subota, 31. siječnja 2015.

'71




REDATELJ: Yann Damange
GLAVNE ULOGE: Jack O'Connell, Sam Reid, Sean Harris, Paul Anderson
TRAJANJE: 99 minuta


Kompleksna, duga i krvava je povijest sukoba u Sjevernoj Irskoj. Priča počinje početkom 18 stoljeća kada je Engleska okupirala neovisnu Irsku. Tada počinje politički, vjerski, teritorijalni i ekonomski sukob unutar Sjeverne Irske (sukob katolika, republikanaca i protestanata, unionista) koji je ujedno i međunarodni problem. Tijekom stoljeća sukob je odnio mnoge živote, pokušalo se različitim dogovorima, pregovorima i sporazumima. Jedan od najkrvavijih perioda za Sjevernu Irsku bio je kraj šezdesetih i početak sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Republikanci su počeli intenzivne napade na pripadnike vojske i policije na što su vlasti odgovorile internacijom odnosno odlukom da se pojedinac može uhititi i zadržati u zatvoru bez istrage ako postoji sumnja da je član IRAe. Nezadovoljni pripadnici katoličke manjine su izašli na mirne prosvjede u Londonderryu koji su imali tragičan završetak; ubijeno je 14 demostranata od toga šestero maloljetnika. Događaj je nazvan "Krvava nedjelja" i opjevan je u pjesmi U2a. Baš u to tragično, krvavo vrijeme smještena je radnja redateljskog prvijenca Yanna Damangea.



Gary Hook (Jerry O'Conell) je vojnik britanske vojske. Garyev vojnički život je rutinski; obuka i vježbanje. Stvari se mijenjaju kada je Garyeva jedinica raspoređena na novi zadatak. Njihova dužnost je osiguranje policijskih službenika na ulicama Belfasta. Na prvoj intervenciji stvari izmiču kontroli; brutalna policijska akcija izaziva velike prosvjede zbog kojih se policija i vojska moraju povući. Međutim, Gary i njegov suborac ostaju odsječeni od postrojbe. Ubrzo nakon odlaska policije i vojske Garyev kolega je ubijen i Gary ostaje sam u Belfastu, gradu kaosa.....



Film je realiziran na jednostavnom, već viđenom zapletu. Vojnik koji ostaje sam i dezorijentirran na neprijateljskom teritoriju. Redatelj je na uvjerljiv, potresan i vrlo realističan način prikazao ulice Belfasta sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Grad je natopljen mržnjom, iza svakog ugla vreba nasilje i smrt. Linija bojišnice ne postoji; svaka ulica i(li) stan je opasan. U sukobe su ravnopravno uključeni vojnici i civili. Jedina razlika je uniforma. Urbana gerila je način života u Belfastu. Film se ne bavi uzrocima takvog stanja; '71 prikazuje na uvjerljiv, gotovo dokumentaran način sav užas sukoba. Pobjednika nema, poraženih je svakim danom sve više. Belfast je  simbol za sve bivše i sadašnje podijeljene gradove.




Scene nasilja su izvrsno snimljene. Potresne i krvave, one uznemiruju i izazivaju šok i nevjericu. Ponajviše zbog činjenice da je film vjerna slika Belfasta sedamdesetih godina. Redatelj je izvrsno pogodio odnosno prikazao izgled vremena u kojem se radnja filma događa (npr. izgled policajaca u civilu). Damange naglašava činjenicu da su važni akteri sukoba ljudi koji nisu idealisti .Kao i u svakom sukobu pojavljuju se ljudi sa različitim interesima....
Nakon sjajne izvedbe u zatvorskoj drami "Pravila preživljavanja" (Starred Up), Jack O'Connell je ponovo pokazao kako je u velikom naletu. Za razliku od uloge zatvorenika Erica, Gary nije pokretač nasilja međutim borba za opstanak prisiljava ga na ubijanje. Još jedno vrlo dobro izdanje mladog glumca kojega trenutno možemo gledati u kinima ("Nesalomljivi" Angelina Jolie).
'71 je brutalan i vrlo uvjerljiv filmski dokument jednog sukoba. Potresno, realistično i vrlo snažno filmsko iskustvo.

OCJENA: 8


utorak, 27. siječnja 2015.

96 SATI: U BIJEGU (TAKEN 3)





REDATELJ: Olivier Megaton
GLAVNE ULOGE: Liam Neeson, Forest Whitaker, Maggie Grace, Dougray Scott, Famke Jensen
TRAJANJE: 105 minuta

Nekada davno Luc Besson je režirao nekoliko filmova kojima je zauvijek "kupio" ljubitelje sedme umjetnosti ("Leon", "Veliko plavetnilo", "Nikita"...). Posljednjih godina Besson svaštari; više producira i piše scenarije, manje režira ("Malavita", "Lucy"). Karijeru je posvetio "EuropaCorpu", kompaniji koja je u Bessonovom većinskom vlasništvu. Kreativno, Besson je daleko od najboljih dana no mora se priznati da se dobro snalazi u komercijalnim vodama. Najveći hit "EuropaCorpa" je serijal "Taken" sa Liamom Neesonom u glavnoj ulozi. Prva dva filma su zaradila nešto manje od 600 milijuna dolara u svjetskoj distribuciji (uloženo oko 70 milijuna). Naravno, bilo je pitanje vremena kada će Besson krenuti u realizaciju trećeg filma. "Posljednje poglavlje" trilogije je "sletjelo" u naša kina sa ekipom koja je radila i na "dvojci". Redatelj je (ponovo) Bessonov čovjek od povjerenja Olivier Megaton ("Colombiana", "Transporter 3"), scenaristi su Besson i Robert Mark Kame dok su glumačkoj ekipi dodani uvijek zanimljivi Forest Whitaker i Dougray Scott. Rezultati na kino blagajnama su ponovo izvrsni, ali kreativno "96 sati: U bijegu" je tek malo iznad lošeg drugog filma iz trilogije.



Prvi susret sa Bryanom Millsom u trećem filmu je u dućanu. Mills kupuje veliku pandu (ne živu nego igračku) i odlazi čestitati mezimici rođendan. Međutim, Kim (Maggie Grace) je prerasla igračke ima važnijih problema pa iznenađenje nije uspjelo. Kasnije toga dana Bryan se nalazi sa bivšom suprugom Lenore (Famke Jensen) koja ima bračnih problema. Saznavši za njihov susret njen muž Stuart (Dougray Scott) posjećuje Bryana i moli ga da se više ne susreće sa Lenore. Barem dok ne riješe bračne probleme. Mills pristaje i taman kada izgleda da se stvari normaliziraju Lenore je ubijena a glavni osumnjičeni je Bryan Mills.....



Što nam novo donosi treći, navodno, posljednji film o Bryanu Millsu? Osim Foresta Whitakera i činjenice da se glavni zaplet ne temelji na otmici nego na ubojstvu (što ne znači da otmice nema) sve ostalo je viđeno u prethodnim nastavcima. Uvodnih dvadesetak minuta filma prolazi u prikazu obiteljskih problema Millsovih; otac koji nikako da prihvati odrastanje svoje curice, majka odnosno bivša supruga koja je "udana za jednog muškarca a sanja o drugom" i kćeri koja je saznala vrlo važnu vijest. Teme kojima se bave uvodne minute filma odnosno odnosi između likova izgledaju kao dobar materijal za epizode telenovele. No, nakon uvoda događa se ubojstvo i "96 sati: U bijegu" postaje akcioni triler. Istraga ubojstva, odnos između Millsa i detektiva Dotzlera podsjećaju na "Bjegunca" i nadmudrivanje Harrisona Forda i Tommy Lee Jonesa. Nažalost, samo podsjećaju; "Bjegunac" je film koji je režiran i odglumljen sa puno više strasti i znanja.




