subota, 28. ožujka 2015.

SEDMI SIN




REDATELJ: Sergej Bodrov
GLAVNE ULOGE: Ben Barnes, Julianne Moore, Jeff Bridges, Alicia Vikander, Kit Harington
TRAJANJE: 102 minute
NAZIV ORIGINALA: Seventh Son

"Prokletstvo može biti dar."


Majstor John Gregory (Jeff Bridges) posljednji je od svoje vrste. On je pripadnik Vitezova jastreba, ratnika koji stoljećima brane ljude od vještica, demona i ostalih stvorenja tame. Nakon što je zla kraljica Majka Malkin (Julianne Moore) ubila njegovog štićenika, John je u potrazi za sedmim sinom sedmog sina, herojem sa iznimnim moćima i snagom koji bi trebao nastaviti borbu. Pronalazi ga na selu, njegovo ime je Tom Ward (Ben Barnes). Tom je do Johnovog dolaska vodio miran život i potrebna mu je obuka. John započinje obuku koja mora biti brzo završena; sile Zla na čelu Malkin postaju sve jače i moćnije. Učitelj i učenik morat će krenuti u konačni obračun sa Malkin, ali i sa svojim mračnim tajnama....




Premijera "Sedmog sina" kasnila je godinu dana. Od samog početka projekt temeljen na književnom predlošku Josepha Delaneya bio je suočen sa problemima. Jennifer Lawrence, prvi izbor za glavnu žensku ulogu odustala je od filma nekoliko tjedana prije početka snimanja. Nakon njenog odustajanja uslijedile su distributerski problem. Nakon prestanka suradnje "Warnera" i "Legendary Picturesa" film je postao žrtva njihovog rastanka. "Sedmi sin" bio je bez distributera da bi na kraju priče "Legendary" dogovorio suradnju sa "Universalom". Promjena distributera zahtijevala je novu reklamnu kampanju, film je promijenio ime (prva verzija je bila "The Last Aprentice),vrijeme je prolazilo. Nakon premijere filma pojavile su se glasine da redatelj filma, ruski filmaš Sergej Bodrov, nije bio zadovoljan suradnjom sa producentima odnosno njihovim zahtjevima tijekom snimanja.
"Sedmi sin" premijerno je prikazan u domaćim kinima početkom godine dok je američka premijera bila mjesec dana kasnije. Rezultati na kino blagajnama su vrlo skromni; u SAD film je zaradio manje od dvadesetak milijuna dolara, stvari su malo uljepšane zaradom u "ostatku svijeta" (ukupna zarada filma u svjetskoj distribuciji prešla je 100 milijuna dolara). Premalo za ovakav projekt.




Bez obzira na navedene probleme i slabije rezultate na kino blagajnama, "Sedmi sin" imao je dovoljno aduta da ispadne (barem) pristojan film. Stotinjak milijuna dolara budžeta, glumačka ekipa (nakon "Velikog Lebowskog" prvi zajednički projekt Jeffa Bridgesa i Julianne Moore) i fantasy, žanr koji nemamo često prilike gledati na velikom platnu platnu, glavni su razlozi zbog kojih je "Sedmi sin" mogao postati (barem) dobar film. Nažalost, ništa od toga.
Jedan od najvećih problema filma nedostatak je stila i originalnosti. Od uvodnih minuta filma gledatelj je suočen sa čitavim nizom scena, detalja koji podsjećaju na, više ili manje, poznate filmove. U samo nekoliko početnih minuta moguće je prepoznati horor "Krug", "Hobita" i "Istjerivača đavla". Redateljska referiranja na filmove iz prošlosti su često zabavan i zanimljiv detalj. U njima možemo, između ostaloga, saznati uzore i(li) filmove i autore koji inspiriraju redatelja filma. U slučaju "Sedmog sina" situacija je drugačija; redatelj koristi poznate motive kako bi prikrio nedostatak imaginacije i "pokrpao" praznine filma. Kit Harrington, poznatiji kao Jon Snow iz televizijske serije "Igra prijestolja", ima manju, epizodnu ulogu u kojoj izgleda upravo kao Jon Snow. Ne kao Bradley, lik iz Bodrovog filma nego kao lik televizijske serije. Potencijalno najzanimljiviji odnos u filmu, onaj Gregorya i Majke Malkin ostao je u drugom planu. Šteta.





Iako je u projekt uložen velik novac, "Sedmi sin" ponekad izgleda kao malo skuplja televizijska produkcija. Specijalni efekti dominiraju filmom, ali "Sedmi sin" sadrži (pre)malo uspjelih akcijskih scena. Dojam je da je Bodrov (redatelj izvrsnog "Mongola" iz 2007 godine) morao popustiti, raditi kompromise tijekom snimanja filma.
Glumačka ekipa filma "na papiru" izgleda izvrsno. Ovogodišnja dobitnica "Oscara" Julianne Moore korektna je u Majke Malkin. Teško je gledati Jeffa Bridgesa u ulozi starog, često pripitog mudraca Gregorya. Vjerojatno niti Bridges nije bio siguran da li je njegov lik ozbiljan, komičan ili kopija Gandalfa sa pljoskom u džepu. Izgleda da je "Dude" odlučio spremiti poneki dolar za mirovinu; "Sedmi sin" treći je film (nakon "R.I.P.D. i "Davatelja") u kojem Bridges tek odrađuje posao.
Iako je prošlo samo tri mjeseca tekuće godine, već sada se može reći da će neuzbudljiv i bezidejan "Sedmi sin" biti jedan od najvećih filmskih promašaja 2015.

OCJENA: 4




srijeda, 25. ožujka 2015.

FOKUS




REDATELJI: Glenn Ficarra, John Requa
GLAVNE ULOGE: Will Smith, Margot Robbie, Rodrigo Santoro, Adrian Martinez, BD Wong
TRAJANJE: 105 minuta
NASLOV ORIGINALA: Focus

"Ljudsko ponašanje je vrlo predvidljivo." - Nicky


Nakon komercijalnog i kreativnog promašaja zvanog "Zemlja: Novi početak", a prije novih "blockbusterovskih" iskušenja ("Suicide Squad", "Bad Boys 3"), Will Smith je trebao zalet za nove filmske pobjede. Utjehu je pronašao u zagrljaju "vučice s Wall Streeta" Margot Robbie u pedesetak milijuna dolara vrijednom "Fokusu". Smith glumi Nickya, iskusnog vođu grupe iskusnih i vrlo efikasnih prevaranata. Nickyeva ekipa je odlično uigrana, neuhvatljiva za policiju. Jedne večeri u Nickyev život ulazi Jess (Margot Robbie). Jess je prevarantica koja je pokušala prevariti prevaranta; Nicky je razotkrio njenu prevaru. Ubrzo nakon prvog susreta Jess postaje dio Nickeyeve ekipe. Jess se pokazuje kao izvrstan izbor, osoba koja se idealno uklopila u posao. Nicky i Jess postaju ljubavni par, ali ljubav i "posao" kojim se bave nisu najsretnija kombinacija.....




