srijeda, 27. veljače 2013.

HITCHCOCK



REDATELJ:Sascha Gervasi
GLAVNE ULOGE:Anthony Hopkins,Scarlett Johansson,Helen Mirren,Toni Collette
TRAJANJE:98 minuta

"JA SAM FILANTROP;PRUŽAM LJUDIMA ONO ŠTO ONI ŽELE. LJUDI VOLE OSJETITI UŽAS I STRAH." - Alfred Hitchcock

Sir Alfred Hitchcock. Jedan od najboljih redatelja u povijesti filma. Rođen u Londonu 1899 godine preminuo 29.travnja 1980 godina u Los Angelesu. Nevjerojatna je činjenica da "Hitch" nikada nije osvojio "Oscara" za najboljeg redatelja iako je bio čak pet puta nominiran. Godine 1968 akademijini glasači su na neki način priznali svoju grešku. te mu pomalo licemjerno udijelili počasnog Oscara.
Hitchcock je bio autor koji je volio (svjesno ili ne) crte svojeg karaktera prenijeti na svoje filmove .Od preferiranja glumica plave boje kose, nepovjerenja prema policiji (kao tinejdžera su ga greškom pritvorili) do likova koji u filmovima imaju probleme sa majkom ("Psiho" je najpoznatiji primjer).



Hitchcocka su zvali "majstor napetosti"("master of suspense"). Apsolutno zaslužen i opravdan epitet. Većinu njegovih filmova krasi napetost, neizvjesnost u koje stavlja svoje likove, ali i gledatelje koji se sa njima vrlo lagano i brzo poistovjećuju. Redateljev "izum" odnosno posebnost njegovog rada su i "cameo" uloge; kratka pojavljivanja u filmovima koje režira. Slično kao što slikar stavlja potpis na svoju sliku tako je i "Hitch" svojim pojavljivanjem "potpisivao" svoje filmove. Karakter odnosno narav redatelja je bila prilično teška i komplicirana te je i to jedna od tema koju obrađuje ovaj film.



Kao što je Spielberg Lincolna u svojem filmu "ocrtao" u periodu njegovog života koji je vrlo važan kako za glavnog lika tako i za povijest SAD-a tako je i redatelj Gervasi (scenarij za Spielbergov "Terminal") prikazao jedan važan dio života Alfreda Hitchcockaj jednako važan za njega ali i za filmsku industriju u cjelini. Početak filma je nakon premijere redateljevog sjajnog filma "Sjever-sjeverozapad"; Hitchcock je "gazda" Hollywooda snimio je 46 filmova i ima veliku naklonost publike. Međutim, sam priznaje da mu treba novi izazov odnosno priča za film kojim bi ponovo "probudio" svoju kreativnost. Nude mu se projekti poput "Dnevnika Anne Frank", te "Casino Royala" ali redatelj (na užas "Paramounta" ) pronalazi inspiraciju u romanu "Psycho" temeljenom na istinitim događajima.  Ubojstvima u Wisconsinu


Redatelj tijekom filma isprepliće poslovni i privatni život velikog redatelja. Na oba "polja" Hitch je na iskušenjima; da bi snimio "Psiha" morao je založiti imovinu( "Paramount" je pristao na distribuciju filma, ali ne i na financiranje), a brak mu se "trese" prije svega zbog njegovog golemog ega, ali i simpatija koje redatelj neskriveno pokazuje prema mladim glumicama plave boje kose (u slučaju "Psiha" riječ je o Janet Leigh koju u filmu vrlo dobro interpretira Scarlett Johansson). Hitchock je prikazan kao kompliciran, tvrdoglav i egoističan čovjek koji kada nešto naumi ostvariti to i učini bez obzira na cijenu. "Nitko u Hollywoodu me ne podnosi." kaže u jednoj sceni; to je prilično točno, ali to nije samo zbog njegovog karaktera. Puno je tu zavisti prema njegovom redateljskom talentu i vizionarstvu. Radnja filma je dosta fokusirana na nastajanje "Psiha". Dosta logičan potez redatelja jer je riječ o jednom o najbitnijh filmova ne samo Hitchcockova stvaralaštva već i filma uopće. Film ("Hitchcock" ne "Psiho") je prepun detalja o Hollywoodu toga vremena te načinu kako je nastajao "Psiho". Od izbora scenarista i glumaca do same realizacije(naravno da je zaslužena pažnja data i čuvenoj sceni ispod tuša). Kroz taj dio filma redatelj nas upoznaje i sa lukavošću Hitchocka; on vrlo dobro pozna mentalitet hollywodskih moćnika (od cenzora do šefova filmskih kuća), te uspijeva njima manipulirati. Usporedo sa stvaranjem "Psiha" pratimo i bračnu krizu Hitchocka i njegove supruge Alme (Helen Mirren). Ona se osjeća zapostavljenom te joj pomalo dosađuje biti u sjeni velikog redatelja, a nije oduševljena niti njegovim "zanimanjem" za mlade glumice. Kemija Hopkinsa i Mirren je zabavna, cinična i vrlo uvjerljiva. Cijela glumačka ekipa je vrlo raspoložena i lepršava; Hopkins se trudi (i dobrim dijelom uspijeva) što više nalikovati slavnom redatelju, ženski dio ekipe je sjajan. "Hitchock" je jedan zabavan i zanimljiv film o velikom redatelju i njegovim strastima. Njegovo gledanje će biti posebno zanimljivo štovaocima lika i djela slavnog redatelja. A oni koji još to nisu možda postanu nakon gledanja ovog filma....
OCJENA:8








nedjelja, 24. veljače 2013.

TERMINATOR




REDATELJ:James Cameron
GLAVNE ULOGE:Arnold Schwarzenegger,Linda Hamilton,Michael Biehn,Lance Henriksen
GODINA PROIZVODNJE:1984
TRAJANJE:98 minuta

"Terminator" među klasicima?. Naravno."Terminator" je jedan od najvažnijih filmova osamdesetih, te film koji je snažno utjecao žanr SFa u desetljećima poslije nastanka (recentni primjer je izvrsni "Looper" sa Bruce Willisom u glavnoj ulozi). Također, "Terminator" je film koji je bitno utjecao odnosno odredio daljnju karijeru Arnolda Schwarzeneggera i redatelja Jamesa Camerona.



Te 1984 godine karijera James Francisa Camerona nije previše obećavala. Tri godine ranije je snimio kriminalno loše "Piranhe 2". Film koji pokazuje i dokazuje kako je svaki početak težak. Cameron je krenuo sa prikupljanjem ekipe za svoj novi projekt. Za "Terminatora" je Cameron napisao scenarij te ga je odlučio i režirati. Izbor glumaca nije bio lagan. Budžet filma je bio oko 6 i pol milijuna dolara - novac koji redatelju nije omogućio previše prostora. Za ulogu robota ubojice konkurirali su O.J Simpson i Mel Gibson. Gibson je ulogu odbio dok je Simpson otpao uz objašnjenje da "njegovo blago lice nije uvjerljivo za ulogu nemilosrdnog ubojice". Film je snimljen prije Simsonovog suđenja za ubojstvo supruge. Na kraju je izbor pao na austrijskog snagatora Arnolda Schwarzeneggera koji je zaintrigirao filmsku javnost nastupom u "Conanu". Puno veća gužva bila je kod odabira glumice za ulogu Sarah Connor; u konkurenciji su bile; Kim Basinger, Melanie Griffith, Meg Ryan, Madonna, Susan Sarandon, Sigourney Weaver i Diane Kaeton. Na kraju je izabrana Debra Winger koja je 1983 nominirana za "Oscara" za ulogu u filmu "Vrijeme nježnosti". Međutim, uoči snimanja glumica se predomislila i u ulogu je "uskočila" tada relativno nepoznata Linda Hamilton. Ekipi su se priključili Michael Biehn i Lance Henriksen (kratko vrijeme je i Henriksen konkurirao za ulogu Terminatora) i snimanje je moglo početi....




