četvrtak, 30. listopada 2014.

PRAVEDNIK




REDATELJ: Antoine Fuqua
GLAVNE ULOGE: Denzel Washington, Chloe Grace-Moretz, Maron Czokas, Bill Pullman
TRAJANJE: 132 minute
NAZIV ORIGINALA: The Equalizer

"Bez obzira na sve, moraš biti ono što jesi, zar ne ?" - Robert McCall (Denzel Washington)

Robert McCall je zaposlenik trgovačkog centra u kojem se prodaje građevinski materijal. Dobrodušan, nenametljiv, uvijek spreman pomoći kolegama i poznanicima. Voli čitati, on je u punom smislu filantrop. Živi svoj "običan" život u tišini, ne opterećujući nikoga. Izvana izgleda kao smirena osoba bez problema. Robert se povremeno druži, razgovara sa svojim kolegom Ralphiejem (Johnny Skourtis) i mladom prostitutkom Teri (Chloe Grace- Moretz). Jedne večeri Teri je pretučena i Robert odluči preuzeti stvari u svoje ruke; dobroćudni djelatnik trgovačkog centra pretvara se u smrtonosno oružje. Njegova prošlost je tajnovita i mračna, on je vrhunski obučen, istrenirani vojni specijalac. Kreće u obračun sa ljudima koji su pretukli Teri i u prvom sukobu ubija petoricu članova Ruske mafije. No, to je tek početak. Pravednik postaje lovina ruskog plaćenika Tedya (Martin Csokas) kojega su šefovi poslali da "sredi stvari" odnosno likvidira Roberta....



Nakon što je prošle godine sa svojim "Padom Olimpa" kreativno i komecijalno pobijedio tematski vrlo sličan film ("Misija: Bijela kuća"), redatelj Antoine Fuqua ponovio je suradnju sa Denzelom Washingtonom. Njihova prvi zajednički projekt "Dan obuke" je bio vrlo uspješan; film je u kino dvoranama zaradio preko 100 milijuna dolara a uloga korumpiranog policajca Alonza Harrisa donijela je Denzelu drugog "Oscara" (Ethan Hawke je za nastup u filmu nominiran za najbolju sporednu mušku ulogu). Ideja, priča filma je posuđena iz istoimene televizijske serije koja je snimljena i prikazana osamdesetih godina prošloga stoljeća. Glavnog junaka serije je tumačio engleski glumac Edward Woodward. U odnosu na seriju radnja filma je prilagođena današnjem vremenu i zahtjevima kino publike.



Za razliku od Alonza iz "Dana obuke", McCall je drugačiji lik. Iako su obojica bili (ili jesu) državni službenici sa zahtjevnim, rizičnim (Alonzo policajac, McCall bivši vojni specijalac) radnim zadacima, njihovi karakteri i motivi njihovih postupaka su potpuna suprotnost. Alonzo Harris je potpuni i nepopravljivi negativac; korumpiran i pokvaren do srži bez prevelike želje za promjenom. McCalla upoznajemo kao mirnog i povučenog čovjeka koji je, prema vlastitom priznanju, u prošlosti "radio stvari zbog kojih se ne ponosi". Altruizam i empatija prema ljudima iz okoline proizlaze iz njegove želje za iskupljenjem zbog prošlosti. Iskupljenjem i ispunjavanjem želje (ili želja, sasvim je svejedno) njegove preminule supruge. Dojam je da su redatelj i glavni glumac pod svaku cijenu željeli izbjeći usporedbe sa "Danom obuke". Odmak je uspješno napravljen; Fuqua nije žalio minute filma kako bi gledateljima približio Roberta McCalla. Redatelj je uspio "pobjeći" od "Dana obuke" ali "Pravednik" je sličan ranijem Denzelovom filmskom osvetničkom pohodu. Riječ je o "Tjelesnoj straži", filmu u kojem je glavni lik u potrazi za otetom djevojčicom. Karakteristika oba filma su i maštovite, vrlo brutalne egzekucije nad negativcima.



Nakon tridesetak minuta filma u kojima redatelj slaže figure filma te nam približava glavnog pokretača radnje slijedi McCallov obračun sa pripadnicima ruske mafije. Scene nasilja su izrazito brutalne, McCall često koristi hladno oružje (nož, otvarači za boce...) ranjeni i mrtvi se gomilaju. Denzel Washington još jednom pokazuje da je, unatoč godinama (glumac uskoro slavi šezdeseti rođendan) , uvjerljiv kao akcijski junak. Pokoje podbadanje i sprdnju u vezi svojih godina (u stilu "Plaćenika", McCalla nekoliko puta u filmu nazivaju djedicom) glumac odnosno njegov lik rješava brzo i efikasno. Obzirom na temu i redateljev stil film je (očekivano) mračan, "oslikan" tamnim bojama. Dojam je da su neki dijelovi filma premračni (završni obračun). Glumački najvažnija figura filma je Denzel Washington, njegov lik dominira filmom. Dominacija je zasluga sigurne glumčeve izvedbe, ali i scenarija u kojem je glavni lik nedodirljiv. Robert McCall je tip koji podsjeća na osvetnike, akcijske junake osamdesetih godina prošloga stoljeća. Posebno kada se uzme "hladnoratovski" obračun; bivši vrhunski američki specijalac (pozitivac) protiv bivšeg elitnog ruskog vojnika. Napetost između SAD-a i Rusije osjeća se i na filmskom platnu.
Denzel ima vrlo dobru podršku glumaca u sporednim ulogama. Chloe Grace-Moretz je vrlo dobra u ulozi Teri dok je Marton Csokas izvrstan u ulozi glavnog negativca Tedya.
"Pravednik" je film u kojem nema puno novoga i originalnoga, ali glumačka ekipa predvođena Denzelom  su garancija solidnog filmskog iskustva.

OCJENA: 7


subota, 25. listopada 2014.

NAJTRAŽENIJI ČOVJEK





REDATELJ: Anton Corbijn
GLAVNE ULOGE: Philip Seymour Hoffman, Rachel McAdams, Willem Dafoe, Robin Wright, Grigorij Dobrigin, Daniel Bruhl, Homayoun Ershadi
TRAJANJE: 122 minute
ORIGINALNI NAZIV: A Most Wanted Man

"Svaki dobar čovjek skriva ponešto loše, zar ne?"

Ove godine svjetla životne pozornice zauvijek su se ugasila za mnoga poznata glumačka imena. Otišli su, između ostalih, Bogartova "Baby" Lauren Bacall, "My captain" Robin Williams, "Maverick" James Garner, Shirley Temple, Maximilian Schell, Mickey Rooney, Bob Hoskins i Richard Kiel poznatiji kao "Jaws" jedan od najupečatljivijih negativaca u serijalu o tajnom agentu 007. Preminuo je i "državnik novog kova" Rik Mayall, filmski i kazališni život više nikada neće biti isti nakon odlaska "Đenke" Bore Todorovića te dame i gradonačelnika Ane Karić i Borisa Buzančića. Najšokantniji (uz Robina Williamsa) glumački odlazak godine svakako je smrt Philipa Seymoura Hoffmana. Hoffman se (preminuo u 46 godini) svojim ulogama nametnuo kao jedan od najvažnijih hollywoodskih glumaca. Godine 2006 Hoffman je zasluženo dobio "Oscara" za ulogu u filmu "Capote" biografsku priču o piscu Trumanu Capoteu. Nakon osvajanja "zlatnog kipića" uslijedile su nominacije za uloge u filmovima "Sumnja", "Rat Charlieja Wilsona" i "Master". Osim navedenih filmova za koje je bio nominiran, Hoffman je nastupio u nekolicini filmova gdje je potvrdio svoju glumačku vrijednost ("Martovske Ide", "Igra pobjednika", "Sinegdoha: New York", "Nemoguća misija 3"...). Nakon glumčeve iznenadne smrti ostalo je nekoliko projekata koje je Hoffman snimio u posljednjim mjesecima svojeg života. Hoffmana ćemo gledati u nastavku serijala "Igre gladi"(premijera prvog dijela "Šojke rugalice" biti će krajem slijedećeg mjeseca), zatim u kriminalističkoj drami "God's Pocket" u kojem glumi zajedno sa Johnom Torturrom i špijunski triler "Najtraženiji čovjek". "Najtraženiji čovjek" je film koji je, pričom i likovima) idealan za demonstraciju Hoffmanove glumačke moći





