petak, 28. studenoga 2014.

INTERSTELLAR




REDATELJ: Christopher Nolan
GLAVNE ULOGE: Matthew McConaughey, Anne Hathaway, Jessica Chastain, Michael Caine, Ellen Burstyn, Matt Damon
TRAJANJE: 169 minuta


"Naći ćemo rješenje...Kao i uvijek" - Cooper

Budućnost. Zemlja je bolesna. Teško bolesna. Poremećena je prirodna ravnoteža; usjeve uništavaju bolesti i nedostatak vode, pješčane oluje, na posredan i neposredan način, odnose ljudske živote. Obrazovanje je postalo nevažno, čak i nepoželjno. Većina ljudi mora se baviti poljoprivredom kako bi se proizvelo dovoljno hrane. Meso i mesne prerađevine su, većim dijelom, stvar prošlosti. Ratovi su prestali, gradovi su nestali. Većina čovječanstva živi na farmama. Na jednoj od njih preživljava Cooper (Matthew McConaughey) bivši pilot i inžinjer danas poljoprivrednik. Cooper živi sa dvoje djece i tastom. Desetogodišnja kći Murph (zapravo Murphy; ime je dobila po Murphyevom zakonu) uvjerena je u prisustvo duhova u svojoj sobi. Međutim, nije riječ o duhu nego o porukama koje izazivanju gravitacijski valovi. Poruke sadrže binarni kod koji Coopa i Murph (Mackenzie Foy) vpde do ostataka NASA-e. Tamo susreću profesora Branda (Michela Caine) i njegovu kći (Anne Hathaway). Coop saznaje da je sudbina Zemlje neizvjesna i da je on jedini koji je obučen da krene na svemirski put koji je posljednja nada za čovječanstvo i planet na kojem živimo...





"Interstellar" je projekt koji je trebao režirati Steven Spielberg.  Međutim zbog određenih poslovnih odluka Spielberg je odustao te je 2012 angažiran Christopher Nolan. Njegov brat Jonathan je u to vrijeme radio na scenariju odnosno razradio i proširio (Christopher se pridružio pisanju) ideju koju su zamislili producentica Lynda Obst i američki fizičar Kip Thorne (surađivali i na realizaciji "Kontakta", oboje potpisani kao producenti filma). Thorne, jedan od najvećih živućih stručnjaka za gravitacijsku fiziku, bio je glavni stručni suradnik na snimanju. I tu dolazimo do prvih rasprava oko filma. Slično kao i sa prošlogodišnjom briljatnom svemirskom pustolovinom zvanom "Gravitacija" dio filmske publike odnosno struke zamjera nelogičnosti u priči. Zamjerke se odnose na jednostrano čitanje znanstvenih motiva i pojava. Zapravo se radi o slobodnom tumačenju kojima je Nolan nadogradio znanstveno utemeljene činjenice. Ipak. razloga za preveliko nezadovoljstvo nema; redatelj je koristeći svoju kreativnost i umjetničku slobodu prikazao pokušao odgovoriti na pitanja, pokazati svoja razmišljanja. "Interstellar" je film, blockbuster ali i umjetničko djelo koje se djelomično temelji na znanstvenim činjenicama. Nije riječ o dokumentarcu ili znanstvenom radu. Ono što je važnije je činjenica da je redatelj uspio gledatelju približiti kompleksnu tematiku filma (gravitacija, crne rupe, svemir...). Gledatelj koji zna vrlo malo ili ništa (tu spada i pisac ovih redova) o fizici i matematici dobija zadovoljavajuću količinu informacija koje ga "uvlače" u radnju filma.





Prije nekoliko dana na internetu je objavljen popis koji sadrži deset filmova koji su najviše utjecali na Christophera Nolana. Na popisu se, između ostalih, nalaze i "Solaris" Andreja Tarkovskoj i "2001: Odiseja u svemiru" Stanleya Kubricka, filmovi koji su bili Nolanova inspiracija prilikom stvaranja "Interstellara". Za razliku od nekih prethodnih projekata (ponajviše se to odnosi na trilogiju "Vitez tame", "Memento" i "Početak") u kojima je Nolan donosio nešto novo i utjecao na recentne projekte (npr. Sam Mendes redatelj "Skyfalla" posljednjeg filma u serijalu o Jamesu Bondu, u nekoliko navrata je izjavio kako je njegov novi Bond napravljen pod utjecajem Nolanovih radova, ponajviše filma "Vitez tame: Povratak") u "Interstellaru" se redatelj "naklonio" svojim uzorima. Kubrickov utjecaj je posebno vidljiv u dijelovima filma kada je radnja "preseljena" u svemir. Nolan koji se trudi u svojim filmovima u što manjoj mjeri koristiti računalne efekte stvorio je vizualno savršen film. Svemir je prikazan na impresivan način, istovremeno veličanstven i smrtonosno hladan. Slično kao i Cuaron u "Gravitaciji" Nolan nas podsjeća koliko smo maleni i ranjivi u beskraju. Poveznica između "Odiseje" i "Interstellara" je i umjetna inteligencija. Kubrick je stvorio HAL 9000 a Nolan ima TARS. Osim pomoći glavnim junacima odnosno čovječanstvu TARS je zadužen i za duhovite trenutke filma.





"Interstellar" je projekt u koji je uloženo oko 165 milijuna dolara (dosadašnja zarada u svjetskim kinima prelazi 450 milijuna), svaka minuta košta milijun dolara. Bez obzira na ogroman novac redatelj je ostao dosljedan; kao i u nekim ranijima, jednako skupim, projektima progovara o aktualnim, egzistencijalnim pitanjima koja su dotiču čovjeka i ljudskog društva. Zaplet filma je posljedica devastacije Zemlje, zagađenja okoliša. Film govori o trenutku kada će ljudska vrsta morati krenuti u istraživanje novih staništa i potragu za novim resursima. Hoće li se to dogoditi zbog zagađenja, klimatskih promjena, rasta stanovništa ili nekih drugih razloga potpuno je nebitno; dogodit će se prije ili kasnije. Uzrok propasti čovječanstva je u "raspiništvu 20 stoljeća" (konzumerizam odnosno njegove posljedice nas uništavaju) a svaka kriza je plodno tlo za teorije zavjere i revidiranje prošlosti (u filmu se govori kako je let na mjesec lažiran kako bi se izazvao bankrot SSSR-a). Dijelovi filma u kojima je "Interstellar" blizak realnosti, našoj svakodnevici.