Budućnost. Čovječanstvo je u ratu. Ovaj put ne između sebe nego protiv strojeva i robota. Jedan od njih, robot obložen ljudskim mesom, poslan je u sadašnjost da bi likvidirao Sarahu Connor. Zašto Sarah? Sarah je majka Johna Connora vođe ljudskog pokreta otpora u budućnosti koji pokreće i preokreće ratna zbivanja u korist čovječanstva. Ako se "izbriše" njeno postojanje izbrisan je i John. Jedini koji stoji između efikasnog ubojice i Sare jest Kyle (Michael Biehn) čovjek poslan iz budućnosti kako bi zaštitio majku budućeg vođe....
Priča filma je intrigantna, napeta bez praznog hoda i nepotrebnih, suvišnih minuta. Cameron već 1984 diskretno upozorava na rizik od tehnološkog samouništenja ljudske vrste. Zapravo, predviđa da će ljudsko društvo doći do takvog tehnološkog razvoja odnosno da će moderna civilizacija pojesti samu sebe. Za sada, Cameron nije pogodio što se tiče apokaliptične budućnosti ali... Kada se govori o radnji, ideji prema kojima je nastao "Terminator" treba spomenuti i stanovitog Harlana Ellisona koji je protiv Camerona podnio sudsku tužbu zbog plagiranja priče. Cijela stvar nije doživjela sudsku presudu već se redatelj i scenarist nagodio sa spomenutim autorom.



Uz zanimljivu i napetu priču najveća vrijednost filma su njegovi likovi odnosno glumci.Kada gledamo sa vremenskim odmakom Schwarzenegger je perfekta odabir za robota ubojicu. Cameron je znalački iskoristio njegove limitirane glumačke mogućnosti te je Schwarzenegger stvorio glumu bez glume. Bez emocija.Hladno. Željezno-čelični ubojica iz budućnosti. On je stroj, strojevi nemaju emocije, ne osjećaju bol i izvršavaju zapovijedi koje su stavljene pred njih. Bez sumnje, morala, skrupula ili premišljanja. Lik savršenog predatora budućnosti je uvjerljiv te izaziva strah i nelagodu; od njegovog zombijevskog raspadnja tijekom trajanja filma uslijed zadobivenih ozljeda do scene u kojoj pregazi dječju igračku. Scena koja kod gledatelja izaziva više napetosti i strave nego dobar dio recentnih horora. Terminatorova lovina Linda Hamilton je također napravila sjajan posao. Ona se tijekom filma od šokirane i preplašene žene polako transformira u borca za svoj život, ali i za život nerođenog sina. Transformacija je u potpunosti završena u drugom dijelu serijala. Sarah Connor je prvi jaki ženski lik u Cameronovim filmovima. Nastavio je tu "praksu" sa Ripley u "Aliensima" i Rose u "Titaniku". Ostatak ekipe također vrlo dobar od Michaela Biehna (Cameron nije zapostavio emocionalni, ljubavni dio priče) do Lancea Henriksena čije će usluge redatelj koristiti u budućim projektima ("Aliens").

Terminator je bio početak serijala koji je za sada stigao do petog nastavka. Drugi dio je, jednako kao i prvi, izvanredan (za mnoge i bolji od jedinice) dok su treći, te posebno četvrti film iz serijala bitno slabiji. Nakon "Terminatora" Cameron je zaredao sa hitovima ("Aliens", "Bezdan","Titanik" , "Avatar") postao je filmski inovator, oscarovac ; od tri najkomercijalnija filma u povijesti dva  su njegov redateljski rad. Arnie je postao prototip akcijskog junaka i guverner Kalifornije. Linda Hamilton je zapamćena kao glumica koja je interpretirala jedan od najvažnijih ženskih likova u povijesti filma.



petak, 22. veljače 2013.

TOPLA TIJELA(WARM BODIES)




REDATELJ:Johnatan Levine
GLAVNE ULOGE:Nicholas Hoult,Teresa Palmer,John Malkovich,Rob Cordry,Analeigh Tipton
TRAJANJE:92 minute


Prošlo je osam godina od kako su civilizacija, odnosno ustroj ljudskog društva kakvog poznajemo uništeni. Virus koji pretvara ljude u zombije je zarazio većinu stavnoništva Zemlje dok se preostali nezaraženi primjerci ljudske vrste skrivaju u raznim utvrdama. R (Nicholas Hoult) je jedan od zaraženih u kojem je ostalo ponešto emocija. Jednog dana on i njegova družba kreću u potragu za hranom. Pronalaze malu grupu ljudi nekima od njih se i nahrane, dok R doživljava ubod zombi-amorove strlice kada ugleda lijepu Julie (Teresa Palmer). R odluči Teresu zaštiti te je povede sa sobom natrag u svoje sklonište na aerodromu. Malo po pomalo i stvari između njih dvoje se počinju "zagrijavati". Takav razvoj situacije imat će za posljedicu promjenu ponašanja našeg glavnog junaka ali i njegovih prijatelja zombija...



Zombiji, njihov nastanak i "djelovanje" su popularan i važan segment horror žanra. Najviše zasluga za njihovu promociju na velikom palatnu ima redatelj George A.Romero. On je još 1968 snimio "Noć živih mrtvaca" kojima je započeo seriju filmova na temu zombija. Njegovi filmovi su tumačeni kao metafora odnosno kritika  suvremenog ljudskog društva koje je postalo toliko potrošačko i konzumerističko da pojedinac gubi osobnost i emotivnost i utapa se u masi potrošačkih zombija. Ta zanimljiva i pomalo radikalna "čitanja" Romerovog stvaralaštva su samo nadogradnja na činjenicu da su njegovi horori izvrsni predstavnici žanra. Krajem prošlog i početkom ovog stoljeća zombiji su često korišteni u video igricama. Najpopularnija od njih "Resident Evil" je dobila i fimski serijal koji je dogurao do petog nastavka. Međutim osim prvog filma svi ostali su bili za brzi zaborav. Posljednjih godina zombi apokalipsa je "osvojila" i televizijske ekrane."Živi mrtvaci" recentna tv serija prikazuje grupice preživjelih nakon još jednog zombi armagedona. Uskoro će se na velikom platnu i Brad Pitt suočiti sa ovim problemom; ove godine ćemo ga gledati u filmu "World war Z". U svim navedenim ekranizacijama zombija oni su prikazani jednako; neemotivne,  polumrtve spodobe kojima je jedini cilj nahraniti se....ljudskim mesom. U "Toplim tijelima" stvari su postavljene bitno drugačije....



