u rangu Mannovih najboljih filmova ("Vrućina", "Posljednji Mohikanac", "Collateral", "Insider", "Thief"....), ali je bio superiorniji većini tadašnje kino ponude. Nekoliko godina Mann je birao i "vagao" oko novog projekta. Izbor je pao na, sedamdesetak milijuna dolara vrijedan, akcijski triler "Blackhat". Gledanost filma  bila je vrlo loša; ukupna zarada u svjetskim kinima iznostila je nešto više od 17 milijun dolara što je rezultiralo odustajanjem od kino distribucije u nekim dijelovima zemaljske kugle (Australija naprimjer). Uz slab odaziv publike "Blackhat" je doživio "gaženje" od većine, ponajviše američkih, kritičara. Potpuno neopravdano; posljednji uradak Michaela Manna ima mana , ali nudi puno dobrih stvari, razloga za gledanje.




Chai Wan, kineska nuklearna elektrana je napadnuta. Nije rijeć o oružanom napadu; sustav zaštite je hakiran. Ubrzo nakon događaja u Kini hakirana je i burza u Chicagu. Počinitelj(i) nepoznati, nema ucjena, nitko ne preuzima odgovornost. Kineske i američke tajne službe prisiljene su na suradnju. U Ameriku dolaze kineski stručnjak za cyber kriminal Dawai (Leehom Wang) i njegova sestra, inženjerka Lien (Wei Tang). Nakon dolaska u Ameriku Dawai shvaća da mu je za hvatanje krivca potrebna pomoć prijatelja, bivšeg cimera Nicka Hathawaya (Chris Hemsworth). "Mali" problem je u činjenici da je Hathaway na odsluženju višegodišnje zatvorske kazne...





Uvodne minute filma, prikaz hakiranja nalik su scenama iz "Matrixa". Iskusni Mann osvježio je, donio nove detalje u svoj filmski izričaj. Nekoliko digitalnih minuta za novo vrijeme kojim se redatelj bavi u "Blackhatu". Međutim, specijalni efekti su samo detalji kojim redatelj naglašava tematiku filma (cyber terorizam). "Blackhat" sadrži dovoljno detalja u kojima se prepoznaje Mannov redateljski rukopis: kadrovi su kristalno čisti, atraktivni snimani iz različitih kuteva, rad kamere se mijenja ovisno o događanjima u filmu, vrlo dobro osmišljene i realizirane akcijske scene....Mann ne robuje stereotipima i klišejima kada su u pitanju "hakerski", "cybher" filmovi. Režija nije frenetična, redatelj nije opčinjen isključivo specijalnim efektima i akcijskim scenama. Priču gradi polako, razvija odnose između likova i izvlači iz scenarija (koji je slabija strana filma; premalo događanja za film koji traje puna dva sata) najviše moguće. Emotivna stanja kroz koja prolaze glavni likovi filma vidljiva su i prate radnju filma. Negativci filma su nemilosrdni, brutalni i vrlo efikasni. Film prikazuje nekoliko detalja koji dodiruju našu svakodnevicu; virtualni terorizam iza kojeg se ne skrivaju ideologije već novac. U svijetu umreženom računalima svatko može postati meta bez obzira u kojem dijelu zemaljske kugle se nalazi. Osobe i(li) institucije sasvim je svejedno. Nuklearne elekrane i burza izgledaju odnosno zvuče kao vrlo ozbiljna prijetnja....





Glavna uloga filma dodijeljena je Chrisu Hemsworthu. Obzirom na pristojan budžet filma, redateljevu filmografiju u kojoj je surađivao sa Pacinom, De Nirom, Russellom Croweom, Daniel Day-Lewisom i Christianom Baleom odabir izgleda pomalo iznenađujuće. U redu, "Blackhat" nije projekt koji se može mjeriti sa "Vrućinom" ili "Insiderom" ali Hemsworth je ipak bio neočekivan izbor. Međutim, nakon odgledanog filma postaje jasnije zašto je angažiran glumac koji je nastupom u izvrsnoj "Utrci života" nagovijestio da se može nositi i sa zahtijevnijim ulogama. Mann ponovo ruši stereotipe o hakerima, osobama iz računalnog (polu)svijeta. Znate ono; u većini filmova kompjuterski odmetnici su većinom asocijalne i(li) aseksualne osobe koje se skrivaju negdje u neurednim stanovima, podrumima u vječnom bijegu od bilo kakvog nepotrebnog druženja. Zatvoreni u sebe, nesigurni u društvu nepoznatih. Hathaway, lik kojeg tumači Hemsworth je suprotnost; on je "thorovski" samodopadan, svjestan svojih sposobnosti. Odmak od uobičajnog prikaza hakera dobro je "legao" mladom glumcu. Treba svakako istaknuti i lijepu Wei Tang ("Požuda, oprez") u ulozi Chen Lien.
"Blackhat" nije na razini najboljih filmova Michaela Manna. Međutim, komercijalno-kritičarski neuspjeh projekta nikako ne odgovara vrijednosti filma. Stari majstor ima što pokazati i u novoj, cyber eri.

OCJENA: 7



petak, 24. travnja 2015.