Akcijske scene su dobro zamišljenje, Megaton bira zanimljive, neuobičajne lokacije (škola, lift, dućan). Međutim, histerična, "nabrijana" režija Millsovih obračuna sa negativcima je nepregledna, teška za gledanje i vrlo brzo počinje iritirati. Negativci filma su često karikaturalni, ne izgledaju previše zanimljivo. Glumačka ekipa filma (osim Neesona kojem je stalo do lika kojeg tumači) izgleda prilično nezainteresirano, odrađuju posao bez previše emocija.
Nažalost, "96 sati: U bijegu" je ispunio očekivanja. Riječ je o nastavku koji je zaradio milijune i ostavio prazninu kod većine ljubitelja filma. Iako se film najavljuje kao posljednje poglavlje priče o Bryana Millsu nije nemoguće da u budućnosti doživimo novi nastavak. Novi član obitelji Mills je na putu a kandidata za otmicu ima dovoljno....

OCJENA: 5




subota, 24. siječnja 2015.

BIRDMAN





REDATELJ: Alejandro Gonzales Inarritu
GLAVNE ULOGE: Michael Keaton, Zach Galifianakis, Emma Stone, Edward Norton, Naomi Watts, Andrea Riseborough
TRAJANJE: 119 minuta

"Ljudi vole akciju a ne priču i depresivno-filozofsko preseravanje." - Birdman


Prije više od 20 godina Riggan Thomson (Michael Keaton) bio je velika zvijezda. Trilogija o superjunaku Birdmanu obilježila je njegovu karijeru. Od završetka snimanja trećeg filma o Birdmanu Thomson neuspješno pokušava pobjeći od kostima velike ptičurine. Novi pokušaj bijega je postavljanje kazališne predstave na Broadwayu. Riggan je scenarist i redatelj te jedan od glumaca u predstavi temeljenoj na djelu "O čemu govorimo kada govorim o ljubavi" Raymonda Carvera. Dani uoči premijere prolaze u nervozi, probama, problemima i iščekivanju realizacije projekta koji bi Thomsonu mogao donijeti odmak od Birdmana i potvrditi da superjunak nije njegov kretivni vrhunac. No, povratak na staze stare slave i bijeg od Birdmana nije lagan i jednostavan posao....



"Birdman" je novi projekt meksičkog redatelja Alejandra-Gonzaleza Inarritua. Pažnju ljubitelja filma redatelj je privukao 2000 godine kada je prikazan njegov dugometražni prvijenac "Pasja ljubav". Film je postigao uspjeh na festivalima diljem svijeta (57 nagrada) te je nominiran za nagradu "Oscar" u kategoriji najboljeg stranog filma (nagradu je odnio "Tigar i zmaj" Anga Leeja). Uspjeh "Pasje ljubavi" omogućio je redatelju nove projekte u kojima je mogao birati glumačka imena sa hollywoodske A-liste. Inarritu nije "potonuo" u skupim, blockbusterskim projektima već je nastavio snimati budžetom manje ali pričom i glumačkim izvedbama snažne projekte. Nanizao je filmove "21 gram", "Babel", i "Biutiful" kojima je potvrdio status jednog od najzanimljivijeg filmaša današnjice. Četiri godine nakon posljednjeg filma Inarritu je za tridesetak  dana snimio projekt težak dvadesetak milijuna dolara. Iako je "Birdman" relaksiraniji projekt od prethodnih redateljevih filmova (duhovitost odnosno crni humor su istaknuti detalji filma) rezultat je (ponovo) vrhunski film koji je osvojio mnogobrojne nagrade. Priznanje "Birdmanu" stiglo je i od Akademije filmske umjetnosti i znanosti; nominacije za "Oscara" u devet kategorija.




Dugo vremena nije viđen film koji poput "Birdmana" sadrži toliko metafilmskih trenutaka i referenci na prošla, ali i sadašnja filmsko-kazališno-umjetnička vremena. Glavni (meta)flmski mamac za gledanje filma je bio nastup Michaela Keatona u glavnoj ulozi. Glumac čija je karijera obilježena ulogom Batmana (Keaton je drugi dio Batmana snimio iste godine kada je Thomson treći puta odglumio Birdmana) je prihvatio ulogu u "Birdmanu", zapravo dobio je priliku da nakon nekoliko godina tumači glavnu ulogu. Iako Keaton nije u probemima kao Thomson i njegov Batman spada u najbolje fillmove o superjunacima, sličnost postoji i Keaton je uistinu idealan glumački izbor za ulogu Riggana Thomsona. No, nije Keaton jedino glumačko ime filma povezano sa superjunacima. U uvodnom dijelu filma spominje se kako je "Michael Fassbender zauzet sa snimanjem novog "X-Mena, a Robert Downey Jr. snima peti dio IronMana" a u filmu glume i Emma Stone ("Čudesni Spider-Man") i Edward Norton ("Nevjerojatni Hulk"). Inarritu vrlo jasno progovara o enormnoj količini skupih filmova o superjunacima koji se snimaju posljednjih godina (obzirom na najave trend neće prestati nego će u idućim godinama ojačati) i na kojima je veliki dio pažnje Hollywooda ali i filmske publike. Dojam je da Inarritu nema ništa protiv takvih filmova; on želi naglasiti da "tvornica snova" sve manje prostora i novaca posvećuje projektima koje nose gluma, priča i(li) originalnost izvedbe. Za Riggana Thomsona "daske koje život znače" nisu nadogradnja karijere, novi izazov ili dokaz vrijednosti nego slamka spasa.




Izvedbom i idejom "Birdman" ponekad izgled kao da je "pobjegao" sa Sundancea; redatelj nas, uz zvuke bubnjeva (da, teško se ne sjetiti recentnog "Ritma ludila) uvodi u svijet Riggana Thomsona, članova njegove obitelji i kolega. Sjajnim radom kamere i fotografijom (nominacija za kinematografiju Emmanuela Lubezkog prošlogodišnjeg dobitnika u istoj kategoriji za obavljen posao u filmu "Gravitacija") gledatelju je omogućen voajerski, vrlo realističan prikaz života kazališne ekipe. Inaurritov glumački svijet je ponešto drugačiji; zaboravite blještavilo i raskoš, "Birdman" prikazuje glumačke krv,znoj i suze. Uz obilan dodatak alkohola.
Osim borbe za povratak u glumački vrh, glavni (anti)junak se bori sa izazovima novog doba. Internet i društvene mreže danas su neizbježan i vrlo važan detalj vezan uz promociju kulturnog događaja. Thomson ne shvaća važnost "mreže svih mreža" ali shvaća da mu publicitet može donijeti nešto šokantno, neubičajno pomalo i blesavo. I to će učiniti...
Film se poigrava i sa značenjem filmske kritike, recenzija koje, u većoj ili manjoj mjeri, utječu na uspjeh kazališne predstave odnosno filma. Lijepo je kada se umjetničko djelo ocjenjuje afirmativno, na osnovu argumenata. Međutim, postoji i druga strana priče; (pr)ocjene koje se donose zbog animoziteta prema autoru ili neutemljenog, često zlobnog "pljuvanja".