Redatelj nam u početnim minutama daje do znanja da je R malo drugačiji tip zombija. On nam priča o svojoj svakodnevici, gladi te komentira svoje kolege. Dakle od početka je "zombi koncepcija" iz navedenih naslova odbačena. Kako film odmiče ona potpuno nestaje; pod navalom emocija R i njegova ekipa se transformiraju natrag u ljude, a jedini negativci ostaju podvrsta zombija koji su toliko pomahnitali da konzumiraju sami sebe. Ako priču gledamo kao na poruku da ljubav nema granica te da ona ruši sve prepreke među vrstama to se i može "progutati". Međutim tvorci ovog filma su imali i malo drugačije namjere. Njihov cilj je bio da "Topla tijela" pretvore u zombi inačicu "Sumrak sage", te pokušaju dostići planetarni komercijalni uspjeh Belle i prijatelja. Tako nešto im neće uspjeti; film je premijerno prikazan 1.veljače a do sada mu je zarada oko 55 milijuna dolara što nije loše, ali je daleko od rezultata "Sumraka". Mislim da takav razvoj situacije i nije preveliko iznenađenje. Velikoj većini vampira je u samom postanku (literarnom ili filmskom potpuno je nevažno) "ukucan" kod koji sadrži fatalnu privlačnost, erotičnost i seksualnost. Oni su zavodnici (ili zavodnice) koji svojom karizmom šarmiraju. Njihova strast je duboka i jaka. Do krvi. I to su neki od razloga zašto su popularni te zanimljivi publici. Zombiji pak funkcioniraju dobro u žanru horora, ali u romantičnim pokušajima kao što je ovaj...teško. Ne vidim baš neku kemiju između stvorenja koji se hrani ljudskim mesom i zgodne mlade curom. Uz sve to R je pojeo mozak Julienog dečka, te se nahranio i njegovim sjećanjima. Redatelj cijelo vrijeme balansira između komično-romantičnih elemenata te horrorsko-zombijskih. Nastoji privući pažnju i jednog i drugog dijela publike, ali mislim da se trebao fokusirati na jedan aspekt priče, pa bi i film bio zanimljiviji. Film ima duhovitih trenutaka. te je velika šteta što se Levine nije potpuno posvetio komediji. Ovako smo dobili smjesu u kojoj svi sastojci nisu najbolje dozirani. Redatelj jest dao novu ideju za filmove o zombijima, ali nije svaka nova ideja dobra....
Ukoliko ste bili ljubitelj "Sumrak" sage te Vam ne smeta što je glavni junak još blijeđi od Edwarda pogledajte ovaj film. Ako ste pak ljubitelj Romera i tv serije "Živi mrtvaci" zaobiđite ovaj film u velikom luku....
OCJENA:6



srijeda, 20. veljače 2013.

THE MASTER



REDATELJ:Paul Thomas Anderson
GLAVNE ULOGE:Joaquin Phoenix,Phillipe Seymour Hoffman,Amy Adams.Rami Malek
TRAJANJE:137 minuta

"I DO MANY,MANY THINGS" - Lancaster Dodd

Godine 1997 je u našim videotekama (ne današnjim "virtualnim" videotekama nego nekadašnjim sa pultom i policama) izašao prvijenac Paula Thomasa Andersona "Teška osmica". Film je privukao veliku pažnju publike zbog sjajne priče (riječ je o kockaru koji se nađe u problemima;glumi ga odlični John C.Reilly) i odlične glumačke ekipe (Samuel L.Jackson, Gwyneth Paltrow, Philip Baker Hall te redateljev ljubimac Phillipe Seymour Hoffman). Od tada Anderson reda vrijedne filmove koji se redovito "šuljaju" oko "Oscar"; od "Kralja pornića" i "Magnolie" preko komedije/drame "Punch-drunk love" (gdje je Adam Sandler pokazao da zna glumiti; samo mu treba dobar scenarij i redatelj,film nije nominiran za Oscara, ali jest za "Zlatni Globus") do "Bit će krvi" koji je 2008 godine imao osam nominacija (potvrdio dvije), ali su braća Coen sa filmom "Nema zemlje za starce" bili prejaki. Ove godine je Anderson sa "Masterom" ponovo u igri za najprestižniju filmsku nagradu; film je nominiran za najbolju glavnu i sporednu mušku ulogu, te u kategoriji najbolje sporedne ženske uloge (Amy Adams). Puno odličnih filmova i nagrada za filmaša koji ima samo 43 godine...


Drugi svjetski rat je završen. Freddie Quell (Joaquin Phoenix) je demobiliziran, te se pokušava prilagoditi civilnom životu. Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja zaposlenja, Freddie se susreće sa Lancaster Doddom (Hoffman) osnivačem pokreta,kulta zvanog "Cilj". Nakon nekoliko ubitačnih koktela Lancaster zapošljava Freddija te ga nastoji izvesti na "pravi" put....
Odmah nakon premijer "Mastera" počela su uspoređivanja glavnog junaka samoproglašenog karizmatika i njegovog vjerovanja sa scijentologijom i njenim osnivačem piscem L.Ronom Hubbardom. Scijentologija je, unatoč nekim kontroverznim metodama njenih sljedbenika, priznata kao vjerska zajednica u Americi pa tako i u Hollywoodu ima nekoliko poznatih pristaša (Tom Cruise,John Travolta,Will Smith). Iako se mogu pronaći neke poveznice Doddovog "Cilja" sa scijentologijom mišljenja sam da je Anderson prikazao "unutrašnjost" bilo kojeg pokreta gdje se njeguje kult ličnosti.




Anderson je, kao i uvijek, zanimljiv i  provokativan. Iako je prikazao Ameriku na kraju najvećeg svjetskog ratnog sukoba u povijesti, teško je ne primjetiti sličnost sa današnjom situacijom; recesija "nagriza" društvo dok se demobilizirani vojnici (danas iz Iraka) vraćaju kući. Freddie je služio u mornarici i nakon demobilizacije on je "izgubljena duša"; ne zna šta i kako dalje. Nakon njegovog susreta sa Doddom, Anderson je radnju filma fokusirao na ova dva lika. Dva različita karakterna "pola"; Freddieja koji je kaotičan,neprilagođen i nesiguran nasuprot lukavom,proračunatom manipulatoru Lancasteru. Sjajna studija psihe dvojice glavnih likova ne bi bila moguća bez briljantnih glumačkih ostvarenja. Obojica su potpuno zasluženo nominirani za Oscara. Hoffman je odličan u ulozi "karizmatika" vođe pokreta. Smiren i dominantan pred svojim "podanicima" brzo gubi živce kada netko (provokator ili neutralan pratitelj zbivanja teško je reći) počinje propitkivati moralnost i opravdanost njegovog "Cilja"(briljantan "dvoboj" Hoffmana i Christophera Evana Welcha na zabavi). Onoga trenutka kada Lancaster izgubi živce stvari preuzima Freddie. Bijesan i agresivan. Phoenix je interpretirao Freddija sa puno emocija i kreativnosti.  Njegova gluma odnosno "govor tijela" je svojevrsna kombinacija Forrest Gumpa i Raymonda "Kišnog čovjeka" Babbita. On je u Lancasteru pronašao nadu...novu obitelj i želi ju očuvati pod svaku cijenu. Osim ovog glumačkog dvoboja (u kojem je lik kojeg tumači Phoenix najčešće inferioran Hoffmanovu liku; no glumačka izvedba je "neriješena" i jedan i drugi su sjajni), Anderson vrlo suptilno prikazuje život u zajednici. Njegova kamera jest sugestivna te prikazuje "pokret" onakvim kakvim jest. Ne želi osuđivati nijednog člana zajednice. Sam redatelj je svjestan da je pitanje vjere odnosno vjerovanja osoban izbor. Pa tako ono što je nekome sveto drugome može biti bizarno i obratno. Ovisno o izboru.
Naracija odnosno pripovijedanje priče filma nije uobičajno. Redatelj niže događaje pritom ne dajući važnost kada su se oni odigrali. Puno mu je bitnije da je svaki  temeljito i uvjerljivo ispričan. Poetika nekih djelova filma je uistinu impresivna (jurnjava u pustinji,Freddie na plaži sa marincima....). Sve u svemu Anderson je potvrdio svoju reputaciju. Snimio je staromodan (sa svim superlativima koja ta riječ nosi),upečatljiv ponekad i uznemirujući film sa briljantnim glumačkim ostvarenjima.
OCJENA:9



subota, 16. veljače 2013.