CRNO MORE





REDATELJ: Kevin Macdonald
GLAVNE ULOGE: Jude Law, Karl Davies, Scott McNairy, Daniel Ryan, Sergey Puskepalis, Konstantin Khabenskiy
TRAJANJE: 114 minuta
NAZIV ORIGINALA: Black Sea


Robinson (Jude Law) je dobio otkaz. Nakon 11 godina službe u kompaniji "Augora" poslodavac mu je uručio otkaz. Otpremnine nema, Robinson je za rastanak dobio ček utjehe u iznosu od 8.640 funti. 8.640 funti za 11 godina rada. Robinson je zbog posla žrtvovao obitelj. Ljut i razočaran Robinson odlazi, a gdje drugdje nego u pub. Popiti pivo i družiti se sa kolegama koje je zatekla ista sudbina. U razgovoru saznaje način kako riješiti pitanje egzistencije. Negdje u "crnom moru" leži potopljena podmornica koju je Staljin poslao Hitleru. Podmornica  puna zlata. Robinson pristaje na ponudu, okuplja posadu i kreće u lov na zaboravljeno blago....




Zanimljiva je scenarističko-redateljska ekipa koja je kreirala "Crno more". Redatelj filma škotski je filmaš Kevin Macdonald ljubiteljima filma najpoznatiji po biografskoj filmskoj priči o diktatoru Idi Aminu. "Posljednji škotski kralj" donio je "Oscara" Forestu Whitakeru koji je izvrsno odglumio gospodara života i smrti iz Ugande. Scenarist filma Dennis Kelly poznatiji je ljubiteljima televizijskih serija. Njegove ideje pretočene su u šest epizoda subverzivne, teorijama urota (koje u seriji nisu samo teorije) inspirirane televizijske serije "Utopia". Blago koje je pokretač radnje u "Crnom moru" također je rezultat zanimljive scenarističke teorije. Uvodne minute filma imaju snažan recesijski kontekst i prikazuju našu svakodnevicu; iskusan i predan radnik ostaje bez posla, egzistencije uz milostinju od nekoliko tisuća funti koje mu daruje bivši poslodavac. Za gledatelja koji očekuje pustolovinu neočekivan početak. No već nakon desetak minuta filma počinje lov na davno zaboravljeno zlato...





"Crno more" podsjeća na briljantni uradak Johna Houstona "Blago Sierra Madre" iz 1948 godine. U filmu Dobbs (tumači ga Humphrey Bogart), Amerikanac u potrazi za boljim životom nađe se u Meksiku. Tamo susreće ekipu sa kojom kreće u potragu za zlatom. Međutim zlato koje pronalaze postaje predmet razdora, "prokletstvo" koje razara ekipu. Jednako kao i Dobbs, Robinson sa ekipom kreće u potragu za blagom, planine Sierra Madre zamijenile su morske dubine. Za razliku od Houstonovog filma "Crno more" ima (riječ je o prvom dijelu filma, početku potrage za blagom) čudne i nelogične odnose između likova. U filmovim slične tematike ljudska pohlepa i nesuglasice u ekipi nastaju kada se pronađe i(li) opljačka zlato, novac ili neka druga vrijednost. MacDonald likove u filmu potpuno nelogično i neuvjerljivo suprostavlja na početku potrage. Posada podmornice u kojoj su članovi ovisni jedan o drugome sukobljavaju se od prve minute susreta. Razlozi nesuglasica su banalni (mladić koji je prvi puta na podmornici, etnička netrepeljivost....) obzirom da je pred njima avantura u kojoj ima se smiješe zlatne poluge. Netrepeljivost ne ostaju samo na riječima; jedan od članova posade izboden je nožem. Razumljiva je redateljsko-scenaristička namjera da u klaustofobičan prostor podmornice između likova u lovu na zlato uvede konflikt, ali ostaje dojam da su sukobi došli prerano obzirom na razvoj radnje. Pojedini likovi filma su prikazani kao, blago rečeno, neinteligentni i napažljivi. Jedan od članova posade koristi jedinu komunikaciju kako bi saznao brojeve lota unatoč riziku da bi cijela operacija mogla biti otkrivena. Kako minute filma odmiču tako i "Crno more" postaje sve zanimljiviji i napetiji film.....





Drugim dijelom filma redatelj se djelomično iskupljuje za navedene propuste. Stvari se, kako minute filma odmiču, sve više zaoštravaju, pohlepa postaje motivacija. Gledamo i obrat u kojem saznajemo da je Robinson izmanipuliran. Redatelj je vrlo dobro prikazao klaustrofobičan ugođaj podmornice koja donosi dodatnu tjeskobu i koja odmakom vremena još više potencira sukobe.
Prvo glumačko ime filma je Jude Law. Law je vrlo dobar u ulozi Robinsona, čovjeka u potrazi za osvetom i iskupljenjem.
Filmova koji tematiziraju potragu za blagom (posebno kada se blago nalazi u morskim dubinama) nemamo često prilike gledati i to je jedan od razloga za gledanje "Crnog mora". Riječ je o korektnom komadu filmske zabave. No nakon gledanja teško se oteti dojmu da je cijeli projekt mogao izgledati bolje.



OCJENA: 7



subota, 18. travnja 2015.

HEINEKEN: OTMICA KRALJA PIVA





REDATELJ: Daniel Alfredson
GLAVNE ULOGE: Anthony Hopkins, Jim Sturgess, Sam Worthington, Ryan Kwanten, Mark Van Euveen
TRAJANJE: 95 minuta
NAZIV ORIGINALA: Kidnapping Mr.Heineken


Amsterdam, godina 1982. Petorica prijatelja, poslovnih ljudi imaju velikih problema financijske prirode. Banka im je odbila kredit, u zgradu koja je trebala poslužiti kao jamstvo uselili su se beskućnici koje nije lako izbaciti. U naletu bijesa petorica prijatelja napadnu beskućnike. Završavaju u zatvoru i njihova poslovna situacija izgleda beznadežno. Teška vremena zahtijevaju teške odluke; poslovni ljudi pretvaraju se u pljačkaše. Prijatelji odlučuju svoje financijske probleme riješiti kriminalom. Prvi posao (pljačka) je uspjela, ali on je samo predigra za "posao stoljeća". Otmicu milijardera vlasnika pivovare Alfreda Freddya Heinekena.....





