četvrtak, 29. svibnja 2014.

GODZILLA





REDATELJ: Gareth Edwards
GLAVNE ULOGE: Bryan Cranston, Elisabeth Olsen, Aaron Taylor-Johnson, Sally Hawkins, Juliette Binoche, Ken Watanabe
TRAJANJE: 121 minuta

"Ljudi su toliko arogantni da misle kontrolirati prirodu" - Dr. Ishiro Serizawa

Nakon desetaka filmova o divovskom gušteru koji su snimljeni na Dalekom istoku, godine 1998 Hollywood je odlučio Godzillu preseliti u Ameriku. Režija je povjerena Rolandu Emmerichu koji je dvije godine ranije režirao "Dan nezavisnosti". Film je imao ogroman komercijalan uspjeh i postavio standarde Emerichovog redateljskog izričaja. Njegovi filmovi (Emmerich je, između ostalih, tvorac i hitova poput "2012" i "Dan poslije sutra") su prepoznatljivi po akcijskim scenama, korištenju specijalnih efekata i spektakularnim uništavanjem gradova.  Redatelj je često pretjerano patetičan, a sve u cilju što bolje zarade na američkim kino blagajnama. Takve su glavne značajke "Godzille" Rolanda Emmericha; rušilački pohod divovskog guštera je izvrsno napravljen, film ima ponešto duhovitosti, ali glavni problemi su površnost i jednodimenzionalni prikaz Godzille. Iako je film zabilježio solidan komercijalni uspjeh (budžet filma je bio 130 milijuna dolara, a zarada u svjetskim kinima oko 380 milijuna), "Columbia" je odlučila arhivirati projekt. Petnaestak godina kasnije "Warner" je odlučio snimiti novu verziju "Godzille"....



Uskrsnuće "Godzille" nije preveliko iznenađenje. Obzirom na nedostatak inspiracije i novih tema, ideja za "blockbustere" major kompanije sve češće ponovo snimaju odnosno obrađuju filmove iz prošlosti. Posljednjih godina Hollywood snima visokobudžetne projekte kojima je moto veće, brže i razornije ("Transformeri", "Pacific Rim", "Osvetnici", "Čovjek od čelika"....). Trend koji je idealan za povratak Godzille; teško je nadmašiti stotinjak metara visokog guštera sposobnog da u nekoliko minuta rasturi cijeli grad kojem je glavni neprijatelj još destruktivniji Muto....




Joe Brody (Bryan Cranston) je bivši voditelj nuklearne elektrane u blizini Japana. Prije petnaestak godina njegova supruga Sandra (Juliette Binoche) je nastradala prilikom utvrđivanja štete na na jezgri elekrane. Joe je uvjeren da je službena verzija događanja koji su prethodili Sandrinoj smrti neistinita. Zajedno sa Fordom, sinom pirotehničarem koji se upravo vratio iz vojske, Joe odlazi na zabranjeno, radioaktivno područje. Otkrivaju da područje nije radioaktivno i da je Joe bio u pravu; razlog nesreće u kojem je nastradala Sandra nije prirodna katastrofa nego nešto sasvim drugo....
Od početnih sekunda filma vidljivo je da se redatelj želi odmaknuti od "Godzille" Rolanda Emmericha i eventualnih usporedba sa filmom snimljenim prije petnaestak godina. Inspiraciju za svoj film Edwards pronalazi u japanskom originalu iz 1954 godine.