SVEĆENIKOVA DJECA



REDATELJ:Vinko Brešan
GLAVNE ULOGE:Krešimir Mišak,Marija Škaričić,Nikša Butijer,Goran Bogdan,Jadranka Đokić,Dražen Kuhn,Lazar Ristovski
TRAJANJE:93 minute

"Put do pakla popločen je dobrim namjerama."- KINESKA POSLOVICA

Novi film Vinka Brešana "Svećenikova djeca" postaje pravi domaći "blockbuster". U pet tjedana prikazivanja sakupio je preko 140 000 gledatelja, te je gledaniji od svih oscarovskih kandidata. U distribuciju je krenuo u trenutku kada su kina prepuna dobrih i odličnih filmova, te ih je sve uspio nadmašiti .Osim intrigantne teme filma zasluge za njegov uspjeh je i vrijeme prikazivanja. Naime negdje oko premijere filma počela  je i žestoka rasprava vladajuće koalicije te Crkve oko  uvođenja nekih stavaka zdravstvenog odgoja u škole. Besmislena i suvišna polemika o temi koja je trenutno potpuno nevažna obzirom na stanje gospodarstva i ekonomije u Hrvatskoj. No, Brešanovu filmu je ta polemika sjajno poslužila za dodatnu reklamu. Reklamu filmu je osigurao i jedan dio svećenika. U javnim nastupima su "savjetovali" vjernicima da ne gledaju film (jedan od njih prema vlastitom priznanju nije niti pogledao Brešanov uradak). Uistinu nevjerojatan gaf. Vrijeme cenzura i zabrana su dobrim dijelom iza nas (što ne znači da ih uopće nema), a oni koji bi na te stvari trebali biti posebno senzibilizirani jesu baš svećenici koji su desetljećima doživljavali progone i zabrane u doba komunizma.



Don Fabijan (Krešimir Mišak) dolazi u službu na jedan dalmatinski otok. Tamo je glavni svećenik don Jakov koji je ljubimac mještana; on pjeva u klapi, igra balote dok je Fabijan netalentiran za takve aktivnosti. Jednog dana don Fabijan ispovjedajući lokalnog vlasnika kioska Petra (Nikša Butijer) dolazi na ideju kako poboljšati natalitet na otoku. Prvi rezultati nisu zadovoljavajući, no nakon što im se u akciji pridruži i lokalni apotekar, rasist i ksenofob Marin (Dražen Kuhn) plan počinje davati rezultate...
Koncepcijski film "Svećenikova djeca" jest isti kao i prethodne dvije Brešanove uspješnice. Ponovo pratimo događanja na otoku koji je prepun živopisnih "fellinijevsko-menzelovskih" likova. Otok je ovaj put "potrebniji" Brešanu i njegovom glavnom liku nego u prethodnim filmovima. Da bi ostvario svoj "masterplan" Fabijanu treba zatvorena sredina na koju nema utjecaja izvana. I našem glavnom junaku i njegovim pomagačima je to omogućeno. Razvoj radnje je također sličan prethodnicima (posebno filmu "Kako je počeo rat na mom otoku?"); film od početne komedije trajanjem postaje sve ozbiljniji sve do tragičnog svršetka. Brešan ismijava lokalne ridikule; kako političku vlast (vrlo je jasno stavio znak jednakosti između SDP i HDZ-a) tako i malograđanski mentalitet, te predrasude o drugom i drugačijem koje korijene vuku iz neznanja i(li) neinformiranosti. I sve to bi bilo uobičajno i manje-više normalno da autor nije ozbiljno iskritizirao devijantne pojave koje se ponekad događaju u Katoličkoj crkvi...




Preispitivanje metoda odnosno kritika svećenstva nije nikakva Brešanova originalnost. Postoji niz filmova koji govore o tim problemima i uvijek izazivaju kontroverze i podižu prašinu. Filmovi poput "Sestre Marije Magdalene" Petera Mullena te "Odgoj dječaka u Irskoj"  Aislinga Walsha sa početka stoljeća su također žestoko i vrlo uvjerljivo prikazali probleme koji se događaju pod okriljem dijela Crkve. Brešan je napravio film koji ne vrijeđa osjećaje niti jednog vjernika, ali isto tako ne bi trebao uvrijediti niti jednog svećenika koji časno obavlja svoju dužnost. U niti jednom trenutku on ne osporava niti na bilo koji način vrijeđa Katoličku vjeru ili Isusa Krista. On kritizira, te prikazuje događaje koji se događaju u okrilju Crkve. Njegova meta ismijavanja odnosno kritike su LJUDI koji promiču vjeru a ne BOG. A svi znamo da ljudi nisu jednaki, te da smo svi u manjoj ili većoj mjeri griješnici. Treba istaknuti da Katolička crkva odnosno njeni "zaposlenici" rade puno dobrih stvari; od karitativnih,humanitarnih akcija do pomoći siromašnima i očuvanju identiteta naroda u kriznim vremenima. To nitko pametan neće i ne smije osporiti .Ono šta je problem su stvari koje Brešan u svojem filmu prikazuje; kod svake kritike odnosno spominjanja stvari koje nikako ne idu uz Božju riječ Crkva se ponaša uvrijeđeno i ignorantski, odnosno stvari postavlja tako kao da je svećenstvo iznad takvih događaja. Pogrešno. Svećenici su samo ljudi koji prenose Božju riječ i nekima od njih (manjini naravno) nisu strani niti najgori ljudski porivi (pretjerano bogaćenje ij.pohlepa,pedofilija i sl.). Glavni lik don Fabijan nije negativac. On zaista misli da bušenjem kondoma odnosno ukidanjem kontracepcije radi dobro djelo. Međutim, stvari nisu tako jednostavne i unatoč povećanju nataliteta stvari izmiču kontroli. Galerija likova u filmu je uistinu zabavna i vrlo zanimljiva dok su glumačka ostvarenja sjajna. Brešan ismijava i kritizira do jedne granice: kada se događaji u filmu "otrgnu" kontroli on postaje ozbiljan te događaje prikazuje vrlo dramatično i sa emocijom. "Svećenikova djeca" je film koji trebate pogledati bez obzira jeste li vjernik ili ne. Ne vrijeđa nikoga nego ukazuje na problematična ponašanja pojedinaca kako u Crkvi tako i u kompletnom društvu.
OCJENA:6



petak, 15. veljače 2013.

IVICA I MARICA:LOVCI NA VJEŠTICE(HANSEL AND GRETEL:WITCH HUNTERS)



REDATELJ:Tommy Wirkola
GLAVNE ULOGE:Jeremy Renner,Gemma Arterton,Peter Stormare,Famke Janssen,Thomas Mann
TRAJANJE:85 minuta

Redatelj Tommy Wirkola (rođen 1979 godine u Norveškoj) je skrenuo pozornost na sebe 2009 godine kada je prikazan njegov niskobudžetni horror "Dead snow". Film u kojem je Wirkola (ujedno i jedan od scenarista)  zombijima "obukao" nacističke uniforme, te ih smjestio u sadašnje vrijeme. Na njih nailazi grupa studenata medicine, te se njihov susret pretvara u krvavi sukob...na snijegu. "Dead snow" je vrlo zabavan film koji je donio svježinu i nove ideje u horor žanr, te se zombijima "posvetio" na vrlo originalan način. Film je prikazan na filmskom festivalu u Sundanceu i od tad je bilo samo pitanje vremena kada će mladi autor spakirati stvari i krenuti put Hollywooda i tamo početi snimati filmove. Dogodilo se to prošle godine kada su snimljeni "Ivica i Marica" koje upravo imamo prilike gledati u našim kinima....



