četvrtak, 31. siječnja 2013.

MOJE NAJDRAŽE ČUDOVIŠTE(FRANKENWEENIE)




REDATELJ.Tim Burton
GLASOVI:Charlie Tahan,Winona Ryder,Martin Landau,Martin Short,Robert Capron
TRAJANJE:85 minuta

"Ponekad odrasli ne znaju šta pričaju." -Edward Frankenstein

Victor Frankenstein je dječak koji živi u "svojem vlastitom svijetu". Voli znanost i film, nije previše zainteresiran za sport i nema previše prijatelja. Zapravo jedini pravi prijatelj mu je Sparky, psić koji je uvijek uz njega. Nakon nezgode u kojoj Sparkya pregazi auto Victor,tužan i nesretan zbog gubitka svojeg voljenog ljubimca,odluči vratiti psića iz mrtvih. Eksperiment uspijeva i Sparky se vraća, ali njegovo uskrsnuće dovodi do niza neželjenih događaja....
"Moje najdraže čudovište" (distributeru zar nije jednostavnije bilo ostaviti originalni naslov "Frankenweenie"???) je novi projekt Tima Burtona. Film je gotovo potpuno njegov,od same ideje odnosno rada na scenariju preko produciranja do redateljskog posla. Nakon što nam je krajem osamdesetih te cijelim trajanjem devedesetih "isporučio" cijeli niz nezaboravnih,kreativnih, ali i financijskih uspješnica ("Ed Wood","Batman","Batman se vraća","Škaroruki Edward","Sanjiva dolina","Bubimir"...) dojam je da se Burton u prvom desetljeću ovoga stoljeća pomalo "umorio". "Mrva nevjesta" te "Krupna riba" su naslovi koje je Burton napravio u ovom stoljeću, a da se mogu komparirati odnosno staviti u isti kvalitativni rang sa redateljevim ranijim radovima. Nekako se čini da se Burton u novijim projektima (svojevoljno ili ne teško je reći) nastojao približiti "normalnijim",uobičajnim trendovima Hollywooda često potiskujući svoju kreativnost i maštovitost. Vrhunac redateljevih previranja jest njegov posljednji film "Sjene tame" koji je ispao potpuno nedefiniran. Naime, atmosfera filma jest ostala "burtonovska", ali je priča bila prilično nezanimljiva u nekim dijelovima i besmislena. pa film nije uspio spasiti niti za tu priliku prenašminkani redateljev ljubimac Johnny Depp. No, dobra vijest je stigla sa "Mojim najdražim čudovištem"; Burton je opet u vrhunskoj formi i na razini je svojih najboljih ostvarenja.



Puno je toga zabavnog i maštovitog Burton napravio u samo osamdesetak minuta trajanja ovog filma. Još 1984 godine je Burton napravio kratki crtić "Frankenweenie" koji je tada od Disneyevih čelnika smatran premračan za najmlađe, pa se sa realizacijom krenulo skoro tridesetak godina kasnije. Vremena su drugačija i očito je da Sparky i ekipa više ne djeluju tako mračno i opasno, pa je Disney podržao Burtonov projekt. Film je sniman u Burtonovoj omiljenoj "stop-motion" tehnici. Gotovo svi Burtonovi likovi u filmu (posebno klinci) izgledom su "spooky". Međutim redatelj je sa toliko energije i emocije prenio svoje zamisli na film da su oni gledatelju beskrajno simpatični i zabavni. Burton je kreirao jedan svoj posebni svijet u kojem je kroz svoje likove "progovorio" o prijateljstvu, odanosti i nerazumijevanju okoline za drugog i drugačijeg. Crno bijela tehnika savršeno odgovara radnji i likovima, fotografija je sjajna. Ono šta je vrlo uočljivo cijelim gledanjem filma jest autorova posveta filmovima iz bliže i dalje prošlosti, posebice horrorima. Početak filma je "rezerviran" za posvetu Ed Woodu najpoznatijem,najgorem redatelju na svijetu, a kasnije se nižu posvete Frankensteinu,Godzilli,Gremlinima,King Kongu i ostalim poznatim filmovima. Cijeli film je prožet ciničnim često crnim humorom,emotivnošću i velikom količinom empatije koju Burton posjeduje za svoje likove.U cijeloj galeriji živopisnih i zanimljivih likova jednoga ipak treba izdvojiti.To je psić Sparky koji postaje superjunak nove generacije. Naime on je vjeran,čini dobra djela te umire dvaput u istom filmu.
"Moje najdraže čudovište" nije za najmlađu publiku jer sadrži neke scene koje bi ih mogle uznemiriti. Bez obzira na to uvjeren sam da će pronaći puno fanova među starijim klincima, ali i odraslima. Lijepo je vidjeti da nam se Tim Burton ponovo vratio i pokazao da je i dalje originalan redatelj.
OCJENA:8
Ukoliko Vam se dopalo "Moje najdraže čudovište" predlažem Vam da pogledate i "ParaNormana" koji nažalost nikako da stigne u naša kina a koji se bavi sličnom tematikom ali je ponešto ozbiljniji i mračniji.