"Fokus" su režirali John Ficcara i John Requa poznati po komedijama. Njihova dosadašnja redateljska suradnja sastoji se od filmova "Philip Morris, volim te" i "Ta luda ljubav" (napisali scenarij za "Zločestog Djeda Mraza"). "Fokus" je sličan prethodnim projektima Ficcare i Requa; riječ je o ljubavnoj priči sa ponešto humora. Razlike ipak postoje; za razliku od prethodna dva filma "Fokus" nudi i akciju. Cijelim trajanjem filma vidljiv je napor redatelja da radnju učine nepredvidljivom, punom (ne)očekivanih obrata. Redateljska želja da "Fokus" odnosno likovi u filmu imaju stil i otmjenost. Skupi hoteli i automobili, nakit, svečane lože na utakmici američkog nogometa i svijet Formule 1  detalji su kojima redatelji filmu nastoje dati jetsetersku notu. Stječe se dojam da je "Fokus" uzore pronašao u filmovima "Žalac" (obrati) i "Oceanovih 11" (stil, otmjenost). Stil i otmjenost postoje; (posebno se to odnosi na Jess odnosno Margot Robbie) ne u tolikoj mjeri kao u "Oceanovih 11", ali postoje. Problem filma su redateljska upornost da događaje učini nepredvidljivim. "Žalac" ima samo jedan obrat koji je dovoljan za ulazak u filmsku povijest; "Fokus" ima obrate svakih desetak minuta i "ništa nije onako kako izgleda" postaje pomalo zamorno i forsirano. Gledatelj se nakon tridesetak minuta navikne na, većinom nepotrebne, obrate i film gubi ritam.





"Fokus" ima dva izrazito zabavna trenutka. Prvi je Jessina inicijacija, prvi posao koji obavlja sa novom ekipom. Drugi se odnosi na klađenje u loži tijekom utakmice američkog nogometa. Epizoda sa klađenjem je napeta, dobro osmišljena sa izvrsnim nastupom BD Wonga. Ostatak filma je prosječno ostvarenje koje je "zagušeno" pretjeranim obratima. Redatelji se bolje snalaze u scenama koje imaju romantično-komični predznak nego u kreiranju akcije i(li) napetosti. U jednom trenutku film "Fokus" ima toliko drastičan rez u radnji da izgleda kao da je sastavljen od dva dijela.





Glavnu ulogu u filmu tumači Will Smith. Njegova interpretacija Nickya iznenađujuće je ozbiljna, dojam je da se glumac nije nasmijao u čitavom filmu. Obzirom na činjenicu da je "Fokus" lakše filmsko štivo prilično iznenađujuća glumačka izvedba. Izgleda da je neuspjeh filma "Zemlja: Novi početak" zabrinuo Smitha pa glumac nije htio riskirati. Prvo ime filma je Margot Robbie. Glumica koja plijeni ljepotom ponovo pokazuje da njena karijera ne počiva samo na izgledu. Ona zna glumiti i može se reći da je potpuno zasjenila iskusnijeg i popularnijeg kolegu. Šteta da je njen lik tek pratnja za Nickeya; potencijal Margot Robbie zaslužuje više. Zanimljivo je da će glumica u bliskoj budućnosti ponovo raditi sa redateljima "Fokusa" (ratna komedija "Fun House) i Smithom ("Suicide Squad", Margot je Harley Quinn). Prije navedenih projekata Margot ćemo gledati kao Jane u novom filmu o Tarzanu.
Ekipa "Fokusa" može biti zadovoljna; redatelji su nastavili uspješan niz, Will Smith je ublažio rane koje je donio "Zemlja:Novi početak", a Margot Robbie je potvrdila da je spremna za velike stvari. Izgleda da su najlošije u cijeloj priči prošli gledatelji.

OCJENA: 6



nedjelja, 22. ožujka 2015.

VELIKE OČI




REDATELJ: Tim Burton
GLAVNE ULOGE: Amy Adams, Christoph Waltz, Terence Stamp, Danny Huston, Krysten Ritter
TRAJANJE: 106 minuta
NAZIV ORIGINALA: Big Eyes

"Tvoje srce je u tvojem radu" - Walter Keane

Pedesete godine 20. stoljeća. Margaret (Amy Adams) je napustila  muža i sa kćerkom Jane (Delaney Raye) životnu sreću pokušava pronaći u San Franciscu. Margaret je slikarica, pokušava preživjeti prodajom svojih radova. Margaret upoznaje Waltera Keanea (Christoph Waltz) slatkorječivog umjetnika. Par se počinje intenzivno družiti i vrlo brzo započinju romantičnu vezu. U strahu od gubitka skrbništva nad Jane, Margaret prihvaća prosidbu i ubrzo postaje gospođa Keane. Nakon vjenčanja počinje i poslovno-umjetnički uspon obitelji Keane. Spletom okolnosti Margaretine slike postaju tražena roba. Postoji "mali" problem koji je ranio njenu umjetničku dušu; prodavajući slike zasluge za Margaretin rad preuzeo je Walter. On se predstavlja kao autor platna koja ljubitelje umjetnosti gledaju velikim očima......



"Velike oči" su, nakon izvrsnog "Ed Wooda" iz 1994 godine, drugi biografski film Tima Burtona. "Velike oči" su drugačiji, za Burtona netipični projekt. Nema Johnnya Deppa, tema filma jest umjetnost, ali ovoga puta riječ je o slikarstvu. Burton je odlučio ispričati priču o bračnom paru Keane, jednoj od najvećih krađa autorskih prava u povijesti slikarstva. "Velike oči" jedan je od konvencionalnijih, "normalnijih" filmova Tima Burtona. Stiliziranost, osebujni redateljski izričaj Tima Burtona izlazi na površinu samo u nekoliko scena filma. Dojam je da Burton "pospremio" stil kako bi se gledatelji u potpunosti posvetili priči, temi filma. Zanimljivo je da se Burton ponovo prihvatio biografije umjetnika odnosno umjetnice koji su strastveni u kreiranju radova, ali osporavani od kritike. Ed Wood, "najgori redatelj svih vremena" fanatizmom je u stvaranju filmova stvorio kultni status kod publike (pogledati npr."Plan 9 from Outer Space"), ali njegova djela su dobila pažnju tek nakon autorove smrti. Publika je voljela i slike sa velikim očima; radovi Margaret Keane su postigle ogroman komercijalni uspjeh, ali kritičari, na čelu sa Johnom Canadayom su njene radove proglašavali "smećem". Burton voli priče koje se poigravaju sa značenjem i komercijalizacijom umjetnosti. Sličnosti između "Ed Wooda" i "Velikih očiju" tu ne prestaju; riječ je o filmovima koji su imali skromnu zaradu na kino blagajnama. Zarada manja od 25 milijuna dolara u svjetskoj distribuciji ne odgovara vrijednosti filma. Burton je snimio zanimljivu, slojevitu biografsku priču.





Slučaj obitelji Keane, Burton je iskoristio kako bi prikazao vječnu borbu između kreativaca, ljudi koji stvaraju i mediokriteta koji iskorištavaju tuđi talent i predanost. "Velike oči" govore o slikarstvu, ali tema se može "preslikati" na bilo koju vrstu umjetnosti i(li) kreativnog rada. Margaret je emotivno povezana sa svojim radom, "velike oči" su rezultata njene inspiracije i osjećaja jer kako sama kaže "oči su ogledalo duše". Za Margaret slike nisu samo posao i način zarade nego ljubav i strast. Margaret ima svojeg Salierija (u redu, njeno stvaralaštvo nije u rangu Mozartovog ali....), proračunatog Waltera koji parazitira na supruginom talentu i radu. Ne samo financijski; on potpuno prisvaja zasluge za tuđe stvaralaštvo. Njegov ego raste proporcionalno sve većem uspjehu Margaretinih slika. Walteru se ne može osporiti zasluge za marketing; nametljiv i teatralan on zna ponuditi i prodati. Redatelj cijelim trajanjem filma vrlo dobro nijansira odnos između Margaret i Waltera, različitosti njihova karaktera i senzibiliteta. Walter je razotkriven, ogoljen do kostiju; njegova samodopadnost poprima i psihotične elemente. Gospodin Keane, unatoč neoborivim dokazima, do kraja života nije priznao da je djecu sa velikim očima naslikala Margaret.