Glumačka ekipa je "na papiru" odlična, ali u filmu vrlo skromna (naravno to nije samo krivica glumaca nego i slabašnog scenarija). Bryan Cranston polako, ali sigurno naplaćuje ulogu u "Breaking Badu". Sve češće ga imamo prilike gledati u A-produkcijama ("Argo","Vožnja", "Totall Recall"). Cranston je svojom glumom izvukao maksimum iz lika koji je napisan sa dosta klišeja ( znanstvenik koji je u pravu mada svi tvrde suprotno; uskoro se pokazuje da je on jedini predvidio kakva opasnost prijeti) i učinio ga gledljivim. Aaron-Taylor Johnson je vrlo loš izbor za ulogu Forda; bezličan i glumački nemoćan da nas zaintrigira za svoj lik. Ken Watanabe je glavni mudrac filma; osuđen je na nekoliko  rečenica koje bi gledatelju trebale ostati u pamćenju. Ženski dio glumačke ekipe je potpuno zanemaren; Juliette Binoche je osuđena na tek nekoliko minuta filma, a Elisabeth Olsen je zabrinuta majka i supruga. I to je sve šta gledatelj o njoj saznaje.
No, ako  su ljudski likovi filma razočarali, glavni junak (koji je najveći razlog gledanja flma) i njegov neprijatelj Muto su izvrsni. Redatelj se poigrava i odugovlači sa prikazom Godzille. Na taj način održava napetost i neizvjesnost do završnog obračuna. Zapravo, redatelj nam više prikazuje Mutoa nego Godzillu. Mutu i Godzilli su ljudi nevažni; svako od njih ima svoju misiju koju nastoji ispuniti. Izgled nove Godzille je fenomenalan; riječ je o jednom od najbolje dizajniranih čudovište u zadnjih dvadesetak godina. Vizualnost filma je fascinantna; redatelj je uspio da i scene kaosa i uništenja imaju određenu estetiku. Posebno se to odnosi na scenu skoka padobranaca u devastirani grad.
Nova "Godzilla" je film koji ne treba precjenjivati, ali niti podcjenjivati. Unatoč manama riječ je o vrlo pristojnoj kino zabavi.

OCJENA: 7


petak, 23. svibnja 2014.

ONAJ OSJEĆAJ KAD.... (THAT AWKWARD MOMENT)




REDATELJ: Tom Gormican
GLAVNE ULOGE: Zac Efron, Miles Teller, Michael B.Jordan
TRAJANJE: 95 minuta


Nakon šta ga je ostavila supruga, mladi liječnik Mikey (Michael B.Jordan) "rame za plakanje" nalazi kod prijatelja Jasona (Zac Efron) i Daniela (Milles Teller). Prijatelji se odlučuju "osvetiti" ; do daljnjega se neće zaljubiti i ozbiljnije vezati za pripadnice ljepšeg spola. Samo ludi izlasci i avanture za jednu noć. No, njihov dogovor ubrzo dolazi u pitanje; Mikey susreće tajanstvenu, šarmantnu "djevojku sa naočalama" (Kate Simses), Jason upoznaje Ellie (Imogen Potts) a Daniel počinje ljubovati sa Chelsea (Mackenzie Davis)....





I ove filmske godine, kao protutežu skupim i bučnim "blockbusterima", Hollywood će "izbaciti" određeni broj manjih, jefitnijih projekata. Većinom je riječ o dramama i komedijama koje uz mali rizik "ciljaju" na publiku kojoj superheroji i visokobudžetne ekstravagancije nisu prvi filmski izbor. "Onaj osjećaj kad...." je jedan od takvih projekata. Budžet filma je iznosio osam milijuna , a zarada u svjetskim kinima je prešla četrdeset milijuna dolara. Komercijalno opravdan, kreativno baš i ne; film nije ponudio ništa novoga. Teme koje obrađuje "Onaj osjećaj kad..." su ljubav, vjernost, prijateljstvo, emocionalno sazrijevanje. No, u filmu su te vječne teme obrađene na površan i nezanimljiv način.