Jedne noći malog Ivicu i još manju Maricu otac ostavlja same u šumi.Preplašeni oni nailaze na kuću od slatkiša gdje ih zatoči zla Vještica.Ona prisiljava Ivicu da  jede puno slatkih delicija kako bi ga udebljala i....pojela.Braco i seka uspijevaju pobjeći usput zapalivši svoju tamničarku.Godinama kasnije sada odrasli i iskusni Ivica(Jeremy Renner) i Marica(Gemma Arterton) dolaze u gradić Augsburg gdje zla vještica Muriel(Famke Janssen) otima djecu mješatana kako bi ostvarila vještičji "master-plan".Međutim hrabri brat i sestra su odlučni da joj stanu na put....
Nakon dvije Snjeguljice te Crvenkapice došao je red da Hollywood prikaže svoju viziju Ivice i Marice. Iako su te dječje priče "evergreeni", te se mogu kvalitetno iskoristiti za filmsku ekranizaciju za sada još uvijek nismo dobili previše od novih verzija ovih priča. Osim djelova "Snjeguljice i lovca" svi navedeni filmovi su bili slabašni. No, nakon gledanja "Ivice I Marice" navedeni filmovi ne izgledaju uopće tako loše...



Prvi, ali ne i jedini problem ovog filma jest navesti kojoj populaciji je namjenjen? Za najmlađe definitivno nije jer ima previše krvavih scena. Tinejdžeri bi možda i mogli biti zadovoljni filmom, ali ako ga usporedimo sa recentnim filmovima o superjunacima, "Igrama gladi" ili čak i sa "Sumrak sagom" (to su prema anketama najgledaniji "tinejdžerski" filmovi posljednjih godina) ovaj film je potpuni outsider. Odrasli tu uistinu nemaju šta vidjeti. Prije samog gledanja filma "zvono za uzbunu"  je bilo vrijeme trajanja "Ivice i Marice". Naime, kada je neki film kraći od devedeset minuta, a produciran je od strane neke hollywodske filmske kompanije to u pravilu znači da je riječ o problemima sa scenarijem filma (izuzetak su komedije pokojnog Leslieja Nielsena ili sve moguće parodije; one traju gotovo uvijek 80-90 minuta, ali njihovim autorima ionako nije cilj nekava ozbiljnost ili umjetnički dojam filma). Nažalost takav je slučaj i sa ovim filmom. Unatoč kratkom trajanju redatelj je jedva "pokrpao" radnju i to zahvaljujući čestim i pretjeranim akcijskim scenama. Nevjerojatno je kakvih se sve ludorija pronađe u ovom filmu; svakojaka "hi-tech" oružja koja nimalo ne impresioniraju niti daju dojam uvjerljivosti filmu (iako je riječ o bajci vještice vežemo najčešće za srednji vijek pa stvarno čude ta nekakva moderna oružja), glavni junak koji je dijabetičar zbog toga što ga je vještica kao malog "šopala" slatkišima, siroti Trol koji izgleda uistinu bizarno,  scene koje podsjećaju na "Matrix"?!....i tako dalje i tako dalje. Nervozna, "spotovska" režija filma ponekad daje dojam kao da gledamo nekakvu dugačku najavu za video igricu. Likovi su nezanimljivi (a imaju potencijala da budu kvalitetnije prikazani), gluma je, posebno Renneru, čisto odrađivanje posla; dojam je da je glumcu neugodno što je pristao glumiti u ovoj besmislici. Žanrovski  film je nedefiniran; niti horror, niti akcija, niti fantastika. "Ivica i Marica..." pokušavaju biti kombinacija tih žanrova, ali im ne uspijeva vjerno dočarati niti jedan filmski izričaj. Uglavnom ovo je film za zaborav i veliki korak unatrag u karijeri glavnih protagonista filma.
OCJENA:3


srijeda, 13. veljače 2013.

JACK REACHER



REDATELJ.Christopher McQuarrie
GLAVNE ULOGE:Tom Cruise,Rosamund Pike,Robert Duvall,Richard Jenkins,Werner Herzog
TRAJANJE:124 minute


"Ja nisam heroj....Lutalica sam koja nema što izgubiti."  Jack Reacher


Jack Reacher junak je romana Leeja Childa. Dugo se pripremalo Jackovo prebacivanje iz knjige na film. Redale su se glasine o imenu glumca koji će uprizoriti ovog junaka (u igri su svaki u svoje vrijeme bili i Brad Pitt,Hugh Jackman,Will Smith i Jamie Foxx) da bi na kraju Jack Reacher postao Tom Cruise. To je izazvalo negodovanje fanova Childove proze prvenstveno iz razloga što je Jack u knjizi opisan kao mrcina od dva metra i stotinjak kilograma, a Tom Cruise je prilično niži i lakši. No, najveći hollywodski glumački štreber nije se dao smesti; prihvatio se uloge i snimio film. Nisam pročitao niti jedan roman L.Childa tako da ne mogu suditi o uvjerljivosti prenošenja događaja iz knjige na filmsko platno. No, mora se priznati da ovakav fizički nesrazmjer između junaka iz knjige te glumca koji ga tumači uistinu nije učestala pojava. Tom je još uvijek moćna faca Hollywooda....
Za redatelja je odabran Christopher McQuerrie koji je u prvu hollywodsku ligu ušao sa scenarijem za briljantne "Privedite osumnjičene" (nagrađen Oscarom). Od tada je McQuarrie ponešto režirao (solidan "The way of the gun" sa Beniciom Del Torom i Ryanom Phillipeom u glavnoj ulozi) te pisao scenarije. Redatelju su se stvari poklopile kada je radeći na scenariju "Operacije Valkure" upoznao Cruisea. Izgleda da se McQuerriev rad dopao glumcu, te je ubrzo slijedila realizacija "Jack Reachera", ali i McQuerriev scenaristički angažman za Cruiseov SF projekt "All you need is kill","Nemoguću misiju 5"(gdje je McQuerrie ozbiljan kandidat i za redatelja), te za eventualni još uvijek nepotvrđeni nastavak "Top Guna". Uz to napisao je i scenarij za "Wolverina" i fantaziju "Jack the Giant Slayer"....