Kada pogledamo ispod površine "Interstellara", nakon analize i razgovora, razmišljanja o svemiru, crnim rupama i sudbini ljudske vrste i jedinog nam planeta, pronaći ćemo temu koja se provlači čitavim trajanjem filma. To je ljubav kao univerzalna vrijednost koja ne poznaje granice i dimenzije. Ljubav koja pokreće čovjeka, vrijedna je života i žrtve. Cooper je simbol, podsjetnik na sve znane i neznane ljude koji su se kroz povijest žrtvovali i omogućili napredak. On ne odlazi na svoju misiju zbog slave, popularnosti ili novca. Motiv je bolji, sigurniji život za njegovu djecu. Bez obzira na činjenicu da Murph nije oduševljena njegovom odlukom....
"Interstellar" pati i od poneke mane; prije svega to je karakterizacija nekih sporednih likova koja je "žrtvovana" zbog ambicioznosti i opsega radnje. Emotivne scene ponegdje imaju loš timing, razbijaju napetost filma. No, to su tek manji propusti koji ne umanjuju vrijednost cjeline.
Glumačka ekipa filma je izvrsna; nakon gledanja filma potpuno je jasno zašto je Nolan inzistirao na McConaugheyu. Glumac koji je posljednjih godina "eksplodirao" i u "Interstellaru" je pokazao svoju vrijednost. Tu su i vrlo dobri Michael Caine, Anne Hathaway te Mackenzie Foy i Jessica Chastain u ulogama Cooperove kćeri.
"Interstellar" je kompleksan, slojevit i emotivan film koji potvrđuje Christophera Nolana kao jednog od najvažnijih i najboljih redatelja današnjice.

OCJENA: 9


utorak, 25. studenoga 2014.

PREODREDIŠTE





REDATELJI: Michael i Peter Spierig
GLAVNE ULOGE: Ethan Hawke, Sarah Snook, Noah Taylor
TRAJANJE: 95 minuta
NAZIV ORIGINALA: Predestination


"Ponekad mislim da svijet zaslužuje sranja koja se događaju."

Aktualna filmska i serijska svakodnevica nudi ogromnu količinu novih naslova. Svakodnevno smo "bombardirani" trailerima, najavama i(li) glasinama o novim projektima. Termini premijera se najavljuju i nekoliko godina unaprijed, traileri izgledaju sve spektakularnije. ali često otkrivaju bitne detalje o projektima koje najavljuju. Nemoguće je ispratiti sve kvalitetne projekte, odabrati ono najbolje. Danas, više nego ikada u filmsko-serijskoj povijesti, dostupni su nam naslovi iz čitavog svijeta. Traileri i najave, recenzije i ocjene su često presudne za odabir naslova koje ćemo pogledati. Međutim, ponekad se dogodi da se pojavi projekt koji prođe "ispod radara", neopaženo bez prevelike medijske pažnje i reklame. Pojavi se trailer (koji je efektan, ali ne otkriva previše o radnji filma) u kojem se pojavi poznato glumačko lice (u ovom slučaju to je Ethan Hawke) koje dodatno zaintrigira gledatelja. Manji projekt koji dolazi izvan Hollywooda i koji postane pozitivno iznenađenje, film kojega vrijedi pogledati nekoliko puta. Takav je slučaj sa "Predestinationom" filmom o kojem će biti različitih mišljenja ali sigurno nikoga neće ostaviti ravnodušnim....





Nakon eksplozivnih uvodnih minuta u kojima se spominje serija terorističkih napafa i tajanstveni "The Fizzle Bomber" priča "Predestinationa" fokusira se na dvoje ljudi u baru,kafiću; gosta i konobara. Gost (Sarah Cook) sjedi sam na šanku, konobar (Ethan Hawke) započinje razgovor. Ležerno onako kako i pravi konobar to radi. Važno je da se razogovara, posebno kada gost izgleda usamljeno i pomalo sjetno. Razgovarajući konobar i gost sklapaju okladu; gost će ispričati svoju životnu priču i ako se konobar susreo sa takvom neobičnom i šokantnom pričom on je pobjednik. U suprotnom gost odnosi bocu "žestice". Priča počinje i ona će za konobara, ali i za gledatelja filma biti uvod u nevjerojatno iskustvo....



Priča filma je temeljena na kratkoj priči "All You Zombies" jednog od "tri mušketira" znanstvene fantastike Roberta A. Heinleina (druga dvojica su Isaac Asimov i Arthur C. Clarke). Heinlein je sa svojim romanom "Starship troopers" bio inspiracija Paulu Verhoevenu za istoimeni, pomalo podcijenjeni film. Redatelji i scenaristi filma braća Michel i Peter Spierig filmskoj publici su poznati po vampirskoj horor-akciji "Daybreakers" iz 2009 godine. Osim redatelja poveznica između "Daybreakersa" i "Predestinationa" je Ethan Hawke. Kao i Richard Linklater, braća Spiers su ponovili suradnju sa Hawkeom.....
"Predestination" je film koji je u nekim dijelovima sličan izvrsnom "Looperu", kompleksnost priče podsjeća na Nolanov "Početak". No, bez obzira na usporedbe film braće Spiers je jedinstven, samo svoj. Njegova privlačnost, intrigantnost je, prije svega, u slojevitoj na prvo gledanje ponešto i nerazumljivoj priči. Naime, obrati uslijed vremenskih putovanja su toliko intenzivni da film "zahtijeva" drugo gledanje. Ništa čudno, braća Spiers su prema vlastitom priznanju nekoliko puta pročitali priču kako bi pohvatali sve konce i krenuli sa pisanjem scenarija. No, ponovno gledanje nije nikakav napor nego otkrivanje i slaganje kockica u mozaiku zvanom "Predestination".



Braća Spiers su film režirali sa stilom i vizijom. Fascinantna je promjena ritma filma koji mijenja i donosi nove žanrovske elemente u priču. Slušajući gosta i njegovu nevjerojatnu ispovijed gledatelj prati dramu, u dijelovima i ljubavnu. Priču o neprilagođenosti i neprihvaćenosti osoba koje su drugačije. Kako se njegova priča bliži kraju tako rastu i tenzije i nakon završetka "ispovijedi" "Predestination" zadržava određene elemente drame, ali postaje i napeti SF triler. Redatelji polako "odmotavaju" radnju, i kako minute odmiču tako i sve više saznajemo o glavnom liku. Fotografija, izgled filma su besprijekorni; iako film nije imao veliki budžet to nikako nije utjecalo na kvalitetu realizacije filma. Dojam je da je film snimljen sa velikim zadovoljstvom i motivacijom čitave ekipe.
Glumačka ekipa filma je vrlo dobra. Ethan Hawke je glumac koji voli izlete u budžetom manje, ali idejom i realizacijom vrijedne projekte. Njegova glumačka vrijednost je potvrđena i u "Predestinationu". Najveća vrijednost filma je izvrstan nastup australske glumice Sare Snook. Sarah je pravo otkriće; kompleksnu, kompliciranu ulogu iznijela je bez problema sa velikim samopozdanjem.
"Predestination" je jedno od najugodnijih filmskih iznenađenja 2014 godine, film kojega nikako ne treba propustiti.

OCJENA: 8



petak, 21. studenoga 2014.