Burton je izvrsno "pogodio" duh, atmosferu vremena u kojem se radnja filma odigrava. Redatelj se, poput glavne junakinje filma, poigrava bojama i njihovom snagom naglašava važne detalje priče (trenuci kada Walter u nazočnosti supruge govori da je on autor slike, Margaretin bijeg od supruga....).
Glumačku ekipu predvodi izvrsna Amy Adams. Glumica je, prije snimanja filma, provela nekoliko tjedana u druženju sa Margaret kako bi bolje upoznala slikaricu. Iskustva je pretočila u iznimno nadahnutu i uvjerljivu glumačku izvedbu. Margaret izgleda nesigurno i bojažljivo , posebno kada uzmemo u obzir činjenicu da je godinama šutjela. Međutim, kada njenu šutnju stavimo u kontekst godina u kojima se radnja odvija te da joj je brak sa Walterom drugi po redu i da vodi brigu za kćer, gledateljeva percepija Margaretinog života izgleda drugačije. Kroz film se nenametljivo provlači feministička crta. Emociju kojom stvara Margaret, Amy Adams je vrlo uvjerljivo prenijela na filmsko platno i zasluženo osvojila "Zlatni Globus". Njen glumački partner Christoph Waltz je dobar, ali ne i odličan. Njegova interpretacija Waltera Keanea ponekad je karikirana, glavni muški lik graniči sa komičnim. U redu, Walter je bio proračunat i slatkorječiv, ali ostaje dojam da je Waltz svojom interpretacijom ublažio Walterov lik i djelo. On je ipak bio nepopravljivi lažljivac i falsifikator. Treba istaknuti i vrlo efektnu epizodu Terenca Stampa u ulozi kritičara Johna Canadaya. Lik Johna Canadaya progovara o komercijalizaciji umjetnosti odnosno važnosti kritičara kod (pr)ocjenjivanja umjetničkog djela.
"Velike oči" nije tipičan film Tima Burtona; nema Johnnya Deppa i Helen Bonham Carter, nema fantastike niti mračne atmosfere. Nema veze, redatelj je snimio vrlo dobar biografski film koji, unatoč prevari, ima sretan kraj. Margaret ga je zaslužila.

OCJENA: 8



četvrtak, 19. ožujka 2015.

ZAŠTO GLEDATI "KUĆU OD KARATA" ?




REDATELJI: James Foley, David Fincher, Joel Schumacher, Jodie Foster, Robin Wright, John Dahl, Agneiszka Holland, Carl Franklin, John David Cole
GLAVNE ULOGE: Kevin Spacey, Robin Wright, Michael Kelly, Kate Mara, Nathan Darrow, Molly Parker, Derek Cecile
TRAJANJE: Tri sezone, 39 epizoda
NAZIV ORIGINALA: House of Cards


POLITIKA - grčki (polis-država;politikos -građanski, državni, javni)                                                     1. Djelatnosti u vezi s državom, državni poslovi, upravljanje, rukovođenje državom
2. Sve mjere usmjerene na obranu klasnih interesa na osvajanje i jačanje klasne vlasti ili na stvaranje pogodnih uvjeta za borbu za vlast u državi -  ("Rječnik stranih riječi" - Bratoljub Klaić)

"Samo je jedno pravilo: ili si lovac ili si lovina"  - Francis Underwood


Kevin Spacey. Jedna od najvažnijih glumačkih figura današnjeg Hollywooda status zvijezde stekao je u devedesetim godinama dvadesetoga stoljeća. Spacey je u tom nanizao nekoliko izvrsnih uloga. Izvedbe u filmovima "Privedite osumnjičene", "Vrtlog života" i "Sedam" zauvijek su ostale zapisane u arhivama ljubitelja sedme umjetnosti. Početkom stoljeća Spacey je imao dva dojmljiva filmska nastupa ("K-PAX", "Život Davida Galea") no nakon 2003 godine glumac je ponešto, sportskim rječnikom rečeno, pao u formi. Posljednjih desetak godina obilježile su skromnija Spaceyeva izdanja uz poneku iznimku poput filmova "21" i "Crni ponedjeljak". I baš kada se činilo da su najbolji glumački dani Kevina Spaceya iza nas, glumac je ponovo demonstrirao glumačku moć. Pomalo neočekivano, ovoga puta riječ je o ulozi u televizijskoj seriji. Ime serije je "Kuća od karata".





"Kuća od karata" obrada je istoimene britanske mini serije iz 1990 godine. Seriju je financirala najveća svjetska virtualna videoteka, kompanija "Netflix". Obzirom da je "Kuća od karata" projekt koji je označio početak kompanijinog financiranja televizijskih serija, gledateljima se trebalo predstaviti u velikom stilu. Budžet svake epizode iznosio je oko 5 milijuna dolara, za glavne uloge odabrani su Spacey i Robin Wright, veliko zanimanje je izazvala vijest da je izvršni producent serije te redatelj prve dvije epizode David Fincher (poslije Finchera epizode serije režirala "all star" ekipa u kojoj se nalaze James Foley, Carl Franklin, Joel Schumacher, John Dahl, Agneizska Holland, Jodie Foster i prva dama serije Robin Wright). Nakon završetka snimanja "Netflix" se odlučio na vrlo zanimljiv potez; kompletna sezona je odmah bila dostupna pretplatnicima. Bez čekanja, gledatelj bira vrijeme kada i koliko epizoda serije će pogledati. Radikalan, zanimljiv potez koji bi mogao postaviti nove standarde u emitiranju odnosno gledanju televizijskih serija. Već nakon nekoliko uvodnih epizoda pokazalo se da je "Kuća od karata" odličan posao; gledanost je bila velika, većina kritičara su ispisali pohvale. Kevin Spacey je oscarima dodao i "Zlatni Globus" (prošle godine istu nagradu osvojila je i Robin Wright). Tri sezone su snimljene, četvrta se očekuje slijedeće godine. U kratko vrijeme "Kuća od karata" dobila je vojsku obožavatelja ne samo u SADu nego i u cijelom svijetu....




Upoznajte Francisa Underwooda. U prvim minutama serije Francis golim rukama ozlijeđenog psa zauvijek rješava muka. On je čovjek koji se, sa vidnim zadovoljstvom, pomokri na očev grob. Njegov "obračun" sa Isusom također je kontroverzan. Bez obzira bili vjernik ili ne. Ima Frank još puno gorih grijeha ali oni ulaze u kategoriju (pre)velikih spoilera koji bi budućim gledateljima mogli pokvariti  gledanja serije. Možemo reći da je Frank prilično neugodna osoba, čovjek kojeg baš i ne biste pozvali na kavu. Međutim, Underwood nije "čovjek s ruba", osoba s dna društvene ljestvice. Baš suprotno; riječ je o"uglednom" i uspješnom članu zajednice. Frank Underwood zastupnik je Demokratske stranke i jedan od najvažnijih ljudi u Kongresu. On je manipulator, najgora vrsta makijavelista, čovjek koji korist sva moguća sredstva kako bi ispunio ciljeve. E sad, zašto bi mi, stanovnici prostora na kojima je koncentracija korumpiranih i nesposobnih političara izuzetno velika trebali ili željeli gledati "Kuću od karata" ? Razloga ima previše. Kroz Frankova spletkarenja, lobiranja i borbu za vlast gledatelj se upoznaje sa funkcioniranjem i izgledom  političkog, pravnog i medijskog sustava u SADu. Prikazane su diplomatske igre, trgovanje zakonima i informacijama. Funkcioniranje i motivacija politike u SADu se ne razlikuje previše od politike na našim prostorima. Jedna od najvažnija karakteristika serije je njena uvjerljivost. Gledatelj se ne može oteti dojmu da je funkciniranje politike opisano u seriji puno uvjerljivije i vjerodostojnije od službenih priopćenja, uljepšanih razgovora i izjava. U redu, vjerojatno većina političara u SADu nisu toliko beskrupulozni i nemilosrdni kao Frank Underwood ali trgovanja, lobiranja, skrivanje pravih motiva političke djelatnosti i korupcija su puno bliži istini od službenih priopćenja. Eduard Snowden i afera Wikileaks su dokaz.