Glumačka ekipa filma je odradila sjajan posao. Michael Keaton je izvrstan u najzahtjevnijoj ulozi karijere, Edward Norton jednako dobro asistira. Ženski dio ekipe vrlo dobar, Emma Stone je pokazala da može iznijeti zahtijevniju ulogu mada njena izvedba nije na razini nominacije za "Oscara". Posebno je zanimljivo vidjeti Zacha Galifianakisa koji pokazuje da može biti uvjerljiv i u ozbiljnoj ulozi. Jednako kao i njegov kolega komičar Steve Carel u "Foxcatcheru".
"Birdman" zaslužuje brojne nagrade i nominacije za "Oscara". Riječ je jedinstvenom filmskom doživljaju;  zabavnoj, crnuhumornoj, ali i emotivnoj, realističnoj priči o (ne)uspjehu.

OCJENA: 9




srijeda, 21. siječnja 2015.

TEORIJA SVEGA (THE THEORY OF EVERYTHING)




REDATELJ: James Marsh
GLAVNE ULOGE: Eddie Redmayne, Felicity Jones, David Thewils, Emily Watson
TRAJANJE: 121 minuta

"Dok postoji život, postoji i nada" - Stephen Hawking

Malo je stanovnika naše planete koji nisu čuli, u medijima vidjeli ili pročitali nešto o teoretskom fizičaru, profesoru, doktoru i piscu Stephenu Hawkingu. Bez obzira koliko Vam tematika njegovih radova bila zanimljiva i(li) bliska, teško je ostati ravnodušan prema genijalnom umu zarobljenom u nepokretnom tijelu. Hawking je sa 21 godinom stekao doktorat na Cambridgeu i slovio za najvećeg i najperspektivnijeg znanstvenika svoje generacije. Ubrzo nakon susreta sa Jane, budućom suprugom uslijedio je šok; Hawkingu je dijagnosticirana amiotrofična lateralna skleroza (ALS), bolest koja postepno slabi tjelesne mišiće. Liječnici su mu predviđali dvije godine života, ali prognoze su bile netočne. Bolest je Hawkinga prikovala za invalidska kolica, oduzela mu dar govora, ali briljantni um je ostao netaknut. Znanstvenik je do danas objavio veliki broj radova, teorija i knjiga od kojih je najpoznatiji bestseler "Kratka povijest vremena". Puno se zna, piše i govori o Hawkingovu znanstvenom radu, ali vrlo malo se znalo o njegovom privatnom životu. Krajem 2013 godine, njegova, sada bivša supruga Jane objavila je knjigu "Putovanje prema beskonačnosti: Moj život sa Stephenom" u kojoj je opisala svoj odnos sa Hawkingom. Takvo štivo nije moglo proći bez filmske ekranizacije i tako je stvoren film "Teorija svega".




Redatelj Marsh ("Čovjek iz sjene") priču o Hawkingu ispričao je kombinirajući prikaz njegovog obiteljskog života odnosno odnosa sa suprugom i njegove karijere. Gledatelji koji namjeravaju pogledati film kako bi dobili više informacija o njegovim znanstvenim radovima mogli bi ostati razočarani; "Teorija svega" je film o životnom partnerstvu, dugogodišnjoj ljubavi između Stephena i Jane. Iako je film pomalo romantiziran (bivši supružnici su sudjelovali u projektu što je rezultiralo izostavljanjem najprovokativnih dijelova knjige) Marsh je uspio snimiti zanimljiv, i unatoč teškoj bolesti glavnog junaka, optimističan "feel good movie". Film započinje ležernim glazbenim uvodom, utrkom dvojice studenata koji preispitivaju znanost pitanjem "Što ako tajna svemira ima veze sa seksom?". Odlazimo na zabavu gdje Stephen upoznaje buduću suprugu. Budućnost  mladog Stephena Hawkinga izgleda obećavajuće. I onda šok; dijagnoza teške bolesti i saznanje da su mu dani odbrojani. Redatelj je na izvrstan, realističan način prikazao napredovanje bolesti koja protokom vremena potpuno onemogućava Hawkingove fizičke funkcije . Međutim, za Hawkinga nema predaje; teška bolest i fizička ograničenja nisu prepreka za njegova znanstvena dostignuća. Velike zasluge za njegov uspjeh pripadaju i Jane....




Kao što je već spomenuto u tekstu, o Hawkingu, njegovom radu i bolesti znamo (i možemo saznati) jako puno. Njegov zarazni optimizam i želja za životom su jednako fascinantni kao i njegov znanstveni rad. "Teorija svega" pokazuje kako Stephen nije jedina veličina u obitelji Hawking. Potpuno zasluženo veliki prostor u filmu dobila je njegova bivša supruga Jane. Djevojka koja je uz Hawkinga postala žena i majka nije odustala; unatoč teškoj bolesti i kompliciranom Hawkingovu karakteru (koji je u filmu ublažen) ostala je uz Stephena, žrtvovala karijeru i rodila troje djece i (p)ostala najvažnija osoba u životu velikog znanstvenika. Upitno je kako bi izgledala Hawkingova karijera da je Jane "digla sidro" i otišla. Hawkingov uspjeh je i Janeinin uspjeh. Da, Jane i Stephen su se rastali nakon 25 godina braka. Ali ništa ne može zamijeniti i promijeniti njihove zajedničke godine.
Tijekom trajanja filma kroz odnos Jane i Stephena provlači se pitanje vjere, teizma i ateizma. Oni žive u bračnoj zajednica u kojoj je ona vjernica a on ateist. Redatelj izvrsno poentira; ne preispituje ispravnost ničijih uvjerenja nego na pijedestal postavlja ljubav kao univerzalnu, najvažniju vrijednost. Razlog zbog kojeg su Jane i Stephen trajali godinama.




"Teorija svega" zasluženo je nominirana za nagradu "Oscar" u pet kategorija. Glumačke izvedbe su izvrsne. Eddie Redmayne fantastično je "skinuo" Stephena Hawkinga (uvjerljivost njegove izvedbe podsjeća na Daniela Day-Lewisa u filmu "Moja lijeva noga") te je postao glavni favorit u kategoriji glavne muške uloge. I sam Hawking je, gledajući njegovu glumu, izjavio da je "imao osjećaj da gleda sebe". Jednako vrijedna je i Felicity Jones koja je sjajna u ulozi Jane. Treba istaknuti i nominaciju za najbolju glazbu (Johan Johannson). Muzika filma je neodoljiva, šarmantna i sjajno se "slaže" sa događajima u filmu.
"Teorija svega" nije film bez mane. Međutim, sjajne glumačke izvedbe i optimizam koji gledatelj osjeća nakon gledanja "brišu" propuste.

OCJENA:7



nedjelja, 18. siječnja 2015.

SUDAC




REDATELJ: David Dobkin
GLAVNE ULOGE: Robert Downey Jr. , Robert Duvall, Billy Bob Thornton, Vera Farmiga, Vincent D'Onofrio
TRAJANJE: 141 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Judge

"Nevini me ne mogu platiti" - Hank Palmer (Robert Downey Jr.)

Hank Palmer (Robert Downey Jr.) uspješni je odvjetnik. Posao obavlja u Chicagu i tamo je jedan od najtraženijih branitelja. On je samodopadan i egoističan, naizgled siguran i samouvjeren. Privatno stvari nisu toliko sjajne; Hankov brak se raspada. Jednoga dana Hank dobija tužnu vijest. Majka mu je preminula i on odlazi u rodni Carniville na sahranu. Njegov kratki boravak u rodnom gradiću završava svađom sa ocem. Hank nastoji što prije otići, ali nekoliko minuta prije polaska brat mu javlja da je njegov otac ugledni sudac Joseph Palmer (Robert Duvall) optužen za ubojstvo. Hank odluči ostati kako bi pomogao ocu. Njegov ostanak u rodnom gradu natjerati će Hanka da se ponovo suoči sa "duhovima prošlosti"....