Prvi film inspiriran otmicom Afreda Heinekena snimljen je 2011 godine. "De Heineken ontvoering" nizozemski je proizvod; redatelj filma je Maarten Treurniet a glavnu ulogu u filmu, nizozemskog milijardera, tumači Rutger Hauer jedan od najpoznatijih predstavnika nizozemskog filma. Obzirom na intrigantnost priče bilo je pitanje vremena kada će se pojaviti nova filmska priča o otmici Alfreda Heinekena. "Heineken: Otmica kralja piva" temelji se na romanu Petera R. de Vriesa. U redateljsku stolici sjeo je švedski filmaš Daniel Alfredson poznat po vrlo dobrim ekranizacijama dvije od tri knjige iz "Millenium" serijala pokojnog Stiega Larssona. Ulogu Alfreda Heinekena preuzeo je Anthony Hopkins a ekipu otmičara predvode Jim Sturgess i Sam Worthington. Ekipa i tema filma obećavali su (barem) dobar triler i(li) dramu. Nažalost "Heineken: Otmica kralja piva" ostao je izgubljen u bespućima redateljske nedorečenosti i neodlučnosti.





Uvodne minute fima prikazuju prijatelja, poslovne ljude koji su došli do zida; oni su žrtve spleta nesretnih vlasničkih okolnosti i recesije (ne ove recentne nego one od prije trideseteak godina). Obični ljudi se pretvaraju u kriminalce. Međutim grupa ljudi koju pratimo ne izgleda uvjerljivo kao poslovni ljudi, niti kao pljačkaši. Jedan od njih, prije okupljanja buduće zločinačke organizacije, dobije ćušku kada ocu spomene lik i djelo buduće žrtve. Akter jednog od najpoznatijih kriminalističkih slučajeva u europskoj povijesti dobija "iza uha" od oca samo nekoliko mjeseci izvršenja otmice. Sličnih detalja ima nekoliko; naprimjer kada Cor Van Hout (Jim Sturgess) razgovara sa otetim Heinekenom i traži garancije da, ako ga oslobodi, "kralj piva" neće surađivati s policijom. Heineken to prihvaća jer "sve je stvar dogovora". Navedeni detalji izgledaju kao da dolaze iz filma koji bi režirali Quentin Tarantino ili Guy Ritchie. Otmica sa "pomaknutim" likovima i crnim humorima. Međutim "Heineken: Otmica kralja piva" nije takav film, pa opisane scene izgledaju bizarno, smiješno i zapravo "razbijaju" uvjerljivost cjeline. Redatelj je ostao u raskoraku; u istinitu priču nije uspio ugraditi crnohumorne elemente niti je, što je za film puno važnije, uspio stvoriti napetost.




Redatelj, većim dijelom filma, nije uspio ostvariti tenzije i ozbiljnije, detaljnije prikazati odnose između likova. Niti jedan dramaturški pravac nije potpuno iskorišten iako priča nudi puno mogućnosti (npr.odnos između Heinekena i otmičara ima znatno više nijansi nego što film prikazuje; na jednoj strani su bankrotirani poslovni ljudi, njihova žrtva je milijarder). Heineken nije jedini otet, njegov vozač je kolateralna žrtva, ali on je, nažalost, samo "okrznut" u filmu. Vrlo malo saznajemo o društvenom kontekstu (mediji) Heinekenove otmice. Najzanimljivije detalje saznajemo na kraju filma kada saznajemo sudbine otmičara i dijela novca isplaćenog kao otkupnina.
Glumačka ekipa sastavljena je od poznatih lica. Najpoznatije od njih je Anthony Hopkins u ulozi Heinekena. Hopkins je dobro odradio posao, ali je problem (jednako Hopkinsa i Heinekena lika kojeg glumac tumači) danema dostojnog protivnika s kojim bi se nadmudrivao i film učinio boljim, zanimljivim i(li) kontroverznijim.
"Heineken: Otmica kralja piva" jedna je od najnezanimljivih otmica koje su prikazane na filmu. Temeljen na istinitoj priči film nudi jako malo, premalo.

OCJENA: 5



srijeda, 15. travnja 2015.

BRZI I ŽESTOKI 7




REDATELJ: James Wan
GLAVNE ULOGE: Vin Diesel, Paul Walker, Michelle Rodriguez, Kurt Russell, Dwayne Johnson, Jordana Brewster, Jason Statham, Tyrese Gibson, Natahlie Emmanuel, Gal Gadot, Djimon Hounsou, Tony Jaa
TRAJANJE: 137 minuta
NAZIV ORIGINALA: Furious Seven


"Here we go. Game time." - Brian O'Conner (Paul Walker)

Kada je Rob Cohen 2001 godine režirao oktanima i adrenalinom nabijeni akcić "Brzi i žestoki" teško je bilo predvidjeti da je to početak jednog od najvitalnijeg i najkomercijalnijeg serijala u novijoj filmskoj povijesti. Sedmi film serijala upravo harači po svjetskim kino blagajnama; u nešto više od dva tjedna prikazivanja film je zaradio 800 milijuna dolara i izvjesno je da će "Brzi i žestoki 7" postati prvi film kompanije "Universal" koji će zaraditi više od milijardu dolara. "Sedmicu" je režirao James Wan, meštar od horora ("Slagalica straha", "Prizivanja") koji je na redateljskoj stolici naslijedio Justina Lina. Wan je dobio i nekoliko zanimljivih glumačkih pojačanja. Nova lica su Jason Statham, Kurt Russell i lijepa Natalie Emmanuel koja tumači hakericu Ramsey. Sedmi film bio je posljednji i za jednu od najvažnijih figura serijala, glumca Paula Walkera. Glumčeva životna jurnjava zauvijek je završila 30.11.2013 godine. Način na koji je glumac otišao briše granice filma i stvarnosti; poginuo je u automobilskoj nesreći. Posveta tragično preminulom glumcu ispisana je na završetku filma.