Hamburg, Njemačka. U grad je stigao Čečen koji privlači pozornost obavještajnih službi. Njegovo ime je Issa Karpov (Grigorij Dobrigin) i označen je kao pripadnik terorističke skupine. Međutim, Issa ne priprema teroristički napad nego želi započeti novi život, pobjeći od terorizma i nasilja. Issa je u posjedu dokumenata odnosno broja bankovnog računa na kojem se nalazi velik novac. U nastojanju da dođe do novca i novog života pomaže mu odvjetnica Annabel Richter (Rachel MacAdams). Velika količina "krvavog" novca i Issina prošlost su zanimljivi Guntheru Bachmannu (Philip Seymour Hoffman) šefu njemačke tajne (para)službe. Gunther želi iskoristiti Issu kako bi došao do bogatog poslovnog čovjeka imenom Abdullah (Homayoun Ershadi) čije se poslovne aktivnosti povezuju za financiranjem terorizma...




"Najtraženiji čovjek" snimljen je prema istoimenom romanu britanskog pisca Johna Le Carrea. "Krojač Paname", "Ruska kuća" i "Dečko, dama, kralj, špijun" su dosad najpoznatija piščeva djela koja su "prebačena" na film. Kompleksnost radnje i slojevitost likova u djelima Johna Le Carrea su zahtjevan i izazovan redateljski posao. U slučaju "Najtraženijeg čovjeka" taj posao je preuzeo Nizozemac Anton Corbijn. Corbijn je svoju redateljsku karijeru izgradio na dokumentarcima i video spotovima poznatih svjetskih glazbenih zvijezda (U2, Depeche Mode, Metallica, Bryan Adams). Godine 2007 režira vrlo dobar igrani prvijenac "Control" biografsku priču o Ianu Curtisu pjevaču grupe "Joy Division". Nakon "Controla" slijedi osrednji "Amerikanac" sa Georgeom Clooneyem u glavnoj ulozi. Bez obzira na samo dva igrana projekta Corbijn je ekranizaciju "Najtraženijeg čovjeka" režirao bez velikih propusta.




"Najtraženiji čovjek" pravi je, punokrvni špijunski triler kakve smo navikli gledati kada su u pitanju ekranizacije romana Johna La Carea. Zaboravite Jamesa Bonda, zaboravite raskošne lokacije i akcijske ekstravagancije; u ovom filmu špijunske igre i igrice se odvijaju u jeftinim i malo manje jeftinim kavanama, stanovima na kraju grada i hladnim uredima. Lokacije, interijeri na kojima je film sniman pojačavaju dojam realnosti radnje kod gledatelja. Slična mjesta je svatko od nas slučajno ili namjerno posjetio. Jedini tragovi sjaja i glamoura špijunskih filmova kao što je serijal o Jamesu Bondu su banke. Institucije raskošnije od bilo koje druge lokacije koje možemo videti u filmu. Radnja filma je polagana, detalji o likovima se otkrivaju cijelim trajanjem filma. Svakom novom minutom odnosno otkrivenim detaljem o likovima i radnji film postaje sve intrigantniji i zanimljiviji. Iako je radnja filma smještena u današnje vrijeme, vizualno film izgleda pomalo retro, poput špijunskih filmova koji se odigravaju u vrijeme Hladnog rata. Likovi filma su sjajno razrađeni, nema tvrde podjele na dobre i loše, "naše" i "njihove". Svi su, u većoj ili manjoj mjeri, "utopljeni" u močvari intriga, duhova prošlosti, interesa i političko-obavještajnih igara





Posebno je zanimljiva Martha Sullivan (Robin Wright) djelatnica američke ambasade, sporedni lik filma. Martha je predstavnica SAD-a, koja nadgleda događaje, ali u finalu filma redatelj sugerira da je baš ona ključna za rasplet događaja. Redatelj nas podsjeća tko je odgovoran za većinu ključnih obavještajnih poteza u današnje vrijeme. Kako na filmu tako i u stvarnosti. Martha je izvrsna nadogradnja na ulogu Claire Underwood koju Robin tumači u sjajnoj televizijskoj seriji "Kuća od karata". Uz Robin, od ostatka vrlo dobre glumačke ekipe treba izdvojiti ruskog glumca Grigorija Dobrigina u ulozi Isse, lika sa tragičnom prošlošću i neizvjesnom budućnošću.
Gunther, lik kojega tumači Hoffman sličan je glumcu, njegovom privatnom životu; čovjek razoren porocima i demonima prošlosti koji je cijeli život posvetio poslu kako "bi svijet učinio boljim". Glumac je bio sličan; svoje probleme iz privatnog života pokušavao je "liječiti" svojim poslom (Hoffman je snimio 63 filma i tv serije). Borbu sa porocima je izgubio, ali je njegov glumački posao filmove i sedmu umjetnost učinio boljima.

OCJENA: 8


utorak, 21. listopada 2014.

SPASENJE




REDATELJ: Kristian Levring
GLAVNE ULOGE: Mads Mikkelsen, Eva Green, Eric Cantona, Jeffrey Dean Morgan, Jonathan Pryce
TRAJANJE: 90 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Salvation


Iako je zlatno doba vestern filmova davno prošlo, posljednjih 10-15 godina je donijelo dovoljno vrlo dobrih i odličnih naslova koji potvrđuju da žanr nije mrtav. Vrijeme superheroja i bučnih, skupih blockbustera smanjilo je ulaganja američkih major kompanija pa je vestern kombiniran sa drugim žanrovima kako bi donio što veću zaradu na kino blagajnama ("Kauboji i izvanzemaljci", "Tko preživi, pričat će"). Bez obzira na nezainteresiranost majora, novo stoljeće je donijelo nekoliko vrlo dobrih "kaubojaca". Godine 2003 Kevin Costner je podsjetio na svoje najbolje redateljsko-glumačke dana sa filmom "Divlja prostranstva", redatelj James Mangold ("Identitet", "Hod po rubu") je 2007 vrlo dobro "remakeao" film "U 3.10 za Yumu" iz 1957 godine. Iste godine, ponajviše zaslugom Brad Pitta, snimljen je izvrstan vestern imenom "Ubojstvo Jessea Jamesa od kukavice Jamesa Forda". Kao producenti filma (uz Pitta) potpisani su Ridley i Tony Scott te je film nominiran za dva "Oscara". Nominacijama za "Oscara" su nagrađeni i "Čovjek zvan hrabrost" braće Coen (10 nominacija) i Tarantinov "Odbjegli Django" (5 nominacija, dvije potvđene). Ovogodišnji predstavnici vesterna su redateljsko-glumačko-scenaristički projekt Tommya Lee Jonesa "The Homesman", izvrsno režirani "Das finstere Tal" austrijskog redatelja Andreasa Prochaske te "The Salvation" danskog redatelja Kristiana Levringa. Jednako kao i Prochaska, Levring je napravio sjajan posao. Europski redatelji su "udomili" američki žanr na pravi način.....