Prije nego ponovo odjene kostim IronMana i posveti se novom slučaju Sherlocka Holmesa, Robert Downey Jr. odlučio je snimiti glumački i tematski zahtjevniji projekt. Osim odmaka od junaka koji su ga učinili globalno popularnim, "Sudac" je prvi film koji je producirala kuća "Team Downey" u vlasništvu Roberta i njegove supruge Barbare. Budžet filma iznosio je otprilike pedeset milijuna dolara što je obzirom na žanr (sudska drama) pristojan novac. Redatelj Dobkin (poznat po komedijama poput "Šangajski vitezovi", "Lovci na djeveruše" i "U tuđoj koži") okupio je vrlo jaku glumačku ekipu. Uz Downeya Jr. u filmu, između ostalih, nastupaju i Vera Farmiga, Vincent D'Onofrio, Billy Bob Thornton. Iako su u igri za ulogu "patera familiasa", suca Josepha Palmera bili Jack Nicholson i Tommy Lee Jones, izabran je Robert Duvall. Stari majstor se pokazao kao odličan izbor; interpretacija suca Palmera Duvallu je donijela nominaciju za "Zlatni Globus" i sedmu nominaciju za nagradu "Oscar"....



"Sudac" je film koji želi prikazati odnosno obraditi više tema (značenje suca u američkom sustavu, odnosi u obitelji Palmer sa naglaskom na odnosu oca i sina, efikasnost pravnog sustava...). Više ne mora uvijek značiti bolje; trajanje filma (140 minuta) nikako ne ide u prilog kvaliteti i napetosti cjeline. U nekim dijelovima filma redatelj pomalo gubi konce ponajviše zbog želje da se pozabavi sa (pre)više tema i problema (to se odnosi ponajprije na prvu trećinu; kako minute filma prolaze redatelj se sve više fokusira na odnos oca i sina). Iako zaplet filma obećava, "Sudac" ne nudi ništa originalno. Gledamo glavnog junaka koji se vraća u mjesto gdje je odrastao i susreće se sa obitelji, prijateljima i bivšim ljubavima. Naravno, kako to i obično bude u ovakvim projektima Hank preispituje postupke iz prošlosti, odnose sa bližnjima. U centru zanimanja je odnos sa ocem (više) i braćom (manje) koji se razvija od netrepeljivosti preko iskupljenja sve do konačnog pomirenja. Predvidljivost događaja je neželjen osobina film; gledatelj tijekom gledanja jednostavno ZNA da će Hank izaći iz aviona na samom početku filma, ZNA da će (unatoč početnom neslaganju) Hank postati očev odvjetnik...Trenutaka u filmu u kojem gledatelj može predvidjeti razvoj događaja nema previše, ali se odnose na važne detalje vezane uz radnju filma.


U pojedinim dijelovima film izgleda kao posveta odnosno glorificiranje sudačke profesije i njene važnosti u američkom društvu. Sudac Palmer je prikazan (a kako drugačije) kao strog i pravedan, ugledan član zajednice koji, obzirom da je riječ o maloj sredini, brine za sumještane. Problemi su prisutni u obitelji, eskaliraju nakon smrti supruge (neslaganje sa sinom), ali oni se rješavaju do kraja filma. Čak i kada prekrši zakon sudac nije negativac; iako je riječ o težem kaznenom gledatelj prema starom pravedniku teško može osjećati antipatiju ili netrepeljivost. Strogog, pravednog suca ,"patera familias", izvrsno je odglumio stari rutiner Robert Duvall. Najveća snaga i vrijednost filma su glumačke izvedbe. Duvall i Downey Jr. solidno funkcioniraju kao otac sin koji preispitivaju svoju prošlost. Billy Bob Thornton kao i uvijek pouzdan, Vera Farmiga i Vincent D'Onofrio vrlo dobri.
"Sudac" je ambiciozan film koji, osim glumačkih izvedbi, ne nudi ništa novo i spektakularno.

OCJENA: 6


četvrtak, 15. siječnja 2015.

RITAM LUDILA (WHIPLASH)




REDATELJ: Damien Chazelle
GLAVNE ULOGE: Milles Teller, J.K. Simons, Paul Reiser, Mellisa Benoist
TRAJANJE: 107 minuta

"Ključ uspjeha je biti opušten." - Fletcher (J.K.Simmons)

Andrew (Milles Teiler) je dečko koji obećava. Njegova strast je jazz, Andrew je bubnjar. Želi postati najbolji, bez obzira na cijenu uspjeha. Živi s ocem, majka ih je napustila. Andrew želi postati član vrhunskog jazz sastava kojeg vodi Terrence Fletcher (J.K.Simons). Jednog dana Terrence poziva Andrewa na probu, priključuje ga sastavu. Mladac je oduševljen pozivom, dolazi na probu i ubrzo dobiva priliku. Međutim, na prvoj probi Andrew saznaje da je naišao na osobu sličnu sebi; Terrence je perfekcionist, veliki poznavatelj jazza, ali njegove metode vođenja sastava su brutalne i nemilosrdne. Vrijeđanje i psihofizičko maltretiranje članova redovita je pojava i Andrew mora pokazati mentalnu snagu kako bi dobio mjesto prvog bubnjara....



Godine 2013 Damien Chazelle napravio je kratki film "Whiplash" i osvojio nagradu žirija na najvećem američkom festivalu nezavisnog filma u Sundanceu. Godinu dana kasnije Chazelle je "produžio" film i rezultat je bio isti; glavna nagrada žirija, ovoga puta za dugometražni film, ponoo u Sundanceu. Zašto Chazelle nije odmah snimio dugometražni film? Pogađate, riječ je o novcu. Obzirom da nije imao sredstva da odmah snimi dugometražnu verziju "Whiplasha", Chazelle je odlučio snimiti kratku verziju za koju se nadao da će privući investitore. Operacija je uspjela; redatelj je uspio osigurati više od tri milijuna dolara i snimanje je moglo početi. Cijeli projekt snimljen je za dvadesetak dana, glavna uloga je dodijeljena Millesu Telleru ("Spektakuarna sadašnjost", "Različita") i J.K. Simmons ("Juno") koji je nastupio i u kraćoj verziji. Odmah nakon premijere zaredali su hvalospjevi većeg dijela kritičara, nominacije za nagradu BAFTA (pet kategorija) i "Zlatni Globus" za najbolju sporednu mušku ulogu. Chazelle odnosno "Ritam ludila" nadmapio je i "Zvijeri južnih divljina", pobjednika Sundancea iz 2012 godine koji je nominiran za "Oscara" u četiri kategorije. "Ritam ludila" ima pet nominacija uključujuči i one za najbolji film i najbolju mušku sporednu ulogu (J.K.Simmons).