Deckard Shaw (Jason Statham) opasan je tip. Bivši britanski tajni agent, stroja za ubijanje. Shaw se odlučio obračunati sa Torretovom i O'Connerovom ekipom; njegovi motivi su osobni i vrlo su snažni. Neće prestati sa ubijanjem dok svi članovi ne budu dva metra pod zemljom. Kako bi se obranili i uhvatili Shawa, Torreto i ekipa sklapaju dogovor sa tajanstvenim vladinim agentom (Kurt Russell). Ekipa mora pronaći "Božje oko", najmoderniji  uređaj za globalno praćenje koji je završio u krivim rukama. Kada pronađu uređaj moći će ga upotrijebiti da lociraju, identificiraju i likvidiraju Shawa. Potraga može početi.....
Iako se u dosadašnjoj karijeri bavio hororima, "Brzi i žestoki 7" pokazuju da se redatelj Wan dobro snalazi i u akcijskom žanru. Većina akcijskih scena (bez obzira radi li se o automobilskim jurnjavama, pucnjavama ili obračunima jedan na jedan) režirane su znalački sa primjetnom redateljskom ambicijom, željom da se dokaže na novom terenu. Wan shvaća kako funkcionira filmsko tržište; novi film (posebno kada je sedmi u serijalu) mora ponuditi nešto novo, atraktivnije i eksplozivnije. Nešto o čemu publika govori i nakon izlaska iz kina. U prethodnom filmu serijala gledali smo potjeru za tenkom; novi film donosi dvije akcijske ekstravagancije koje nadmašuju događaje iz "šestice". Prva je automobilski desant kod potjere za "Božjim okom" a druga je vožnja, točnije letenje između zgrada u Abu Dhabiju. Bez obzira kako gledatelj doživljava navedene scene, redatelj je postigao cilj; one su predmet razgovora i komentara nakon izlaska iz kino dvorane.




Glavni problemi filma su Vin Diesel i priča odnosno zaplet filma. Diesel ponekad iritira glumačkom izvedbom kojom, vjerojatno, želi naglasiti važnost riječi koje izgovara. U redu, filmovi iz serijala "Brzi i žestoki" nisu projekti u kojima je gluma najvažniji detalj, ali Diesel je (u nekim trenucima, ne cijelim trajanjem filma) nepodnošljiv. Scenarij, priča filma prilično je tanak; zaplet je izvan svake logike. Toretto pristaje na dogovor kako bi pronašli Shawa, ubojicu kojem je cilj likvidirati članove ekipe. Nema potrebe ekipo, Shaw je ionako počeo ostvarivati planove i krenuo u lov. Ne treba ga locirati, samo pričekati. On dolazi.
"On" koji dolazi, glavni negativac je vrlo dobri Jason Statham. Glumac se izvrsno snašao u ulozi Bernarda Shawa, pravi je primjer bad guya koji malo priča, ali puno radi. Shaw je  osvježenje serijala i bilo bi zanimljivo ponovo gledati Stathama kao negativca. U nekom budućem filmu o Jamesu Bondu, naprimjer.



Bez obzira na propuste i probleme "Brzi i žestoki" gleda se s lakoćom, izuzetno je zabavan, nabijen adrenalinom. Redatelj i ekipa filma potrudili su se da sedmi film serijala bude brži i žešći od prethodnika. U tome su uspjeli; za potrebe filma potrošeno je više od 200 automobila. Radnja film je "bondovska", internacionalizirana događa se na različitim kontinentima. Akcijske scene su raznovrsne; od automobilskih jurnjava do "old school" obračuna bez oružja. Jedan na jedan.
Kada se raziđe dim, ugasi vatra i okončaju sukobi, "Brzi i žestoki 7" odaju počast tragično preminulom Paulu Walkeru. Posljednji pozdrav kolega iz serijala napravljen je vrlo emotivno, odmjereno i dostojanstveno sa velikim poštovanjem prema brzom i žestokom čija je životna utrka završila tijekom snimanja filma. Posljednji pozdrav glumcu koji je bio jedan od zaštitnih znakova serijala. Sedmi film serijala sadrži pregršt akcije, ponešto humora, lijepe žene, brze aute, puno poznatih glumačkih lica te emotivni rastanak sa jednim od članova ekipe. Ekipa filma rekla je zbogom Paulu Walkeru i doviđenja publici, ljubiteljima filma. Nastavci slijede.

OCJENA: 7





nedjelja, 12. travnja 2015.

POBUNJENA




REDATELJ: Robert Schwentke
GLAVNE ULOGE: Shailene Woodley, Theo James, Ansel Elgort, Jai Courtney, Miles Teller, Kate Winslet, Mekhi Phifer
TRAJANJE: 119 minuta
NAZIV ORIGINALA: Insurgent


"Mi smo sve što je ostalo od čovječanstva...."