"Onaj osjećaj kad..." je film koji želi puno, a postiže jako malo. Za vrijeme gledanja filma stiče se dojam da je redatelj i scenarist Tom Gormican (film je njegov prvijenac) inspiriran televizijskom serijom "Seks i grad". Mjesto radnje je isto (New York), različit je spol glavnih likova. Ovaj put su to muškarci u prevrtljivim dvadesetim godinama života. Iako je film predvidljiv i prepun motiva koje smo već puno puta imali prilike vidjeti to i nije njegov najveći problem. Redatelj se nikako nije mogao odlučiti kakva komedija bi "Onaj osjećaj kad..." trebala biti; on koketira sa romantikom odnosno romantičnom komedijom, zatim se koristi i "toilet" humorom (koji je u filmu nadograđen i sa "penis humorom"), a u određenim minutama trajanja film pokušava biti ozbiljna studija muško-ženskih odnosa. Takav scenarij nije slučajan; cilj mu je pridobiti što širi krug ljubitelja filma. No, na kraju priče, film je zbunjujuća kombinacija svega navedenog što radnju čini neujednačenom. Redatelj je ostao u raskoraku; film je nedovoljno mudar i inteligentan u prikazu muško-ženskih odnosa da bi ga se shvatilo (pre)ozbiljno, te je premalo duhovitih minuta da bi bio dobra komedija. Ženski dio glumačke ekipe je puno dojmljiviji od muških kolega (Imogen Potts i MacKenzie Davis su superiorne svojim filmskim partnerima). "Onaj osjećaj kad..." je film koji ne nudi previše. Tek poneku zabavnu minutu i odgovore na vrlo osebujna pitanja (npr: koji detalji otkrivaju da se nalazite u stanu prostitutke i kako obaviti malu nuždu ako ste se predozirali viagrom). Da, dečki iz filma koriste viagru....A tek su u dvadesetima...

OCJENA:5



nedjelja, 18. svibnja 2014.

ISCJELITELJ





REDATELJ: Phillip Stolzl
GLAVNE ULOGE: Tom Payne, Stellan Skarsgard, Olivier Martinez, Ben Kingsley
TRAJANJE: 155 minuta
NAZIV ORIGINALA: Der Medicus

"Ima toliko stvari koje želim naučiti" - Robert Cole

Engleska. Godina je 1021. Robert Cole (Tom Payne) ostaje bez majke koja je preminula od posljedica "trbušne bolesti". Prestar za usvajanje (brigu o mlađem bratu i sestri preuzeli su sugrađani), Robert ostaje sam. Željan znanja uspijeva nagovoriti putujućeg brijača (Stellan Skarsgard) da ga uzme za šegrta. Brijač je jedna od rijetkih osoba toga doba koji je mogao pružiti liječničku pomoć. No, pomoć je vrlo ograničena i medicinski skromna; riječ je o šivanju rana, amputacijama ili namještanju kostiju. Putujući zemljom Robert susreće grupu liječnika, Židova koji njegovom "šefu" vrate vid. Zadivljen njegovim vještinama i znanjem, Robert odlučuje posjetiti medicinsku školu koju je osnovao Ibn Sin (Ben Kingsley). No, postoje problemi: škola se nalazi na drugom kraju svijeta (perzijski grad Isfarhan). Taj dio zemaljske kugle je Robertu nedostupan, zabranjen. Robert je kršćanin, a škola se nalazi u islamskom, kršćanima zabranjenom, svijetu.....



"Iscjelitelj" je po mnogim detaljim jedinstven djelić recentne kino ponude. Temeljen na romanu Noaha Gordona (roman je prvi dio tzv.liječničke trilogije spomenutog autora) film je producirala njemačka filmska kompanija "UFA". Budžet filma je iznosio 35 milijuna dolara što se pokazalo kao dobra investicija; film je u europskim kinima zaradio preko 50 milijuna. Redateljsko-glumačka ekipa je sastavljena od europskih filmaša; njemački redatelj Stolzl je odabrao vrlo zanimljivu glumačku ekipu (Payne, Skarsgard, Martinez, Kingsley...). Rezultat ove europske filmske suradnje je projekt koji se bitno razlikuje od većine filmova koje imamo prilike vidjeti u kinima....