IZBAVI NAS OD ZLA (DELIVER US FROM EVIL)





REDATELJ: Scott Derrickson
GLAVNE ULOGE: Erik Bana, Edgar Ramirez, Olivia Munn, Chris Coy
TRAJANJE: 110 minuta


Godina je 2010. Američki vojnici vode borbe sa iračkim pobunjenicima. Tijekom jedne akcije trojica specijalaca završe u grobnici gdje se budi drevno, iskonsko zlo. Nekoliko godina kasnije detektiv Ralph Sarchie (Eric Bana) susreće se u kratko vrijeme sa nekoliko slučajeva obiteljskog nasilja. Slučajevi su nasilni, teško ih je objasniti a Sarchie otkriva da su međusobno povezani. Detektiv slučajeve pokušava objasniti ludilom ili apstinencijskim krizama kod okrivljenih no mijenja svoje mišljenje kada upoznaje nekonvencionalnog katoličkog svećenika Mendozu (Edgar Ramirez) koji mu otkriva da su njegovi slučajevi povezani sa demonima. Jedini način da se slučajevi riješe je egzorcizam nad počiniteljima. Isprva, Sarchie ne daje preveliku važnost svećenikovim riječima ali nakon što u opasnost dođu i članovi njegove obitelji policajac odluči poslušati Mendozu....



"Izbavi nas od zla" je redateljski rad provjerenog horor redatelja Scotta Dericksona. Derrickson je 2005 debitirao vrlo dobrim hororom "Egzorcizam Emily Rose". Svoju dobru redateljsku horor reputaciju potvrdio je filmom "Zla kob" (Sinister) koji je postao i neočekivani blockbuster (na uloženih 3 milijuna dolara film je zaradio nešto manje od 80 milijuna; naravno nastavak je u pripremi). Nakon uspjeha "Zle kobi" Derrickson je za novi projekt dobio deset puta više novaca i poznato glumačko (Eric Bana) te producentsko ime (Jerry Bruckheimer). Priča filma temeljena na istinitim događajima (Derrickson je jedan od scenarista) koje je u svojoj knjizi opisao policajac Ralph Sarchie (knjigu je napisao u suradnji sa Lisom Collier). Nakon završene policijske karijere Sarchie se pridružio bračnom paru Warren čije smo doživljaje mogli gledati u vrlo dobrom hororu "Prizivanja" Jamesa Wana. Duhovi, demoni i egzorcizam su šokantna ali popularna tema koja ima svoju publiku.



Derrickson je film realizirao kao kombinaciju horora i policijskog trilera koji sadrži i prikaz današnjeg društva. Znakovito je da zlo dolazi iz Iraka, mjesta na kojem SAD deseteljećima demonstrira svoju obavještajno-vojnu moć. No, nije mjesto ratovanja jedino na kojem se Zlo dobro snalazi; dolaskom u Ameriku Zlo se vrlo dobro snalazi. Redatelj od prve minute filma (prije samog prikaza egzorcizma i opsjednutih vojnika) nastoji šokirati te prikazati moralno i duhovno propadanje i urušavanje modernog  ljudskog društva (prikaz se prije svih odnosi na SAD). Najekstremniji primjer tog prikaza je pronalazak mrtvog djeteta. Film je obojen mračnim tonovima koji, uz kišu, pojačava doživljaj beznađa i straha.  Derrickson ne skriva svoje uzore; mračni tonovi, igra svjetla i sjene, kiša i još neki detalji podsjećaju na Fincherovo remek-djelo "Sedam". Uz "Sedam" u filmu je prisutan i kultni "Istjerivač đavla" William Friedkina. Redatelj je "pogodio" ugođaj, pronašao prave uzore no konačni proizvod je tek prosječan. Potencijal nekih detalja u filmu su neiskorišteni. Posebno se to odnosi na odnos Sarchija (vrlo dobri Eric Bana, obzirom na potencijal glumca imamo rijetko prilike gledati) i Mendoze. Redatelj nije želio (ili znao) razviti odnos između najbitnijih likova filma koji je mogao otići u različitim pravcima posebno kada uzmemo u obzir prošlost svećenika Mendoze. Neobičan, netipičani svećenik; on pije, puši i nije imun na žensku ljepotu. Nažalost , Derrickson nije posvetio previše minuta Mendozi i njegovom odnosu sa Sarchijem. Film je ponešto neujednačen (što i nije veliki problem) ali je završetak odnosno rasplet filma prilično konvencionalan, očekivan. Ništa novo, već viđeno.
Ako bi "Izbavi nas od zla" usporedili sa prethodna dva horora koje je redatelj režirao ovo je film koji je slabiji od "Egzorcizma Emily Rosea", negdje u rangu "Zle kobi". No, "Zla kob" je projekt koji je maksimalno iskoristio svoje potencijale. "Izbavi nas od zla", unatoč obećavajućem početku, nije i to je njegov najveći problem. No, riječ je o filmu kojega vrijedi pogledati; zbog Erica Bane i dobro pogođenog horor ugođaja.

OCJENA: 6


četvrtak, 20. studenoga 2014.

PRIJE NEGO ŠTO ZASPIM





REDATELJ: Rowan Joffe
GLAVNE ULOGE: Nicole Kidman, Colin Firth, Mark Strong
TRAJANJE: 80 minuta
NAZIV ORIGINALA: Before I Go To Sleep


Svaki dan u životu Christine Lucas (Nicole Kidman) je isti. Ujutro se budi u krevetu sa nepoznatim muškarcem u nepoznatoj kući. Ona ne zna ništa o sebi, svojoj prošlosti. Prije trinaest godina Christine je doživjela teško, traumatično iskustvo i od tada pati od amnezije. Christine svakoga dana uči o svojem životu i pokušava prikupiti i sastaviti dijelove prošlosti. U tome joj pomaže Ben pored kojega se budi. Osim Bena, Christini pomaže i psihijatar dr. Nasch (Mark Strong). Nasch nastoji rekonstruirati Christinina sjećanja na originalan način; svakoga dana ona snima dojmove na skrivenom fotoaparatu. Slijedećeg dana doktor nazove pacijenticu kako bi podsjetio na terapiju. Uskoro se Christine počinje prisjećati detalja iz prošlosti. Prošlosti koja postaje prijetnja njenoj budućnosti...



"Prije nego što zaspim" je film nastao na priči istoimenog romana izdanog 2011 autora S.J.Watsona. Roman je prodan u više od 4 četiri milijuna primjerka i vrlo brzo se pojavio interes za njegovu ekranizaciju. Režija filma povjerena je Rowanu Joffeu, sinu britanskog filmaša Rolanda Joffea poznatog po filmovima "Misija" i "Polja smrti". Rowan je poznatiji kao pisac scenarija ("28 tjedana kasnije", "Amerikanac") nego kao redatelj ("Brighton Rock"). "Prije nego što zaspim" je najveći izazov u dosadašnjoj karijeri Joffea mlađeg; povjereni su mu režija i pisanje scenarija a za glavne glumce filma angažirani su Nicole Kidman i Colin Firth. Projekt koji je mogao puno, pod ravnanjem redatelja Joffea pruža malo; riječ je o rutinskom, tek gledljivom filmskom proizvodu.



