nedjelja, 29. lipnja 2014.

THE RAID 2: BERANDAL





REDATELJ: Gareth Evans
GLAVNE ULOGE: Iko Uwais, Julie Estelle, Arifin Putra, Tio Pakusedewo
TRAJANJE: 150 minuta

"Za tebe se današnji dan nije dogodio. Nikada nisi bio ovdje." Navedene rečenice izgovara šef tajne policijske postrojbe za borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala. Riječi su upućene Rami, specijalcu koji je preživio veliki obračun, zapravo zasjedu u zgradi, vlasništvu narko kartela u Jakarti. Rama je priveo osumnjičenog i misli da je to kraj njegovog zadatka. No, njegov osumnjičeni "zarađuje" metak u glavu (od strane policije), a Ramiju je ponuđena suradnja s tajnom policijom kako bi razotkrio puno važnije mafijaške "igrače". Rama isprva odbija, ali nakon što mu likvidiraju brata pristaje surađivati. Njegov zadatak je ubaciti se u mafijašku organizaciju pod vodstvom "kuma" Banguna (Tio Pakusedewo). Kako bi ostvario plan Rama je uhapšen, završava na robiji gdje upoznaje Bangunovog sina Ucoka (Arifin Putra)....





Godine 2011 britanski filmaš Gareth Evans je prema vlastitom scenariju režirao "Raid: Redemption". Snimljen sa budžetom od nešto više od milijun dolara film je u kratkom vremenu postao veliki akcijski hit među ljubiteljima filma diljem svijeta. Može se reći da, iako je snimljen prije samo nekoliko godina, film već sada uživa status akcijskog klasika. Razlozi za takav uspjeh ima nekoliko; "Raid: Redemption" je film vrlo jednostavnog scenarija bez prevelikog mudrovanja. Jedna zgrada, policijska postrojba napadnuta od horde kriminalaca i luđaka. Najveća vrijednost filma su bile sirove, brutalne i briljantno snimljene akcijske scene. Bez superjunaka, akcijski junaci su "samo" obični ljudi. Obzirom da posljednjih godina u Hollywoodu vlada nestašica akcijskih filmova (ako izuzmemo superjunake, transformere i slične projekte akcijom sa ljudskim junacima se bave veterani Sly i Arnie, ali godine čine svoje; njihovih pravih nasljednika još uvijek nema) "Raid: Redemption" je došao kao naručen. Nakon uspjeha filma Evans je vrlo brzo najavio i nastavak. Najava filma je podgrijavala velika očekivanja fanova. "The Raid 2: Berandal" je nešto drugačiji, ali dostojan nastavak. Film koji nije iznevjerio očekivanja.





Od prve minute filma primjetna je Evansova ambicija da nastavak bude veći, pričom zanimljiviji i kompleksniji u odnosu na prvi film. Svoju inspiraciju za nastavak redatelj i scenarist filma, između ostalog, je pronašao u "Kumu" i prošlogodišnjem korejskom mafijaškom krimiću "New World". Evans je hrabro i mudro pokušao nadograditi fantastične akcijske scene sa punokrvnom mafijaškom pričom. Iako mu scenarij ima mana (povremeno predugi i prezahtjevni dijalozi, nekoliko likova odnosno događaja u filmu koji nisu najbolje objašnjeni...) Evans je uspio u priču filma ugraditi sve motive koji su važni za zanimljivu i intrigantnu gangstersku priču (osveta, izdaja, korumpirani sustav, čast, odnos oca i sina mafijaša....). Glumačke interpretacije nisu uvijek na razini priče i redateljeve ambicioznosti, ali nikako se ne može reći da je glumačka ekipa promašena. "The Raid 2: Berandal" nije "Kum" i u njemu ne možemo očekivati Branda ili Pacina. Razlog zbog kojega se sa nestrpljenjem očekivao nastavak su akcijske scene. Koje su i u ovom filmu briljantne...