Godina je 1870. Danac Jon (Mads Mikkelsen) je u potrazi za boljim životom iz Europe krenuo put Amerike. Nakon sedam godina u Ameriku dolaze njegova žena i maloljetni sin. Odmah nakon dolaska žena i sin su ubijeni. Nekoliko sati kasnije Jon likvidira počinitelje ali njegova osveta je tek početak spirale nasilja. Jedan od nasilnika koje je Jon "sredio" je brat od šefa lokalne bande Delaruea (Jeffrey Dean Morgan). Delarue terorizira i reketari stanovništvo lokalnog gradića. Kako bi se obranili od nasilnika građani na čelu sa gradonačelnikom Keanom (Jonathan Pryce) odluče uhvatiti i predati Jona....




"The Salvation" je film koji ima gotovo sve šta je potrebno za dobar vestern. Jona, glavnog junaka koji kreće u gotovo samoubilačku osvetničku misiju (dakle, nema više šta izgubiti), sadističkog negativca koji je nemilosrdan u ostvarivanju svojih ciljeva, ženski lik koji ima vrlo važnu ulogu u filmu, korumpirane predstavnike civilne vlasti i krvavi završni obračun su detalji koji film čine pravim punokrvnim predstavnikom žanra. Iako film traje manje od devedeset minuta, redatelj je navedene elemente izvrsno posložio. Rezultat je jedan od ponajboljih vesterna u posljednjih petnaestak godina.
Vrijeme u kojem se odigrava radnja prikazano je na brutalan, sirov i surov način. "The Salvation" nije film koji romantizira žanr vesterna. Njegov sadržaj je prepun krvi, znoja, prašine i suza. Nasilje u filmu je sirovo, stradaju žene i djeca. Borba za život u obećanoj zemlji nije lagana, američki san za mnoge postaje noćna mora. Dodatnu zanimljivost i težinu radnji daju i korporativni, korupcijski motivi koji su razlog zbog kojeg Delarue terorizira gradić. Neke stvari se nisu promjenile, samo su metode drugačije.




Lokacije na kojima je film snimljen (Južnoafrička Republika) su izvrsno pogođene i iskorištene; "The Salvation" izgleda impresivno , fotografija filma je kristalno čista. Kamera je sugestivna posebno kada se radi nijemoj Madelaine koju glumi Eva Green. Madelaine je suprotnost likovima koje je Eva tumačila u filmovima "300:Uspon carstva" i "Sin City: Vrijedna ubojstva". Ovoga puta nije u prvom planu glumičina fizička privlačnost i seksualnost nego njeno lice. Za Evu problema nema; izraz(i) njenog lica govore tisuću riječi. Ekipa filma je internacionalna, kao i stanovništvo Amerike krajem 19 stoljeća. Ljudi sa svih strana su došli u potrazi za boljim životom...
Mračan i nasilan "The Salvation" je film koji dostojno predstavlja žanr, ali je dobar odabir i za ljubitelje filma kojima vestern nije prvi izbor.

OCJENA: 8



subota, 18. listopada 2014.

AUTOMATA





REDATELJ: Gabe Ibanez
GLAVNE ULOGE: Antonio Banderas, Melanie Griffith, Robert Forster, Brigitte Sjort Sorensen, Dylan McDermott
TRAJANJE: 105 minuta


Godina je 2044. Solarne oluje pretvorile su površinu Zemlje u radioaktivne pustinje. Čovječanstvo se prorijedilo; ostalo nas je samo 21 milijun. Zbog oluja dogodili su se i poremećaji u atmosferi koji su u velikoj mjeri onemogućili komunikaciju. ROC korporacija je proizvela Automat Pilgrim 7000, robota koji izgrađuje zidine i mehaničke oblake koji štite ljude. Roboti funkcioniraju u skladu sa dva sigurnosna protokola. Prvi sprečava robota da ugrozi bilo koji oblik života dok drugi sprečava robota da izmijeni sebe ili funkciju drugog robota. Jacq Vaucan (Antonio Banderas) je djelatnik ROCa koji tijekom istrage nailazi na nepravilnosti u funkcioniranju robota. Njegova istraga utvrđuje da je došlo da povrede protokola te da bi posljedice mogle promijeniti funkcioniranje robota ali i život preostalih pripadnika ljudske vrste.....





 Scenaristi i redatelj "Automate" su ideje pronašli u neponovljivom "Blade Runneru i filmu "Ja, robot" Alexa Proyasa iz 2004 godine. Protokoli prema kojima se roboti u "Automati" moraju ponašati su reciklirani zakoni robotike koje je postavio američki pisac znanstvene fantastike Isaac Asimov. Cijeli projekt je koštao petnaestak milijuna dolara i skupio je, obzirom na budžet, pristojnu glumačku ekipu. Tijekom gledanja filma ne može se ne primjetiti da je ekipa filma uložila ogroman napor kako bi film što bolje i impresivnije izgledao. Obzirom na sredstva koja su potrošena "Automata" vizualno izgleda dosta dobro. Posebno drugi dio filma koji se odvija u pustinji. Urbani ugođaj budućnosti (prvi dio filma) u trenucima podsjeća na "Blade Runner". Prigušene, teške boje i depresivna atmosfera su glavne značajke svijeta budućnosti. Kada se radnja prebaci u pustinju film je ispunjen svijetlim tonovima spaljene zemlje. Nažalost, vizualni dio je jedini detalj koji se pamti  kada je "Automata" u pitanju....





Prvi, urbani dio filma nekako i funkcionira; upoznajemo (doduše ne previše detaljno) svijet budućnosti, Jacka i njegovu suprugu. Jack je tip kojemu je dosta posla i okruženja i želi otići. Žena je pred porodom i on želi "pokupiti" obitelj i otići na bolje mjesto. Dobra ideja, ali kuda otići u svijetu koji je devastiran, spaljen i većim dijelom zagađen radioaktivnošću ? O tom, boljem mjestu za život gledatelj saznaje vrlo malo, gotovo ništa. "Gradski" dio filma otvara mnoga pitanja i donekle funkcionira; problemi nastaju kada se radnja filma počinje odvijati izvan grada iz. Od tog trenutka film se većim dijelom raspada i gledatelj je osuđen na sat vremena (uglavnom) praznog filmskog hoda. Bez velikih uzbuđenja i tenzija. Za razliku od Ridleya Scotta u "Blade Runneru" (film koji je utjecao na "Automatu"), Gabe Ibanez nije uspio u odnos ljudi i robota ugraditi poetiku i emocije. U redu, teško je bilo očekivati da će "Automata" dostići "Blade Runnera" ali, obzirom na najave očekivanja su bila znatno veća od onoga šta konačni proizvod nudi. Barem za pisca ovih redova. Film ne funkcionira niti kao priča odnosno metafora o ljudskoj (auto)destrukciji. Tema koja je tek sramežljivo dotaknuta.
"Automata" je filmski spojila dugogodišnje supružnike, danas sretno rastavljene Melanie Griffith i Antonia Banderasa. Banderas je solidan u glavnoj ulozi, dok je Melanie Griffith angažirana za ulogu doktorice Dupre te posuđuje glas Cleei. Dok je glasovna uloga u redu, fizički neprepoznatljiva Melanie Griffith u ulozi doktorice nije pretjerano uvjerljiva. No, to nije samo "zasluga" glumice. Ima nešto i priči odnosno scenariju filma.
"Automata" je izgledom dopadljiv, ali pričom i radnjom neuvjerljiv i neuzbudljiv film. Nešto manje od dva sata znanstvene fantastike koja će teško zadovoljiti i najtvdokornije ljubitelje žanra.