Kada se spomene glumac J.K.Simmons prve filmske asocijacije su "Juno" i "Spiderman". Međutim, Simmons je (do uloge u "Ritmu ludila") najbolje uloge ostvario u televizijskim serijama. Kratka i efektna uloga u kriminalističkoj seriji "Zakon i red:Odjel za žrtve" bila je uvod za briljantnu ulogu u televizijskoj seriji "Oz". Simmons je briljantno odglumio vođu nasilne,rasističke zatvorske bande zvane Arijci. Dio Schillingera Simmons je prenio na Fletchera, voditelja jazz sastava. Fletcher je tiranin; agresivan i sarkastičan. Za članove jazz sastava on je kao narednik Hartman (briljantni Ronald Lee Ermey) za svoj vod u "Full Metal Jacketu"; vođa čije metode mogu dovesti do mentalnog sloma. Obuka u vojsci često sadrži psihofizičko maltretiranje, "Ritam ludila" nam prikazuje kako takve stvari izgledaju kada je u pitanju puno benignija "obuka" od vojne. Vježbe i probe jazz sastava.




Fletcher izabire novog talenta; riječ o mladom, fanatično ambicioznom bubnjaru Andrewu. Odnos Fletchera i Andrewa (koji je u početku odnos učenik-mentor ali se tijekom filma produbljuje) je okosnica priče te redatelj daje detaljan psihološki prikaz i motive dvojice glavnih likova. Andrew želi uspjeh pod svaku cijenu te je spreman trpiti Fletcherovo maltretiranje. Njegova glad za uspjehom djelomično je izazvana i očevom pasivnošću. Fletcherovi motivi, način rada izgleda kao posljednji pokušaj da učini, otkrije nešto veliko. Dojam je da Fletcher, glazbeni znalac i poznati učitelj nije potpuno uspio iskoristiti svoje potencijale. Zbog toga je u potrazi za svojim glazbenim "Svetim gralom". Kroz odnos učenika i učitelja Chazelle govori o ambicioznosti i realizaciji talenta. Redatelj je pomalo i provokativan kada prikazuje kako učiteljeve metode i učenikova ambicioznost nemaju granica. Gdje su zapravo granice i šta je potrebno da bi se talenat pretvorio u vrijednost? Netko odlično funkcionira pod pritiskom, netko pod pritiskom "puca" i raspada se. Tko može odrediti granice kada je u pitanju "brušenje" talenta? Svjedoci smo da i roditelji često previše "pritišću" djecu kako bi uspjeli, realizirali svoje mogućnosti. Andrew ne treba roditelje, njegova glad za uspjehom je velika, gotovo autodestruktivna i jedan je od razloga (unatoč svim problemima) zašto želi surađivati sa Fletcherom. Njegove metode su brutalne. ali on pomiče Andrewove granice.




Posebno važan detalj filma je glazba. Bez obzira sluša li jazz ili ne gledatelj uživa u svakoj glazbenoj sekundi filma. Muzika je pokretač i motivacija glavnih junaka i redatelj jazz ritmovima daje zaslužen prostor u filmu. Sjajno su režirane scene kada Chazelle prikazuje svirku u kojoj svaki djelić sastava, svaki instrument mora savršeno odraditi svoj dio kako bi mehanizam melodije savršeno funkcionirao. Treba istaknuti i sjajne bubnjarske minute filma u kojima briljira Milles Teiler a koje vrhunac dostižu u finalu filma.
Ljutnja, razumijevanje, prezir....Samo su neke od emocija koje izaziva gledanje filma. "Ritam ludila" je sjajno, u dijelovima uznemirujuće, filmsko-glazbeno iskustvo sa izvrsnim glumačkim izvedbama.

OCJENA: 9



ponedjeljak, 12. siječnja 2015.

ZLATNI GLOBUS 2015




Pregled dobitnika u najzanimljivijim kategorijama "Zlatnog Globusa":

Najbolji film (drama) - Odrastanje
Najbolji redatelj - Richard Linklater (Odrastanje)
Najbolji film (komedija ili mjuzikl) - Hotel Grand Budapest
Najbolja glumica (drama) - Julianne Moore (Still Alice)
Najbolji glumac (drama) - Eddie Radmayne (Teorija svega)
Najbolja glumica (komedija ili mjuzikl) - Amy Adams (Big Eyes)
Najbolji glumac (komedija ili mjuzikl) - Michael Keaton (Birdman)
Najbolji animirani film - Kako dresirati zmaja 2
Najbolji strani filma - Levijatan (Rusija)
Najbolja sporedna glumica - Patricia Arquette (Odrastanje)
Najbolji sporedni glumac - J.K. Simmons (Whiplash)




Najbolja tv serija (drama) - The Affair
Najbolja tv serija (komedija ili mjuzikl) - Transparent
Najbolja mini-serija - Fargo
Najbolja glumica u tv seriji (drama) - Ruth Wilson (The Affair)
Najbolji glumac u tv seriji (drama) - Kevin Spacey
Najbolja glumica u mini seriji - Maggie Gyllenhaal (The Honorable Women)
Najbolji glumac u mini seriji - Billy Bob Thornton (Fargo)

Nagrada Cecil B. DeMille za  životn djelo: George Clooney

nedjelja, 11. siječnja 2015.

IGRA OPONAŠANJA




REDATELJ: Morten Tyldum
GLAVNE ULOGE: Benedict Cumberbatch, Keira Knightley, Charles Dance, Mark Strong, Rory Kinnear, Matthew Good
TRAJANJE: 114 minute
NAZIV ORIGINALA: The Imitation Game

"Znam stvari koje vi ne znate" - Alan Turing (Benedict Cumberbatch)

Enigma, njemački uređaj za šifriranje poruka u Drugom svjetskom ratu bio je tema nekoliko filmova. BBC je 1996 godine producirao televizijski film "Breaking The Code" temeljen na knjizi "Enigma" Andrewa Hodgesa. Glavnu ulogu u filmu je tumačio Derek Jacobi. Godine 2000 Jonathan Mostow ("Terminator 3") angažirao je sjajnu glumačku ekipu (Matthew McConaughey, Jon Bon Jovi, Bill Paxton, Harvey Keitel..) za film "U-571". Film prati podmornicu koja je u lovu na nacistički uređaj za šifriranje. Film je temeljen na izmišljenim činjenicama, rezulat ovog pokusa bio je akcijski film, prepun eksplozija i pucnjave, ali siromašan pričom i emocijama. Godinu dana kasnije redatelj Michael Apted ("Treptaj", "Nell") snimio je, prema romanu Roberta Harrisa, film o grupi matematičara koji pokušavaju otkriti tajnu njemačkih šifri. Pristojan film u kojem su glavne uloge tumačili Kate Winslet i Dougray Scott. Posljednji film o Enigmi odnosno Alanu Turingu, imamo prilike gledati u kinima. Redateljsko-scenaristički dvojac Morten Tyldum (redatelj se "kvalificirao" za ovaj posao nakon izvrsnog trilera "Lovci na glave" temeljenog na romanu Jo Nesboa) i Graham Moore su "Igru oponašanja", jednako kao i Herbert Wise, utemeljili na knjizi Andrewa Hodgesa. Glavne uloge pripale su jednom od najboljih glumaca mlađe generacije Benedictu Cumberbatchu i Keiri Knightley....



Godina je 1951. Policija dolazi u dom matematičara Alana Turinga kako bi istražila prijavu zbog provale. Turing ih "uvjerava" da provale nije bilo i policajci, iako sumnjičavi, odlaze. No, vrlo brzo Turing je uhićen zbog svojeg svojeg seksualne orijentacije. On je homoseksualac; takav izbor je u ono vrijeme bio zakonski kažnjiv. Na ispitivanju Turing počinje pričati svoju životnu priču. Alan i njegova ekipa su, javnosti neznani, heroji najvećeg oružanog sukoba u povijesti čovječanstva....
Radnja filma se događa u tri vremenska perioda; Turingovo djetinjstvo, njegov angažman tijekom rata i uhićenje odnosno detalji iz njegovog poslijeratnog života. Redatelj Tyldum je vrlo sigurno režirao film; priča je većim dijelom fokusirana na, za gledatelja, najzanimljiviji dio Turingova života (ratni period). Epizode prikazane prije i poslije ratnog vremena su kratke, emotivne i vrlo precizno objašnjavaju karakter i(li) duševna stanja u kojima se glavni lik nalazi. Cijelim trajanjem "Igra oponašanja" drži tenziju, podjednako zanimljivo prikazuje detalje Turingova privatnog života i njegovu profesionalnu genijalnost.