"Iscjelitelj" je film koji nas radnjom vraća u 11 stoljeće. Vrijeme u kojem Europa izgleda prljavo, a njeni stanovnici primitivno i siromašno. Za razliku od Engleske arapski svijet je napredan i željan novih spoznaja. Bez obzira na takav kontrast  svjetova redatelj je izbjegao crno-bijeli prikaz. Iako je Orijent napredniji (ponajviše se to odnosi na medicinu) film jasno prikazuje da i naprednija društva nisu imuna na nedostatak tolerancije. Redatelj filma je u nekoliko navrata "prozvao" religije kao glavne "kočnice" napretka medicine onoga doba. Glavni lik filma je vrlo zanimljiv; njegova motivacija nije želja za materijalnim ili dolazak na vlast (kao što je čest slučaj u filmovima koji obrađuju ovo povijesno razdoblje). On je "gladan" novih spoznaja svjestan da će mu znanje omogućiti da pomogne ljudima. Jedan od važnih razloga njegove motivacije je i tragična smrt majke. Dodatnu zanimljivost glavnom liku daje i njegov posebni, nadnaravni dar....




Roberta je vrlo solidno odglumio Tom Payne (fizički vrlo sličan francuskoj glumici Marion Cotillard). Ostali glumci su vrlo dobri posebno Ben Kingsley koji je stvoren za ulogu mudraca Ibn Sina. Kroz dva i pol sata filma imamo prilike doživjeti srednji vijek sa svim njegovim mračnim stranama (vjerski sukobi, epidemije kuge...). "Iscjelitelj" nije film bez mana; u nekim, doduše rijetkim, trenucima izgleda poput televizijske serije, te ponegdje pati od pretjeranih klišeja. No, to su stvari koje ne treba previše zamjeriti; riječ je o filmu koji u gledatelju budi nostalgiju za nekim prošlim filmskim vremenima. "Iscjelitelj" je povijesni film u kojem se velika pažnja daje karakterizaciji likova, scenografiji i priči. Takva filmska iskustva nisu česta pojava u našim kino dvoranama.
OCJENA: 7



utorak, 13. svibnja 2014.

JACK RYAN: POZIV IZ SJENE (JACK RYAN: SHADOW RECRUIT)





REDATELJ: Kenneth Branagh
GLAVNE ULOGE: Chris Pine, Keira Knightley, Kenneth Branagh, Kevin Costner
TRAJANJE: 105 minuta

"Oni nisu država, oni su korporacija"

Nakon što je teško nastradao u Afganistanu američki marinac Jack Ryan (Chris Pine) prolazi tešku i mukotrpnu rehabilitaciju. Za vrijeme boravka u bolnici Jack upoznaje Cathy (Keira Knightley). Između Cathy i Jacka se ubrzo događa ljubav. Cathy nije jedina koja se zainteresirala za Jacka tijekom njegovog oporavka; agent CIA-e Thomas Harper (Kevin Costner) prati njegov oporavak. Ubrzo je Jack regrutiran i počinje raditi za CIA-u sa zadatkom prikupljanja obavještajnih informacija. Jack otkriva zavjeru epskih razmjera; ruski oligarh Viktor Čerevin (Kenneth Branagh) planira uništiti SAD. Jack odlazi u Moskvu kako bi pronašao dokaze i spriječio zavjeru...