OCJENA: 4




četvrtak, 16. listopada 2014.

DOBRI LJUDI





REDATELJ: Henrik Ruben Genz
GLAVNE ULOGE: Kate Hudson, James Franco, Omar Sy, Tom Wilkinson
TRAJANJE: 85 minuta
NAZIV ORIGINALA: Good People


Tom i Anna Wright (James Franco i Kate Hudson) su "pobjegli" pred recesijom. U potrazi za boljim životom dolaze u London, Iznajmljuju zapuštenu kuću, sanjaju o adaptaciji i žele što prije dobiti dijete. No, novčani problemi su ostali i bračni par je prisiljen na borbu za opstanak. Dolazi im obavijest da, ukoliko u kratkom roku ne plate račune, moraju iseliti. Kada od predoziranja umire stanar u njihovom prizemnom stanu čini se da su njihovi problemi riješeni. Stanar je ostavio 220 000 funti u gotovini i pošiljku droge. Tom i Anna odlučuju sakriti novac, zatajiti njegovo postojanje policajcu Johnu Haldenu (Tom Wilkinson) i pričekati dok se stvari malo ne smire. Nakon nekoliko dana počinju trošiti, plaćati račune ali stvari se počinju komplicirati kada se u priču uplete opasni kriminalac imenom Khan (Omar Sy)....




"Dobri ljudi" projekt je danskog redatelja Henrika Rubena Ganza. Ruben Ganz je našoj publici poznat kao redatelj nekoliko epizoda sjajnih serija "Ubojstvo" (Forbrydesen) i "Borgen" te izvrsnom trileru "Frygtelig lykkelig" sa Kimom Bodniom u glavnoj ulozi. Film je snimljen na lokacijama u Londonu i okupio je vrlo zanimljivu glumačku ekipu. Uz glavne glumce Jamesa Franca i Kate Hudson u filmu nastupaju i engleski glumac Tom Wilkinson (nominiran za nagradu "Oscar" za uloge u filmovima "Michael Clayton" i "U zamci") i Francuz Omar Sy koji je u velikom naletu nakon uloge Drissa u sjajnim "Nedodirljivima" iz 2011 godine. Kombinacija koja je dobro zamišljena; Hudson i posebno Franco su bili aduti koji su filmu trebali dati komercijalnu težinu dok su lokacije snimanja te Sy i Wilkinson naglasili da film ima europski štih koji bi privukao i zahtjevniju kino publiku. Uz sve zaplet filma je djelomično "naslonjen" na recesiju našu svagdašnju koja podjednako muči (ili je mučila) stanovništvo SADa i Europe. Međutim, dobro zamišljen projekt nema tako dobru realizaciju....




Rijetka je pojava u današnjoj kino ponudi da imamo prilike pogledati film (ako izuzmemo komedije) koji traje manje od devedeset minuta. "Dobri ljudi" traju otprilike 85 minuta i cijelim trajanjem filma gledatelj ima dojam da se redatelju žurilo što prije završiti posao. Uvodne minute obećavaju; upoznajemo Toma i Annu koji bi zbog svojih financijskih problema trebali biti zanimljivi gledatelju i kod njega stvoriti određenu empatiju. Recesija je gadna stvar, mnogi su je osjetili na svojoj koži odnosno novčaniku. Međutim, redatelj ne ulazi u dublju razradu glavnih likova niti kada za to ima razloga (trenutak kada par pronalazi novac). Umjesto toga dodaje likova; "u igru" ulazi policijski inspektor John Halden (Tom Wilkinson). Halden je potencijalno zanimljiv lik koji je motiviran da se obračuna dilerima. No, njegov lik kako film prolazi ostaje neiskorišten i sve manje važan. U cijeli slučaj se uključuju i negativci. Dvije kriminalne grupacije koje žele novac i drogu. Puno likova a malo redateljske volje i minuta filma da ih se približi gledatelju.




Film juri u monotonom i predvidljivom ritmu sve do zadnjih desetak minuta kada imamo prilike pogledati završni obračun koji je, obzirom na dotadašnji tijek filma, prilično neočekivan. U igri su pištolji ali i velika količina hladnog oružja i cijeli taj rasplet je krvav i nasilan, sarkastičan sa ponešto crnog humora. Završetak čini "Dobre ljude" podnošljivim filmom.
Glumačka ekipa je iz likova izvukla koliko je mogla, priča i redatelj filma nisu omogućili više. "Dobri ljudi" je ambiciozan ali predvidljiv i površan projekt. Materijala za više je bilo, ali on nije iskorišten. Postoje filmovi koji su na intrigantniji i zanimljiviji način obradili temu iznenadnog pronalaska tuđeg novca. Primjerice "Jednostavan plan" Sama Raimija iz 1998 godine sa BB Thorntonom i Billom Paxtonom u glavnim ulogama.

OCJENA: 5



ponedjeljak, 13. listopada 2014.

ŠETNJA MEĐU GROBOVIMA





REDATELJ: Scott Frank
GLAVNE ULOGE: Liam Neeson, Dan Stevens, Maurice Compte
TRAJANJE: 110 minuta
NAZIV ORIGINALA: A Walk Among The Tombstones


Liam Neeson je glumac s jednom od najzanimljivijih filmografija u današnjem Hollywoodu. Povijest njegovog uspjeha počinje (nakon kratkog pojavljivanja u "Excaliburu", tv seriji "Poroci Miamija" i sporedne uloge u filmu "Next of Kin") osvetničkim trilerom "Darkman". Nakon uspjeha "Darkmana" Neeson je nanizao čitav niz uloga u vrlo dobrim i odličnim filmovima ("Nell", "Rob Roy", "Michael Collins"...). Godine 1993 Neesonu je uloga u "Schindlerovoj listi" donijela prvu i jedinu nominaciju za nagradu "Oscar". Nominacija nije potvrđena; Tom Hanks i njegov teško bolesni Andrew Beckett bili su prejaki. Nakon navedene serije filmova Neeson se potvrdio kao član prve hollywoodske lige. Birao je ozbiljne ("Kinsey", "Kraljevstvo nebesko", "Bande New Yorka) i manje ozbiljne projekte i uspio je postati glumac koji je dao svoj doprinost serijalu "Ratovi zvijezda" (Qui-Gon Jim) te trilogiji o Vitezu tame Christophera Nolana (Ra'as al Ghoul). Novo poglavlje svoje karijere Neeson otvara 2008 godine akcionim trilerom "96 sati" (Taken). Film je postao neočekivani "blockbuster" te je pokazao Neesonove akcijske potencijale. Svoju novu filmsko-akcijsku mladost Neeson je potvrdio i osnažio "Ukradenim identitetom", "Opstankom", nastavkom "96 sati" (treći film serijala je potvrđen i očekuje se slijedeće godine) i "Non stop". "Šetnja među grobovima" je film koji, obzirom na zaplet, izgleda poput recikliranja "96 sati". Međutim, riječ je kombinaciji nekoliko žanrova (drama, triler, akcija) u kojoj je glavni lik kompleksniji nego Bryan Mills iz "96 sati"....