Glavna, najvažnija i ključna figura filma je Alan Turing odnosno Benedict Cumberbatch. Turing je nadogradnja na sjajno Cumberbatchevu ulogu modernog Sherlocka Holmesa. Kao i Sherlock, Turing je narciosidan, sarkastičan često i otrovan (najbolji primjer je način na koji je "počastio" policajce koji dolaze istražiti provalu). Usamljen u svojoj genijalnosti. Nadogradnja se sastoji u činjenici da je Turing bio stvarna osoba, njegova karakterizacija je opširnija i složenija nego modernog Sherlocka. Osim na Sherlocka, Turing podsjeća Johna Nasha iz filma "Genijalni um", u nekim trenucima i na Sheldona Coopera iz televizijske serije "Teorija velikog praska" (naravno "Igra oponašanja" je ozbiljan film; Sheldon i Turing su slični u uživanju u intelektualnoj superiornosti).
Motiv Turingova angažmana u ratnim vremenima nisu motivirani patriotizmom. Turing je briljantan matematičar (postao je profesor na Cambridgeu sa 24 godine); dešifriranje enigme je izazov. Profesionalni i privatni; nemoguće je povući crtu između profesionalnog i privatnog kada je u pitanju Alan Turing. Zanimljivo je kako redatelj polako gradi odnosno otkriva detalje Turingova života; nakon pola sata uvodi u film Joan Clarke (vrlo dobra Keira Knightley, velika Benedictova prijateljica u privatnom životu), zatim polako otkriva njegovu homoseksualnost i špijunske igre unutar njegove ekipe da bi na kraju prikazao ključni detalj iz njegovog djetinjstva. Redatelj Tyldum vrlo vješto kombinira elemente biografske drame i špijunskog trilera.



"Ja nisam špijun....Ja sam matematičar" naglašava Turing u trenucima kada počinje shvaćati da njegov briljantan um nije pošteđen špijunsko-političkih igara. No, kasno je za to; sustav je iskoristio Alanove sposobnosti i "genijalni um" je zapleten u špijunsku mrežu. Zadatak je izvršen i Turing i njegova ekipa moraju šutjeti, nema prizanja jedini dokazi o njihovom djelovanju su službeno otkriveni tek prije nekoliko godina. Na neki nečin i "Igra oponašanja" je dio rehabilitacije Turingova lika i djela; prema procjenama stručnjaka on i njegova ekipa su skratili rat za dvije godine i spasili nekoliko milijuna života. Društvo odnosno država mu se odužila na "veličanstven" način; progonom zbog seksualne orijentacije i kemijskom kastracijom. Život je prema Alanu Turingu uistinu bio sarkastičan i okrutan.


"Igra oponašanja" dotiče i teme poput položaja žene u društvu, prava seksualnih manjina te vizionarstvu glavnog junaka (njegov rad je početak umjetne inteligencije i današnjih računala). Čitava ekipa filma je (barem) vrlo dobro obavila svoj posao. Redatelj je uspio izdvojiti najbitnije dijelove Turingova života (ako postoje netočnosti prepustio bi ih povjesničarima), film je režiran vrlo pregledno i, unatoč trajanju kraćem od dva sata, daje detaljan prikaz Turingova profesionalnog i privatnog života. Glumačka ekipa film je izvrsna. Cumberbatch je, vjerojatno, osigurao oscarovsku nominaciju (svu raskoš glumačkog talenta posebno je pokazao u finalu filma), Keira Knightley vrlo dobra a treba spomenuti i Charlesa Dancea i Marka Stronga u sporednim ulogama. Također treba istaknuti i sjajnu glazbu Alexandrea Desplata.
"Igra oponašanja" je priča o čovjeku koji je razbio nacističke šifre, skratio rat i spasio mnoge živote. Nažalost, enigmu vlastitog života (ne samo svojom krivnjom) nije uspio dešifrirati.

OCJENA: 8


četvrtak, 8. siječnja 2015.

HOBIT: BITKA PET VOJSKI (THE HOBBIT: THE BATTLE OF THE FIVE ARMIES)




REDATELJ: Peter Jackson
GLAVNE ULOGE: Evangeline Lilly, Ian McKellen, Martin Freeman, Richard Armitrage, Aidan Turner, Orlando Bloom, Christopher Lee, Cate Blanchett
TRAJANJE: 144 minute

"Nisam ratnik, ja sam Hobit" - Bilbo Baggins (Martin Freeman)

Peter Jackson je završio svoje životno djelo. Nakon trilogije "Gospodar prstenova" novozelandski filmaš priveo je kraju i drugu trilogiju o Međuzemlju. Trilogija koja je snimljena na temelju književnog predloška od tristotinjak stranica bliži se zaradi od tri milijarde dolara u svjetskim kinima. Komercijalno, Jackson je opravdao očekivanja. Kreativno stvari, posebno kada je u pitanju "Bitka pet vojski", nisu impresivne. U prva dva filma Jackson je više-manje uspješno "zakrpao" rupe odnosno prikrio nedostatak sadržaja. Redatelj je stvorio likove kojih nema u književnom predlošku (Tauriel), aktivirao stare znance iz "Gospodara prstenova" (koji također nisu u knjizi) poput Legolasa. Maksimalno je rastegnuo najpoznatije detalje iz knjige (susret Bilba i Smauga naprimjer) i filmski Hobit je držao "glavu iznad vode". No, "Hobit: Bitka pet vojski" je potvrda da  Jackson nije svemoguć te da su tri filma prosječnog trajanja od dva i pol sata previše. Završni dio trilogije ima najviše problema sa pričom odnosno nedostatkom sadržaja.



Jackson nas odmah baca u vatru; u uvodnim minutama filma vidimo bijesnog Smauga kako divljački, sistematski uništava Jezergrad. Smaug u svojem pohodu ne štedi nikoga. No, Bard (Luke Evans) pogađa Smauga na jedino mjesto gdje je ranjiv. Thorinova družina zauzima Erebor, kontrolira ogromno blago. Vođa patuljaka postaje pohlepan i ne želi dijeliti bogatstvo. Istovremeno preživjeli ljudi iz Jezergrada, vilenjaci i patuljci iz Željeznog gorja kreću po svoj dio blaga. Vojske se spremaju za međusobni napad ali tada stiže prijetnja pred kojom se tri vojske moraju ujediniti....
"Hobit: Pet vojski" funkcionira u uvodnih desetak minuta i završnih pola sata. Dijelovi filma u kojima dominiraju obračuni i akcija. Iako film (što je obzirom na budžet filma i prijašnje Jacksonove filmove o Međuzemlju neugodno iznenađenje) nije potpuno tehnički dorađen a CGI "vrišti" iz svakog kadra, obračun Barda i Smauga te završni obračun su korektno napravljeni. Konačni obračun Azoga i Thorina (Richard Armitrage) odnosno Legolasa (Orlando Bloom) i Bolga događa se istovremeno, ima dašak epskog i režiran je sa većim guštom i redateljskim angažmanom od ostatka filma. Međutim, glavni problem filma priča. Premalo radnje za previše minuta filma.