Nekoliko dana nakon što je saznala da je drugačija i da ne pripada niti jednoj od pet frakcija (radnja filma događa se u budućnosti, mjestu radnje je Chicago u kojem su ljudi podijeljeni na pet frakcija koje imaju određena pravila ponašanja), Triss (Shailene Woodley) je u bijegu. Različiti su proglašeni "najgorim djelom čovječanstva" oni su za vladajuće strukture "neposlušni i buntovni". Osobe koje se ne mogu kontrolirati opasnost su za poredak. Jeanine, (Kate Winslet) najmoćnija osoba budućnosti, iskoristila je neposlušnost Različitih kako bi uvela izvanredno stanje. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja skrivanja od Jeaninih poslušnika Triss počinje shavaćati da je jedini put u njenu slobodu obračun sa Jeanine te suočenje sa vlastitim strahovima, duhovima prošlosti.....




"Pobunjena" je središnji dio književne trilogije Veronice Roth. Iznimno uspješan književni serijal (knjige su prodane u više od 30 milijuna primjeraka), postat će filmska kvadrilogija. Po uzoru na "Igre gladi" prema posljednjoj knjizi biti će snimljena dva filma. Razlozi su, naravno, komercijalne prirode. Prvi film serijala zaradio je oko 290 milijuna dolara u svjetskoj distribuciji (budžet 85 milijuna). "Pobunjena" ima nešto veći budžet (110 milijuna) i za sada je zarad oko 230 milijuna. Bez obzira na komercijalni uspjeh "Različite" nastavak je donio novog redatelja. Riječ je o njemačkom filmašu Robertu Schwenkeu ("RED", "Plan letenja", "Žena vremenskog putnika"....) koji je zamijenio Neila Burgera. Glumački "Pobunjena" izgleda slična kao i "Igre gladi"; u prvom planu su, manje ili više afirmirani, mladi hollywoodski glumački lavovi i lavice (Shailene Woodley, Ansel Egort, Milles Teller, Jai Courtney....) kojima "asistiraju" poznatije, iskusnije kolegice (Ashley Judd, Naomi Watts, Kate Winslet). Bez obzira na nova glumačka imena i bogatiji budžet "Pobunjena" ne nudi bitniji pomak u odnosu na "Različitu. Za razliku od "Igara gladi" u kojem je drugi film bio pozitivno iznenađenje i za sada je najbolji film u serijalu, "Pobunjena" je "igra bez rizika", projekt bez prevelikog odmaka od prvog filma serijala....



Otprilike nakon tridesetak minuta filma, Caleb (Ansel Elgort partner Shailene Woodley u filmu "Greška u našim zvijezdama") bježeći zajedno sa Triss i Četiri (Theo James) odustaje od bijega. Razlog odustajanja je vrlo jednostavan; Caleb nije dobio odgovor na jednostavno pitanje. Ono je glasilo "Što sada?" odnosno kako dalje nakon revolucije koje se sprema. Tko će doći na vlast? Kako će izgledati novi poredak? Odgovore koje je Caleb dobio za njega nisu zadovoljavajući i tip se jednostavno okrenuo i otišao. Detalj vrlo neobičan i intrigantan za vrstu filma kakav je "Pobunjena". Preispitivanje borbe za bolje sutra odnosno sumnja koja muči Caleba zanimljiv je scenaristički bljesak "Pobunjene". Ostatak priče je manje-više očekivan. "Različita" nas je upoznala sa Chicagom budućnosti i podjelom stanovništva. Priča, scenarij "Pobunjene" više počiva na konfliktu odnosno pozicioniranju snaga između sukobljenih strana. Revolucionari, članovi ekipe koja se okuplja oko Triss, većinom izgledaju kao likovi iz reklama ili tinejdžerskih televizijskih serija. Iako se u "Pobunjenoj" stvari zaoštravaju, sukobi su sve ćešći i žešći, scene nasilja su maksimalno ublažene i uljepšane. Lijepo je vidjeti da se cenzori brinu da mlađe gledateljstvo ne gleda previše nasilno, ali revolucija bez prolivene krvi i sa skrivanjem nasilja nije uvjerljiva.




Trajanje filma od 119 minuta je pretjerano. "Pobunjena" nudi (pre)malo događanja za toliki broj minuta. Film vizualno izgleda prilično dobro, ali je problem hladna i rutinska režija koja ne nudi previše uzbuđenja i napetosti. Dodatne nedoumice (koje će vjerojatno u naredna dva filma biti objašnjene) izaziva "matriksovski" dio filma.
Prva figura filma svakako je vrlo dobra Shailene Woodley koja tumači Triss. Ona nosi film no za razliku od Katniss Everdeen u "Igrama gladi" nije prikazana kao najvažnija osoba, heroina pokreta otpora. Ona ima važnu ulogu ali , osim u samom finalu filma, njen lik nema snagu kao Katniss. Istini za volju Katniss odnosno Jennifer Lawrence ima znatno uvjerljivije i glumački moćnije saveznike od Triss. No, Shailene Woodley je potvrdila da je jedna od najboljih glumica svoje generacije. Od ostalih uloga treba izdvojiti Kate Winslet u ulozi glavne negativke Jeanine i Millesa Tellera u ulozi Petera.
U odnosu na "Različitu", "Pobunjena" ne nudi kvalitativni pomak. Shailene Woodley i poneka vizualna atrakcija glavni su razlozi za gledanje filma.

OCJENA: 6







utorak, 7. travnja 2015.

ZAŠTO GLEDATI "POČIVALI U MIRU" ?