Obzirom da se je radnja filma "preselila" iz zgrade, redatelj je dobio čitav niz novih ideja odnosno lokacija na kojima se odigravaju akcijske scene (kreativnost je "pojačana" i znatno većim budžetom u odnosu na prvi filma). Zatvor, noćni klub, ulica su samo neka od mjesta na kojima Evans kreira svoju "estetiku nasilja". Količina krvi, polomljenih kostiju, broj leševa i način prikaza nasilja redatelja Evansa stavlja uz bok autorima poput Sama Peckinpaha ili Quentina Tarantina. Inovativnost, brzina i kutevi snimanja kamere dižu uvjerljivost događanja na jednu višu razinu. Scene obračuna ne traju minutu-dvije; one su duge, ali niti sekunde dosadne ili monotone. Posebno vrijedi spomenuti Ramin završni obračun sa pripadnicima mafijaške organizacije, te adrenalinsku jurnjavu automobilima. Galerija likova koji se pojavljuju u filmu je vrlo raznolika i osebujna. Najupečatljiviji su svakako Hammer Girl (Julie Estelle) i Bassebal Bat Man (Very Tri Julissman) plaćeni ubojice koji su oboružani hladnim oružjem i njihove egzekucije su efikasne i vrlo, vrlo brutalne. "Čekićanje" Hammer Girl u vagonu podzemne željeznice je posveta "Oldboyu". Onom pravom. Korejskom.
"The Raid: Berandal" definitivno nije film za ljubitelje filma koji ne žele gledati previše nasilja. Film je brutalan, krvav, beskompromisan, žestok i vrlo uvjerljiv u prikazivanju ubijanja i ranjavanja. Uz svu akciju film nudi i solidnu, zanimljivu mafijaško-policijsku priču. Vjerojatno će neki ljubitelji prvog filma naći određene zamjerke. Gledatelji koji su, i koji će biti (pre)kritični prema filmu trebaju sebi postaviti jednostavno pitanje: "Kada sam zadnji put gledao ovako dobro napravljen akcijski film ?"

OCJENA: 9



četvrtak, 26. lipnja 2014.

TAJNA JEZERA DEVIL'S DEN





REDATELJ : Atom Egoyan
GLAVNE ULOGE: Reese Whiterspoon, Colin Firth, Dane DeHaan, Mireille Enos, Elias Koteas, Stephen Moyer
TRAJANJE: 105 minuta
NAZIV ORIGINALA: Devil's Knot

Steve, Christopher i Michael su dječaci, prijatelji koji su živjeli u gradiću West Memphis, država Arkansas. Osmogodišnjaci su nestali petog dana, petoga mjeseca, godine 1993. Dan kasnije pronađena su njihova tijela. Dječaci su vezani, pretučeni i bačeni u obližnji potok. Nakon mjesec dana policija je uhitila Jesseja Misskelleya (Kristopher Higgins) koji je je priznao ubojstvo i kao pomagače naveo Damiena (James Hamrick) i Jasona (Seth Meriwether). Ubrzo su trojica tinejdžera optužena za ubojstvo s predumišljajem. Jason i Damien odmah negiraju počinjeni zločin, a vrlo brzo i Jesse povlači priznanje i tvrdi da je nevin. Suđenje počinje, te tužilaštvo (ponajviše zbog nedostatka materijalnih dokaza) nastoji optuženima dokazati krivnju zbog pripadnosti sotonističkom kultu i okultnoj ikonografiji...




"Tajna jezera Devil's Den" projekt je programiran za uspjeh. Priča filma temeljena je na potresnom, intrigantnom i provokativnom istinitom događaju, redatelj filma je Atom Egoyan koji u svojoj filmografiji ima naslove poput "Exotice", "Ararata", "The Sweet Hereafter" i "Felicia's Journey", a glumačka ekipa je vrlo zanimljiva. No, neodlučnost redatelja da dublje zagrebe u brojne teme koje se spominju u filmu, te površnost u interpretaciji većine likova ( ponajviše uzrokovana gomilanjem velikog broja bitnih, ali i nebitnih aktera vezanih uz događaje opisane u filmu) rezultirala je filmom kojeg je teško nazvati i prosječnim, a kamoli odličnim.
Slučaj kojim se bavi film jedan je od najkontroverznijih i najprovokativnijih u novijoj američkoj povijesti. Brutalnost zločina, te kronologija i postupci tijekom istrage i suđenja su rezultirali brojnim knjigama, novinskim serijalima i dokumentarcima. Bilo je pitanje vremena kada ćemo imati prilike pogledati i igrani film temeljen na slučaju "West Memphis Three". Zanimljiva i ohrabrujuća vijest je bila da film producirala nezavisna filmska kuća "Worldview Entertaiment" ("odgovorna" i za "Joea" ponajbolji filma Nicholasa Cage posljednjih godina). Obzirom na tematiku nezavisna kompanija je bila dobra vijest; očekivalo se da će film beskompromisno prikazati sve kontroverze slučaja. Međutim, Egoyan je propustio napraviti film koji bi na pravi način prikazao barem dio moralne, religijske, socijalne, medijske i obiteljske pozadine slučaja.





Uvodne minute filma su solidne, posebno za gledatelje koji se prvi puta susreće sa slučajem. Potresan prikaz zločina i prikaz zajednice u kojem su malene žrtve živjele. No, kako minute filma odmiču nastaju problemi; redatelj gomila likove bez  (pre)velikog smisla i reda. Inflacija osoba vezanih za slučaj rezultira njihovom slabašnom karakterizacijom i nedostatkom empatije gledatelja prema većini likova. Kako se gomilaju likovi tako i sam slučaj postaje sve kompleksniji i poprima različite konotacije. Nevjerojatno je kako niti jedna od tema koje se otvaraju tijekom istrage (vjerske slobode, "lov na vještice", propusti u istrazi, smrtna kazna....) nije primjereno razrađena. U redu, nemoguće je u stotinjak minuta filma obraditi sve navedene teme, ali redatelj se mogao fokusirati na (barem) jednu od njih kako bi cjelina učinio zanimljivom. Film posebno gubi na ritmu onoga trena kada se veći dio radnje seli u sudnicu. Tada gledamo, sa manjim pauzama, rutinsku sudsku dramu.