srijeda, 30. siječnja 2013.

LINCOLN



REDATELJ:Steven Spielberg
GLAVNE ULOGE:Daniel Day Lewis,Sally Field,T.Lee Jones,Joseph Gordon-Lewitt,James Spader,David Strahtarian
TRAJANJE:154 minute

"Kongres ne smije proglasiti jednakime one koje je Bog stvorio nejednakima." - Fernando Wood,zastupnik Demokratske stranke 1865 godine

Ovoga tjedna u našim se kinima kompletira ponuda filmova koji su nominirani za nagradu Oscar u kategoriji najboljeg filma. Konkurencija je izvrsna i raznolika; iako je najčešća tema nominiranih filmova bliža i dalja američka povijest ("Argo", "Zero Dark Thirty", "Lincoln") ostatak nominiranih obrađuje različite teme tako da svatko može naći nešto za sebe. Od Leeyog maštovitog "Pijevog života", Tarantinovog nasilnog i zabavnog"Djanga", Hanekeove potresne i autentične "Ljubavi, preko neobičnih "Zvijeri južnih divljina". pa do dopadljive i aktaulne komedije/drame "U dobru i u zlu" i raskošnih "Jadnika", nude nam se naslovi vrijedni gledanja. Svaki od njih ima adute sa kojima kreće u trku za najprestižnijom svjetskom filmskom nagradom. Tako je i sa "Lincolnom" koji je nominiran u čak 12 kategorija....



"Pripreme" za početak snimanja ovog filma kreću još davne 1999 godine kada je američka spisateljica kontaktirala Stevena Spielberga da je u toku pisanje njenog romana pod nazivom "Team of Rivals: he political Genius of Abraham Lincoln" .Spielberg se odmah zainteresirao za ekranizaciju priče, te je njegov studio "Dreamworks" otkupio prava za knjigu 2001 godine, iako je autorica svoje djelo završila i objavila tek 2005. Potencijal predloška je bio velik i Spielberg je tu činjenicu brzo prepoznao; Lincoln je jedna od najvažnijih ličnosti američke povijesti, a o njemu desetljećima nije napravljen kvalitetan film. Radnja filma počinje početkom 1865.godine. Američki građanski rat je u završnoj fazi. Snage Unije su nadmoćne Konfederacijskim, ali mir još uvijek nije sklopljen. Predsjednik Lincoln (Daniel Day-Lewis) pokušava završiti rat, ali donijeti i 13 amandman na Ustav Sad-a. Amandman kojim bi se Afroameričko stanovništvo (tada je brojalo oko 4 milijuna ljudi) oslobodilo ropstva. Međutim plan o ukidanju ropstva nailazi na velike otpore kako u Lincolnovoj Republikanskoj stranci tako i među Demokratima....