Francisa Underwooda i njegovu karijeru počinjemo pratiti u trenutku kada je propala namjera da se "uvali" u fotelju ministra vanjskih poslova. Zanemarivi neuspjeh koji se može podnijeti u ime konačnog cilja. Frank se vrlo brzo pregrupirao i krenuo u nove pobjede. Serija prikazuje Francisove aktivnosti u vanjskoj i unutranjoj politici. Vanjska politika prikazuje tko su glavni američki konkurenti i partneri (ovisno o situaciji) u međunarodnim odnosima. Riječ je o Kini i Rusiji. U seriji se spominje i izraelsko-palestinski sukob. Zastrašujuće izgledaju pregovori između Francisa i ruskog  predsjednika; dvoje ljudi odlučuje o tisućama sudbina.
Detaljnije i opširnije je prikazana američka unutarnja politika. Francis u uvodnim epizodama govori kako između političke moći i novca treba izabrati moć. Vrlo jednostavno; rast utjecaja odnosno političke moći donosi i novac. "Kuća od karata" vrlo detaljno opisuje funkcioniranje američkog političkog sustava. Teško je ne primjetiti kako određene političke aktivnosti prikazane u seriji imaju puno zajedničkog i sa našom političkom stvarnošću. Neki od primjera; zakoni se (pre)često donose zbog pogodavanja interesima stranke (predizborna kampanja, povećanje rejtinga...) i krupnog kapitala koji sponzorira politiku, nazigled nepomirljive politčke opcije u sekundi brišu neprijateljstva i razlike u svjetonazorima ako se napravi dobar dogovor odnosno interesno "trgovanje", korištenje (lažnog) patriotizma i domoljublja kako bi se amortizirali loši potezi ili kupilo povjerenje birača, nepotizam..... Navedeni primjeri su poznati i gledateljima u Hrvatskoj. Ponašanje visoke politike ponekad ima prepoznatljiv obrazac. Bez obzira bila riječ o malim ili velikim državama. Princip je isti sve ostalo su nijanse.



Politička arena Francisov je način života, njegovo prirodno okruženje. Svoj uspon Francis gradi spletkama i manipuliranjem. Lukav i beskrupulozan, Francis je pravi politički predator. Moćnije i trenutno bolje pozicionirane protivnike "rješava" okolnim putem. Ne konfrontira se direktno nego vrlo vješto plete mrežu intriga koje traju od konačne pobjede. Suparnike i neistomišljenike koji su jednake ili manje političke važnosti Francis će "pregaziti" u direktnom obračunu. Licem u lice. Za ostvarenje političkih ambicija Frank treba pomoć On shvaća važnost medija i za političke obračune koristi mladu novinarku Zoe Barnes (Kate Mara). Česta je pojava da se iza termina "istraživačko novinarstvo" kriju obračuni političkih moćnika. Nema puno istraživanja u Zoeinom novinarstvu; Frank dostavlja materijale i stvari treba obraditi i objaviti. Zoe će biti zanimljiva Franku sve dok ima potpuno kontrolu. Kada se novinarka pokuša otrgnuti kontroli slijedi kazna...
Desna ruka Franka Underwooda je Doug Stamper (Michael Kelly). Doug je čovjek od povjerenja. On je savjetnik, ananlitičar, čovjek za sve vrste poslova. Opsjednut politikom, fanatično privržen Doug je spreman učiniti sve za gazdu.




Najvažniji Francisov suradnik je njegova životna suputnica gospođa Claire Underwood. Manipuliranje ljudima i želja za uspjehom, moći njena je snaga i takva se savršeno nadopunjuje sa suprugom. Dugo vremena ona izgleda kao "ledena kraljica", osoba "operirana" od bilo kakvih emocija. Podređena je Francisu i njegovim ambicijama ali Claire razmišlja i djeluje pragmatično. Francisov uspjeh povećava šanse za realizaciju njenih ambicija. Brak Claire i Francisa je doslovno "brak iz interesa". U redu, ima tu i nešto ljubavi. Claire gradi svoju karijeru podržavajući muža. Onoga trenutka kada shvaća da su njene ambicije zapostavljene Claire polako ali sigurno počinje preispitivati lojalnost i podršku. Na preispitivanje je utjecao i tragičan događaj kojem je Claire bila svjedokinja.




Kada gledatelj uđe u svijet spletki i manipulacija Francisa Underwooda povratka više nema; s nestrpljenjem se čeka svaka nova sezona. Zanimljivost i kvaliteta serije nije samo u sjajnim glumačkim izvedbama i redateljskim imenima. Njena snaga je u provokativnoj, intrigantnoj temi te činjenici da su mnogi detalji viđeni u seriji, nažalost, postali i ostali naša svakodnevica.








nedjelja, 15. ožujka 2015.

DIVLJE PRIČE




REDATELJ: Damian Szifron
GLAVNE ULOGE: Dario Grandinetti, Ricardo Darin, Julieta Zylberberg, Leonardo Sbaraglia, Maria Marrull, Walter Donado, Maria Onetto, Rita Cortese, Alan Daicz, Erica Rivas, Diego Gentile
TRAJANJE: 122 minuta
NASLOV ORIGINALA: Relatos Salvajes


Nakon što je osvojio najvažnije filmske nagrade u Argentini, film "Divlje priče" našao se u službenoj konkurenciji prošlogodišnjeg filmskog festivala u Cannesu. Film nije osvojio glavnu nagradu, ali je oduševio publiku i dobio izvrsne kritike. Uslijedila je nominacija za "Oscara"; "Ida" je odnijela nagradu ali priča o "Divljim pričama" i Damianu Szifronu, scenaristu i redatelju filma dobila je još veći publicitet. Szifron je, do "Divljih priča", snimio nekoliko filmova te je poznatiji kao redatelj televizijskih serija. "Divlje priče" pokazuju ogroman redateljsko-scenaristički potencijal argentinskog filmaša. "Divlje priče" donose nešto novo i originalno. U vrijeme kada kino programom vladaju razne obrade, prerade, nastavci i prednastavci film Damiana Szifona pravi je filmski biser. Projekt su prepoznali Augustin i Pedro Almodovar koji su potpisani kao producenti filma.




Osveta, ta vječna ljudska aktivnost, često je poslužila kao inspiracija filmašima. Posljednjih godina najupečatljivije istjerivanje pravde na filmskom platnu dolazilo sa Dalekog istoka (npr. "osvetnička trilogija" Chan-woon Parka sa briljantnim "Oldboyem). Filmske osvete su brutalne, krvave priče koje pišu bijes i(li) tuga osvetnika. "Divlje priče" donose nešto novo; film je omnibus, sastoji se od šest priča kojima je zajednička poveznica osveta. Međutim, Szifon je osvete upakirao u crni humor, komediju. Film sadrži nasilje ali otkačeni likovi (obični ljudi koji pucaju pod pritiscima) i često bizaran, crni humor glavni su aduti filma. Radnju filma je nemoguće ukratko opisati, recenzija sadrži rečenicu o svakoj priči. Naslove pričama dao je pisac ovih redaka, sadržaj je opisan u najkraćim crtama kako se čitateljima koji nisu pogledali film ne bi otkrila iznenađenja i obrate koje "Divlje priče" donose.