Na samom kraju filma, kada nas redatelj upoznaje sa sudbinom glavnih protagonista dolazimo i do jedne od rijetkih dobrih strana filma. Naime, gledatelj koji prije gledanja filma nije bio upoznat sa slučajem saznaje da se kontroverza nastavila i godinama poslije suđenja. Na taj način, vjerojatno neplanirano, Egoyan motivira gledatelja da potraži dodatna objašnjenja o ubojstvima u West Memphisu. Gledateljima koji se nađu u takvoj situaciji svakako preporuka za gledanje dokumentarne trilogije "Izgubljeni raj" ("Paradise lost"). Glumačka ekipa filma je korektna, ali neiskorištena iz u prethodnim rečenicama navedenih razloga. Obzirom na količinu likova gledatelju je izuzetno teško razviti nekakvu povezanost odnosno empatiju sa osobama vezanim za događaj (izuzetak je Pam Hobbs, majka jedne od žrtava koju glumi Reese Whiterspoon). "Tajna jezera Devi'Den"  film je koji , obzirom na priču prema kojoj je nastao, mogao i morao puno. Nažalost, konačni proizvod je donio premalo.

OCJENA: 5


subota, 21. lipnja 2014.

NA RUBU BUDUĆNOSTI




REDATELJ: Doug Liman
GLAVNE ULOGE: Tom Cruise, Emily Blunt, Bill Paxton, Brendan Gleeson
TRAJANJE: 115 minuta
NAZIV ORIGINALA: Edge of Tommorow

"Svaki rat treba vojnike."

Budućnost. Zemlja je napadnuta od izvanzemaljske rase zvane Mimici. Nakon početnih poraza ljudi su se organizirali u Ujedinjene obrambene snage, te su uspjeli zaustaviti invaziju. No, Mimici su zauzeli većinu Europe. Kako bi se obračunali sa napadačima i oslobodili Stari kontinent, Ujedinjene obrambene snage pripremaju operaciju "Downfall". U prvim borbenim redovima se našao i Bill Cage (Tom Cruise) visoki časnik američke vojske. Bill je časnik koji nikada nije vidio prvu crtu bojišnice; njegova dužnost je propagandno djelovanje i podizanje morala vojnicima. No, na njegovo iznenađenje general Brigham (Gleeson) izdaje zapovijed za Billovo uhićenje i deportaciju u prve borbene redove. Neiskusan i nepripremljen za ratovanje Bill ubrzo gine, ali se odmah nakon pogibije budi na početku prethodnog dana....




Priča filma "Na rubu budućnosti" inspirirana je književnim predloškom japanskog pisca Hiroshija Sakurazakija. Naslov romana glasi "All you need is kill" što je bio i prvotni naslov filma. No, naslov je tijekom snimanja promijenjen; vjerojatno su producenti procijenili da bi otvoreni poziv na ubijanje u naslovu filma mogao naškoditi njihovim rezultatima na kino blagajnama u SAD-u (obzirom na prilično skromnu zaradu u američkim kinima izgleda da naslov nije trebalo mijenjati; u ostatku svijeta rezultati su puno bolji). Za redatelja filma odabran je Doug Liman filmaš koji je privukao pažnju filmovima "Go" i "Swingers". Navedeni filmovi su bili redateljeva "kvalifikacija" za njegov najuspješniji projekt. Riječ o vrlo dobrom "Bourneovom identitetu" koji je podsjetio na najbolje dane špijunskih trilera. Veliki proračun filma "zahtijevao" je barem jednu veliku hollywoodsku zvijezdu; odabran je (ili je on odabrao) Tom Cruise kojem je "Na rubu budućnosti" nakon "Zaborava" novi SF projekt. Jedan od scenarista filma je Christopher McQuarrie (dobitnik "Oscara" za scenarij filma "Privedite osumnjičene"). Nakon šta su Cruise i Christopher "kliknuli" tijekom snimanja "Operacije Valkira" počela je stalna suradnja dvojice filmaša koja će kulminirati slijedeće godine petom "Nemogućom misijom"....