"Prije nego što zaspim" pričom je sličan sjajnom "Mementu" Christopher Nolana te komediji "50 prvih poljubaca" sa Drew Barrymore i Adamom Sandlerom u glavnim ulogama. Amnezija glavne junakinje odnosno način na koji je došlo do gubitka pamćenja intrigiraju gledatelja u uvodnim minutama filma. Međutim, glavni problem filma je nedostatak napetosti, dijelova filma u kojima gledatelj razmišlja o glavnom liku, posljedicama njenih postupaka. Za razliku od npr. "Mementa", redatelj ne uspijeva pridobiti gledatelja da razvije (pre)veliku empatiju prema glavnoj junakinji. Većim dijelom filma gledatelj je korak ispred redatelja, može predvidjeti razvoj događaja pa tako i "neočekivani obrat" postaje očekivan. Pomalo i predvidljiv. Redatelj je odlučio napraviti rutinski triler bez želje da gledatelju detaljnije približi intrigantan, vrlo težak problem sa kojim se glavna junakinja susreće. Kako funkcionira osoba koja svakoga jutra mora naučiti osnovne stvari o sebi i svojem životu? Naučeno nestaje sa dolaskom noći.....
Zanimljivost, neobični detalj filma je njegovo trajanje. Film koji je temeljen na romanu koji je prodan u milijunskoj nakladi traje osamdesetak minuta. Dojam je da scenarist filma nije uspio na pravi način razraditi književni predložak.
Nakon prošlogodišnje suradnje na filmu "The Railway Man", film je ponovo spojio Nicole Kidman i Colina Firtha. Glumci odnosno njihove izvedbe su jedina stvar koja funkcionira u filmu. Ne, nisu Kidman i Firth senzacionalni niti na razini svojih najboljih izvedbi ali njihov nastup je rutinsko odrađivanje posla, sasvim dovoljno da iznesu likove koje tumače.
"Prije nego što zaspim" je osamdesetak minuta kratak film koji se zaboravlja vrlo brzo nakon gledanja.

OCJENA: 5


ponedjeljak, 17. studenoga 2014.

ROGOVI (HORNS)





REDATELJ: Alexander Aja
GLAVNE ULOGE: Daniel Radcliffe, Juno Temple, James Remar, Heather Graham, Max Minghella
TRAJANJE: 120 minuta


U malom gradiću ubijena je mlada Merrin Williams (Juno Temple). Merrin je bila u dugogodišnjoj vezi sa Igom Perrishom (Daniel Radcliffe). Upravo je Perrish osumnjičen za ubojstvo. Iako nije uhićen a dokazi protiv njega su uništeni za većinu sugrađana on je krivac. Slomljen zbog gubitka voljene osobe, nepoželjan u društvu Ig odluči pronaći ubojicu. Istraga ne daje rezultate sve do jednog jutra kada se Ig budi sa rogovima (?!) na glavi. Rogovi  mu daju nadnaravanu moć pomoću koje može saznati tajne svojih sugrađana i tako saznati istinu o smrti voljene Merrin...



Nije Stephen ali je King. "Rogovi" je film temeljen na istoimenoj knjizi američkog pisca Joea Hilla. Puno Joeovo ime i prezime glasi Joseph Hillstrom King, rođen je 1972 druge godine od majke Tabithe i oca Stephena. Stephen je svojim pisanjem "odgovoran" za desetke vrlo dobrih i odličnih filmova i tv serija ("Iskupljenje u Shawshanku", "Misery", "Zelena milja", "Isijavanje", "Ostani uz mene"....). Joe je krenuo očevim stopama, "Rogovi" su njegov prvi roman koji je doživio veliki uspjeh. Njegov prvijenac je kombinacija različitih žanrova, prepun simbolike i religijskih detalja. Ekranizaciju romana, režiju filma preuzeo je francuski redatelj Alexandre Aja, redatelj koji je svoju karijeru izgradio na hororima ("Brda imaju oči", "Zrcala", "Krvava romansa"). Razumljiv izbor; "Rogovi" su, između ostalog, i horor film. Aja je za glavnu ulogu odabrao Daniela Radcliffa koji nakon uloge u serijalu o Harryu Potteru bira uloge u žanrovski različitim projektima kako bi "pobjegao" od uloge malog čarobnjaka odnosno pokazao da je sposoban izgraditi karijeru i na drugačijim projektima. Nakon završetka serijala o Harryu Potteru Radcliff je glumio u hororu "Žena u crnom", biografskoj drami "Ubij svoje najdraže" i romantičnoj komediji "What If". Slijedeće godine glumca ćemo gledati u novom "Frankensteinu" i komediji Judda Apatowa "Trainwreck" u kojem mu je partnerica Tilda Swinton. Radcliff je okrenuo novu stranicu svojeg glumačkog života i mali čarobnjak polako ali sigurno postaje prošlost....




"Rogovi" su film u kojem se mogu pronaći mnogi žanrovi. Triler, horor, fantastika, ljubavna drama te ponešto crnog humora je isprepleteno u nešto manje od dva sata filma. Redatelj, koji je veliki obožavatelj književnog predloška, vrlo vješto kombinira žanrove i spaja ih u zanimljivu filmsku cjelinu. Iako je zaplet filma trilerski (ubojstvo i potraga za počiniteljem) redatelj ne zanemaruje ljubavnu priču te odnose između likova. Nekoliko flashbackova nam pojašnjava odnose između likova i objašnjava da su događaji koje pratimo posljedice prošlosti. Film nema previše suvišnih minuta, tenzija (bez obzira radi li se o trilerskoj potrazi za ubojicom ili ljubavnoj priči) je prisutna u većem dijelu filma. Radnja filma je prepuna simbola i motiva (ponajviše religijskih) u kojima možemo prepoznati utjecaj pisca Kinga. Onog starijeg, Stephena.



Izrastanjem rogova, glavni junak filma dobija moć da sazna najmračnije tajne svojih sugrađana. Ubojstvo mlade djevojke i otkrivanje mračnih tajni stanovnika malog gradića. Zvuči poznato zar ne? Detalji u kojima možemo prepoznati utjecaj briljantne televizijske serije "Twin Peaks" Davida Lyncha. "Rogovi" i "Twin Peaks" imaju još jednu poveznicu; to je Heather Graham koja u oba projekta glumi konobaricu. Jedno zanimanje, ali dvije karakterno potpuno različite osobe. "Rogovi" nemaju ugođaj i vizualnost popularne serije, ali utjecaj odnosno određeni slični detalji postoje.
 Daniel Radcliffe je korektno odradio glavnu ulogu. Njegov lik je duboko tragičan (optužen za ubojstvo voljene osobe, majka mu govori da "će joj biti lakše kada ga ne bude"...) i nije nimalo jednostavno zaintrigirati gledatelja za glavnog (anti)junaka kojemu u početku filma narastu rogovi. Velikim dijelom filma Radcliffe uspijeva. Od ostalih članova obitelji treba istaknuti Juno Temple i Max Minghellu.
"Rogovi" je spretno izvedena kombinacija žanrova, film kakve rijetko susrećemo na kino programu.

OCJENA: 7




četvrtak, 13. studenoga 2014.