REDATELJI: Kristijan Milić, Goran Rukavina, Goran Dukić
GLAVNE ULOGE: Judita Franković, Slobodan Krivokapić, Luka Dragić, Dragan Despot, Jelena Miholjević, Nina Violić, Hrvoje Kečkeš, Ivan Ožegović, Boris Svrtan, Boris Cavazza, Zijad Gračić, Daria Lorenci, Goran Navojec, Anja Šovagović-Despot
TRAJANJE: 2 Sezone, 22 epizode


Kada govorimo o domaćim, hrvatskim televizijskim serijama najbolje je snimljeno u doba bivše države. "Gruntovčani", "Kuda idu divlje svinje ?", "Prosjaci i sinovi" i "Malo misto" ponajbolji su proizvodi nekadašnje televizije Zagreb. Treba spomenuti i nekoliko serija za najmlađe koje su zauvijek ostale u sjećanju televizijskih gledatelja ("Smogovci"; "Ne daj se Floki", "Jelenko"...). Navedene serije imale su izvrsno napisane priče (u kojima se, između ostalog, mogla prepoznati i kritika socijalističkog sustava) i sjajne glumce (teško je zaboraviti glumačke izvedbe Ljubiše Samardžića, Ive Serdara i Fabijana Šovagovića u "Kuda idu divlje svinje" ili Zvonimira Cimermančić i Mladena Šermenta u "Gruntovčanima"). Posljednjih tridesetak godina nije donijelo puno dobroga domaćim serijama. Snimaju se velike količine "sapunica" koje se, valjda radi umjetničkog dojma, nazivaju telenovelama, humorističke serije koje često uopće nisu duhovite (najbizarniji primjer je  obrada Al Bundya odnosno "Bračnih voda") te rijetki uspjeli pokušaji serija ozbiljnije tematike ("Mamutica" naprimjer). Problemi domaćih serija, bez obzira na žanr, su uvijek isti; jednodimenzionalni, površno obrađeni likovi, dijalozi koji nemaju veza sa svakodnevnim, uobičajnim razgovorima i situacije odnosno teme koje rijetko imaju veze sa svakodnevicom koju živimo.
Početkom 2011 godine prikazana je prva epizoda serije koja je stilom i temama potpuna suprotnost većini viđenog u domaćim serijama. Njeno ime je "Počivali u miru".






SEZONA 1:


Noć. Kiša. Dvije djevojke pokušavaju pronaći ulaz u staru, potrošenu zgradu. Dočekuje ih čuvar,ravnatelj koji je trebao dočekati dame nije došao ali im je poručio da se "osjećaju kao dok vlastite kuće". Djevojke su novinarke,  snimateljica Vanja (Mirna Medaković) i reporterka Lucija Car (Judita Franković). Mjesto radnje je Vukovščak, zatvor koji je ispražnjen zbog "usklađivanja s europskim standardima". Međutim, zemljište na kojem se nalazi zatvor zanimljivo je građevinskom lobiju (oho, ovo zvuči poznato zar ne?) i to je najveći razlog zbog kojega su djevojke došle napraviti reportažu. Tijekom posjete Lucija Car nailazi na malo, neuredno groblje na kojem su sahranjeni zatvorenici čije posmrtne ostatke nitko nije preuzeo. Novinarka pronalazi popis sahranjenih zatvorenika i uz pomoć umirovljenog zatvorskog čuvara Martina Strugara (Miodrag Krivokapić) kreće u potragu za obiteljima i prijateljima sahranjenih zatvorenika. Njihovo "buđenje mrtvih" dovest će do šokantnih saznanja koje će dovesti do prijetnja mladoj novinarki....





Prva sezona sastoji se od 12 epizoda. Svaka epizoda obrađuje sudbinu (barem) jednog pokojnog zatvorenika. Scenaristi serije su dovoljno mudri i, srećom, nisu izmišljali toplu vodu nego su inspiraciju za priče iz zatvora pronašli u prošlim vremenima. Prošlost koja se često, iz raznih razloga vraća i reflektira u našoj sadašnjosti. Privatizacijska pljačka i njene posljedice, maloljetnička prostitucija,financijski inžinjering i političari sa mračnim tajnama prošlosti samo su neke od tema kojima se bavi prva sezona serije. "Počivali u miru" nisu potpuno socijalno-politički angažirana serija; sudbine nekih zatvorenika povezane su sa motivima kao što su preljub ili osveta. Najzanimljivi i za seriju najvažniji slučaj jest onaj Zdenka Jurkovića iliti Mate Šušnjare (vrlo dobra uloga Dragana Despota). Mate je nasilnik, optužen za najteža kaznena djela koji u bivšoj državi dobija novi identitet i priliku za novi početak. Postaje suradnik jugoslavenske tajne službe i za oprost grijeha mora povremeno obaviti neke "poslove". Rezultat njihove suradnje je (najmanje) 12 leševa. Međutim, Mate  je interesentan i novoj vlasti jer, kako kaže njegov nosi poslodavac, "svaka vlast treba koljače". Osobe koje odrađuju prljave poslove, ljudi za sva vremena i sve režime. Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna.