Iako se naslovom, pa i reklamama "Lincoln" čini biografskim filmom o 16 Američkom predsjedniku on to nije. Film prikazuje jedan važan dio Američke povijesti te predsjednika Lincolna kao najvažnijeg aktera tog razdoblja. Spielberg je stvari prikazao kako su se događale na višim instancama, Kongresu i Bijeloj kući . Zanimljivo je da redatelj vrlo malo scena posvetio samom građanskom ratu. Ima ih tek nekoliko, ali i one su dovoljne da vidimo svu brutalnost sukoba i veliki broj žrtava. Predsjednik Lincoln je prikazan kao dobroćudan, razuman i dosljedan čovjek kojem nije lako niti u privatnom životu, a niti na političkom planu. Obiteljski život zbog obaveza trpi, supruga(Sally Field) nije preboljela smrt sina dok najstariji sin Robert (Joseph Gordon-Lewit) želi u vojsku. Pošto ga vojska isprva odbija Robert optužuje oca da ga "ne pušta u vojsku zato jer se boji mame" odnosno supruge. Politička stvarnost mu je još "napetija". Iako je na pobjedničkoj ratnoj strani Lincoln svakodnevno vodi borbu za uvođenjem amandmana broj 13 (eh, tko bi rekao da će Spielberg i Tarantino u istoj godini, svaki na svoj način, obrađivati ropstvo kao temu svojih filmova te biti nominirani za Oscara) koji bi oslobodio Crnce ropstva .Taj aspekt filma je posebno intrigantan i zanimljiv. Zna se da je Amerika oduvijek podijeljena na Republikance i Demokrate, ali je u ovom filmu Spielberg sjajno prikazao kako se u visokim političkim krugovima SAD-a gotovo ništa nije promijenilo. Donošenje 13.amandmana nije nikakav čin humanosti ili želje za ravnopravnoću. On je rezultat hrabrosti, upornosti i idealizma Lincolna i vrlo malog broja njegovih suradnika poglavito Williama Sewarda kojeg u filmu odlično tumači David Stratharian. Glasačku mašineriju, odnosno podršku u Kongresu ovom zakonu odradila su lobiranja,politička trgovanja i potkupljivanje. Jedan od aktera filma priznaje odnosno naglašava da je riječ o "duboko koruptivnom zakonu". Koruptivnom, ali plemenitom zahvaljujući dobrom, starom Abeu. Dijalozi u filmu su zanimljivi, ali vrlo često dugi te uistinu zahtijevaju koncentraciju. Direktor fotografije Janusz Kaminski inače stalni Spielbergov suradnik, dobitnik Oscara za "Spašavanje vojnika Ryana" i "Schindlerovu listu") je ponovo napravio sjajan posao. Svaka scena izgleda kao fotografija "istrgnuta" iz vremena u kojem se film događa. Uvjerljiva i autentična. Što se glumačkih ostvarenja tiče film je i na tom djelu vrlo dobar. Spielberg je "pustio" glumce da se razmašu i daju najbolje od svojeg glumačkog umijeća. Glavna glumačka snaga je Daniel Day-Lewis koji je sa takvom snagom, mudrošću i uvjerljivošću interpretirao Lincolna da bi vjerojatno i sam Abe bio zadovoljan kako izgleda na filmu. Svaka scena u kojoj se pojavljuje je njegova, potpuno dominira filmom što će mu uvjeren sam donijeti i trećeg Oscara. Treba spomenuti i T.Lee Jonesa u ulozi kongresmana Thaddeus Stevensa koji ima poseban motiv da se ukine ropstvo.
"Lincoln" jest vrlo dobar film temeljen na povijesnim činjenicama sa odličnom glumačkom ekipom i redateljem koji je dobrim dijelom izbjegao patetiku, te je uspio vrlo uvjerljivo prikazati jedan bitan dio povijesti SAD-a.
OCJENA:7


ponedjeljak, 28. siječnja 2013.

SEANSE (THE SESSIONS)



REDATELJ:Ben Lewin
GLAVNE ULOGE:John Hawkes,Helen Hunt,William H.Macy,Annika Marks,Adam Arkin,Moon Bloogood
TRAJANJE:95 minuta

"Ja sam defintivno pravi vjernik, ali vjerujem i da Bog ima opak smisao za humor." - Mark O'Brien


Mark (John Hawkes) je kao maleni dječak obolio od dječje paralize. Posljedice bolesti su bile vrlo teške, vezan je za "željezna pluća" bez kojih može preživjeti tri do četiri sata. I sa takvim zdravstvenim problemima, Mark je vrlo aktivan, bavi se novinarstvom i pisanjem poezije te pravom. Nakon što se prihvati novinarskog zadatka u kojem mora napisati nešto o seksualnim navikama kod invalidnih osoba Mark shvati da se pišući o toj temi osjeća kao "antropolog među ljudožderima" te odluči izgubiti nevinost. U tome će mu nastojati pomoći seksualna terapeutkinja Cheryl (Helen Hunt)....
U pravoj "poplavi" bučnih naslova koji su se pojavili u kinima proteklih tjedana, "Seanse" su došle tiho i nenametljivo. Bez neke prevelike reklame iako film ima vrlo zanimljiv "pedigre". Priča je temeljena na istinitom O'Brienovom eseju "On a seing a Sex Surrogates", gdje autor opisuje svoje dojmove i doživljaje sa seansa u kojima mu je društvo radila Cheryl Cohen-Green. Unatoč teškoj bolesti Mark je upisao prestižno sveučilište Berkley, te se vrlo uspješno bavio novinarstvom, pisanjem poezije te je postao odvjenik specijaliziran za slučajeve hendikepiranih osoba. Film je dobitnik nagrade publike na "Sundance" film festivalu, a zanimljivo je spomenuti da je i redatelj Ben Lewin u djetinjstvu bolovao od iste bolesti kao i Mark.