DRAKULA: NEISPRIČANA PRIČA (DRACULA UNTOLD)





REDATELJ: Gary Shore
GLAVNE ULOGE: Luke Evans, Dominic Cooper, Sarah Gordon, Charles Dance, Paul Kaye
TRAJANJE: 90 minuta
NAZIV ORIGINALA: Dracula Untold

"Ponekad svijetu ne treba heroj, ponekad mu treba čudovište."

Vlad Tepeš, vlaški knez, borac protiv Turaka bio je poznat po svojoj okrutnosti, brutalnosti zbog koje je dobio nadimak Vlad Nabijač. Nadimak je zaradio zbog karakterističnog načina obračuna sa neprijateljima i neistomišljenicima. Vlad i pomagači protivnike su nabijali na kolac. Malo je ljudi izvan Rumunjske koji bi bili upoznati sa likom i djelom okrutnog Vlada da njegov lik nije poslužio kao inspiracija irskom piscu Bramu Stokeru za roman "Drakula" (u prijevodu "Zmajev sin" nadimak koji je Vlad naslijedio od oca). Postoje mnogobrojni filmovi o Drakuli, knjiga je adaptirana petnaestak puta. Karijere nekih od glumaca koji su tumačili slavnog krvopijca zauvijek ostale obilježene upravo tom ulogom. Ništa neočekivano; Drakula je simbol horor žanra, žedan krvi u potrazi za vječnom ljubavi. "Drakula: Neispričana priča" je film u kojemu se glavni lik zove Vlad Tepes. Sve ostalo  nema prevelike veze sa našim dosadašnjim saznanjima o Vladu Tepešu zvanom Drakula.



Godina je 1442 druga. Vlad (Luke Evans) je bivši janjićar, sada vazal koji nastoji osigurati miran život sebi, obitelji i podanicima. Mir ne traje dugo; Mehmed (Dominic Cooper) Vladov suborac iz janjićarskih dana, sada moćni sultan naređuje da mu se pošalje tisuću dječaka koji će postati janjićari. Vlad ga pokuša odgovoriti no Mehmed je neumoljiv; njegov odgovor na pokušaj odgovaranja je još jedan, za Vlada neprihvatljiv uvjet. Turski vladar zatraži da se budućim janjićarima priključi i Ingreas, Vladov sin. Vlad odbija ponudu i odlučuje se na borbu sa brojnijim neprijateljem. Kako bi pobijedio Mehmeda Vlad dogovara savezništvo sa tajanstvenim stvorenjem iz pećine (Charles Dance). Legenda kaže da je biće iz pećine nekada bio čovjek koji je pozvao demona iz pakla kako bi dobio njegovu moć. Moć je dobio, ali je osuđen na život u pećini sve dok se nađe čovjek koji će ga osloboditi. Vlad sklapa dogovor sa stvorenjem, vampirom; tri dana dobit će natprirodne moći koje će mu omogućiti da se suprostavi Turcima. Međutim, tijekom tri dana Vlad ne smije popiti kap ljudske krvi. Ako popije postat će zauvijek vampir a stvorenje iz pećine biti će oslobođeno prokletstva....



"Drakula: Neispričana priča" debitanstski je redateljski posao Garya Shorea. Projekt vrijedan više od 70 milijuna dolara napravljen je samo i isključivo da bi zaradio, privukao što više (ponajprije mlađe populacije) u kino. Naravno, legitiman i opravdan cilj koji je ispunjen (film je u svjetskoj distribuciji zaradio preko 200 milijuna dolara) i kojem bi se mogle oprostiti poneka mana i(li) odstupanje od legende o Vladu Tepešu. Međutim, problem filma je potpuno zanemarivanje dosadašnjih povijesnih i filmskih saznanja o najpoznatijem i najpopularnijem vampiru. Tvorci filma većim dijelom zanemaruju povijesne okolnost pa tako okrutni "Nabijač" postaje prilično pozitivan lik. Borac za svoju obitelj i narod. No, njegova ljudskost i redateljeva želja da postane lik što simpatičniji gledateljima je proračunata i dobro smišljena; Vlad vrlo brzo dobija natprirodne moći i zapravo postaje superjunak. Vladove nove sposobnosti postaju njegovo prokletstvo. Zvuči poznato zar ne?
Naravno, ako nemate prava za Marvelove ili DCove superjunake uzmite neku povijesnu, u filmovima poznatu ličnost promijenite priču i upakirajte proizvod kako bi privukli publiku u kino. Smišljeno, proračunato, ali i potpuno promašeno. "Drakula: Neispričana priča" je proizvod bez duše, stila i šarma.



Uz ignoriranje odnosno revidiranje povijesnih činjenica i dosadašnjih saznanja o Vladu, redatelj je (ponajviše zbog ciljane mlađe populacije) maksimalno "sakrio" i ublažio nasilje. Erotskih scena gotovo da i nema što je za film o vampiru nevjerojatna činjenica. Drakula kao i većina ostalih krvopijaca svoju slavu i popularnost, između ostalog, grade na erosu, seksualnoj privlačnosti i fatalnoj ljubavi. U redu, ljubavna priča u filmu postoji i ona je solidno odrađena, ali Shore dobro pazi da stvar ne izađe iz zadanih okvira. Glumačka ekipa je solidno odradila posao (posebno je zanimljiv Charles Dance u ulozi tajanstvenog stvorenja), korištenje specijalnih efekata je, očekivano, nametljivo ali korektno odrađeno (količina šišmiša koji se pojavljuju u filmu je veća od svih filmova u kojima je Batman glavni junak). Kraj filma sugerira nastavak, ali budi sjećanje na prošle, bolje dane najslavnijeg filmskog vampira. Susret Vlada i Mine u samom finalu filma podsjeća na prvi pogled Garya Oldmana i Winone Ryder u "Draculi" Francisa Forda Coppole.

OCJENA: 5


srijeda, 12. studenoga 2014.

RUDDERLESS




REDATELJ: William H. Macy
GLAVNE ULOGE: Billy Crudup, Anton Yelchin, Selena Gomez, Laurence Fishburne,
TRAJANJE: 100 minuta


Sam (Billy Crudup) je tipičan "proizvod" kapitalističkog vremena. Zbog obaveza na poslu stradao je njegov privatni život; rastavljen je i iz bivšeg braka ima sina Josha (Miler Helzer). Josh je očeva nada i ljubav, zapravo jedino šta je ostalo od njegovog privatnog života. Otac i sin dijele ljubav prema glazbi, Josh muzicira i sklada pjesme. Nakon obavljenog velikog posla (na kojem je radio prekovremeno), Sam dogovara susret sa Joshom. Josh ne dolazi na vrijeme te Sam čekajući otkriva strašnu istinu; sin mu je stradao u pucnjavi na sveučilištu. Slomljen od tuge Sam se povlači u sebe, mijenja posao i adresu. Dvije godine nakon nesreće bivša supruga, donosi mu Joshove stvari. Sam ih isprva želi baciti, ali ih ipak odluči zadržati. Među stvarima se nalazi i Joshova gitara te tekstovi i muzika pjesama koje je za života napravio. Sam ih izvodi u lokalnom baru i privlači pažnju mladog Quentina (Anton Yelchin). Quentin nagovara Sama da zajedno nastupe, i ubrzo je neobični dvojac na pozornici. Njihov nastup doživljava uspjehe i uskoro nastaje band "Ruderless"....