Ohrabreni uspjehom i pomlađivanjem "Zvjezdanih staza", čelnici "Paramounta" odlučili su oživjeti serijal filmova o Jacku Ryanu. Posljednji film u kojem ja Jack glavni junak "The Sum of All Fears" snimljen je 2002 godine. Iako je film solidno prošao na kino blagajnama fanovi nisu bili oduševljeni Benom Affleckom u ulozi CIA-inog analitičara pa je novi projekt čekao bolje dane. Ponovo snimanje filma sa Ryanom kao glavnim junakom ima smisla; špijunski trileri su rado gledano filmsko "štivo" i kronično ih nedostaje u ponudi. Posljednjih godina čast žanra brane "Nemoguće misije" i filmovi o Jasonu Bourneu koji su postali serijali i zabilježili su vrlo dobre rezultate na svjetskim kino blagajnama. Nakon Aleca Baldwina, Harrisona Forda i spomenutog Bena Afflecka u ulogu Jacka Ryana je uskočio Chris Pine. Čelnici "Paramounta" su odlučili angažirati kapetana Kirka nove generacije u nadi da će ponoviti uspjeh "Zvjezdanih staza". No, plan nije uspio; "Jack Ryan: Poziv iz sjene" je najlošiji film o liku i djelu CIA-inog operativca.





Nepravedno bi bilo tvrditi da je Pine jedini krivac za podbačaj filma. On je korektno odradio svoj posao, ali je definitivno loš izbor za glavnog junaka. Problem Pinea je neuvjerljivost i nedostatak i karizme,  toliko važne za čovjeka koji je špijun, spasitelj Amerike. Keira Knightley je odglumila Cathy sa puno čudnih izraza lica. Glavni negativac govori engleski sa karakterističnim ruskim naglaskom. Detalj koji je već toliko puta korišten da je postao "majka svih stereotipa". Zar stvarno nema niti jednog Rusa (pa bio on i "bad guy") koji ne zna bolje govoriti engleski? Kenneth Branagh je izgubljen u ulozi zločestog ruskog oligarha. No, to je najmanje njegova zasluga. Lik kojega tumači je scenaristički loše obrađen i prepun stereotipa. Dugo vremena nije viđena ovakva "crno-bijela" podjela likova. "Naši" (čitaj: Amerikanci) su dobri, dragi i pravedni, a "njihovi" (čitaj: Rusi) su zločesti, divlji i neuračunljivi. Nije problem u tome što su Rusi negativci. Problem filma je da je motivacija negativaca potpuno nejasna (oni nisu samo nekakvi ostaci bivših službi nego osobe u kontaktu sa Kremljom), te su prikazani na razini loših propagandnih filmova.





Jack Ryan se ne bori sa teroristima koji su slični napadačima na Svjetski trgovački centar. Čerevin i njegovi pomagači nastoje izazvati ekonomsku propast "najveće svjetske demokracije". Obzirom da velika ekonomska kriza i dalje traje učinkovit način da se još malo "podgrije" paranoja stanovnika SAD-a. Iako je film financijski solidno prošao teško je očekivati da će ova ekipa ponovo dobiti priliku snimiti film o Jacku Ryanu. Poneka akcijska scena i siguran, rutinski nastup Kevina Costnera je jedino vrijedno u filmu. Sve ostalo je za brzi zaborav.

OCJENA: 5


subota, 10. svibnja 2014.

TRI DANA ZA UBOJSTVO (3 DAYS TO KILL)




REDATELJ: McG
GLAVNE ULOGE: Kevin Costner, Hailee Steinfeld, Amber Heard, Connie Nielsen
TRAJANJE: 121 minuta
NAZIV ORIGINALA: 3 Days to Kill

Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošloga stoljeća francuski redatelj Luc Besson je snimio filmove koji i danas uživaju kultni status kod ljubitelja sedme umjetnosti. "Veliko plavetnilo", "Nikita" i "Leon" su, svaki na svoj način, osvojili publiku za sva vremena, te su i danas obavezno filmofilsko štivo. Nakon uspjeha navedenih naslova Besson je snimio pravi europski "blockbuster". "Peti element" je koštao stotinjak milijuna dolara, te je okupio vrlo zanimljivu glumačku ekipu (Bruce Willis, Milla Jovovich, Chris Rock...). Film je u svjetskoj distribuciji zaradio nešto manje od 300 milijuna dolara, ali obzirom na "težinu" projekta (Bessonovi prethodni filmovi i veliki budžet) od "Petog elementa" se očekivalo više. U financijskom i kreativnom smislu. Nakon uspjeha navedenih filmova Besson osniva filmsku kompaniju "EuropaCorp" koja je zaslužna za hitove poput "Transportera", "Colombiana", "96 sati". Nakon osnivanja "EuropaCorpa" Besson počinje "svaštariti". Piše scenarije, producira i režira, ali više ne dostiže formu kakvu je imao prije otprilike 25 godina. No, nema razloga za brigu; većina njegovih projekata donosi zaradu na kino blagajnama. Dojam je da se Besson potpuno opustio, te da realizira svaku filmsku zamisao. Takav projekt je i "3 dana za ubojstvo"  za kojega je Besson napisao scenarij, te je jedan od producenata filma.