Godina je 1999. Matt Scudder (Liam Neeson) bivši je policajac. Matt je napustio službu nakon sudjelovanja u tragičnom događaju. Njegovo trenutno zanimanje je privatni istražitelj. Bez dozvole. Posao radi "na crno" i obavlja ga za svakog klijenta koji je spreman platiti. Kada ga diler droge Kenny Kristo (Dan Stevens) pokuša angažirati kako bi pronašao otmičare i ubojice njegove supruge Matt isprva odbija. Međutim, nakon drugog pokušaja i saznanja o načinu na koji je žena likvidirana bivši policajac prihvaća posao. Počinje istragu koja će donijeti zastrašujuće rezultate...




Najava filma je izgledala kao da Neeson ponavlja uloge iz filmova "96 sati" i "Ukradeni identitet". No, to je samo djelomično točno. U redu, Neeson ponovo traži otetu ženu (ovaj put nije član njegove obitelji) i bivši je državni službenik (policajac ne djelatnik obavještajne agencije). ali Matt Scudder nije "ramboidni" akcijski junak nego čovjek koji je ranjiv. Psihički i fizički. Progonjen tragedijom koju je skrivio i zbog koje je napustio posao, Matt je u potrazi za oprostom i iskupljenjem. Slučaj koji preuzima nudi priliku da učini nešto dobro.
"Šetnja među grobovima" je film u kojem (osim malog Mattovog pomagača imenom TJ) nema precizne podjele na pozitivne i negativne likove. Glavni protagonisti filma su manje ili više negativci; obzirom na njegovu prošlost tu možemo ubrojiti i Scuddera. Negativac u lovu za otmičarima i ubojicama. Lov koji bi mu mogao donijeti malo mira i iskupljenje.




Redatelj Frank (radio na scenariju filmova "Uhvatite maloga", "Specijalni izvještaj" i "Daleko od očiju") je film ispunio teškim bojama. Film obiluje olovnim, tmurnim tonovima koji pojačavaju brutalnost i tamnu stranu ljudske prirode koju film prikazuje. Ime filma zvuči pomalo kaubojski što i nije slučajno; jedan od važnijih dijelova filma događa se na groblju i doista ima westernovski štih. Film je izrazito brutalan; obračuni i egzekucije su krvave i beskompromisno režirane. Glavni negativci, ne negativci nego sadistički psihopate (glume ih David Harbour i Adam David Thompson)  egzekucije odrađuju na izrazito krvav način. Kada se govori o nasilju i brutalnosti njihove metode su takve da i dileri drogom koje imamo prilike vidjeti u filmu izgledaju kao kriminalci početnici.
Glumačka ekipa filma je solidna, posebno dobar je maleni Brian "Astro" Bradley. Naravno, glavna glumačka snaga filma je Neeson koji je jednako  uvjerljiv u akcijskim  (u ovom filmu Liam ne samo da udara nego i prima udarce) i zahtjevnijim dramaturškim scenama. Najava  "Šetnje među grobovima" može prevariti; film nije još jedna Neesonova akcijska ekstravagancija. Riječ je o brutalnom trileru sa zanimljivim glavnim (anti)junakom.

OCJENA: 7




subota, 11. listopada 2014.

ZAŠTO GLEDATI "DVA METRA POD ZEMLJOM" ?




REDATELJI: Alan Ball, Kathy Bates, Daniel Attias, Rodrigo Garcia, Jeremy Podeswa, Michael Cuesta....
GLAVNE ULOGE: Peter Krause, Michael C. Hall, Frances Conroy, Lauren Ambrose, Freddy Rodriguez, Matthew St. Patrick, Rachel Griffits, Justina Machado, Kathy Bates, James Cromwell, Lili Taylor
TRAJANJE: Pet sezona (2001-2005), 63 epizode



Samo je jedno sigurno, izvjesno kada govorimo o ljudskom društvu. Bez obzira na naš spol, boju kože ili mjesto u kojem smo rođeni, seksualno oprijedjeljenje, političke i vjerske stavove,. Bili bogati ili siromašni sve nas čeka ista sudbina. Kraj priče. Umiranje i smrt. Smrt koja ponekad dolazi iznenada, ponekad ju je moguće predvidjeti (mada i kada je izgledna ništa nas ne može pripremiti na odlazak bliske osobe) ali ona sigurno dolazi. Prije ili kasnije. Puno je filmova i televizijskih serija koje su se na direktan ili indirektan način bavili umiranjem i(li) gubitkom bliske osobe. Umiranje je u filmovima (kao i u životu) često povezano sa ljubavi. Davne 1957 godine Ingmar Bergman je glavnom junaku, vitezu Antoniosu Blocku (Max Von Sydow) u svojem sjajnom filmu "Sedmi pečat" suprostavio Smrt kao partnera u šahu. Kroz "druženje" za šahovskom tablom Antonios i Smrt lamntiraju o vjeri i smislu života. Godine 1970 Ali McGraw i Ryan O'Neal su odglumili zaljbljeni par koji dolazi iz različitih društvenih staleža. Mladi ljubavnici uspijevaju prebroditi sve probleme, vjenčaju se ali Jenny (lik koji glumi Ali McGraw) saznaje da je teško bolesna. "Ljubavna priča" je bio film koji je rasplakao publiku širom svijeta. Desetak godina kasnije snimljen je "Prvak" priča o bivšem boksaču Billyu (Jon Voight) koji se zbog ljubavi prema sinu vraća u ring. U posljednju sportsku ali i životnu borbu. Njemački redatelj Wim Wenders je u svojem filmu "Nebo nad Berlinom" (kasnije je snimljen i dobar remake "Grad anđela" sa Nicholas Cagesom i Meg Ryan u glavnim ulogama) opisao anđela koji zbog ljubavi postaje smrtnik. Ovo su samo neki od filmova koji tematiziraju smrt i njenu povezanost sa ljubavi. Međutim, niti jedan filmski i televizijski projekt nije teme smrti i gubitka nije obradio na toliko originalan, emotivan ali i duhovit i crnohumoran način kao tv serija "Dva metra pod zemljom".





Nakon šta je 2000 godine dobio "Oscara" za scenarij filma "American beuty", Alan Ball se neočekivano posvetio pisanju scenarija za televizijsku seriju. Za razliku od današnjih vremena, u ono doba televizija nije bila toliko privlačna hollywoodskim filmašima.Ball je za pisanje imao i osobne razloge. Njegova inspiracija za pisanje scenarija tv serije "Dva metra pod zemljom" dolazi iz traumatičnog životnog iskustva zbog kojeg serija ima snažan autorski pečat. Ball je kao trinaestogodišnji dječak bio sudionik automobilske nesreće u kojoj je poginula njegova sestra (koja je tada napunila 22 godine). Tragičan događaj je, očekivano, ostavio traga na Ballu, te je autor jednom prilikom izjavio "da je tada njegov život zauvijek promijenjen" i da je "je taj događaj razlog zbog kojih je smrt tema većine njegovih radova." (kasnije, u jednom razgovoru Ball je otkrio da je i predsjednica zabavnog programa HBOa Carolyn Strauss imala važnu ulogu u kreiranju serije). Poveznica između privatnog života Alana Balla i likova serije također je i malformacija vena (AVM) od koje je bolovao Ballov rođak a koju je autor "preslikao" na Natea Fishera, jednog od glavnih protagonista serijala. Serija je od samog početka izazvala oduševljenje kritike i publike (pilot epizoda je prikazana 03.06.2001 godine) i nakon prve epizode HBO je objavio da će "Dva metra pod zemljom" dobiti drugu sezonu. Ukupno je snimljeno pet sezona (zanimljivo je da su pet sezona trajale i "Žica" te "Breaking Bad") koje su zauvijek ušle u povijest televizije. Serija je osvojila 50 nagrada uz 137 nominacija.  U čemu je tajna popularnosti obitelji Fisher?