Zaplet filma obećava; snajperist usred dana likvidira pet ljudi (podsjetnik na "Prljavog Harrya"). Osumnjičeni koji je u međuvremenu uhićen, želi razgovarati sa tajanstvenim Jackom Reacherom koji je nedostupan vlastima. Međutim Jack se pojavljuje u policijskom uredu te zajedno sa Helen (Rosamund Pike), odvjetnicom optuženog pokreće istragu....
Kao što sam napomenuo nisam pročitao niti jednu knjigu spomenutog autora tako da sam mogao bez kritika na izgled glavnog junaka pristupiti glavnom liku. Jack Reacher je vojni istražitelj koji je "duh". Nitko ga ne može naći osim ako se on sam ne pojavi. Misterioznost glavnog junaka je dosta površno objašnjena. Naime on se skriva (nema dosje), a da zapravo i ne znamo zašto. Osim kako sam kaže "što ne želi više gledati ovakve stvari". Iako se spominju nekakvi Jackovi nestašluci tijekom vojne službe oni nisu objašnjeni. Šteta. jer samo nekoliko "flashbackova" donijelo bi snažniju karakterizaciju glavnog protagonista. Jack je vojni istražitelj koji podsjeća na Sherlocka Holmesa; inteligentan i pronicljiv  dedukcijom rješava probleme. Kako minute film odmiču tako Reacher pokazuje da je sposoban i fizički riješiti bad boyse. Trilerski dio film je zanimljiv i vrlo solidan. Kako film odmiče, sve više postaje akcijski, te klizi u predvidljivost. Dojam je da priči nešto fali; unatoč sjajnim psihofizičkim osobinama našeg istražitelja cijela priča se, obzirom na zaplet, prebrzo i prelagano rješava. Da redatelj može biti provokativan pokazuje urnebesan, crnohumorni skoro "tarantinovski" dijalog između Jacka i djevojke koja je plaćena da ga namami u obračun. Nažalost taj dijalog je tek izdvojeni incident. Oni dijelovi priče koji su intrigantni i koje je trebalo malo više koristiti (korporacije koje su spremne na sve da ostvare svoje planove te problem povratka i prilagodbe američkih vojnika na normalan život) su tek površinski obrađeni, a rasplet je rutinski. Glumačke izvedbe su solidne, Robert Duvall je svoju dionicu odigrao solidno, ali bez previše motivacije. "Jack Reacher" je korektan film, ali obzirom na potencijale same priče te ekipe koja ga je napravila nudi...Premalo.
OCJENA:6



ponedjeljak, 11. veljače 2013.

AMOUR (LJUBAV)




REDATELJ:Michael Haneke
GLAVNE ULOGE:Emmanuelle Riva,Jean-Louis Trintignant,Isabelle Huppert
TRAJANJE:121 minuta

Georges (Trintignant) i Anne (Riva) su bračni supružnici. Oboje u osamdesetima, mirovini i nastoje što dostojanstvenije provesti ostatak života. Po struci su bili učitelji glasovira, te odlaze na koncerte i ponekad slušaju glazbu svojih učenika. Jednog dana Anne doživi napadaj, moždani udar zbog kojeg se život ovog vremešnog para zauvijek počinje mijenjati...
"Ljubav" je posljednji film  koji ima ovogodišnju nominaciju za Oscara u kategoriji najboljeg filma, a za kojeg pišem recenziju. Kao što sam već i napomenuo u jednoj od prethodnih recenzija svaki od tih filmova ima svoje adute i poneku posebnost koja ga čini interesantnim odnosno mogućim dobitnikom. Takav je slučaj i sa ovim filmom....



"Ljubav" je scenarističko-redateljski rad Michaela Hanekea, rođenog Bavarca (r.1942 u Munchenu). Redatelj koji ima originalan, depresivan i mračan stil je do sada u karijeri snimio više zanimljivih filmova ("Bijela vrpca","Funny games") no ljubitelje filma ponajviše je oduševio sa voajerskim trilerom "Skriveno" sa Danielom Auteilom i Juliette Binoche u glavnim ulogama. "Ljubav" je ove godine dobitnica "Zlatne Palme" u Cannesu, te je nominirana za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma. Očekivano, jer su filmovi dobitnici nagrade u Cannesu  nerijetko "potvrđeni" i oscarom. Međutim ono što je bilo prilično iznenađenje jest nominiranje  filma u još četiri kategorije; najbolji film, redatelj, scenarij te najbolja glavna ženska uloga. To već nije uobičajna praksa da film sa neengleskog govornog područja bude nominiran u toliko kategorija. Sve  nominacije su potpuno zaslužene (mišljenja sam da je mogla biti i još pokoja nominacja)  i uvjeren sam da će ovaj film uz Oscara za najbolji strani film odnijeti i poneku nagradu u ostalim kategorijama. Tu ponajprije mislim na Emanuelle Rivu koja je sa svoje 84 godine postala najstarija glumica nominirana za nagradu Oscar u povijesti. Do sada je tu titulu nosila Jessica Tandy za ulogu u filmu "Vozeći gospođu Daisy" iz 1989.godine. Gospođa Tandy je tu nominaciju potvrdila, te osvojila nagradu.


Neka Vas naslov ovog film ne zavara. Ovo većim dijelom nije film o ljubavi. Ovo je film o umiranju. Jedinoj izvjesnosti koja nas očekuje. Bez obzira na naše porijeklo, pripadnost ili bilo koju drugu osobinu. Haneke je ostao dosljedan sebi te je ponovo prokleto "težak" i depresivan (inače autor je scenarij napisao i prema vlastitim iskustvima; njegova teta je bila dugogodišnji bolesnik te je neka od tih događanja prenio na ovaj film). Naravno, postavlja se pitanje kada gledatelj pogleda kratak sadržaj odnosno radnju filma; "Pa k vragu zbog čega gledati film o umiranju?". Zato jer je Haneke bez kompromisa i lažnog uljepšavanja uz pomoć vrhunskih glumaca (Trintignant se je ponovo pojavio na filmu nakon 7 godina pauze samo zbog ove uloge) prikazao dva segmenta ljudskog života; bolest i umiranje. Zapravo je fascinantna realnost i uvjerljivost ovog filma. Ponekad, tijekom gledanja filma imamo osjećaj kao da je redatelj postavio kamere u dom dvoje starijih ljudi, te snima njihove dane. Njihov stan je njihovo prebivalište, ali ne i dom. On je uredan, ali hladan. Ta hladnoća se sve više uvlači u gledatelja kako se stanje bolesne Anne pogoršava. Haneke bolest ne romantizira niti podilazi gledateljima; on posljedice moždanog udara na život starijeg para te njihove kćeri prikazuje onakve kakve jesu.Problemi su svakodnevni:hranjenje bolesne žene, njeno kretanje, odlazak na wc, kupanje...sve su to stvari koje postaju izrazito zahtjevne kod takvih bolesnika. Sa takvim stvarima Haneke suočava Georgesa. ali i gledatelje. Stavlja na kušnju njegovu ljubav i izdržljivost. Georges je stariji gospodin kojem je teško izdržati u novonastaloj situaciji. Odnos okoline je također na neki način prepoznatljiv; na jednoj razini Georges ima podršku koja je najčešće moralna ili ako je konkretna onda je naplaćena. U gotovini. Georges je rastrgan između želje da pomogne voljenoj, ali i svjestan svoje nemoći da promijeni ono što slijedi. I odlučuje nešto poduzeti....sve samo da ne pogazi obećanje voljenoj Anne. Da ju više nikada neće vratiti u bolnicu....
 Na kraju Haneke, koliko god bio depresivan i realan, "dopušta" da unatoč nelagodnim temama koje se provlače kroz cijelo trajanje filma (bolest,neumitno događanje smrti....) gledamo na priču sa pozitivnim osjećajima. Anne i Georges su unatoč svemu imali jedno drugo do samoga kraja. Kraja "prelijepog i dugog puta" kako Anne kaže. Bez obzira koliko težak i mučan taj kraj bio.
"Ljubav" je velik i moćan film. Emotivan, neugodan, potresan, ali vrlo realan prikaz "jeseni života" koji nas tjera na razmišljanje i postavljanje pitanja; imamo li i mi u svojem životu neku "Anne" ili "Georgesa" koji će biti tu, uz nas, sve dok nas smrt ne rastavi?
OCJENA:9





petak, 8. veljače 2013.