Između uvodnih i završnih (podnošljivih) minuta filma, gledatelju je servirano stotinjak minuta u kojima se zapravo ništa zanimljivo ne događa. Gledamo niz razgovora o Smaugovom blagu, podjeli plijena koji je sad pod Thorinovom kontrolom. Thorin izgleda kao da će se pridružiti "tamnoj strani", vilenjaci, ljudi i patuljci su zainteresirani za zlato i dragulje. Čitava strka oko blaga je zapravo dugačak, prazan i dosadan uvod u završni obračun. Teško podnošljivih stotinjak minuta koje su zanimljive po samo jednom detalju; materijalno je najbitnije i izgleda kao da Jackson proziva sebe odnosno producente filma. Najnezanimljiviji dijelovi trilogije su posljedica lova na blago koje se nalazi na svjetskim kino blagajnama. Tehnička čudesa su odnijela pobjedu ispred priče i karakterizacije likova. Virus Transformera djelomično je zarazio i Jacksona.


Orci, dežurni negativci Međuzemlja su ispunili očekivanja. No, bez obzira na njihov zastrašujući izgled Jackson je pripazio da film ne bude prenasilan. Krvi nema, tek prizori poginulih vilenjaka. Još jedan proračunat potez u lovu na blago.
Glumačka ekipa filma je solidna; najraspoloženiji su Richard Armitrage u ulozi Thorina i Martin Freeman poznatiji kao Bilbo Baggins. Freeman je glumački najdojmljivije lice cijele trilogije. Veterani Međuzemlja Christipher Lee, Ian McKellen i Cate Blanchett su rutinski odradili svoje uloge dok je Orlando Bloom prilično rezerviran u ulozi Legolasa. Treba spomenuti i Evangeline Lilly koja je, bez obzira što se njen lik ne pojavljuje u knjizi, pun pogodak kao Tauriel.
"Hobit: Bitka pet vojski" je najslabiji film trilogije. Iako je i završni dio trilogije izvrsno prošao na svjetskim kino blagajnama Peter Jackson je, obzirom na popularnost i vrijednost književnog predloška ponudio malo. Premalo.

OCJENA: 5


utorak, 6. siječnja 2015.

FOXCATCHER




REDATELJ: Bennett Miller
GLAVNE ULOGE: Steve Carell, Channing Tatum, Mark Ruffalo, Sienna Miller, Vannesa Redgrave
TRAJANJE: 134 minute

"Trener je otac. Trener je mentor. Trener ima veliku moć." - John du Pont (Steve Carell)

Godina je 1987. Mark Schultz (Channing Tatum) je osvojio zlatnu medalju u hrvanju na olimpijskim igrama 1984 u Los Angelesu. Mark se priprema za predstojeće velika natjecanja; svjetsko prvenstvo u Francuskoj i Olimpijske igre u Seulu. Trenira po programu i pod nadzorom svojeg brata Davida (Mark Ruffalo) koji je ne samo Markov trener, nego i životni uzor (također osvajač zlatne medalje). Hrvanje nije pretjerano komercijalan sport, od njega se ne može zaraditi velik novac ali Markova ljubav prema sportu je neograničena. Jednoga dana Mark dobija poziv od Johna Du Ponta (Steve Carell), vlasnika najveće kemijske korporacije u Americi, ornitologa, trenera i zaljubljenika u sport. Du Pont nudi Marku uvjete iz snova; mjesečnu plaću i smještaj u Foxcatcher trening kampu u Philadelphiji. Vlasnik imanja je Du Pont i osim Marka on poziva i Davida. Mark oduševljeno prihvaća, David ne; on ne želi seliti obitelj. Nakon selidbe i početka treninga Mark počinje shvaćati da Du Pont odnosno život u kampu nisu idealni kako je to na početku izgledalo....



Projekt "Foxcatcher" ponovo je spojio redateljsko-scenaristički dvojac Benett Miller i Dan Futterman koji su zajedno radili i na filmu "Capote" . Nakon "Capotea" Miller je režirao i vrlo dobru sportsku dramu "Igra pobjednika" (Moneyball). Obzirom na kompleksnost i zahtjevnost priče filma iznenađenje je bio odabir glavnih glumaca. Steve Carell koji je dosadašnju karijeru gradio većinom na komedijama ("Svemogući Evan", "Ta luda ljubav", tv serija "U uredu"...), odabran je za vrlo zahtjevnu ulogu Johna Du Ponta. Nešto manje iznenađenje je bilo angažiranje Channinga Tatuma za ulogu Marka Schultza. Odabir Marka Ruffala nije bilo neočekivano; njegova filmografija sastoji se od žanrovski različitih projekata. Film je premijerno prikazan na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Film je bio u konkurenciji za "Zlatnu palmu" dok je Bennet Miller osvojio nagradu za najboljeg redatelja. Pokazalo se da je odabir glumaca sjajan posao; Carell, Tatum i Ruffalo su izvrsno odradili svoje glumačke role.



Od uvodnih minuta filma redatelj gradi ugođaj koji u potpunosti odgovara događajima na kojima se temelji film. Boje filma su "olovne", sumorne kadrovi su dugi, redaju se polako i naglašavaju tmuran i težak ugođaj filma. "Foxcatcher" nije ugodan za gledanja, likovi i njihove sudbine stvaraju nelagodu, "žuljaju" gledatelja. Na filmskom meniju "Foxcatchera" su teške teme i psihološke igre. Glavni pokretač događaja, manipulacija sa ljudima je bogataš John Du Pont (briljantni, neprepoznatljivi Carell). Njegov dijaboličan izgled i postupci kod gledatelja izazivaju nelagodu i prezir. Manipuliranje, samodopadnost i paranoja kod Johna nemaju granice i teško je predvidjeti njegove poteze. Kokainski ovisnik sklon alkoholu, Du Pont je čovjek koji kupuje. Na svojem imanju skuplja kolekciju vrhunskih sportaša koji donose trofeje koji mu služe kako bi se dodvorio majci (također izvrsna Vanessa Redgrave). Međutim, majka je nezadovoljna sinom, njegovim trofejima. Ona je morala plaćati kako bi John u djetinjstvu imao prijatelje. Takvom sociopatu  Mark Schultz je idealna meta; mladi, ambiciozni sportaš koji ima vrhunske rezultate u sportu koji ne donosi (pre)veliku zaradu. Olimpijske igre u Seulu su veliki mamac za domoljuba kakvim se Du Pont predstavlja; nakon bojkota igara u Moskvi i Los Angelesu cijeli sportski svijet ponovo će se okupiti na igrama. To je veliki mamac za čovjeka "koji će Americi vratiti nadu" kako John sebe doživljava i medijski promovira.