Svaka epizoda serije "Dva metra pod zemljom" počinje smrću. Ponekad je umiranje odnosno smrt uobičajno, "normalno" ponekad bizarno. Osoba koja umire postaje klijent pogrebnog poduzeća u vlasništvu obitelji Fisher (mali spoiler za buduće gledatelje; u prvoj epizodi umire "glava obitelji" Samuel Fisher). Nakon početnih minuta serija funkcionira na dvije razine; pratimo obitelj Fisher, njihove privatne i poslovne uspone i padove. Druga razina je priča o pokojniku koji je preminuo na početku epizode. Kroz razgovore sa ožalošćenima odnosno dogovore za sahranu saznajemo stvari o pokojniku, njegovom životu ali i o njegovoj obitelji. Kroz obje razine provlači se jedan bizaran, nadrealan ali obzirom na temu serije zanimljiv i funkcionalan detalj. Nate i David Fisher te njihov pomoćnik Federico često komuniciraju sa svojim klijentima. "Razgovaraju" sa mrtvima te i kroz te razloge gledatelj dobija poneku informaciju o pokojniku i obitelji Fisher. A tko su članovi najzabavnije i najzanimljivije televizijske grobarske obitelji?





Glava obitelji Nathaniel Fisher (Richard Jenkins), osnivač pogrebnog poduzeća umire u prvoj epizodi. Bez obzira na njegovu smrt on ostaje važna karika serije kroz "razgovore" sa članovima svoje obitelji. Nathaniel je iza sebe ostavio uhodan posao, poneku tajnu i veliku prazninu u obitelji Fisher. Njegov odlazak najviše je pogodio njegovu suprugu Ruth (Frances Conroy). Nakon što ostane udovica Ruth želi pažnju svoje djece (koja baš i nisu prepuna empatije prema majci) i novog životnog partnera. Samoća ubija i Ruth to dobro zna. Nathaniel i Ruth su roditelji troje djece. Kći Claire je umjetnica sa nepogrešivim instinktom za pronalaženje krivih muškaraca. David (Michael C.Hall koji je kasnije postao poznatiji kao Dexter) je programiran za Nathanielovog nasljednika. On je zaposlen u pogrebnom poduzeću, naučio je posao od oca i očekivano je da preuzme vođenje tvrtke. U privatnom životu, David je u vječnim ljubavno-seksualnim problemima koji se ponajviše odnose na njegovu vezu sa Keithom (Matthew St.Patrick). Problemi u njegovoj vezi su benigni u odnosu na odnos između drugog sina Natea (Jerry Krause) i Brende (Rachel Griffiths). Nate i Brenda su se intimno upoznali na aerodromu pri Nateovom dolasku na očev sprovod. Nate je otišao iz kuće Fisherovih ali nakon smrti čeka ga iznenađenje; otac ga nije zaboravio i oporučno mu ostavlja udio u pogrebnom poduzeću. Nate odluči ostati....
Članovi obitelji Fisher su figure oko kojih Ball slaže jednako zanimljive likove. Od poznatijih, renomiranih glumačkih imena treba svakako spomenuti Jamesa Cromwella (tumači Georgea, novu ljubav Ruth Fisher) i Kathy Bates (otkačena prijateljica obitelji Bettina) koja je i režirala nekoliko epizoda. U manjim ulogama serija nudi puno poznatih lica (u vrijeme snimanja serije navedeni glumci nisu bili afirmirani); Josh Radnor (Ted Mosby iz serije "Kako sam upoznao vašu majku"), Anna Gunn (gospođa White iz tv serije "Breaking Bad"), Rainn Wilson (Dwight iz tv serije "U uredu) i Justin Theroux (glavni junak serije "Preostali"). U seriji nastupa i Mena Suvari koju smo imali prilike gledati u filmovima "Američka pita" i "American Beauty"......





Kroz odnose i događanja u obitelji Fisher autor serije progovora o velikom broju tema. Religija odnosno pitanje (ne)vjere u najtežim trenucima, obiteljski odnosi, sukobi generacija, odnos društva prema manjima, vjernost i poštovanje u bračnoj zajednici... Samo su neke od tema kojima se bavi serija. Zanimljivo je da se Ball dotaknuo (u prvoj i posljednjoj sezoni) dotaknuo političko-ekonomskih tema. U prvoj sezoni imamo prilike vidjeti pokušaj preuzimanje Fisherove tvrtke od strane velike korporacije dok se u posljednjoj sezoni kritizira vanjska politika SADa. Ball niti jedne sekunde ne pokušava uljepšati stvarnost niti "pomoći" likovima, učiniti ih boljim nego što stvarno jesu. Njegovi (anti)junaci su opipljivo životni, sa manama i vrlinama. Obitelj Fisher, netko će reći disfunkcionalna, je prikazana kao prosječna, "obična" obitelj sa neobičnim, neuobičajnim poslom. Smrt je njihova svakodnevica. Postupke i ponašanje Fishera i njihovih prijatelja gledatelj ponekad simpatizira, nekada ih prezire ali nikada prema njima nije ravnodušan. Protagonisti serije nisu samo dobri ili samo loši; oni su ljudi (kao i oni koji ih gledaju) sa dobrim i lošim osobinama, postupcima. Likovi serije su kompleksni jednako kao i problemi sa kojima se suočavaju.
Iako je "Dva metra pod zemljom" serija koja govori o smrti ona nije smrtno ozbiljna. Radnja je prepuna crnog humora te bizarnih ali istovremeno smiješnih situacija. Ball je humor dozirao na pravi način; on je pristuan kako bi relaksirao radnju ali nikako da bi banalizirao događaje. I tako, uz ljubav i smrt, suze i smijeh, u 63 epizodi imamo prilike pogledati jedan od najboljih serijskih svršetaka u televizijskoj povijesti. Jedini mogući i logičan, ali potpuno neočekivan kraj. "Dva metra pod zemljom" odlazi onako kako to rade najbolji. Na vrhuncu slave i sa stilom.



srijeda, 8. listopada 2014.