Nakon eksplozivnog zadatka u Beogradu agent CIA-e Ethan Renner (Kevin Costner) završava u bolnici. Dijagnoza je nemilosrdna; Ethan boluje od raka, te mu je ostalo još nekoliko mjeseci života. Umirovljeni agent odlazi u Pariz kako bi posjetio ženu i maloljetnu kći. Radeći za agenciju Ethan je godinama zanemarivao najdraže, te pokušava povezati pokidane niti svoje obitelji. No, ubrzo nakon dolaska u Pariz prilazi mu Vivi (Amber Heard) koja mu nudi ekperimentalni lijek koji bi Ethanu mogao pomoći. Vivi traži protuuslugu; Ethan mora pronaći i likvidirati međunarodnog kriminalca imenom Vuk (Richard Sammel).....




Redatelj McG ("Terminator:Spasenje", "Charliejevi anđeli") snimio je film koji unatoč klišejima i već viđenom (agent, plaćenik koji na kraju karijere i(li) životnog vijeka traži iskupljenje u privatnom životu) snimio film koji je u pojedinim trenucima neujednačen, ali vrlo dobro funkcionira kada su u pitanju akcijske scene. Od početnih minuta filma u kojem se Ethan obračunao sa protivnicima u Hotelu "Jugoslavija" pa do jurnjave Parizom i Ethanovih bliskih susreta sa Vukom i njegovim suradnicima "3 dana do ubojstva" je nabijen uvjerljivim i nabrijanim scenama pucnjave i eksplozija. Akcijske scene se isprepliću sa vrlo osebujnim humorom (glavnom junaku je glavno prijevozno sredstvo ljubičasti bicikl, Ethanovu raspravu sa kćerkom prekida mafijaš koji je zatvoren u prtljažniku....). Poneki detalji, dijelovi filma imaju i parodijski ton ( glavni junak izgleda kao ostarjeli Ethan Hunt iz "Nemoguće misije"). Kao akcijska komedija film funkcionira pristojno. Problemi nastaju kada film postaje (melo)dramatičan. Trenuci u kojima je previše minuta i premalo zanimljivosti.



Glumačka ekipa filma je vrlo korektno odradila posao, te je dojam da su glumci uživali radeći na filmu. Kevin Costner se odlično snašao u ulozi vremešnog agenta, mlađahna Hailee Steinfeld je standardno dobra a Amber Heard izgleda sjajno. Treba spomenuti i vrlo dobar soundtrack filma.  "3 dana za ubojstvo" je film koji ne donosi ništa novo i originalno, ali je vrijedan gledanja. Malo humora, puno više akcije i eksplozija su njegovi glavni aduti.

OCJENA: 6

nedjelja, 4. svibnja 2014.