Redatelj Miller (zanimljivo je da su njegovi prethodni filmovi "Capote" i "Igra pobjednika" također temeljeni na istinitim pričama) je film "ispričao" kroz odnos vrhunskog sportaša i bogatog manipulatora. Njihov odnos je posljedica njihove prošlosti odnosno djetinjstva. Psihološki profil te odnos Schultza i Du Ponta je velikim dijelom određen najvažnijim osobama u njihovim životima - bratom odnosno majkom. Redatelj daje dovoljno minuta Davidu Schultzu i gospođi Jean Du Pont te stvara psihološki četverokut koji je najintrigantniji, najvažniji i temeljni dio filma. Zanimljivo je gledati odnose navedenih likova koji dosta toga otkrivaju, ali Miller ostavlja prostora gledatelju da sam interpretira (ili odluči) o nekim detaljima.
Žanrovski "Foxcatcher" možemo svrstati u sportsku dramu. Međutim za razliku od većine filmova tog žanra, "Foxcatcher" ide u suprotnom smjeru; on pokazuje kako se sportski, životni san darovitog mladića raspada zbog pogrešne odluke i samodopadnog, psihotičnog i kompleksima razorenog milijunaša.
Biografija Johna Du Ponta je puno kompleksnija i sadržajnija od prikazanog u filmu. No, Miller je odlučio prikazati najkontroveznije i najprovokativnije detalje njegovog života. Redatelj je uspio u svojem naumu; uz sjajne podršku glumaca stvorio je jedan od najboljih filmova 2014 godine koji će se "potući" sa konkurencijom na ovogodišnjoj dodjeli "Oscara"

OCJENA: 9


petak, 2. siječnja 2015.

ODRASTANJE (BOYHOOD)



REDATELJ: Richard Linklater
GLAVNE ULOGE: Ellar Coltrane, Ethan Hawke, Patricia Arquette, Lorelei Linklater
TRAJANJE: 165 minuta


Prije 12 godina redatelj Richard Linklater odlučio se na jedinstveni filmski projekt. Započeo je snimanje filma o odrastanju dječaka Masona. Naizgled ništa neobično; filmska povijest je prepuna filmova o djetinjstvu, odrastanju. Međutim, Masonovo odrastanje te starenje njegove obitelji i svih likova u filmu odigrava se u realnom vremenu. Snimanje filma je trajalo 12 godina i upravo toliko su pred kamerama likovi filma rasli odnosno starili. Nema maske, nema kompjuterskih efekata; likovi u filmu stare na prirodan način. Originalan, hrabar djelomično i rizičan filmski koncept. Dvanaest godina je dugačak životni, filmski period u kojem se stvari mogu zakomplicirati. Glavni glumac Ellar Colrane je u vrijeme početka snimanja bio dječak i bilo je upitno hoće li i na koji način završiti Linklaterovu srednju filmsku školu. U filmu glume i afirmirana glumačka imena Ethan Hawke i Patricia Arquette koji su cijelo vrijeme snimanja radili i na drugim projektima. Međutim, Linklater je strpljivo gradio "kockice" Masonovog odrastanja (zanimljivo bi bilo vidjeti redateljsku verziju filma ili izbačene scene; obzirom na dužinu trajanja snimanja sigurno ih je bio velik broj) i uspio projekt privesti kraju bez velikih stresova.



Zamislite razbacane fotografije iz kućnog albuma koje prikazuju različita životna razdoblja (u slučaju "Odrastanje" riječ je o djetinjstvu). Svaka fotografija ima svoju priču, uspomenu na koju nas podsjeti kada ju pogledamo. Onako razbacane nisu kronološki posložene, nemaju kraj i početak; svaka je komadić života. Na sličan način Linklater je snimio film. On je sastavljen od niza epizoda, djelića Masonovog (Ellar Coltrane) djetinjstva. Masonovi roditelji su rastavljeni (glume ih Patricia Arquette i Ethan Hawke), dječak živi sa majkom i sestrom Samanthom (Lorelei Linklater). Njihovo djetinjstvo je "osuđeno" na česte selidbe, privikavanja i odvikavanja na nove majčine partnere te vikende sa ocem....
Premijeta filma , ponajviše zbog dužine snimanja i redateljevog ugleda kojeg je stekao trilogijom "Prije....", nestrpljivo iščekivana kod ljubitelja filma i kritike. Odmah nakon premijere zaredali su panegirici većine kritičara. "Epski", "Najbolji film 21 stoljeća", "Čudo od filma", "Najbolji film o odrastanju" su neki od naslova kojima je dočekan Linklaterov projekt. Je li "Odrastanje" uistinu zaslužio takve hvalospjeve ?



Obzirom na trajanje od 165 minuta, film se gleda bez (pre)velikih problema. Ritam filma je ujednačen bez velikih uspona i padova. Najveći problem "Odrastanja" je upravo odrastanje malog Masona. Ono šta Linklater uspio u svojoj "Prije..." trilogiji (iznijansirani, uvjerljii prikaz odnosa muškarca i žene, njegove oscilacije i mijenje tijekom godina) nije uspio u "Odrastanju". Cijelim trajanjem filma teško se oteti dojmu da je odrastanje glavnog lika prikazano kalkulantski i vrlo proračunato. Linklater dobro pazi da ne prelazi granicu provokativnosti u stvarima koje su dio odrastanja i koje se svima događaju. Ili su se dogodile. Buđenje seksualnosti, prva seksualna iskustva, droga, alkohol, cigarete, neslaganje sa roditeljima su u motivi koji su, u većoj ili manjoj mjeri, elementi odrastanja svakog ljudskog bića. Redatelj je navedene detalje dotaknuo na vrlo mlak i površan način kako ne bi uzbuđivao publiku (ili cenzore sasvim je svejedno). Film ne prikazuje "krvava koljena", prve ozljede, svađe sa roditeljima i neslaganje sa okolinom. Nedostaju i idoli (sportski, filmski...) i uzori izvan obitelji (dečki i(li) cure iz "starije ekipe"). Nerazumijevanje, neprilagođenost ili buntovništvo klinaca su prilično "prigušeni", vjerojatno kako bi se idealiziralo djetinjstvo. U redu, problemi vezani uz Masonov odrastanje su spomenuti (nasilje u obitelji) ali na sramežljiv, gotovo skriven način. Zašto gledati ono šta se baš i ne mora. Mada to "nešto" itekako postoji i dio je odrastanja mnogobrojnih klinaca. Jučer, danas, nažalost i sutra.




Zanimljiviji lik od malog Masona je njegova majka. Ona je opipljivo životni lik koji radi greške u životu, pokušava najbolje, pada, ali uvijek se diže. Zbog sebe i svoje djece. Za razliku od djece ona kod gledatelja može izazvati empatiju. Zbog proračunatog, uljepšanog prikaza djetinjstva Mason i njegova sestra ne izazivaju previše suosjećanja kod gledatelja.
Snažan autorski pečat Linkater, između ostalih, daje i kroz promicanje političke opcije. On je, prema viđenom u filmu, Demokrat i zazire od Republikanaca. Sasvim legitimno, ali govoriti djetetu od nekih šest, sedam godina da "nikada u životu ne glasa za Busha" je previše.
Glumačku ekipu filma predvodi Patricia Arquette u ulozi majke. Uz poneki, obzirom na zahtjevnu ulogu, zanemarivi glumački propust (npr. scena u kojoj viče iz auta ispred škole) jedna od najboljih uloga američke glumice. Glavni glumac Ellar Coltrane je puno bolji u ulozi dječaka. U tinejdžerskoj dobi njegov lik odnosno njegova gluma ponekad izgleda kao da sve što se događa u njegovom životu nije njegova briga. Bez previše emocija ili glumačkih transformacija. Treba istaknuti i redateljevog ljubimca Ethana Hawkea u ulozi oca.
"Odrastanje" intrigira, impresionira svojom idejom, dužinom snimanja. Međutim, priča filma je idealizirana, nastoji se pod svaku cijenu svidjeti gledatelju. Velika je vjerojatnost  da će "Odrastanje" igrati važnu ulogu u ovogodišnjoj dodjeli "Oscara". Akademijini članovi vole vidjeti filmove u kojima su životne epizode prikazane na romantičan način.

OCJENA: 8