LABIRINT:NEMOGUĆI BIJEG





REDATELJ: Wes Ball
GLAVNE ULOGE: Dylan O'Brien, Kyle Scodelario, Will Poulter
TRAJANJE: 110 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Maze Runner

And here we go again...."Labirint: Nemogući bijeg" nova je ekranizacija bestselera (tzv. "young adult") u kojima su glavni likovi mlađi pripadnici ljudskog društva koji su preživjeli kataklizmu. Trend je započeo sa komercijalno vrlo uspješnim "Igrama gladi". Ubrzo su slijedili filmovi poput "Divnih stvorenja", "U sebi", "Instrumentarij smrtnika" te ovogodišnji "blockbuster" "Različita" te recentni "Davatelj". Iako se niti jedan od navedenih filmova nije približio uspjehu "Igara gladi", potraga za nasljednikom se nastavlja. "Labirint: Nemogući bijeg" temeljen je na romanu američkog pisca Jamesa Dashnera. Roman je prvi dio serijala knjiga o apokaliptičnoj budućnosti koje će biti ekranizirane u godinama koje slijede. Nakon prvog vikenda prikazivanja najavljen je nastavak; film je u svjetskoj distribuciji zaradio nešto manje od 200 milijuna dolara (budžet oko 40 milijuna). Dashner je svoje knjige opisao kao spoj tv serije "Nestali" i romana "Gospodar muha" i "Enderova igra". I bio je u pravu; knjiga odnosno film ima dosta sličnosti sa navedenim naslovima....




Mladić su budi u dizalu koje je u pokretu. Dizalo se zaustavlja, otvaraju se vrata. Na izlazu ga čekaju vršnjaci koji mu nastoje pomoći da se prilagodi na novu sredinu. Mjesto na kojem žive se zove Glade, prostor koji je okružen visokim zidovima. Svakih trideset dana u Glade stiže novi stanovnik sa istim "simptomima"; ne zna se zašto je tamo, tko ih je poslao, potpuna amnezija. U prvo vrijeme stanovnici Gladea ne mogu se sjetiti niti vlastitog imena. Prvi stanovnik je stigao prije tri godine i od tada ekipa iz Gladea traži izlaz. Svakoga jutra otvara se ulaz u prostor koji ih okružuje, svojevrsni labirint koji je noću pod nadzorom opasnih, smrtonosnih čuvara. Thomas (mladić koji je posljednji stigao) se pridružuje "trkačima" i postaje dio ekipe koja istražuje labirint i pokušava pronaći izlaz. Vrlo brzo Thomas postaje postaje razlog podjela u do tada složnom društvu; njegova hrabrost spašava jednog pripadnika zajednice ali i izaziva odmazdu čuvara Labirinta....




"Labirint: Nemogući bijeg" sadrži zanimljivih uvodnih desetak minuta, zatim nekoliko minuta napetosti i akcije sredinom filma te iznimno intrigantne završne minute filma koje nagovještavaju potencijale nastavka. Između tih minuta krije se rutinski, prosječni filmski proizvod. Obzirom da je "Labirint: Nemogući bijeg" uvodni film serijala u njemu se otvaraju odnosno postavljaju mnoga pitanja. Odgovore na neka pitanja saznajemo u finalu filma a neki odgovori dolaze u najavljenim nastavcima. Redatelj Ball (film je njegov dugometražni prvijenac) priču je fokusirao na bijeg odnosno istraživanje labirinta a manje na odnose u zajednici. Sukob između članova zajednice koji žele izaći, istražiti nove vidike i onih koji žele zadržati status quo bez ikakvih promjena (bez obzira što su zapravo zatvorenici) tek je sramežljivo dotaknut. Šteta, jer je riječ o sukobu koji se kao metafora može prenijeti na ljudsko društvo kroz čitavu njegovu povijest. Jedini "pravi" ženski lik, lijepa Teresa (Kaya Scodelario) je za radnju filma prilično nebitna, neiskorištena. Vjerojatno će Teresa dobiti važniju ulogu u nastavcima...




Labirint i akcijske scene atraktivne su i dobro napravljene. Međutim, cijeli film pa tako i akcija su fino "ispeglani" bez pretjeranog nasilja ili krvavih detalja. Kalkulantski pristup redatelja ponajviše da bi se "zaradio" blaži rejting koji omogućuje nesmetano gledanje filma mlađoj populaciju. Za razliku od "Različite", "Davatelja" i "Igara gladi" film nema poznatiju, iskusniju glumačku filmsku figuru (ili figure) koja daje podršku mladim kolegama. Glumačka ekipa je korektna ali pomalo jednolična; nitko nije razočarao, nitko se nije posebno istaknuo.
"Labirint: Nemogući bijeg" je početak još jednog serijala koji, prije svih, cilja na mlađu kino publiku. Bez obzira na neujednačenost filma, kraj je dovoljno intrigantan da "raspali" gledateljevu znatiželju za događanjima u nastavku....

OCJENA: 6



ponedjeljak, 6. listopada 2014.

LUCY





REDATELJ: Luc Besson
GLAVNE ULOGE: Scarlett Johansson, Morgan Freeman, Min-sik Choi,
TRAJANJE: 90 minuta


Lucy (Scarlett Johansson) je studentica koja živi u Tajvanu. Ona koristi i uživa sve blagodati studentskog života (naravno uz učenje): zabave, tulumi i alkohol, ponešto droge i muškaraca. Njen novi dečko je Richard (Pilou Asbaek) koji se u slobodno vrijeme bavi trgovinom drogom. Richard, više silom nego milom, uspijeva nagovoriti Lucy da odnose pošiljku Jangu (Choi Min-sik) šefu kriminalne organizacije. Stvari izmaknu kontroli, Richard je ubijen a Lucy se budi sa pošiljkom nove snažne droge zvane CPH4 koja joj je kiruški ušivena u utrobu. Nakon što primi nekoliko udaraca paketić droge se raspadne i dolazi u doticaj sa Lucynim metabolizbom. Posljedica velike količine droge u njenom organizmu je korištenje sve većeg kapaciteta mozga. Lucy postaje prava superjunakinja koja "naoružana" pojačanom percepcijom, telepatijom, telekinezom i mnogim drugim moćima koje se multipliciraju i pojačavaju kako vrijeme prolazi. Međutim velika količina droge u organizmu prijeti da ubije Lucy te ona u pomoć poziva neurologa, profesora Normana (Morgan Freeman)...






Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošloga stoljeća francuski filmaš Luc Besson snimio je nekoliko filmova ("Veliko plavetnilo", "Leon", "Nikita") kojima je stekao naklonost velikog broja ljubitelja filma diljem svijeta. Posljednji film iz tog, za Bessona, najboljeg razdoblja bio je "Peti element" snimljen 1997 godine. Nakon uspjeha spomenutih filmova Besson postaje većinski vlasnik filmske kompanije "EuropaCorp" i manje se bavi redateljskom a više producentsko-scenarističkom karijerom. Ponuda "EuropaCorpa" je slična ponudi hollywoodskih major kompanija; najviše uspjeha su imali projekti u koje je , za europske prilike, uložen velik novac. Besson se trudi u najskupljim projektima imati (barem) jednu veliku glumačku zvijezdu, a filmovi koji dožive komercijalni uspjeh dobivaju nastavke ("Taken", "Transporter", "Taksi"). Takav projekt je i "Lucy" film za koji je Besson napisao scenarij i potpisao režiju. Pedesetak milijuna dolara budžeta višestruko se isplatilo; film je u svjetskoj distribuciji zaradio preko 400 milijuna dolara.