ZULU





REDATELJ: Jerome Salle
GLAVNE ULOGE: Forest Whitaker, Orlando Bloom, Tanya Van Graan, Natasha Loring
TRAJANJE: 110 minuta


"Ako se želite pomiriti sa svojim neprijateljima radite sa njima i postanite njihovi partneri" - Nelson Mandela


Godina 1978. Noć u Južnoafričkoj Republici. Čovjek u plamenu pokušava izbjeći svojoj sudbini. Oko njega ljudi koji ga udaraju i uživaju u njegovoj sudbini. U blizini, kroz prozor kuće događaj promatra maleni dječak. Krive boje kože kao i njegov otac koji je vani. Živ zapaljen. Ubrzo rulja kreće u lov na malenog dječaka koji pokušava pobjeći....Povratak u sadašnjost. Godina je 2013, Capetown. Pronađeno je tijelo osamnaestogodišnjakinje. Brutalno pretučene. Istragu preuzima detektiv Ali Sokhela (Forest Whitaker). Tijekom istrage brutalno je ubijen njegov kolega, te Ali sa partnerom Brianom Epkeenom (Orlando Bloom) kreće po osvetu. Leševi se gomilaju i detektivi vrlo brzo otkrivaju da je njihov slučaj povezan sa trgovinom drogama i događanjima iz prošlosti JAR-a......





"Zulu" je premijerno prikazan na zatvaranju filmskog festivala u Cannesu 2013 godine. Priča filma je temeljena na istoimenom romanu Caryla Ferreya. Redatelj filma Jerome Salle ("Largo Winch") je cijeli film snimio na lokacijama u Cape Townu. Mudra odluka. "Zulu" je film koji govori o prošlosti i sadašnjosti Južnoafričke Republike. Trilerski zaplet se, kako minute filma odmiču, proširuje i prikazom stanja društva u zemlji koja nosi teško naslijeđe apartheida. Prikazujući istragu ubojstva redatelj pokazuje, opisuje stanje države u kojoj je desetljećima vladao režim koji je rasnu segregaciju uveo kao službenu politiku. Države koja i dalje osjeća posljedice takve politike. Kriminal, nesigurnost i brutalnost života koji su prikazani u filmu su posljedica nekih prošlih vremena ali i upozorenje da ljudi koji su bili poslušnici rasističkog režima nisu nestali ukidanjem apartheida.





Opisani početak filma gledatelja priprema na ono što će pogledati u idućih stotinjak minuta. "Zulu" je mračan i tjeskoban film sa nekoliko vrlo brutalnih scena nasilja. Nasilje dodatno pojačava tmuran ugođaj "Zulua". Glavni likovi filma, istražitelji Ali i Brian, su vrlo zanimljivi, njihova karakterizacija je u skladu sa redateljevom namjerom da pokaže koliko se prošlost jedne države reflekrira na njenu sadašnjost. Ali je čovjek čija je sudbina usko povezana sa bivšim režimom koji je vladao u Južnoafričkoj Republici. On je umoran i smiren čovjek koji je u životu vidio i doživio previše zločina i bola. Njegov kolega je čista suprotnost; on je bijelac (što za ovaj film nikako nije nebitna činjenica), kaotičan i rastrojen detektiv kojemu su sastavni dio života tablete i alkohol. Njegov način da se nosi sa životom i poslom. Glumci koji tumače Alija i Briana su napravili vrlo dobar posao; Forest Whitaker je očekivano uvjerljiv kao Ali, a ugodno iznenađenje je Orlando Bloom. Glumac najpoznatiji po ulogama Willa Turnera ("Pirati s Kariba") i Legolasa (trilogija "Gospodar prstenova") pokazuje glumačku zrelost koja bi mu mogla donijeti slične ozbiljne i zahtjevnije uloge.
Puno je stvari o kojima "Zulu" govori ili barem pokušava progovoriti. Posebno zanimljiva tema koju film otvara jest problem ljudi koji su služili totalitarnim režimima. Šta učiniti s njima?. Tražiti osvetu i širiti nove krugove mržnje ili oprostiti bez obzira koliko takva odluka bila bolna? Redatelj postavlja pitanja i gledatelja tjera na razmišljanje...
"Zulu" je "koktel" više žanrova. Film koji je spojio trilerski zaplet sa vrlo ozbiljnim temama koje su i danas problem. Ne samo Južnoafričke Republike....

OCJENA: 8