Puno je primjera, posebno u recentnoj filmskoj ponudi, kada glumci odluče stati iza kamere. Razlozi su različiti kao i rezultati; redateljske karijere nekih glumaca su jednako vrijedne kao i njihove glumačke (Clint Eastwood, Mel Gibson...), neki su pokazali da je njihovo redateljsko umijeće bolje od glumačkog (Ben Affleck) dok su se neki glumci prihvatili režiranja kako bi na svoj način prezentirali priču (npr. Kevin Spacey i Tim Roth). Na svoj način ,onako kako sami misle da je to najbolje. "Rudderless" je redateljski kino prvijenac izvrsnog američkog karakternog glumca Williama H. Macya. Macy je u karijeri sjajno odglumio niz zahtjevnih uloga ("Fargo", "Kralj pornića", "Magnolia", "Pleasantville"....) uz povremene izlete u "blockbusterovske" vode ("Jurski park 3") i na televiziju ("Besramnici", "Hitna služba"). Dojam je da je priča, tematika filma "natjerala" Macya da se, uz rad na scenariju i sporedne uloge, prihvati režije filma. Misija je uspjela; Macy je pokazao da se odlično snalazi i iza kamere.



"Rudderless" započinje furiozno; u početnih petnaestak minuta filma redatelj otvara nekoliko velikih tema. Prezaposlenost oca koja uzrokuje nedostatak vremena za sina, brutalno nasilje u obrazovnim ustanovama u SAD-u, gubitak djeteta te novinarsko "lešinarenje" po tragičnom događaju. Svi navedeni elementi su prisutni u uvodu filma. No, ubrzo Macy "staje na loptu" i fokusira se na oca tragično preminulog dječaka. Vremenski odmak u priči daje (dvije godine) daj filmu uvjerljivost i gledatelj je svjedok promjena koje su se dogodile nakon tragedije. Macy očito nije pobornik izreke da "vrijeme liječi sve rane"; on u filmu pokazuje da protokom vremena čovjek pokušava i trudi se živjeti sa posljedicama gubitka voljene osobe, člana obitelji. Vrijeme rane ne liječi, ali nas uči kako (pre)živjeti sa tugom...
Redatelj, u većem dijelu filma, vrlo vješto zaobilazi stereotipe i predvidljivost. Odnos slomljenog oca i njegovog novog prijatelja započinje muzikom. Sam sviranjem i osnivanjem grupe želi održati uspomenu na sina dok je Quentinov cilj bijeg od siromaštva. Obojica vole glazbu i ona im ja inspiracija i sredstvo za ostvarenje ciljeva. Sreli su se u pravi trenutak, potrebni jedan drugome. No, Macy izbjegava glavne likove spojiti zauvijek; gledatelju je jasno da njihovo "savezništvo" privremeno i da će ih život ponovo razdvojiti. Kako film odmiče, približava se završetku Macy propitkuje pomalo i provocira gledatelja. Okolnosti u kojima je Samov sin izgubio život su vrlo kontroverzne i tragične. Za pokojnog Josha, ali i za njegovu obitelj i ljude koji su ga poznavali. Kako se nositi sa tragičnom prošlošću?  Oživljavanjme sjećanja na izgubljenu osobu i suočavanje sa posljedicama njegovih postupaka ili "gušenjem" bilo kakve uspomene na pokojnika (taj put je odabrala Kate, Joshova djevojka). "Lijek" ne postoji i redatelj to zna; on prikazuje ljudske reakcije, ne raspravlja o njima nego ih pokušava razumjeti.


Glumačka ekipa filma je na razini režije i priče; Billy Crudup i ruski glumac Anton Jelchin su vrlo dobri u glavnim ulogama. Crudup i Jelchin su sami odsvirali i odpjevali pjesme u filmu. U manjim ulogama u filmu se pojavljuje i Laurence Fisburne te u efektnoj i vrlo bitnoj ulozi Selena Gomez. Naravno, tu je i Macy kao vlasnik bara u kojem band svira. Kao i u svakodnevnom životu, čovjek za šankom važna je karika u životima gostiju.
Macy je svoj prvijenac režirao nenametljivo i vrlo sigurno. Likovi i radnja filma izazivaju kod gledatelja različite osjećaje, ali jedno je sigurno; malo je onih koje će "Rudderless" ostaviti ravnodušnima.

OCJENA: 8


subota, 8. studenoga 2014.

LAŽNA PATROLA




REDATELJ: Luke Greenfield
GLAVNE ULOGE: Jake Johnson, Damon Wayans Jr. , Andy Garcia, Nina Dobrev
TRAJANJE: 104 minuta
NAZIV ORIGINALA: Let's be cops

Kada će se raditi liste najisplativijih filmova u 2014 godini "Lažna patrola" biti će u samom vrhu. Projekt u koji je uloženo dvadesetak milijuna dolara, sa ne pretjerano skupom glumačko-redateljskom ekipom zaradio je u svjetskoj distribuciji nešto manje od 120 milijuna dolara (zarada u američkim kinima iznosi 82 milijuna). Redatelj Greenfield predstavio se filmskoj publici 2001 godine komedijom "Životinja" sa Rob Scneiderom u glavnoj ulozi. Film je imao solidnu zaradu u svjetskim kinima te je usmjerio redateljevu karijeru. Njegovi filmovi (bez obzira bili napravljeni za televiziju ili kino) su srednjeg ili malog budžeta, najćešće je riječ o komedijama. Za glavne uloge u filmu su angažirani Jake Johnson i Damon Wayans Jr, glumci koji su zajedno glumili u televizijskoj seriji "Nova cura" (The New Girl). Mladi Damon je novo lice iz glumačke obitelji Wayans. Otac je, sada davne 1991 godine, bio partner Brucea Willisa u akcionoj komediji "Prljavi igraju prljavo" dok su stričevi Marlon i Keenan Ivory odgovorni (glumci, scenaristi, redatelji...)  za mnogobrojne komedije (serijal "Mrak film", "Kemijski orgazam", "Ne budi zao dok ispijaš juice u predgrađu").



Justin (Damon Wayans Jr.) i Ryan (Jake Johnson) su dugogodišnji prijatelji. Ulazak u četvrto desetljeće života je prilika za podvući crtu; dečki su nezadovoljni rezultatima. Justin je bavi izradom video igrica, posljednju je prodao prije nekoliko godina. Nova ideja mu je odbijena. Ryan je bio zvijezda američkog nogometa u srednjoj školi, ali slavni dani su prošlost. Snima reklame, ponuda nema previše, najveći poslovni uspjeh mu je nastup u reklami za lijek protiv herpesa. Justin i Ryan odluče prihvatiti poziv na party pod maskama. Obuku se u policajce i odjednom postaju interesantni i priznati članovi zajednice. Ljudi misle da su pravi čuvari reda i zakona. Justin i Ryan oduševljeni činjenicom da su postali priznati i poznati odlučuju se ozbiljnije posvetiti poslu. Nabavljaju policijski automobil i kreću "štiti i služiti".....