Zaplet, ideja filma je temeljena na tezi (koja je netočna) da je iskorištenost ljudskog mozga samo deset posto. Ideju o (ne)iskorištenosti mozga koristio je i redatelj Neil Burger u vrlo dobroj "Savršenoj formuli" (Limitless) sa Bradleyem Cooperom u glavnoj ulozi. Nije problem; oduvijek je bilo filmova koji su posuđivali i obrađivali tuđe ideje, ili njihova radnja nije usklađena sa znanstvenim činjenicama. Filmovi imaju svoj svijet bio on logičan ili nelogičan, stvaran ili izmišljen. Pitanje je samo koliko će ga redatelj i ostatak ekipe učiniti uvjerljivim, zanimljivim (i)li zabavnim. Problem "Lucy" je Bessonova nevjerojatna pretencioznost i nastojanje da od posuđenih ideja i netočnih teorija napravi pametan film. Umjesto da se koncentrira na akciju i pokuša "ispeglati" gomilu nelogičnosti u samoj priči redatelj docira (u pojedinim trenucima izgleda kao da je "Lucy" nekakav art film) da bi u samom finalu filma Lucy poručio gledatelju da "sad znamo šta da radimo sa životom ??!!". Ako je i od Bessona, previše je.





"Lucy" je fim koji je (ako i izuzmemo znanstvene podatke) prepun nelogičnih i neuvjerljivih scena. Nevjerojatni su krateri u radnji odnosno u scenariju. No, Besson je lukav i iskusan filmaš te zna kako privući publiku u kino. Njegovi aduti su glumci. Besson je za glavnu žensku ulogu angažirao "vruću" i sveprisutnu Scarlett Johansson koja se dokazala kao akcijska junakinja ("Osvetnici") ali pokazala da i samo glasom može iznijeti i pokazati emocije ("Ona"). Završetak filma i Lucyn preobražaj te uloga, zapravo glas koji je Scarlett posudila u filmu "Ona" imaju zajedničkih elemenata. Redatelj je za ulogu profesora Normana angažirao Morgana Freemana. Freeman je idealan izbor za film. On je čovjek kojemu se vjeruje, koji će i najnevjerojatnije činjenice na filmu približiti gledatelju. Treća važna glumačka karika (iako je njegov lik na granici parodije) je Min-sik Choi korejski glumac. Mnogim ljubiteljima filma ima možda i nije poznato, ali kada se prisjetimo da je to "onaj tip iz Oldboya" onda
su stvari puno jasnije.
Vizualno "Lucy" izgleda vrlo dobro (kao i većina Bessonovih filmova, prisjetimo se naprimjer "Velikog plavetnila" i "Petog elementa"), specijalni efekti su dobro odrađeni. Akcijske scene su korektno napravljene ali su "divlje" i često potpuno nefunkcionalne. "Lucy" je komercijalno iznimno uspješan film; no, "nije u šoldima sve". Bez obzira na silne milijune riječ je o jednom od najslabijih "blockbustera" 2014 godine.

OCJENA: 4


petak, 3. listopada 2014.

NOVEMBER MAN




REDATELJ: Roger Donaldson
GLAVNE ULOGE: Pierce Brosnan, Olga Kurylenko, Lude Bracey, Lazar Ristovski, Amila Terzimehić, Mediha Musliović
TRAJANJE: 108 minuta


Peter Devereaux (Pierce Brosnan) je umirovljeni djelatnik CIA-e. Devereaux je za Agenciju radio u periodu od 1977 do 2008 godine kada se povukao iz igre. Njegov odlazak je motiviran i tragičnim događajem na posljednjem zadatku koji se dogodio u Crnoj Gori. No, Peter se vraća na posao; novi ruski predsjednik bi trebao postati Arkadij Fedorov (Lazar Ristovski) čovjek sumnjive prošlosti. Devereaux pristaje na povratak ali samo zbog jednog razloga. Glavna osoba koja istražuje odnosno špijunira Fedorova je Devereauxova ljubava Natalija Ulanova (Mediha Musliović). Natalija inzistira da joj Peter pomogne i veteran je ponovo u akciji....





Nakon što je 2002 godine posljednji put nastupio u ulozi agenta 007 ("Umri drugi dan") Pierce Brosnan je "lutao" kroz različite žanrove. Brosnan je glumio u komedijama sa romantičnim predznakom ("Love Punch", "Laws of Atraction", "Mamma Mia", "Sve što trebaš je ljubav"), zatim u nešto ozbiljnijim projektima ("Seraphim Falls", "Ubojstva i margarite", "Poslije sumraka", "Pisac iz sjene"). Činilo se da je bivši agent 007 rekao zbogom špijunskim filmovima međutim stigla j ponuda redatelja Rogera Donaldsona ("Vrsta", "Cocktail", "Trinaest dana") za snimanje "November mana". Brosnan je prihvatio ulogu kako bi se odmaknuo od romantike i drama u kojima je posljednjih godina glumio te da bi se prisjetio najvažnije i najpoznatije uloge u svojoj karijeri. Kako bi projekt imao što veći "bondovski" pečat angažirana je i Olga Kurylenko, partnerica Daniela Craiga u "Zrnu utjehe". Film je u cijelosti snimljen na lokacijama u Srbiji (Beograd) i Crnoj Gori (Sveti Stefan i Herceg Novi). Donaldson je za sporedne uloge angažirao bosanske glumice Amilu Terzimehić i Medihu Musliović. Ruskog predsjedničkog kandidata Fedorova odglumio je Lazar Ristovski. Čini se da bi Rade Šerbedžija mogao dobiti konkurenciju kada su u pitanju negativci sa istoka Europe...






Događanja na istoku Europe i zaoštravanje odnosa između između Rusije i Ukrajine (odnosno između Rusije i SAD- i Europske zajednice) je eskaliralo baš u vrijeme premijere "November Mana". Iako se film ne bavi ukrajinskom krizom početne minute filma najavljuju novi Hladni rat. Devereauxov šef Hanley govori kako je "nova linija fronte u Beogradu" (misli se na špijunsku frontu). Zanimljiva i nimalo nemoguća postavka koja bi se mogla ostvariti u budućnosti. Obzirom na recentne geopolitičke događaje Beograd bi uistinu mogao postati interesna zona za špijunske igre Istoka i Zapada. Međutim, naznaka potencijalno zanimljivog zapleta nestaje već na samom početku filma. "November man" se vrlo brzo pretvara u rutinski špijunski triler sa nepotrebnim podzapletima.





Donaldson se nije držao samo osnovnog zapleta, onemogućavanje glavnog negativca ruskog predsjedničkog kandidata, već je filmu dodao i nekoliko nepotrebnih a u konačnici i nedovoljno razrađenih podzapleta (socijalna radnica Alice koju žele likvidirati, traumatičan odnos "November Mana" Devereauxa i njegovog mlađeg kolege Masona...). Redatelj nikako ne uspijeva pohvatati konce priče kao da i sam nije siguran u kojem bi smjeru odveo film. Ideja odnosno zanimljivost filma se potpuno raspadaju kada saznajemo Fedorove motive. Naime, osim što je surađivao sa sličnim likovima na američkoj strani (koji su pak kompromitirani na drugi način) budući ruski predsjednik ima namjeru Rusiju pridružiti NATOu ??!!. Kako bi Rusi i Amerikanci zajedno ratovali protiv  zajedničkog neprijatelja. Tada film prestaje biti špijunski triler i akcija te postaje naučna fantastika.
Brosnan je u glavnoj ulozi solidan, Deveraux izgleda i zvuči kao ostarjeli, cinični Bond spreman na akciju. Godinama unatoč. No, Brosnan i solidne akcijske scene nisu dovoljne da sakriju sve mane "November Mana".

OCJENA: 5