1. Tko je Pasternak ? - Tijekom neobavezne priče dvoje putnika u avionu shvaćaju da poznaju istog čovjeka....
2. Otrov za štakore - Konobarica u restoranu prepoznaje gosta. Riječ je o čovjeku koji je uništio njenu obitelj...
3. Autocesta - Tijekom vožnje na autocesti Diego i Mario se verbalno sukobljavaju. ..
4. Rođendan - Simon odlazi kupiti rođendansku tortu za svoje kćer. Tijekom kupnje pauk mu odvozi automobil i Simon zakasni na proslavu....
5. Zločin i kazna - Bogati mladić izaziva prometnu nesreću. Njegov otac i odvjetnik predlažu vrtlaru da preuzme krivnju uz odgovarajuću naknadu.
6. Vjenčanje snova - Novopečena supruga saznaje da ju je suprug prevario sa jednom od uzvanica....






"Divlje priče" nisu samo crni humor i osveta. Postupci većine likova su nasilni i rušilački. Kada bi reakcije prikazane u filmu postale stvarnost, Zemlja bi postala puno kompliciranije mjesto za život. Suberzivan i željan promjena film opisuje i kritizira našu stvarnost, život modernog "malog" čovjeka. Film kritizira sve veću razliku između bogatih i siromašnih (ona uzrokuje nejednakost pred zakonom i korupciju), birokraciju (  glavni junak četvrte priče službenika naziva "bijednim službenikom korumpiranog sistema") te korumpiranost pravosuđa. Psihičko "pucanje" nekih likova podsjeća na film "Dan ludila" i "D-Fensov" (Michael Douglas) obilazak grada. U posljednjoj, minutama najdužoj, priči redatelj se posvetio odnosu muškarca i žene, braku, vjernosti i preljubu. Vjenčanje kakvo do sada nije viđeno na filmskom platnu.




"Divlje priče", između ostalog, gledatelja osvaja i situacijama koje su realne,životne. Problemi u kojima se nađu likovi filma dio su naše svakodnevice i većina gledatelja se "sudarila" sa npr. neučinkovitom, nepravednom birokracijom, nevjerom, svađom u prometu ili "dizanjem" automobila. Reakcije na spomenute situacije su različite; u slučaju "Divljih priča" one su divlje i destruktivne.
Odabir glumaca, njihove izvedbe su izvrsno odrađene. Glumci (ponajviše se to odnosi na Alana Daicza iz treće te Ericu Rivas i Diega Gentilea bračne supatnike iz posljednje priče) sjajno nijansiraju psihička stanja, krize kroz koja prolaze likovi koje tumače.
"Divlje priče" je film bez vidljive mane. Teško je nabrojati sve zabavne, neočekivane i crnohumorne situacije u filmu. Duhovit, originalan i zabavan, istodobno subverzivan i kritičan, "Divlje priče" je jedan od najboljih filmova u posljednjih nekoliko godina. Gledati. Nekoliko puta.

OCJENA: 10





petak, 13. ožujka 2015.

UBOJICE FAZANA




REDATELJ: Mikkel Norgaard
GLAVNE ULOGE: Nikolaj Lie Kaas, Pillou Asbaek, Fares Fares, Danica Curčić, David Dencik
TRAJANJE: 119 minuta
NASLOV ORIGINALA: Fasandraeberne


Velik,ogroman je nesrazmjer domaćih kino premijera između filmova koji dolaze iz "tvornice snova" i filmova sa neengleskog govornog područja. U redu, ne treba očekivati da se ponuda u našim multipleksima i minipleksima pretvori u reviju europskog ili azijskog filma, filmska industrija je odavno postala i ostala veliki posao. U prvom planu su naslovi koji donose brzu zaradu. Međutim, u poplavi filmova koji nose (ili bi trebali donijeti) zaradu,  prikazuju se filmovi ispod svakog kriterija, projekti koji ne zaslužuju udarne televizijske termine a kamoli termine u kino dvoranama. Upakirani u blještavu i agresivnu reklamu, takvi projekti imaju jedini cilj da "prisile" gledatelja da plati kino ulaznicu. Ono šta nude je za brzi zaborav. Sa druge strane nekim naslovima nisu dovoljne najveće filmske nagrade, nominacije za "Oscara" da bi dobili zaslužene termine prikazivanja. Stvar donekle spašavaju razne revije na kojima se može pronaći vrijedni naslovi koji su snimljeni u ostatku svijeta. Samo donekle. Previše se vrijednih filmova snimi da bi stale u nekoliko dana revije. Zbog navedenih razloga treba pozdraviti ovotjednu premijeru  trilera "Ubojice fazana". Ne samo zbog činjenice da je riječ o europskom filmu nego zato jer je riječ o vrlo dobrom trileru.


¸

Vraćajući se kući nakon radnog dana detektiv Carl Morck (Nikolaj Lie Kaas) susreće čovjeka koji ga počinje ispitivati o pismima koje mu je poslao. Čovjek očajno moli Morcka da pogleda pisma i paket koji mu je namijenjen. Morck obećava da će spise pogledati ujutro. Slijedećeg dana Morcka budi telefonski poziv; pronađen je leš i detektiv odlazi na uviđaj. Morck ulazi u stan i pronalazi leš muškarca s kojim je sinoć razgovarao. Riječ je o policajcu koji je, prije dvadesetak godina, otišao u prijevremenu mirovinu nakon što je doživio veliku tragediju. Njegova djeca su ubijena. Morck pronalazi spise i dokazni materijal; iako je slučaj službeno riješen postoje mnoge nelogičnosti. Započinje istraga koja će Morcku i njegovom partneru donijeti nova, šokantna saznanja.....
"Ubojice fazana" temeljen je na književnom predlošku Jussija Adlera Olsena. Druga je to ekranizacija Olsenovih djela; 2013 snimljen je triler "Žena u kavezu" (Kvinden i Buret), prvi slučaj detektiva Morcka. Redatelj filma je Mikkel Norgaard filmaš koji je odgovoran za tv seriju i film "Klovn" te je
režirao nekoliko epizoda izvrsne televizijske serije "Borgen". Nikolaj Lie Kaas glumac koji tumači detektiva Morcka nastupio je u televizijskoj seriji "Ubojstvo", uskoro ga možemo gledati u filmu "Dijete 44". Ekipa je opravdala očekivanja; "Ubojice fazana" je napeti triler kojeg vrijedi gledati.





U uvodnim minutama filma kamera nam opisuje kaotičnost ureda detektiva Morcka i Assada. Zadimljene kancelarije, hrpe razbacanog papira i deseci neriješenih slučajeva. Izgled radnog mjesta u potpunosti odgovora izgledu Morckovog privatnog života; dezorijentiran i zbunjen ne primjećuje da sin nekoliko dana spava u njegovom stanu. Stilizirana režija, mračan i pesimističan ugođaj filma te neki postupci detektiva Morcka pokazuju da je Norgaard inspiraciju za ekranizaciju "Ubojice fazana" djelomično pronašao u filmu noir. Ugođaj je "pogođen"; u potpunosti odgovara sadržaju, radnji filma. "Ubojice fazana" brutalan je i u dijelovima šokantan film. Napetost, toliko važna za trilere, prisutna je cijelim trajanjem filma. Od početka filma gledatelj je uvučen u Morckov svijet laži, intriga i najtežeg oblika nasilja. Radnja filma odigrava se u dva vremenska perioda; današnje vrijeme u kojem detektivi ponovo otvaraju istragu i vrijeme kad je počinjen zločin. Iako film ima slojevitu priču redatelj niti jednog trenutka ne luta, naracija je pregledna i razumljiva (postoje sitne nelogičnosti koje ne umanjuju dobar posao Mikkela Norgaarda).