"Na rubu budućnosti" projekt je u kojem se mogu prepoznati detalji mnogih, već viđenih filmova. Obzirom na stalno proživljavanje jednog dana prvi film kojeg će se prisjetiti poznavatelji "sedme umjetnosti" jest "Groundhog Day" sa Billom Murrayem u glavnoj ulozi. Kao i u "Groundhog Dayu" ponavljanje ne znači dosadu. Redatelj se vrlo vješto poigrava sa repeticijom i svaki novi dan donosi gledatelju nova saznanja o Mimicima. Uz nove detalje u priči svaka Billova smrt donosi i sjajne akcijske scene. Iskrcavanje obrambenih snaga izgleda poput futurističke posvete početnim minutama Spielbergova "Spašavanja vojnika Ryana". Zanimljivo je gledati Cruiseovu odnosno Billovu akcijsku "evoluciju"; u početku filma on je nesposoban, umišljeni i ne pretjerano hrabri oficirčić koji se, kako film odmiče, pretvara u konkretnog i sposobnog akcijsko-istražiteljskog junaka. Ethana Hunta budućnosti.




Uz pouzdanog Cruisea treba spomenuti i vrlo dobru Emily Blunt. Emily tumači Ritu Vrataski veteranku prekaljenu u mnogim bitkama protiv Mimica. Rita je je jedina osoba koja može i zna pomoći Billu u borbi za spas Zemlje. Emily je jednako uvjerljiva u akcijskim scenama kao i u naznačenoj romansi između nje i Cruisea. Kemiji koja nestaje sa početkom novog dana.
Uz cijelu vremensku strku i bučne, spektakularne scene redatelj ne zaboravlja i na duhovitosti. Humor koji je ovdje, obzirom da svaki novi dan završava smrću glavnog junaka, često obojen crnim. Osim navedene dramaturške sličnosti sa "Groundhog dayom" film i vizualno podsjeća na neke starije naslove (npr: "Matrix" i "Aliens").
Vrlo dobre uloge Toma Cruisea i Emily Blunt, odlične akcijske scene i zabavna priča su glavni razlozi zbog kojih je "Na rubu budućnosti" jedan od najboljih "blockbustera" ove godine. "Živi. umri. Ponovi" kaže reklama za film. Gledati. Gledati. Ponovo gledati.

OCJENA: 8


utorak, 17. lipnja 2014.

OMAR





REDATELJ: Hany Abu-Assad
GLAVNE ULOGE: Adam Bakri, Leem Lubany, Iyad Hoorani
TRAJANJE: 96 minuta


"Nisam mogla vjerovati da će me ljubav toliko boljeti" - Nadia


Na ovogodišnjoj dodjeli "Oscara" u kategoriji najboljeg stranog filma nominirano je pet vrlo zanimljivih filmova. Uz dobitnika "felinnijevsku" "Veliku ljepotu" u konkurenciji su bili i provokativni "Lov" sa Madsom Mikellsenom u glavnoj ulozi, zatim sjajna belgijska dama "Alabama Monroe (The Broken Circle Breakdown), te dva ostvarenja koja, nažalost, na ovim prostorima nisu dobili pažnju koja bi bila sukladna njihovoj kvaliteti. Prvi je dokumentarac kambodžanskog redatelja Rithya Pana koji govori o režimu Crvenih Kmera, a drugi je palestinski film "Omar", priča o prijateljstvu, ljubavi i izdaji koja se odigrava usred izraelsko-palestinskog sukoba....





Omar je pekar. Druži se sa svojim prijateljima Tarekom i Amjadom, ljubi lijepu Nadiu Tarekovu sestru. Nadia i Omar maštaju o zajedničkom životu. No, svoje planove Omar neće tako jednostavno ispuniti. On je Palestinac, živi na Zapadnoj Obali u središtu palestinsko-izraelskog sukoba. Jedne noći Omar, Tarek i Amjad snajperom pucaju po vojarni i ustrijele izraelskog vojnika. Ubrzo nakon napada Omar je uhvaćen i ispituje ga izraelski agent Ramy. Iako odlučan da ne progovori Omar nije pripremljen na policijske metode i odluči surađivati sa policijom....
Redatelj Abu-Assad je u svojem filmu izraelsko-palestinski sukob prikazao kroz život običnog, mladog čovjeka. Omar i njegovi prijatelji su mladići koji misle da mogu promijeniti svijet; za razliku od njihovih vršnjaka u većem dijelu svijeta koji takve stvari izražavaju kroz npr. muziku, kreativni i(ili) humanitarni rad ili nekim drugim društveno i zakonski prihvatljivim otporom ovi dečki mijenjaju svijet ubijanjem neprijateljskih vojnika. Teško je kriviti i osuđivati Omara, Tareka i Amjada ; njihova najveća "krivica" je da preživljavaju na području gdje sukob traje već desetljećima i prenosi se na buduće generacije. I baš na tom mjestu živi Omar, glavni (anti)junak ove filmske priče....