ZVIJERI JUŽNIH DIVLJINA(BEASTS OF THE SOUTHERN WILD)






REDATELJ:Benh Zeitlin
GLAVNE ULOGE:Quvenzhane Wallis, Dwight Henry, Gina Montana, Lowell Landes, Pamela Harper
TRAJANJE:91 minuta

"Ja i moj tata ostajemo ovdje....bolje nam ne treba." - Hushpuppy

"Zvijeri južnih divljina" prikazan je prošle godine na filmskom festivalu u Sundanceu. Odmah nakon prikazivanja je privukao pažnju kritike (dobitnik nagrade stručnog žirija na istom festivalu)  i publike. Debitantski je to redateljski rad Benha Zeitlina, budžet filma je tek nešto iznad milijun i pol dolara, a glavna figura filma je djevojčica. Glumci u filmu su "regrutirani" iz redova lokalnog stanovništva; redom svi debitanti na filmu.Veliku reklamu filmu je priskribio i predsjednik SAD-a Barrack Obama koji ga je medijski nahvalio ("najveličanstveniji film godine"). A takva vrsta reklame je uistinu rijetkost. Kulminacija svega jesu i oscarovske nominacije; "Zvijeri južnih divljina" nominirane su u kategorijama za glavnu glumicu (malena Quvenzhane Wallis je tako ušla u povijest kao najmlađa nominirana osoba) ,najbolji film, najboljeg redatelja te najbolji scenarij. Zaista impresivna dostignuća za jedan "mali" film. U čemu je tajna uspjeha i popularnosti ovog filma?



Malena Hushpuppy (briljantna Wallis) živi sa ocem, na kako ona kaže "najljepšem mjestu na svijetu", otočiću Bathtubu na rijeci Missisipi. Oni žive u zajednici odvojeni od civilizacije u uvjetima koji su  nama nezamislivi. Počinje oluja, ledenjaci se tope i oslobađaju Aurose bića iz davnina koja su nekada vladala našim planetom. Hushpuppy i njen otac nastoje preživjeti novonastalu situaciju.
Prethodnih nekoliko rečenica je kratak, najkraći mogući opis događanja u ovom filmu. Ne pamtim kada sam zadnji put pogledao film napravljen sa više mašte, emotivnosti i simbolike od "Zvijeri južnih divljina". Nevjerojatno zvuči podatak da je ovo debitantski rad redatelja koji je cijeli film odradio sa "slučajnim" glumcima. Teško se i žanrovski odrediti prema ovom filmu; možda je najbliže nazvati ga bajkom odnosno fictionom, ali opet film je u svojoj aktualnosti i nekim temama kojih se dotiče previše realan i tako neobično blizak svakom stanovniku ove planete. Događaji u filmu su prikazani kroz priču, odnosno dogodovštine šestogodišnje Hushpuppy (devetogodišnja Wallis glumi šestogodišnjakinju;redatelj ju je još malo pomladio). Ona je djevojčica koja živi sa ocem. nema majku (mada se trudi sa njom komunicirati) i nema moderne gadgete i igračke koje imaju njeni vršnjaci. Ali Hushpuppy ima maštu (tijekom gledanja filma teško je ocijeniti koliko djevojčica mašta a koliko prepričava događaje koji su joj se dogodili), ljubav prema životu i mjestu gdje živi.


Redatelj je dotaknuo mnoge univezalne teme kroz ovaj film.Poziva čovječanstvo da se konačno "pomiri" sa prirodom i planetom na kojem živi. Posljedice bi mogle biti pogubne što je i sam Zeitlin nagovijestio u filmu. Moderno društvo za naše junake je tamo u daljini, hrpa zgrada koje ih nimalo ne privlače. U svojoj zajednici imaju mir. Kreativni mir i zadovoljstvo sada ima i na svojem otočiću zvanom "Zvijeri južnih divljina" redatelj Zeitlin. Vidjet ćemo kako će reagirati kada "oni preko"(Hollywood) potraže njegove usluge. Hoće li i dalje ostati ovako originalan i svjež redatelj kao i u slučaju ovog filma? Odgovor uskoro slijedi....
Ovo je film koji je u svakom smislu pravo osvježenje i koji budi nadu u bolje filmsko, ali i ljudsko sutra. Riječ je čistoj filmskoj umjetnosti nekontaminiranoj komercijalnim očekivanjima. On se voli ili ne. Nema sredine. Naravno da će biti ljubitelja filma kojima se ova film neće svidjeti, ali oni će ostati u velikoj manjini jer su "Zvijeri južnih divljina" pravi festival emocija,mašte i kreativnosti redatelja i glumaca koji su svojim prvijencem skrenuli na sebe pažnju ljubitelja filma diljem svijeta.

OCJENA:9





utorak, 5. veljače 2013.

KRŠ I LOM (WRECK-IT RALPH)




REDATELJ:Rich Moore
GLASOVI:John C.Reilly,Sarah Silverman,Jane Lynch,Jack McBtyer,Alan Tudyk,Dennis Haysbert
TRAJANJE:94 minute

"Teško je voljeti svoj posao kada nitko ne voli ono šta radiš." Ralph

Ralph  je frustriran. On je "bad guy" koji to ne želi biti. Tako je programiran. Glavni je negativac video igrice "Fix-it Felix" u kojoj razbija i ruši sve pred sobom. Sve ono što Ralph sruši i devastira popravlja Felix koji je "good guy" igrice kako za vrijeme igranja tako i kada se "svjetla pozornice" ugase. Felix živi u luksuznom stanu, omiljen je u društvu dok Ralpha izbjegavaju gotovo svi (osim njegovih kolega negativaca na "terapijskom" sastanku). Ralph živi na smetlištu i na dan kad igrica proslavlja trideset godina postojanja  kod Felixa se održava party proslave obljetnice. Pozvani su svi ("čak su i Pacmana pozvali") koji nešto znače u svijetu video igrica osim Ralpha. Ralph upada na zabavu nepozvan, te nakon nekoliko nezgoda odluči otići izvan svoje igrice i zaslužiti povjerenje i naklonost svojih kolega...


Sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća prije pojave playstationa on line igranja i ostalih čudesa, igrice su se mogle igrati u igraonicama na velikim automati za igranje. I upravo je taj svijet pun simpatičnih i poznatih nam likova prikazala kompanija Disney odnosno redatelj Moore  u crtiću "Krš i lom". U jednoj takvoj igraonici se nalazi i naš glavni junak. "Disney" je još jednom pogodio; ovaj crtić je uistinu za sve uzraste. Stariji će se prisjetiti likova iz igrica koje su se igrale u njihovo doba dok će najmlađi i mlađi uživati u duhovitim situacijama i vizualnoj raskoši cjeline. Kao i u većini Disneyevih crtića imamo jako puno aktualnih tema o kojima "Krš i lom" progovara. Ralph je u problemima jer ga ljudi gledaju kroz posao koji radi, te ga je prisiljen raditi cijelog "računalnog" života. Svi dobro znamo kako se u modernom društvu pojedinci vrednuju prema poslu koji obavljaju. Nisu bitni motivi zašto netko radi određen posao, da li je zadovoljan njime ili možda posjeduje neke druge talente ili ambicije; dobar dio društva će ga cijeniti odnosni podcijeniti kroz posao koji obavlja. Redatelj nije propustio prokomentirati aktualnu svjetsku ekonomsku situaciju; mnoge igrice  su "ugašene", a likovi koji rade u njima su ostali bez posla."Gašenje" igrica odnosno prijetnja gubitka "radnog mjesta" jest i najveći strah likova koje pratimo....