Likovi u seriji su životni, uvjerljivi. Gledamo sudbine o kakvima možemo čitati ili ih možemo sresti, upoznati u svakodnevnom životu. Redatelji mudro i vrlo vješto izbjegavaju crno-bijelu karakterizaciju. Serija prikazuje koliko je tanka linija između prave i krive strane zakona. Puno je zanimljivih likova i tragičnih sudbina obradila prva sezona serije. Ipak najdojmljivije i, za radnju serije, najvažnije su životne priče i odnos novinarke Lucije Car i bivšeg zatvorskog čuvara Martina Strugara. Neobičan istražiteljski par ima različite motive zbog kojih bude duhove prošlosti. Lucija Car osoba je zaljubljena svoj posao, strast prema novinarstvu ima obiteljsko naslijeđe. Njena novinarska saznanja i reportaže su i posveta pokojnom ocu. Privatan život mlade novinarke nije jednostavan i, osim partnerskog odnosa, ona u Martinu vidi očinsku figuru. Bivši zatvorski čuvar Martin umoran je od životnih tragedija, kako vlastitih tako i tuđih, onih koje je doživio i proživio u zatvoru. U potrazi za iskupljenjem i osobom kojoj će povjeriti svoje mračne i potresne tajne. Kao što je Lucija u Martinu prepoznala očinsku figuru tako i Martin u Luciji vidi pokojnu kćer. Kako sezona odmiče tako se radnja fokusira na novinarku i zatvorskog čuvara. Kulminacija dolazi u posljednjoj epizodi.
"Počivali u miru" vizualno izgleda vrlo atraktivno. Iako je svaka epizoda "prošarana" flashbackovima radnja se prati bez ikakvog problema i nejasnoća.
Serija je nakon nekoliko epizoda "kupila" domaću publiku i kritiku. Priznanje je stiglo i iz inozemstva; "Počivali u miru" prva je serija čiju ideju je otkupio "Liongsate". Dvije godine nakon prve sezone krenuli su novi nastavci, nova istraga Lucije Car.



SEZONA 2:


Druga sezona serije donijela je kadrovske i koncepcijske promjene. Novi redatelj je Goran Dukić koji je filmom "Pizzeria Kamikaze" osvojio niz nagrada te je bio nominiran za Grand Prix Sundancea najvažnijeg festivala nezavisnog filmu u SADu. Glumačka ekipa je donijela nova lica (Goran Navojec, Boris Cavazza, Nina Violić, Anja Šovagović-Despot....), snimljeno je 10 epizoda. Judita Franković je ostala Lucija Car, prva epizoda druge sezone prikazana je 23.03.2015 godine.





Druga sezona vodi nas u Istru. Lucija Car odlazi u Globin na, kako na prvi pogled izgleda, rutinski novinarski zadatak. Globin je lijepo, živopisno istarsko mjestašce okruženo šumama i vinogradima. Ljepotu mjesta nagrđuju dimnjaci i postrojenja cementare "Chemix" nekada društvenog, danas privatiziranog industrijskog giganta. "Chemix" je tvornica koja nije samo ekološki nego je i političko-socijalni problem. Lucija Car počinje pratiti događanja u tvornici, upoznaje mještane gradića koji skrivaju mnoge tajne....
Prve reakcije nakon prikazivanja prve epizode nove sezone bile su kritike na izgovor pojedinih glumaca. Dio publike negativno je i prilično burno reagirao na istarski govor u seriji. Navodno daleko od originalnog istarskog narječja. Kritike su utihnule već nakon idućih nekoliko epizoda. Potpuno očekivano; "Počivali u miru", točnije njena druga sezona, prva je domaća serija koja se bavi Istrom i Istranima. Radnja je smještena u Istru, likovi imaju istarska imena i prezimena. Većina likova govori, više ili manje uvjerljivo, istarskom čakavicom. Bez obzira na navodne propuste u izgovoru (pisac ovih redaka nije kompetentan da analizira uvjerljivost istarske čakavštine u seriji) ne treba biti previše kritičan; druga sezona nudi puno novoga i dobroga.





Svaka epizoda prve sezone obrađivala je jedan slučaj. Nova sezona donosi drugačija "pravila igre"; kompletna sezona posvećena je događanjima u izmišljenom mjestašcu Gobin. Detalji druge sezone podsjeća na  kriminalističku seriju "Ubojstva u Midsomeru". Malo, naizgled mirno mjesto, okruženo prirodnim ljepotama "premreženo" je tajnama, intrigama i kriminalom. Lucija Car pati od anksioznosti, napadaje panike. Potpuno razumljivo obzirom na događaje koje je doživjela i preživjela (Lucija pomalo podsjeća na detektiva Frosta iz serije "Frostov pristup" koji osim lova na kriminalce "vodi rat" protiv povišenog kolesterola). Serija prikazuje čitav niz originalnih istarskih "proizvoda" (Gustafi, Alen Vitasović, tartufe, istarska supa....) a sve to je dodatno začinjeno mistikom i obrisima istarske mitologije koji seriji daju dodatnu napetost. Epizode serije ponovo sadrže niz flashbackova kojima redatelj objašnava odnose između likova. Zatvorski razgovor između Mate Šušnjare i Lucije Car isprva izgleda kao detalj prilično nebitan za radnju. No kako epizode odmiču shvaćamo da razgovor ima veliku važnost za događaje koji će uslijediti.






Druga sezona serije ponovo nudi, obrađuje teme koje su dio naše svakodnevice. Tranzicija u kojoj vlada divlji kapitalizam, nezadovoljstvo radnika, nezaposlenost, sprega politike i krupnog kapitala, sloboda medija samo se neke od tema koje se, u većoj ili manjoj mjeri, obrađuju u novoj sezoni. Od novih likova treba izdvojiti inspektora Romana Soršaka (Goran Navojec) i novinarku Ines Polić (Nina Violić). Soršak je prošao ratišta, nakon završetka rata "radio stvari s kojima se ne ponosi" dok je Ines Polić novinarka, ovisnica koju je život pregazio. Policajac i novinarka su nastavak niza likova koji su životni i vrlo uvjerljivi.
Pisati o seriji "Počivali u miru" mogao bih još dugo i vrlo opširno. Gledatelji koji redovito prate seriju u tekstu su vjerojatno prepoznali detalje zbog kojih gledaju doživljaje Lucije Car. Onima koji još nisu ušli u mračan svijet serije preporuka da to što prije učine. "Počivali u miru" je serija koja ne podilazi gledateljima nego prikazuje tamnu stranu naše svakodnevice. I to je jedan od razloga zašto je riječ o jednom od najboljih hrvatskih televizijskih proizvoda u posljednjih tridesetak godina.

srijeda, 1. travnja 2015.