"Omar" je film koji isprepliće elemente ljubavne drame i političkog trilera. Kako minute filma odmiču tako se i navedeni žanrovi spajaju u jedno. Redatelj je vrlo jasno naglasio da je u okruženju u kojem živi Omar nemoguće sakriti privatan život. Ispitivanje izraelskog obavještajca je vrlo efikasno, te njegove metode imaju veliku sličnost sa totalitarnim sustavima. Nakon takvog ispitivanja Omar pristaje na suradnju (kako bi zaštitio sebe ali i one koje voli) i to je početak njegove propasti. Od tog trenutka Omar se nalazi "između dvije vatre"; sa jedne strane policija koja nikada neće odustati od svojeg doušnika, a sa druge prijatelji i Nadia koji gube povjerenje nakon njegovog (pre)brzog izlaska iz zatvora. Bez ikakve podrške, zaglavljen u središtu višegodišnjeg sukoba Omar nema prevelike šanse...





Glumačka ekipa filma je vrlo dobra. Adam Bakri i Leem Lubany kao ljubavnici kojima ljubav nije suđena su izvrsni, ostatak ekipe također. Svakako treba izdvojiti Samera Bisharata i njegovu urnebesnu imitaciju Don Corleonea. Uvjerljivosti i zanimljivosti filma, između ostalih, doprinose i lokacije na kojima je "Omar" snimljen. Gradska sredina, prepuna ljudi u trenu se pretvara u mjesto obračuna između policije i mladih Palestinaca. Trgovi i ulice koji izgledaju sasvim obično, ali na njima sukob ne prestaje. Posebno mjesto u filmu ima zid koji Omar preskače da bi se sastao sa svojom voljenom. Zid kao simbol podjela i razdvajanja između ljudi. Takve zidove se može preskočiti odnosno izbjeći....Zidovi odnosno predrasude koje se nalaze u ljudima su često nepremostiva prepreka.
Finale filma, koliko god neugodno i pesmistično bilo, zapravo pogađa "u sridu". Sukob koji traje desetljećima nastavlja se i dalje; dolaze neki novi Omari sa sličnim, teškim sudbinama. I tako će biti sve dok dođe do trajnog dogovora  koje će zadovoljiti obje strane. Nažalost, rješenje problema izgleda jako daleko, danas dalje nego ikada....

OCJENA: 8



petak, 13. lipnja 2014.

GOSPODARICA ZLA




REDATELJ: Richard Stromberg
GLAVNE ULOGE: Angelina Jolie, Sharlto Copley, Elle Fanning, Imelda Staunton
TRAJANJE: 95 minuta
NAZIV ORIGINALA: Maleficent

"Ne volim djecu" - Zlurada

Posljednjih godina Hollywood (ponajviše zbog nedostatka ideja) reciklira svašta, pa su tako na red došle i bajke. Nakon neuspješnih pokušaja sa "Ivicom i Maricom" i "Snjeguljicom" red je došao i na "Uspavanu ljepoticu". "Disney" je "Uspavanu ljepoticu" snimio još davne 1959 godine. Riječ je o animiranom filmu koji je postao i ostao klasik na kojem su odrasle mnoge generacije. Najupečatljivi lik crtića bila je glavna negativka, vještica Zlurada koja je bacila kletvu na princezu Auroru. I baš ta vještica je ove godine dobila svoj filma; "Disney" je uložio oko 200 milijuna dolara kako bi nam ispričao tko je zapravo Zlurada i dao novu verziju priče o princezi Aurori...





"Gospodarica zla" redateljsk je debi Richarda Stromberga. Stromberg je do sada radio vizualne efekte na stotinjak filmova među kojima su i "Pijev život", "Igre gladi", "Panov labirint" i "Avatar". Sjajan posao odrađen na navedenim filmovima (nagrađen i sa dva "Oscara") bio je odlična preporuka; obzirom da je "Gospodarica zla" bajka očekivano je bilo angažiranje filmaša koji će znati vizualizirati priču. Glavna uloga je pripala Angelini Jolie. Angelinina glumačka karijera posljednjih godina stagnira (zdravstveni problemi) pa je glumica trebala jaku i efektnu ulogu. Koliko je glumici bilo važan ovaj projekt govori i angažiranje njenih kćeri za ulogu malene Aurore, te izjave mlađih članova Pitt-Jolie obitelji koji su rekli da je za vrijeme snimanja filma "mama bila malo luda".
Nekada davno postojala su dva kraljevstva. Jednim je vladala nesloga i nezadovoljni kralj i u njemu su živjeli ljudi. Drugo nije imalo vladara; on je bio prepun različitih bića koja su živjela u miru i harmoniji. Jednoga dana u kraljevstvo sloge zaluta dječak imenom Stefan. Ubrzo se susreće sa vilom i između njih se rađa simpatija koja sa godinama prerasta u ljubav. Ljubav koja će za vilu imati tragične posljedice....