Ralph je zapravo grubijan mekog srca. Sudbina ga je prisilila da radi to što radi i da ga zbog toga nitko ne voli i poštuje. Boje ga se i sklanjaju mu se sa puta. Ralph kreće na put da bi zadobio poštovanje. Redatelj nas vodi na maštovito i prelijepo "oslikano" putovanje. Prvi svijet u kojem se Ralph nađe jest militantna igrica u kojoj se marinci bore protiv buba. Ovdje je uistinu teško ne prepoznati sličnosti odnosno posvete "Svemirskim vojnicima" i "Alienu". Ovaj svijet je mračan i nasilan. Nakon njega Ralph se nađe u šarenom i kičastom svijetu "Slarkotrka". U njemu je sve puno boja i slatkiša (tu se nalaze recimo živi pijesak od nesquicka ili vulkan dijetalne cole). Računalne svijetove je redatelj briljantno vizualno iznijansirao te za vrijeme gledanja filma možemo dobro razlikovati iz kojeg generacije računalnih igara dolazi svaki od njih. U posljednjem svijetu Ralph pronalazi i svoju novu prijateljicu uz pomoć koje će riješiti svoje, ali i njene probleme.
"Krš i lom" je još jedan pametan, duhovit i slojevit crtić iz Disneyeve radionice. Iako ona uzrečica "zabava za cijelu obitelj" izgleda pomalo potrošeno, ona u ovom slučaju uistinu vrijedi. Svi uzrasti će naći ponešto u ovom raskošu likova i boja .Ove godine je i u kokurenciji za najbolji animirani film velika "gužva". Uistinu je teško predvidjeti pobjednika ( uz ovaj film nominirani su "Frankenweenie","Pirati! Banda nepoželjnih","Merida" i "Paranorman"). Pobjednika je uistinu teško predvidjeti, ali ako to bude Ralph sa ekipom to će biti potpuno zasluženo....
OCJENA:8


ponedjeljak, 4. veljače 2013.

POSLJEDNJA BITKA




REDATELJ:Kim Jee-Woon
GLAVNE ULOGE:Arnold Schwarzeneger,Johnny Knoxville,Forest Whitaker,Luis Guzman,Peter Stormare
TRAJANJE:102 minute
NAZIV ORIGINALA: The Last Stand

Arnie nam se vratio i... Financijski podbacio. "Posljednja straža" je, za sada, jedno od najvećih financijskih razočaranja u Americi. Budžet film je prema neslužbenim podacima oko 45 milijuna dolara (na IMDBu je procjena oko 30 ali mislim da je to premala cifra obzirom na ekipu filma pa i samu njegovu izvedbu). Zarada u prvih tri tjedna je nešto manja od 12 milijuna dolara uz nevjerojatan pad gledanosti od skoro 88% u proteklom vikendu. Dakle "Posljednja straža" će teško pokriti  troškove snimanja bez obzira na rezultate u svjetskoj distribuciji. Zaista iznenađujući podbačaj pogotovo ako se uzme u obzir da je Scwarzeneger imao i daleko lošijih filmova koji su uvijek uspjeli donijeti zaradu. Vjerujem da su neki razlozi slabe gledanosti ovog filma potpuno "nefilmski". To je glumčev privatni odnosno politički život posljednjih godina.Odlazeći sa mjesta guvernera Kalifornije(glumac je tu funkciju obnašao od 2003-2011) ostavio je ovu Američku saveznu državu u velikoj zaduženosti,najvećoj u povijesti. Ok.recesija je zahvatila cijeli svijet, ali je činjnica da je Arnie dugove nagomilao u godinama kada recesije još nije bilo. Drugi razlog "bojkota" dijela publike jest bračna nevjera odnosno razvod sa dugogodišnjom suprugom Mariom Shriver (rođakinjom Kennedyevih) sa kojom ima četvero djece. Glumac i mediji su dugo stvarali sliku o Arnieju kao sveameričkom, pravednom akcijskom heroju(nešto kao John Wayne u prošlosti) koji je moralan,pravedan i tradicionalnih životnih uvjerenja.Ta slika se sa navedenim događajima rasplinula te se pokazalo da je njegov brak dobrim dijelom bio politički marketing. Naravno da ovo nisu jedini razlozi za financijski podbačaj ovog filma, ali je činjenica da je jedan dio publike sigurno izbjegao Arniejev "come back" zbog navedenih događaja.



Ray Owens (Arnold Schwarzeneger) je šerif u malom gradiću zvanom Sommerton Junction koji se nalazi na američko-meksičkoj granici.Maleni gradić je "dosadan" za policijski posao;velikih problema nema najveći su zakonski prijestupi pogrešno parkiranje.Nakon spektakularnog bjekstva "najopasnijeg narko bossa nakon Escobara" Gabriela Corteza (Eduardo Noriega) u gradić dolaze plaćenici pod vodstvom Burrela (Peter Stormare) kojima je cilj osigurati sigurni Cortezov prijelaz preko granice.Ray saznaje za plan i zajedno sa svojim pomoćnicima staje na put Burrelu i Cortezu....





Prije gledanja samog filma glavna postojao je opravdani strah od neuvjerljivosti Schwarzeneggerove uloge. Kako je riječ o šerifu koji zarati sa opasnim narko bossom upitno je bilo koliko će slavni glumac obzirom na svoju poodmaklu dob uvjerljivo interpretirati glavnog lika. Nakon odgledanog filma mogu reći da problema nema. Cijela priča je uvjerljiva i logična; šerif Ray je bivši policajac iz Los Angelesa koji je pri kraju karijere došao dočekati mirovimu u mali gradić. On je umoran i po vlastitom se priznanju "osjeća staro", ali još uvijek može stati na put bad boysima. Redatelj Kim( "Vidio sam vraga","Priča o dvije sestre") pametno i mudro "dozira" akcijske scene u kojima je "starkelja" glavni protagonist. One su kraće, ali efektne i uvjerljive. Njegovo pojavljivanje sa "topom" u rukama definitivno podsjeća na "Terminatora". Redatelj je također i veliki ljubitelj westerna;  kompletan obračun dobrih i loših je napravljen sa stilom i podsjećanjem na žanr. Od početka sukoba (koji na Rayevoj strani započinje pomoćnik Mike Figuerola kojeg tumači Luis Guzman nezaboravni Pachanga iz "Carlitovog načina") do konačnog obračuna na mostu te načina na koji šerif dovodi glavnog negativca u pritvor (naravno "konjica" je ponovno zakasnila) sve pršti od posveta western filmovima. Neću nabrajati naslove da Vam ne pokvarim užitak gledanja završnog obračuna. Likovi su manje više već viđeni; šerif ima pomoćnike raznog profila od onih koji plešu na rubu zakona ali se iskupljuju kada je najteže do šašavog Lewisa Dinkuma (tumači ga Johnny Knoxville na način da zapravo glumi samog sebe iz "Jackassa" radeći razne čudnovate vratolomije) koji spletom okolnosti postaje dio stožera za obranu.Šteta je samo što film ne sadrži i boljeg glavnog negativca.Oba glumca koji su istaknuti na toj "funkciji" u filmu nisu previše dojmljivi.I da ne zaboravim;akcijske scene su jako dobro napravljene.
"Posljednja bitka" je akcijski film kojim se Arnie dostojno vratio poslu kojeg najbolje radi.Duhovit, "westernovski" zabavan ovo je vrlo dobar komad  filmske zabave koji ne biste trebali propustiti.

OCJENA:7