Redatelj na upečatljiv i vješt način profilira likove. Iako je u prvom planu Morck odnosno njegova istraga, Ditlev Pramm i Kimmie te Morckov partner Assad nisu zapostavljeni. Odnosi između likova naizgled izgledaju iracionalno i nelogično ali su motivirani empatijom i željom da se pomogne. Kroz karakterizaciju i odnose između likova film se dotiče i društvenih problema (npr.ksenofobija). Osim spomenutog Nikolaj Lie Kaasa odličan glumački posao odradila je Danica Čurčić danska glumica srpskog porijekla. Danica je izvrsna u ulozi Kimmie, djevojke koja od nasilnice postaje žrtva.
"Ubojice fazana" napet je, punokrvni triler koji je osvježenje,ugodno iznenađenje trenutne kino ponude.

OCJENA: 8



utorak, 10. ožujka 2015.

DEČKO IZ SUSJEDSTVA



REDATELJ: Rob Cohen
GLAVNE ULOGE: Jennifer Lopez, Ryan Guzman, John Corbett, Ian Nelson
TRAJANJE: 85 minuta
NASLOV ORIGINALA: The Boy Next Door


Prošli tjedan u domaćim kinima premijerno je prikazan "Dečko iz susjedstva". Film je solidno prošao na svjetskim kino blagajnama (zarada više od 40 milijuna dolara, budžet 4 milijuna). Redatelj filma je pouzdani hollywoodski "poslušnik" Rob Cohen. Redateljeva karijera je prava "blockbusterska"; potpisao je režiju filmova "Tajno društvo", "Brzi i žestoki", "Zmajevo srce", "XXX"... Cohen snima filmova bez rizika, njegov filmski izričaj većim je dijelom igra na sigurno sa ciljem prodaje što većeg broja kino ulaznica. Glavnu ulogu filma redatelj je dodijelio pjevačici i glumici Jennifer Lopez.  U posljednjih dvadesetak godina J Lo je ostvarila pristojnu glumačku karijeru. Godine 1997 nominirana je za "Zlatni Globus" (za ulogu u filmu "Selena",  biografskoj priči o pjevačici Seleni Quintanilla) a popis njenih glumačkih partnera je impresivan (Jack Nicholson, Sean Penn, Woody Harrelson,  Ralph Fiennes, Richard Gere, Jim Caviezel, Matthew McConaughey....). Jednu od najboljih uloga karijere, Jennifer Lopez ostvarila je u kriminalističko-romantičnoj komediji "Daleko od očiju" (Out of Sight) Stevena Soderbergha. Redatelj je , uz pomoć Clooneya i Lopez, stvorio nevjerojatnu "kemiju" koja isijava iz svake zajedničke scene. Fatalna privlačnost između mladića i dame u najboljim godinama, solidan rezultat u svjetskim kinima i neizlječiva filmska radoznalost bili su razlozi zbog kojih je pisac ovih redaka pogledao "Dečka iz susjedstva". Nakon pogledanog dojam je da će film koji je tiho i neopaženo stigao u  kino dvorane vrlo brzo nestati sa programa.




Claire Peterson (Jennifer Lopez) je profesorica u bračnoj krizi. Devet mjeseci živi razdvojeno od supruga (John Corbett). Razlog razdvojenosti njegova je nevjera. Claire želi spasiti brak, ali nije sigurna u suprugovu iskrenost. Claire živi sa sinom Kevinom (Ian Nelson) i nedostaje joj prava, muška ruka. Pomoć u odgoju djeteta i kućanskim poslovima. Jednoga dana naočit, mladi Noah (Ryan Guzman) popravlja garažna vrata u kući Petersonovih. Noah je mladić koji je nedavno izgubio roditelje, došao je živjeti u susjedstvo. Kevin se počinje družiti sa Noah, oduševljen je sa novim susjedom a ni Claire nije ravnodušna kada je Noah u blizini. Jedne noći Noah i Claire prepuštaju se strastima. Ujutro Claire želi sve zaboraviti ali Noah je oduševljen starijom partnericom. Claire ne želi ponoviti grešku ali Noah je uporan. Profesorica uskoro saznaje da Noah nije onakav kavim se činio na početku njihova druženja....




"Dečko iz susjedstva" inspiriran je pričom izvrsne "Fatalne privlačnosti" Adriana Lynea iz 1987 godine. Uloge su izmjenjene; nakon seksa za jednu noć ona je ta koja želi prekinuti vezu dok je on taj koji otkriva svoju psihotičnu stranu. Jennifer Lopez je Michael Douglas, Ryan Guzman je Noah Sandborn (riječ je o podjeli uloga, ne o glumačkom izrazu i vještinama). Adrian Lyne konkretan je u svojim namjerama; on prikazuje rizike i posljedice veze za jednu noć. Cohen ne zna u kojem smjeru bi odveo film. U redu, Noah jest negativac ali redatelj koketira i sa obiteljskom dramom, u nekim minutama i akcijom. Kemija između Guzmana i J Lo gotovo da i ne postoji. Nema je u trenucima upoznavanja, nema je u trenucima flerta i zavođenja (ključna "iskra" koja je zapalila strasti je grčki pjesnik Homer; profesorica je oduševljena Noahovim citiranjem legendarnog pjesnika), nema je u trenucima seksa. Zapravo seksa u filmu nema. Intrigantna i provokativna ideja seksualne privlačnosti,strasti između učiteljice i učenika je potpuno ugušena. Redatelj Cohen i scenaristica Barbara Curry ("Dečko iz susjedstva" njen je scenaristički prvijenac) nisu filmaši koji bi riskirali ili provocirali. Scene seksa bi mogle odnijeti poneki dolar na kino blagajnama.



"Dečko iz susjedstva" je bolno predvidljiv film. Trenutak kada Clarice kaže "Izgleda drag dečko" gledatelj ZNA da Noah nije drag i da će biti problema. Jednako kao što ZNAMO da će profesorica riješiti problem i spasiti obitelj. Da, možda tekst otkriva previše o radnji filma ali to je jedini način da gledatelja pripremi na film.
"Dečko iz susjedstva" je triler kojemu nedostaje, između ostaloga,  stila i napetosti. Dobra vijest je da film ne traje predugo. Osamdesetak minuta koje brzo odlaze u filmski zaborav.

OCJENA: 3

ponedjeljak, 9. ožujka 2015.

EGZODUS: BOGOVI I KRALJEVI




REDATELJ: Ridley Scott
GLAVNE ULOGE: Christian Bale, Joel Edgerton, Sigourney Weaver, Ben Kingsley, Aaron Paul, John Torturro
TRAJANJE: 145 minuta
NASLOV ORIGINALA: Exodus: Gods and Kings


Kada se rade filmofilski popisi, liste malo je ljubitelja sedme umjetnosti koji zaobilaze britanskog filmaša Ridleya Scotta. "Alien", "Blade Runner" i "Gladijator" kotiraju vrlo visoko kod ljubitelja filma, iza njih često se spominju "Crna kiša", "Thelma i Louise"; "Hannibal", "Pad crnog jastreba", izvrsni ali pomalo podcijenjeni "Šibicari"....Međutim, posljednji filmovi iskusnog filmaša (Ridley Scott rođen je 1937 godine) nisu na razini autorova ugleda. U redu, teško je očekivati da Scott dostigne razinu najboljih filmova ali "Prometej" i "Savjetnik" spadaju među najlošija autorova ostvarenja. Bez obzira na kreativno slabije rezultate posljednjih projekata, stari rutiner i dalje uživa povjerenje filmskih kompanija. "Egzodus: Bogovi i kraljevi" koštao je oko 150 milijuna dolara, Scott je okupio izvrsnu glumačku ekipu. Očekivalo se da bi redatelj ovim filmom mogao vratiti staru formu i dobiti vjetar u leđa za najavljene projekte ("Martian", nastavci "Prometeja" i "Blade Runnera"). Dogodilo se suprotno; "Egzodus: Bogovi i kraljevi" produbio je Scottovu kreativnu redateljsku krizu te su izostali očekivani komercijalni rezultati....