Početak filma, razgovor između prijatelja koji se sjećaju boljih vremena i preispitivaju svoje životne (ne)uspjehe, izgleda kao da je "Lažna patrola" gorko-duhovita komedija o životu, prijateljstvu i (ne)ispunjenim ambicijama. Iako tridesete nisu godine kada se svude životni računi, uvodne minute filma podgrijavaju nadu da bi film mogao biti ponešto drugačiji od većine komedija koje vladaju američkim kino blagajnama. Međutim, kada Justin i Ryan obuku policijske uniforme i prošetaju ulicom nada nestaje; "Lažna patrola" je još jedna u nizu komercijalno uspješnih, ali sadržajem i humorom praznih komedija.
U trenucima kada Justin i Ryan postaju lažni policajci oni dobijaju pažnju; žene i obični građani ih obožavaju. Kao da su postali rock ili filmske zvijezde. U tim trenucima "Lažna patrola" izgleda kao film namijenjen regrutiranju budućih policijskih kadrova. Ne bojte se, kada sve propadne policija čeka na Vas. Iako redatelj (koji je i jedan od scenarista filma) tvrdi da je ideju za film dobio kada je za Noć vještica obukao policijsku uniformu teško je povjerovati da su službenici policije toliko popularni u Americi. Ili  pisac ovih redova nije dovoljno upoznat sa situacijom u "najvećoj svjetskoj demokraciji"...
Priča odnosno zaplet sa lažnim predstavljanjem se vrlo brzo troši pa je Greenfield maksimalno rastegnuo trajanje filma. Kako minute filma odmiču sve je manje razloga za smijeh te "Lažna patrola" polako ali sigurno prelazi u rutinsku komediju kakve proizvode brat i stričevi glavnog glumca. Možda bi ova priča bila zanimljivija u epizodi neke humorističke serije, reality showa ili video igrice. No, milijuni su zarađeni i čeka nas (barem jedan) nastavak. Pa tko voli.....

OCJENA: 5



četvrtak, 6. studenoga 2014.

PRAVILA PREŽIVLJAVANJA



REDATELJ: David Mackenzie
GLAVNE ULOGE: Jack O'Connell, Ben Mendelsohn, Rupert Friend
TRAJANJE: 106 minuta
NAZIV ORIGINALA: Starred Up

Eric Love (Jack O'Connell) je agresivan. Ne, on je nasilnik. Još gore, Eric Love je bijesan i silno opasan. On je zatvorenik prebačen na novu adresu. U novi zatvor. Odmah po dolasku u novu sredinu Eric izazove probleme i nađe se na udaru zatvorskih čuvara. Spašava ga Oliver Baumer (Rupert Friend) psihijatar koji ga priključuje grupi zatvorenika s kojima redovito održava grupne terapije. Eric nije oduševljen ekipom na terapiji, ali nakon "prijateljskog uvjeravanja" od strane zatvorskog veterana Nevillea (Ben Mendelsohn) novo lice shvaća da je terapija velika prilika.....
"Pravila preživljavanja" režirao je David Mackenzie poznat po naslovima "Mladi Adam", "Asylum" i "Osjetila ljubavi". Mackenzie je radnju filma smjestio u zatvor, mjesto na kojem su nastali mnogi veliki filmovi. "Zelena milja", "Iskupljenje u Shawshanku", "U ime oca", "Leptir", "Ponoćni express", "Bijeg iz Alcatraza", "Odlazak u smrt", "Ptičar iz Alcatraza" su samo neki najpoznatiji i najpopularniji filmovi koji se bave životom i(li) bijegom iz zatvora. "Pravila preživljavanja" je film čija je snaga u izvrsnim glumačkim izvedbama i scenariju, priči filma.



Uvodne minute filma pripremaju gledatelja na ono šta slijedi; novi klijent je stigao u zatvor. Gledamo prijem zatvorenika i temeljit pregled prije odlaska u ćeliju. Scena izgleda vrlo autentično i realno, kao da je riječ o nekim od mnogobrojnih dokumentaraca koji govore o zatvorskoj svakodnevici. Uvjerljivost uvodne scene odnosno filma u cjelini leži u scenariju. Priču za "Pravila preživljavanja" je osmislio debitant Jonathan Asser. Autor je svoja dugogodišnja zatvorska iskustva prenio na film. Ne, Asser nije bio zatvorenik; radio je kao zatvorski terapeut. Iskustva je prenio na scenarij filma (originalni, engleski naslov filma je termin za premještanje zatvorenika iz maloljetničkog u zatvor za odrasle) te je nastupio u manjoj, sporednoj ulozi. Prikaz zatvoreničkog života, likovi i priča svrstavaju film među ponajbolja ostvarenja sa zatvorskom tematikom snimljena u 21 stoljeću.




"Pravila preživljanja" nije ugodno fillmsko iskustvo. Sasvim logično; život u kaznionici nije jednostavan i lagodan. Bez obzira na zahtjevnu i tešku tematiku redatelj majstorski, polako ali sigurno uvlači gledatelja u film. Vrlo brzo gledatelj shvaća da se stvari kompliciraju i da, prije ili kasnije, slijedi eskalacija nasilja. Međutim, nema odustajanja; "Pravila preživljavanja" je film od kojeg se niti jednog trenutka ne odvaja. Kako minute filma odmiču tako priča postaje sve intrigantnija, likovi su sve zanimljiviji. Redatelj niti jednog trenutka ne romantizira zatvor i njegove stanovnike. Kompletna radnja filma se događa unutar zatvorskih zidova. Uski hodnici, male ćelije i dotrajali inventar kod gledatelja stvaraju neugodan, klaustrofobičan doživljaj kaznionice. Unatoč postavljenoj hijerarhiji opipljive su tenzije između zatvorenika; čeka se krivi pogled, nervozna reakcija tempirana bomba eksplodira. U takvu sredinu dolazi "detonator", devetnaestogodišnji Eric koji nema respekta prema nikome. Zatvorski čuvari, zatvorenici su vrijedni prezira i svakog trenutka mogu postati "inspiracija" za njegov bijes i agresiju. Eric ne čeka napad drugih i samoobranu; on je taj koji će napasti. Sa razlogom ili bez razloga, sasvim je svejedno.




Eric, ključni i najvažniji lik filma u uvodnim minutama izaziva prezir. Divlje agresivan, opasan po okolinu (zatvor ne smiruje Erica, dojam je da ga je premještanje na novu lokaciju još više razbjesnilo) on je jedan od onih tipova koje treba izbjegavati. Međutim, razvojem njegovog lika i saznanjem o razlozima Ericovog kažnjavanja slika se mijenja. Redatelj ne pada u ralje jeftine patetike; on objašnjava dio Ericovog životnog puta odnosno okolnosti koje su ga dovele u zatvor. Bijes koji izlazi iz Erica ima svoje uzorke.
Jack O'Connell (ove godine je glumio Calista u filmu "300: Uspon carstva") u ulozi glavnog (anti)junaka je senzacionalan. Njegovi izljevi bijesa, nasilje i cinizam su uvjerljivi, odglumljeni sa toliko glumačkog žara da se može konstatirati da je "ukrao" film ostalim kolegama. Ne, nije ostatak glumačke ekipe loš (Ben Mendelsohn i Rupert Friend su vrlo dobri), nego je Jack toliko upečatljiv da je prva asocijacija kada se spomene film upravo mladi engleski glumac (O'Connelle je rođen 1990 godine).
"Pravila preživljavanja" je vrlo snažan, moćan i nasilan film koji "udara" direktno bez okolišanja i uljepšavanja. Bez sumnje, riječ je o jednom od najboljih filmova sa zatvorskom tematikom  u 21 stoljeću.