Uvodne minute filma obećavaju; saznajemo razloge zbog kojih je Zlurada postala zločesta. Ona je emotivno povrijeđena osoba kojoj su skinuta krila. Zloba i prezir prema ljudima posljedica je razočarenja i okrutnog potupka čovjeka kojeg je voljela. Zlurada od nekadašnje negativke postaje lik sa kojim gledatelj suosjeća. Zlurada je najvažniji lik filma, ona je žrtva, ali i spasiteljica. Angelina Jolie je opravdala očekivanja; njena interpretacija Zlurade sigurna je i odrađena sa stilom. Za razliku od Zlurade, sporedni likovi nisu previše zanimljivi. Sharlto Copley u ulozi Stefana je neuvjerljiv, te mu je lik scenaristički neiskorišten. Elle Faning u ulozi Aurore, poveznice između dvaju svjetova, je bezlična i površna. Njen lik sveden je na žensku osobu koju se ništa ne pita i koju ništa ne zanima. Događajima koji određuju njenu sudbinu upravljaju drugi.




Vizualna strana filma je izvrsna. Raskošne boje, maštoviti prikaz svijeta bajke i dizajn likova (imamo prilike vidjeti i zmaja) su detalji zbog kojih "Gospodaricu Zla" vrijedi pogledati. No, uz probleme sa sporednim likovima redatelj odnosno scenaristi filma imaju i problem sa pričom. Cijelim trajanjem filma pokušavaju se pomiriti nova verzija priče sa originalom. Dojam je da redatelj nije imao hrabrosti potpuno promijeniti originalnu verziju, te je u film nepotrebno "ugurao" detalje koji se nalaze u izvorniku ali u ovoj verziji nisu toliko bitni za radnju. Bez obzira na spomenute nedostatke "Gospodarica zla" je ispunila (komercijalna) očekivanja; film je zaradio 350 milijuna dolara u svjetskoj distribuciji i neće biti veliko iznenađenje ako ćemo uskoro gledati nastavak...

OCJENA: 6


petak, 6. lipnja 2014.

X-MEN: DANI BUDUĆE PROŠLOSTI




REDATELJ: Bryan Singer
GLAVNE ULOGE: Jennifer Lawrence, Hugh Jackman, Patrick Stewart, Peter Dinklage, Ian McKellen, James McAvoy, Michael Fassbender, Halle Berry, Ellen Page
TRAJANJE: 131 minuta
NAZIV ORIGINALA: X-MEN: Days of Future Past

"Bio sam u mnogim ratovima....Ali nikada nisam vidio ovako nešto" - Wolwerine

"X-Men: Dani buduće prošlosti" je sedmi film koji se temelji na popularnom stripu. Filmska priča o mutantima je počela 2000 godine kada je "Fox" angažirao Bryana Singera kao redatelja prvog filma. Singer, (pet godina ranije režirao briljantan triler "Privedite osumnjičene")  je sjajno obavio posao. Film je imao vrlo jasnu poruku o nužnosti tolerancije i prihvaćanja različitosti, zanimljive likove, te mudro korištene specijalne efekte. Tri godine kasnije uslijedio je jednako dobar nastavak. No, nakon drugog filma Singer je odlučio napustiti projekt i treći film je režirao Brett Ratner ("Gas do daske", "Crveni zmaj...). Pokazalo se da Ratner niti približno ne posjeduje redateljski senzibilitet kao njegov prethodnik, te se "X-Men: Posljednja fronta" pokazao bitno lošijim od prva dva filma. Ratner je stvorio bezličnu slikovnicu sa velikim brojem novih likova čija je primarna svrha bila da akcijske scene učine što spektakularnijima. Dva filma u kojima je glavni junak bio jedan od najzanimljivijih "X" ljudi Wolwerine, također nisu ponovili uspjeh Singerovih filmova. No, 2011 slijedi uskrsnuće "X-Mena"; Bryan Singer se vratio projektu kao jedan od scenarista filma koji je pokazao kako su Magnetto, Mystique i ostatak ekipe izgledali u mlađim danima. Odlična ideja je rezultirala vrlo dobrim filmom. "X-Men: Dani buduće prošlosti" vraća Singera u redateljsku stolicu, a pričom spaja glavne likove u mlađoj i starijoj životnoj dobi....