Priča filma vraća nas 1300 godina prije nove ere. Četiri stoljeća Židovi su roblje Egipta. Zemljom vlada Seti (John Torturro). Seti ima sina nasljednika Ramzesa (Joel Edgerton) koji je odrastao sa bratićem Mojsijem (Christian Bale). U jednoj od bitaka Mojsije spašava život Ramzesu, Seti mu iskazuje poštovanje i vječnu zahvalu. Skladan, bratski odnos se počinje mijenjati kada židovski mudrac Nun (Ben Kingsley) otkriva istinu; Mojsije je rođen kao rob, spletom okolnosti izbjegao je smrt. On je Židov koji treba povesti svoj narod u slobodu. Istina dolazi do Ramzesa, Mojsije je protjeran. Iako šokiran i zbunjen Mojsije shvaća da je on izabrani i kreće u borbu za slobodu.....
Kada je u pitanju "Egzodus: Bogovi i kraljevi" postoje dva detalja filma koji zaslužuju prolaznu ocjenu. Prije svega to je Christian Bale koji je vrlo raspoložen i dojmljiv u ulozi Mojsija. Prava je šteta što je vrlo dobra glumačka izvedba potrošena na emocijama prazan film kao što je "Egzodus: Bogovi i kraljevi". Drugi detalj je prelazak Mojsija i Židova preko Crvenog mora. More se čudom povlači ispred Mojsija ali Ramzesu i egipatskoj vojsci postaje posljednje počivalište. Oslikane sivim, tamnim bojama navedene scene su vizualno atraktivne i jedini su komadić filma koji nudi tenziju i napetost. Zapravo cijeli film izgleda kao priprema za navedenu završnu demonstaciju kompjuterskih čudesa  Sve ostalo je za brzi zaborav.




"Egzodus: Bogovi i kraljevi" film je lišen emocija, gledatelj se vrlo teško "povezuje" i suosjeća sa likovima. Odnos Ramzesa i Mojsija ima ogroman potencijal, ali je sveden na nekoliko sterilnih dijaloga. Nevjerojatna činjenica je da film, unatoč velikom budžetu i sjajnoj glumačkoj ekipi, u nekim dijelovima izgleda kao osrednja kazališna predstava (npr. trenuci kada Ramzes saznaje istinu o Mojsijevu porijeklu). Scenografija i kostimi izgledaju jeftino, kao da je riječ o niskobudžetnom filmu a ne skupom projektu koji namjerava "opljačkati" kino blagajne. Scott ima problema sa scenarijem (teško je odgonetnuti šta su radili scenaristi) i jedva čeka da se riješi pripovijedanja; na scenu izlaze vizualni efekti, CGI, 3D tehnologija. Tisuće, računalno stvorenih neuvjerljivih, žaba i kukaca te crvena rijeka nisu spasili film. Za razliku od Noe Darrena Aronofskog , Mojsijeva veza sa Svevišnjim je infantilna i vrijeđa inteligenciju gledatelja. Treba napomenuti da Mojsije nije samo miroljubivi vođa koji narod vodi u slobodu. On je i gerilac koji se partizanskim metodama bori protiv Egipćana.




Ako izuzmemo Christiana Balea i Bena Kingsleya, odabir glumaca je promašen. Čini se da je velika priča trebala imati i veliku glumačku ekipu. Bitnije uloge su morale biti "pokrivene" poznatim i(li) trenutno popularnim glumačkim imenom. Rezultat je "plastični" Joel Edgerton u ulozi Ramzesa, karikaturalni John Torturro, nezainteresirana Sigourney Weaver i nebitni Aaron Paul.
"Egzodus: Bogovi i kraljevi" tematski je sličan sjajnom filmu Cecila B. De Millea "Deset zapovijedi" iz 1956 godine. U nekim detaljima podsjeća na "Gladijatora" (odnos Setija prema Ramzesu i Mojsiju). Usporedba sa navedenim filmovima potencira anemičnost i hladnoću "Egzodusa: Bogova i kraljeva". Uvodnih deset minuta "Gladijatora" i Yul Brinner kao Ramzes vrijede više od kompletnog Scottovog filma.

OCJENA: 5


petak, 6. ožujka 2015.

IDA




REDATELJ: Pawel Pawlikovski
GLAVNE ULOGE: Agata Trezbuchowska, Agata Kulesza
TRAJANJE: 80 minuta


Ovogodišnja dodjela "Oscara" ponovo je podsjetila na nelogičnosti u izboru najboljeg filma izvan engleskog govornog područja ili kategoriji najboljeg stranog filma kako kategoriju nazivaju članovi Akademije. Kategorija najboljeg filma opravdano je proširena što je posljednjih godina donijelo raznovrsnost u odabiru. Međutim, kategorija koja obuhvaća ostatak svijeta i dalje broji samo pet nominiranih filmova. Premali broj filmova je rezultirao da među nominiranima nije bio dobitnik glavne nagrade u Cannesu ("Zimski san" turskog redatelja Nurija Bilgea Ceylana) te još nekoliko projekata koji su zaslužili nominaciju (npr."Bijeli Bog" mađarskog redatelja Kornela Mundroczoa). Kategorija najboljeg stranog filma je prerasla pet filmova i članovi Akademije ozbiljno trebaju razmisliti o povećanju broja nominiranih.
Pet filmova koji su ušli u najuži izbor su ruski "Leviathan", argentinske "Divlje priče", "Timbuktu", estonska drama "Mandariid" i poljska "Ida" dobitnica "Zlatnog Globusa" i nagrade "BAFTA". Od objave nominacija glavni favoriti bili su "Leviathan" i "Ida", malo ispred "Divljih priča". Nakon prebrojenih glasova glavnu nagradu je odnio Pawel Pawlikovski. Potpuno zasluženo.





Poljska, godina 1962. Anna je siroče, odrasla je u samostanu. Prije nego svoj život posveti Crkvi i Bogu odlazi u posjetu teti Wandi. Wanda je Annin jedini živi krvni srodnik. Nakon dolaska Anna saznaje istinu o svojem porijeklu i zajedno sa Wandom kreće na put koji će donijeti istinu o sudbini njenih roditelja....
Teško se prisjetiti kada sam zadnji puta pogledao film koji u malo minuta ("Ida" traje osamdeset minuta) tako puno govori, progovara o potrazi za porijeklom i duhovnošću te mirenju sa vlastitim identitetom. Prije sadržaja dolazi forma; od prvog kadra "Ida" fascinira i zadivljuje izgledom. Film je snimljen u crno-bijeloj tehnici, prepun snažnih sugestivnih scena. Kadrovi fantastično izgledaju, njihovo trajanje je dovoljno da gledatelj uživa u njihovoh tihoj ljepoti, ali u niti jednom trenutku impresivan izgled filma nije "pojeo" sadržaj i priču. "Ida" izgleda "bergmanovski", slike govore tisuću riječi. Redatelj je snimio film koji izgleda kao da je snimljen u vremenu kada se Anna i Wanda kreću u svoju pustolovinu.....



"Ida" je, između ostalog, i film ceste. Radnja prati "slučajne partnerice", Annu i Wandu koje zajedno tragaju za istinom. One su načinom života potpuno različite; Anna je siroče, odgojena prema crkvenim pravilima. Skromna, neporočna. Njena teta je suprotnost; hedonist u ponašanju i shvaćanju života. Annina životna priča je puno teža i ozbiljnija ali niti Wanda nije prošla "neokrznuta" kroz život. Drugi svjetski rat i holokaust zauvijek je promijenio Anninu sudbinu dok je "Crvena Wanda" (nadimak koji je teta imala tijekom obavljanja dužnosti državne tužiteljice) aktivno sudjelovala u događajima tijekom Drugog svjetskog rata (teško je postati državna tužiteljica bez zasluga). Njeno uživanje u alkoholu je, između ostalog,  posljedica njenih trauma; nakon završetka rata "Crvena Wanda" pokrenula je, "u ime države", postupke koji su "neprijatelje države" osudili na smrt. Obzirom da je riječ o suđenju u komunističkoj državi optuženi su imali vrlo male šanse da izbjegnu najgoru kaznu. Wandino "utapanje" u alkoholu dijelom je posljedica ratnih i poratnih događanja.