OCJENA: 9




nedjelja, 2. studenoga 2014.

DVA DANA; JEDNA NOĆ




REDATELJ: Jean-Pierre i Luc Dardenne
GLAVNE ULOGE: Marion Cotillard, Fabrizio Rongione
TRAJANJE: 90 minuta
NAZIV ORIGINALA: Deux jours, une nuit

"Dobro smo se borili" - Sandra (Marion Cotillard)


Posljednji dani listopada i početak studenoga godine 2014 donio nam je vrijedno filmsko događanje. U tijeku je prvo izdanje "Zagreb indie revije filmova" koja se održava u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Rijeci i Mostaru. Obzirom da je proteklih godina (pre)veliki broj vrijednih filmova zaobišao domaće kino dvorane (prošle godine sjajna, nominacijama za "Oscara" nagrađena "Nebraska" nije ušla u redovitu distribuciju) ovakvi događaji su sjajna prilika da se ljubitelji filma upoznaju te u kino dvoranama pogledaju zanimljive naslove koji su na neki način odmor i odmak od hollywoodske odnosno "blockbusterovske" ponude. Na ovogodišnjoj premijernoj reviji na programu je 17 naslova koji će se prikazati od 30.10 do 06.11 (recenzije većine filmova biti će objavljene na blogu Goodtalking). Jedan od sedamnaest odabranih filmova je i drama "Dva dana, jedna noć" redateljski projekt Jean-Pierra i Luca Dardennea...



"Dva dana, jedna noć" prikazan je u službenoj konkurenciji ovogodišnjeg filmskog festivala u Cannesu. Veza između redatelja filma braće Dardenne i uglednog festivala je neraskidiva; autori su dobitnici "Zlatne palme" za filmove "Rosetta" (1999) i "Dijete" (2005). Iako "Dva dana, jedna noć" nije nagrađena u Cannesu (glavna nagrada je dodijeljena turskoj drami "Zimski san") redatelji su ponovo stvorili sjajan film koji je jednako vrijedan kao i spomenuti, nagrađeni filmova.
Sandra (Marion Cotillard) je tridesetogodišnjakinja koja je duže vrijeme bila na bolovanju. Liječi se od depresije. Upravo je saznala da je otpuštena. Dumont, vlasnik poduzeća u kojem je Sandra zaposlena dao je "nemoralnu ponudu" zapravo ultimatum svojim radnicima. Mogu izabrati između kolegice ili bonusa vrijednog 1000 eura. Ukoliko pristanu da Sandra ostane izgubit će bonus, ako Sandra ode bonus je njihov. Na prvom glasanju 14 od 16 kolega je glasalo za bonus no Sandra se uspije izboriti da se glasanje ponovi. Odluku će zaposleni donijeti u ponedjeljak i Sandra ima vikend u kojem kreće uvjeriti kolege da glasaju za njen ostanak...


Naslov filma izgleda odnosno sugerira devedeset minuta romantične komedije ili ljubavne drame. Međutim, romantika i komedija nisu tema ovoga filma. "Dva dana, jedna noć" bavi se ozbiljnim, aktualnim životnim problemima. Film vrlo direktno i uvjerljivo prikazuje suvremeni život, recesiju i posljedice koje današnji način života ostavlja na "male", "obične" ljude. Zapravo film prikazuje većinu Nas koji se možemo ili koji smo se našli u Sandrinoj situaciji i(li) u situaciji u kojoj se nalaze njene kolege. Gledajući film suočeni smo sa neugodnim pitanjima, proptikivanjima samoga sebe odnosno razmišljanjem kako bi i samo postupili u opisanoj situaciji. Sandra je borac, nagrižena depresijom i strahom za svoju budućnost kreće u borbu (razgovor sa kolegama). Neke kolege sa kojima razgovara (iako je riječ o ne prevelikoj svoti novaca) nisu se spremni odreći novčanog bonusa. Oni imaju svoje razloge koji su razumljivi, ali nikako nisu toliko važni kao Sandrini. Ona je majka dvoje djece kojoj posao znači opstanak i ostanak na sadašnjoj adresi. Hipoteka je velika i dugoročni ostanak bez posla znači i gubitak doma.
Zanimljivo je pratiti reakcije Sandrinih kolega kada im ona dolazi sa molbom da se odreknu novaca. Sažaljenje, bijes, suze, pokušaj fizičkog obračuna, isprika, želja da se pomogne ili pokušaj ignoriranja. Svatko reagira na svoj način. Različite reakcije (Sandrin dolazak utječe i na odnose u obiteljima njenih kolega) su dobrim dijelom uvjetovane u unutarnjom borbom Sandrinih kolega. Ne žele da Sandra ode, ali novac im je potreban. Svima. Razloga za to je previše.



Situacija u kojoj su se našli Sandra i njene kolege je zapravo proizvod sustava, načina života (spletkarenja i podmetanja) u kojem lov za novcem "guši" empatiju i solidarnost između ljudi. Nisu svi likovi u filmu bez razumijevanja za probleme glavne junakinje ali rezultati prvog glasanja, kada Sandra nije bila prisutna dovoljno govori kako redatelji dobro znaju odnosno razumiju današnju situaciju. Podsjetimo, većina kolega se potvrdno izjasnilo da se otpusti njihova vrijedna, bolesna kolegica. Cijena? Tisuću eura. Kod nekih i manje...
Prvo glumačko ime filma, nositeljica čitavog projekta je Marion Cotillard. Francuska glumica koja je na pametan način izgradila svoju glumačku karijeru pokazujući da je njen glumački izričaj sposoban iznijeti uloge u "blockbusterima" ("Početak", "Vitez tame: Povratak"..) ali i u umjetnički zahtjevnijim projektima ("Hrđa i kost", "Život u ružičastom") je briljantno odradila glavnu ulogu. Njen šarm i ljepota su potpuno prigušeni, nagriženi depresijom i brigom za egzistenciju. Ona je očajna i nesigurna, ali odlučuje se boriti. Da, tako izgledaju osobe iscrpljene depresijom i borbom za opstanak.
"Dva dana, jedna noć" je bolno istinit film o svijetu u kojem živimo. Ne nudi lažni optimizam, njegova tema je univerzalna. Sandra i njeni kolege su ljudi sa problemima koji su dio naše svakodnevice, Sandrin svijet je i naš svijet. Ma koliko mi šutjeli o tome.

OCJENA: 9