Budućnost, godina 2043. Mutanti i veći dio "običnih" ljudi su pred uništenjem. Sustavno i precizno ih uništavaju Sentineli roboti koji se mogu prilagoditi mutantskim moćima. Jedina nada za spas je u prošlosti; kako bi spriječili ubojstvo dr. Bolivara Traska (Peter Dinklage), Magnetto (Ian McKellen) i Professor X (Patrick Stewart) šalju Wolwerinea u prošlost. Godinu 1973 kada je odobren projekt Sentinel...
"X-Men: Dani buduće prošlosti" koristi se motivima koje smo već imali prilike vidjeti ; "terminatorovski" zaplet (putovanje u prošlost kako bi se promijenila budućnost), sposobnost Sentinela da se prilagode mutantima (prisjećanje na Borga odnosno "Zvjezdane staze"), te izgled Sentinela (kombinacija Ironmana, Jagera i Transformera) su detalji koji podsjećaju na više ili manje recentne naslove. Sve te detalje je redatelj nadogradio poznatim likovima, zanimljivom pričom i akcijskim scenama. Akcija je podređena radnji ; kao i u prva dva filma iz serijala Singer akciju i specijalne efekte koristi u razumnim količinama (jedini prigovor što se tiče akcije u filmu bi moglo biti tek prestiliziranost nekih scena). Redatelj vješto miksa žanrove (drama, akcija, SF, komedija....) te razvija likove i gradi odnose između njih. Obzirom na velik broj likova koji se pojavljuju u filmu (većina mutanata su atraktivni za prikazivanje u akcijskim scenama) postojala je opasnost da se ne ponove greške iz "Posljednje fronte". No, Singer nije Ratner i najviše minuta filma je posvetio likovima važnima za radnju (atraktivnu Storm odnosno Halle Berry možemo vidjeti tek u nekoliko minuta). Osim međusobnih odnosa kod glavnih likova je istaknuta i njihova borba sa traumama iz prošlosti. Posebno je zanimljivo gledati Charlesa Xaviera i Erica Lehnsherra u mladim danima. Charles je zaboravljeni, emocionalno slomljeni ovisnik koji prezire sve oko sebe, dok je Eric još gnjevniji nego u "Prvoj generaciji". Obojicu progone duhovi prošlosti, nestabilni su i emocionalno ranjivi. Ni traga mudrosti koje krase Professora X-a i Magnetta....




Kao i prethodni filmovi u kojima se bavio "X" ljudima, Singer je i ovom filmu dao određeni političko-društveno-povijesni kontekst, te se pozabavio pitanjima važnim za moderno ljudsko društvo. Singer naglašava važnost tolerancije i razumijevanja različitosti ; apokalipsa koja je prikazana u filmu je zapravo posljedica nedostatka tolerancije. Kroz film se spominje čitav niz događaja iz novije svjetske i američke povijesti (ubojstvo JFK-a, Kubanska kriza, rat u Vijetnamu, ), te se neke od njih povezuje sa aktivnostima mutanata. Detalji koji su vrlo efektno i uvjerljivo napravljeni. Glavni negativac dr. Trask (pouzdani Peter Dinklage) je vrlo zanimljiv; on je dizajner oružja odnosno predstavnik vojne industrije koja se "hrani" paranojom i strahom od različitosti odnosno vanjskog i unutarnjeg neprijatelja. Trask sve radi u "najboljoj namjeri" i "radi zaštite sigurnosti građana". Mada je jasno da iza njegovih akcija i istraživanja  stoji profit. U filmu se spominju i privatne vojne postrojbe koje kontroliraju korporacije i koje ne odgovaraju nikome osim svojim poslodavcima....





Glumačka ekipa filma je impresivna i, što je važnije, na visini zadatka. Hugh Jackman je dobar kao Wolwerine, Jennifer Lawrence pouzdana u ulozi Mystique (velika je vjerojatnost da će Mystique dobiti vlastiti film što obzirom na radnju "X-Men: Dani buduće prošlosti" nije loša ideja),  rutineri McKellen i Stewart korektni. James McAvoy i Michael Fassbender u ulozi mladih Professora X-a i Magnetta su ostvarili najbolje uloge u filmu. Također treba spomenuti i Evana Petersa u ulozi Quicksilvera koji je u nekoliko navrata "ukrao" show starijim i iskusnijim kolegama. Retro ugođaj filma (sedamdesete godine prošloga stoljeća) je fino pogođen...
Iako je nekoliko dana prije premijere filma redatelj optužen za seksualno zlostavljanje maloljetnika (epilog slučaja još nije poznat) "X-Men: Dani buduće prošlosti" je već sada zaradio više od 500 milijuna dolara (budžet preko 200 milijuna). Kreativni i komercijalni uspjeh filma odredio je i budućnost "X-Mena"; 2016 godine čeka nas "X-Men: Apocalypse" koji će ponovo okupiti ekipu iz "Dana buduće prošlosti".

OCJENA: 8




srijeda, 4. lipnja 2014.

ČUDESNI SPIDER-MAN 2 (THE AMAZING SPIDER-MAN 2)




REDATELJ: Marc Webb
GLAVNE ULOGE: Emma Stone, Andrew Garfield, Jamie Foxx, Paul Giammati, Sally Field, Dane DeHaan
TRAJANJE: 142 minute


Samo pet godina nakon što su se redatelj Sam Raimi i glavni glumac Tobey Maguire zahvalili na suradnji, "Columbia" odnosno "Sony" su odlučili oživjeti "Spider-Mana". Najbrži "reboot" u novijoj filmskoj povijesti, ali nikako neočekivana odluka; Raimijeva trilogija je zaradila ogroman novac i "Sony" se nije želio odreći zarade. "Marvel", odnosno njegovi junaci ("Osvetnici", "X-Men"..) zarađuju ogroman novac na kino blagajnama i "Spiderman" je bio jedini od marvelovih superjunaka koje je "Sony" mogao koristiti. "Čudesni Spider-Man" je premijerno prikazan 2012 godine i opravdao je komercijalna očekivanja. Ogroman proračun filma (nešto manje od 250 milijuna dolara) se isplatio; ukupna zarada filma je iznosila preko 750 milijuna dolara. Ohrabreni rezultatima čelnici "Sonya" su krenuli sa nastavcima; trenutno u kino dvoranama možemo gledati drugi dio, dok su treći i četvrti "Čudesni Spider-Man" najavljeni za 2016 odnosno 2018 godinu...