Kroz sudbinu Anne i Wande redatelj je opisao stanje društva u Poljskoj. Rane najvećeg svjetskog sukoba su i dalje vidljive, mnoge obitelji su nestale a preživjeli pokušavaju složiti mozaike svojeg života i saznati sudbinu najmilijih. Nakon velikih žrtava fašisma i holokausta, završetak Drugog svjetskog rata donosi nove režime koji pronalaze "neprijatelje" i neprijatelje države. Poslijeratne godine uzimaju nove žrtve, ljudske živote. Sudbina koja je zadesila mnoge stanovnike Istočne i Jugoistočne Europe.
"Ida" je film o traženju odnosno mirenju sa vlastitim identitetom. Sudbine, različiti interesi, potraga za boljim životom ili želja za avanturizmom i radoznalošću tjeraju nas na proširivanje vidika, odlaske u gradove, države gdje se čovjek suočava sa nostalgijom. Radimo poslove koji nas ne čine zadovoljnima ali moramo preživjeti. Najsretniji su oni koji na poslovnom i(li) privatnom planu pronađu svoj mir, zadovoljstvo i sigurnost. Bez obzira na dob. Anna je probala život, pronašla svoje korijene. Povratak u samostan je njen izbor; iako je život pod okriljem Crkve pun odricanja Anna se vratila na mjesto koje njenom životu daje smisao i sigurnost. Pronašla je svoj mir i spokoj, životne vrijednosti koje, prije ili kasnije, svi nastojimo pronaći.
"Ida" je vizualno impresivan film, snažna priča o sudbinama na koje je utjecao Drugi svjetski rat.

OCJENA: 9



utorak, 3. ožujka 2015.

PEDESET NIJANSI SIVE





REDATELJICA: Sam Taylor-Johnson
GLAVNE ULOGE: Dakota Johnson, Jamie Dornan, Jennifer Ehle, Marcia Gay Harden, Rita Ora
TRAJANJE: 120 minuta
NASLOV ORIGINALA: Fifty Shades of Grey


"Neki ljudi kažu da nemam srca" - Christian Grey (Jamie Dornan)


Prošlo je manje od četiri godine od izlaska knjige "Pedeset nijansi sive" autorice E.L. James. "Pedeset nijansi sive" prvi je dio trilogije koja je prevedena na pedesetak jezika i prodana u više od 100 milijuna primjeraka. Početkom 2012 autorica je nakon pregovora sa nekoliko filmskih studija prava na ekranizaciju prodala "Universalu". Režija i izrada scenarija pripala je ljepšem spolu; na scenariju je radila Kelly Marcel autorica priče za "Kako je spašen gospodin Banks". Režiju potpisuje engleska filmašica Sam Taylor-Johnson autorica solidne biografske drame "Nowhere Boy". Za ulogu fatalnog Christiana Greya odabran je Jamie Dornan (tv serija "Pad"), Anastasia je postala Dakota Johnson. Budžet filma je umjeren (40 milijuna dolara) reklamna kampanja je dobro "pogođena" (naglasak na seksualnim sado-mazo deteljima) , datum premijere izvrsno tempiran (Valentinovo). Stvorena je kritična masa koja je razvalila svjetske kino blagajne. "Pedeset nijansi sive" bliži se zaradi od 500 milijuna dolara u svjetskim kinima. Fantastičan rezultat koji pokazuje kako se agresivnom medijsko-reklamnom euforijom loš film pretvara u globalni "must see" proizvod.



Priča filma počinje kada Anastasia Steele (Dakota Johnson) dolazi razgovarati sa milijunašem Christianom Greyom (Jarnie Dornan). Anastasia je zalutala kod Christiana; ona mijenja prijateljicu koja nije mogla intervjuirati mladog poduzetnika. Od početka intervjua Anastasia je impresionirana milijunaševom pojavom te jedva uspijeva postaviti nekoliko pitanja (jedno od njih je i "Jeste li homoseksualac gospodine Gray?"; logično pitanje jer je Christiana nemoguće sresti na javnim događanjima u društvu ljepšeg spola). Anastasia saznaje da Christian nije gay i ubrzo nakon prvog susreta započinje njihova....Veza, romansa, afera. Međutim, Anastasia otkriva da su Christianove seksualne želje i opsesije nešto drugačije od većine pripadnika ružnijeg spola...



Iz navedenog je vidljivo da je u pitanju "nemoguća" ljubavno-seksualna priča. Anastasia je dobrodušno, čedno i nevino žensko biće koje susreće mladog, seksualnog i poslovnog "upravljam helikopterom i sviram klavir" predatora Christiana (bilo bi zanimljivije i originalnije vidjeti susret u kojem su uloge izmjenjene; mlada djevojka postaje "femme fatale" za moćnog i organiziranog muškarca). "Pedeset nijansi sive" ima puno problema a jedan od najvećih se odnosi na prikaz seksa odnosno sado mazo igre i igrice koje su bile jedan od glavnih aduta u reklamnoj kampanji. Scene seksa i golotinje nema previše i one su većim dijelom "prigušene" kao i sado mazo igrice koje se većinom svode na prikazivanje pomagala. Prve naznake pravog seksualnog sadizma imamo u 105 minuti filma. Nevjerojatan je i korporativno-ugovorni prikaz odnosa Anastasie i Christiana. Seksualna privlačnost i strast između ljubavnika ovisna je o ugovoru. Da, zainteresirane strane (naravno na Christianovo inzistiranje) moraju sklopiti ugovor šta će raditi i kako se ponašati tijekom seksa. Strast, fatalna seksualna privlačnost, perverzne sado mazo igrice su stvari koji mijenjaju čovjeka, ženu i ljudske sudbine. Seksualna privlačnost često je jača od čovjekove, ženine volje i racionalnog razmišljanja. U filmu "Pedeset nijansi sive" sve treba staviti na papir i ugovoriti. U redu, potpisivanje ugovora se odužilo, ali sama ideja je prilično čudna, neprirodna pomalo i ponižavajuća. Čudno je da bogati i moćni Christian nije tražio jamca za svoje seksualne pustolovine...




Film obiluje banalnim, ponekad karikaturalnim dijalozima. Razgovori između Anastasije i Christiana površni su i često izazivaju osmijeh na lice gledatelja. Mada ljubavnici razgovaraju o ozbiljnim stvarima. Iako je vrlo dobro odradio posao u televizijskoj seriji "Pad", Jamie Dornan je potpuno promašeni izbor za ulogu Christiana Greya. Njegova gluma je ukočena i sterilna kao i uredi lika kojeg tumači. Dakota Johnson je uvjerljivija od Dornana, solidna u ulozi Anastasije. Muzika u filmu je iritantna, redateljica rijetko pogađa trenutak kada treba naglasiti scenu glazbom.
Prije nekoliko dana pojavila se vijest da redateljica i glavni glumac nisu zainteresirani za snimanje nastavaka. "Universal" je najavio da će potražiti novog scenarista. Vijesti koje izgledaju kao marketinška priprema za nastavak koji bi se trebao pojaviti iduće godine. Koliko god "Pedeset nijansi sive" bio loš film, previše je novaca u igri da bi se dobrovoljno odustalo od projekta. Nastavak slijedi.....

OCJENA: 3