IZVOR NADE




REDATELJ: Russell Crowe
GLAVNE ULOGE: Russell Crowe, Olga Kurylenko, Jai Courtney, Jai Courtney, Yilmaz Erdogan
TRAJANJE: 111 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Water Diviner

"Za mene je ovo mjesto jedan veliki grob."


Godina je 1919. Prošla je godina dana od završetka Prvog svjetskog rata. Rane su svježe, broje se mrtvi i ranjeni, traže nestali. Joshua Connor (Russell Crowe) živi u Australiji. On je poljoprivrednik i majstor za pronalazak vode, živi na farmi sa suprugom. Cijena koju je Joshua platio zbog izbijanja svjetskog sukoba je velika. Prevelika. Na Galipolju, jednoj od najkrvavijih bitaka u okončanom ratu (ubijeno oko 100 a ranjeno 240 tisuća vojnika) Connor je izgubio trojicu sinova. Jedina uspomena na njih je dnevnik, pisma i stare fotografije. Pritisnut grižnjom savjesti, slomljen tugom zbog smrti supruge Connor odlučuje otići u Tursku, posjetiti Galipolje i pronaći tijela sinova kako bi ih sahranio u Australiji....





"Izvor nade" prvi je redateljski posao Russella Crowea. Redateljsku karijeru Crowe je odlučio započeti jednom od najkrvavijih epizoda Prvog svjetskog rata, bitkom na Galipolju. Bitka između Antante i Turske vojske odnio je desetke tisuća života i postala je simbol, čak i za ratne prilike, nepotrebnog i suvišnog stradanja. Na strani Antante poginuo je velik broj vojnika iz Australije i Novog Zelanda, većinom neprofesionalni vojnici i dobrovoljci. Svake godine, 25 travnja u navedene dvije države obilježava se uspomena na žrtve Galipolja. Crowe nije slučajno odabrao Galipolje za temu svojeg redateljskog prvijenca; rođen na Novom Zelandu, školovan u Australiji, glumac (sada i redatelj) je dobro upoznat sa značenjem i posljedicama bitke na Galipolju. "Izvor nade" nagrađen je u nekoliko kategorija godišnje filmske nagrade Australskog instituta za film (uključujući i kategoriju za najbolji film; nagradu je podijelio sa hororom "The Babadook"). Većina kritičara pozitivno je ocijenila Croweov redateljski prvijenac. Uistinu, Russell Crowe pokazao je da ima što pokazati i iza kamere.




Životnu priču Joshue Connora i njegove obitelji pratimo na dvije razine; prva je dolazak u Tursku i potraga za posljednjim počivalištima Connorovih sinova. Druga razina kroz nekoliko flashbackova pokazuje život obitelji Connor prije rata (vizualno impresivna i napeta scena pješčane oluje) te prikaz bitke na Galipolju kroz sudbine Connorovih sinova.Tragedija jedne obitelji prikazuje ludilo ratovanja, traume koje ne prestaju u trenutku kada se potpiše primirje. Rat obilježava odnosno prati obitelj, utječe na društvene prilike godinama, desetljećima nakon prestanka oružanog sukoba. Antiratna poruka filma najsnažnije je ispisana u scenama kada dojučerašnji neprijatelji zajedničkim snagama lociraju i ekshumiraju tijela poginulih. Potresne, upečatljive scene masovnih grobnica, posmrtni ostaci ljudi koji su zauvijek ostali na Galipolju. Turski i britanski časnici (neki od njih i odgovorni za poginule) sada surađuju na pronalasku leševa suboraca. Povijest nas uči da i nakon najkrvavijih sukoba zaraćene strane moraju sjesti i razgovarati. Nažalost, kao u slučaju Galipolja, za desetke tisuća mrtvih prekasno.





Nakon dolaska u Istanbul Connor ne nailazi na dobrodošlicu od strane domaćeg stanovništva. Ratne rane su svježe, a Connor odnosno njegovi sinovi su bili na neprijateljskoj strani. Film izvrsno prikazuje kako antagonizmi "malih" ljudi nestaju onoga trenutka kada Ayshe (Olga Kurylenko) saznaje da je i Connor kao predstavnik "druge strane" proživio tešku životnu tragediju. Tijekom trajanja i nakon završetka rata. Crowe se pozabavio vjerskim i kultorološkim razlikama koje se ponajviše ocrtavaju u odnosu Connora i Ayshee.
"Izvor nade" nije ujednačen projekt; prvih sat vremena filma je intenzivnije od ostatka filma. U dijelovima filma Crowe nastoji biti politički korektan što je obzirom na težinu i posljedice bitke na Galipolju razumljiva odluka. Drugi dio filma sadrži nekoliko previše "zašećerenih", klišeiziranih detalja. Odnos između Connora i Ayshe pomalo je nedorečen, postavlja poneka pitanja. Zapravo, odgovori na pitanja u vezi njihova odnosa dolaze na samom kraju filma.
Glumačku ekipu predvodi iznimno raspoloženi Russell Crowe, Olga Kurilyenko ovoga puta nije samo lijepa. Izvrsnu ulogu ostvario je  Yilmaz Erdogan ("Bilo jednom u Anatoliji") koji tumači lik turskog časnika Hasana.
Inspiriran istinitom pričom "Izvor nade" potvrđuje da Russell Crowe ima šta reći, pokazati i iza kamere. Čekam(o) nove projekte.

OCJENA: 8