Nakon šta se obručunao sa Lizardom, Peter Parker (Andrew Garfield) nastavlja svoj dvostruki život. Kao Spiderman Peter se osjeća sasvim dobro; popularan i omiljen kod građana on je zaštitnik New Yorka od kriminala. No, kada skine masku Petera je u problemima; njegova veza sa Gwen (Emma Stone) je u opasnosti zbog njegovog tajnog života. Petera progoni i sjećanje na Gweninog oca, policajca koji je poginuo u obračunu sa Lizardom. Stvari se dodatno kompliciraju kada se u gradu pojavi  Electro, bivši Spidermenov obožavatelj, a sada naelektrizirani negativac koji će učiniti sve da uništi Spideya....
Od uvodnih minuta filma je vrlo jasno da "Čudesni Spider-Man 2" želi biti veći i raskošniji od prvog filma. Zanimljivo je da, osim akcijskih scena i upotrebe CGI-ja odnosno specijalnih efekata (što je za ovakvu vrstu filma očekivano), film svoju veličinu nastoji ostvariti i scenarijem, te dužinom trajanja. Nevjerojatno u kakve su sve probleme scenaristi "uvalili" glavnog (super)junaka: tri negativca, ljubavni problemi, grižnja savjesti zbog smrti Stacya seniora, te istraga očeve smrti. Pretrpanost scenarija je rezultirala i dužim trajanjem filma; u odnosu na slične projekte "Čudesni Spider-Man 2" ima poneku minutu više. Jedan od razloga opširnog scenarija (ponajprije kada su u pitanju ljubavno-obiteljski detalji Peterovog života) je želja da film, osim mlađe, tinejdžerske publike, zadovolji i stariju, zahtjevniju publiku. Rezultat je neriješen; projekt je komercijalno opravdao očekivanja (do sada je film u svjetskim kinima zaradio 700 milijuna dolara), ali film ne nudi puno više od korektno napravljenih akcijskih scena i demonstracije specijalnih efekata....





Tri su glavna negativca sa kojima se Spidey sukobljava. Jedan glavni (Max Dillon odnosno Electro) i dva sporedna (Green Goblin i Aleksei Sytsevich). No, više ne znači uvijek i bolje. Jamie Foxx je solidno odglumio rastresenog i usamljenog Maxa. Njegov lik ima dodatnu zanimljivost; on je čovjek pretjerano opsjednut Spidermanom. On je njegov idol (kada navuče Spidermanov kostim Peter se ponaša kao medijska zvijezda; on je brbljav i samodopadan) koji je zapravo bijeg od Maxove stvarnosti. No, kada Max postane Electro nestaje i zanimljivost; previše CGI potpuno "ubija" zanimljivost lika i on izgleda kao loše napravljen junak nekog animiranog filma. Harry Osborn odnosno Green Goblin je najzanimljiviji; njegova povezanost sa Peterom i razlog zašto postaje Spidermanov neprijatelj su vrlo intrigantni, ali u ovom filmu on dobija premalo minuta. Green Goblin se vjerojatno vraća u slijedećim nastavcima. Isto vrijedi i za Alekseia Sytsevicha sa kojim počinje i završava "Čudesni Spider-Man 2". No, on je potpuni promašaj; iako ga glumi pouzdani Paul Giamatti njegovo pojavljivanje je obilježeno karikaturalnim ruskim naglaskom.





Akcijske scene (osim dijelova sukoba sa Electrom gdje je CGI-ja uistinu previše) su napravljene korektno. Kutevi kamere koji prikazuju Spidermanovo kretanje ulicama New Yorka su raznoliki čime se dobiva dodatna atraktivnost. Emotivni život Petera Parkera je prikazan kroz odnos sa više osoba (djevojka, teta, pokojni otac), no većim dijelom površno. Film je neopravdano produžen za desetak minuta; katarza i logičan kraj (koji bi zapravo bio i izvrstan uvod u novi nastavak) se događa desetak minuta prije stvarnog završetka filma.
Novac je zarađen, nastavci su u pripremi, ali "Čudesni Spider-Man 2" kvalitativno i kreativno nije ni blizu filmovima kao što su "Kapetan Amerika: Ratnik Zime" ili "X-Men: Dani buduće prošlosti".

OCJENA: 6