Film je jednostavno... izvrstan. Nakon što upoznamo Marca i njegove uvjete živote (scene prikaza umjetnih pluća su uistinu sjajno napravljene; one odlično prikazuju veličinu i težinu zdravstvenih problema glavnog junaka). te njegovu želju za prvim seksualnim iskustvom. redatelj sagledava temu iz više kuteva, i kroz nekoliko likova. Najvažniji je Mark koji nam i kroz svoju naraciju odnosno poeziju "poručuje" koliko mu je teško biti zarobljen u svojem tijelu . Markov um je briljantan; on je ciničan, maštovit, inteligentan i dječački radoznao. Drugi bitan lik je novopridošli lokalni svećenik Brandan (uvijek pouzdani William H.Macy) kojem se naš junak kao vjernik povjerava. I izaziva svećenikovu zbunjenost jer mu pripovijeda o tjelesnim užicima, stvarima koje su i njemu nepoznate. Njihovi razgovori su onaj duhoviti dio ovog filma.



Drugi dio priče govori o Markovim ženama kojima on poklanja pažnju i osjećaje. Lijepa pomoćnica Amanda (Annika Marks) kojoj naš junak bez prevelikog razmišljanja ponudi brak, te Cheryl žena u najboljim godinama koja Marka uvodi u tajne seksa. Helen Hunt je briljantna u ulozi terapeutkinje; svaka scena u kojoj se pojavljuje odiše nevjerojatnom pouzdanošću i empatijom prema glavnom junaku. Njena pojava ulijeva povjerenje i ponašanje osobe idealne da  pomogne Marku u delikatnim situacijama. Mark ima problema na početku seansi, ali ga Cheryl svojom blagošću i strpljivošću "bodri" da ustraje u svojem naumu. Scene njihovog seksualnog "nadmudrivanja" su sirove, neuljepšane. ali baš iz tog razloga autentične i uvjerljive. Redatelj je kroz njihov odnos jasno poručio; tjelesna i duhovna ljubav su neraskidivo vezane. Platonu unatoč. "Seanse" su film koji pokazuje svu snagu ljudskoga duha i uma i onda kada tijelo "izdaje" čovjeka. U emotivnoj završnici nam poručuje još nešto; naš život,naša "kap u moru" oceana vječnosti neće se mjeriti materijalnim dobrima koje ćemo ostaviti iza sebe nego ljudima u čijim ćemo uspomenama zauvijek ostati. I  živjeti.
OCJENA:8


subota, 26. siječnja 2013.

JADNICI (LES MISERABLES)



REDATELJ:Tom Hooper
GLAVNE ULOGE:Hugh Jackman,Anne Hathaway,Russel Crowe,Amanda Seyfried,Sascha Baron Cohen,Helena Bonham Carter,Aaron Tverit,Samantha Banks,Daniel Huttlestone
TRAJANJE:155 minuta

Noć. Kiša. Zatvorenici vuku ogroman jedrenjak da bi ga "parkirali"u pristanište. Kamera se približava jednom od zatvorenika i on počinje pjevati o svojoj sudbi kletoj. Zatim cijeli zbor zatvorenika pjeva. Nekoliko minuta kasnije imamo "šokantnu" scenu; Wolverine i Gladijator licem u lice jedan drugom pjevuše...
Ovako počinje nova adaptacija poznatog djela Victora Hugoa "Jadnici". Početna scena jest vizualno impresivna ( ponešto nedorađena što se specijalnih efekata tiče). Prvi stihovi koje pjevaju Hugh Jackmana i Russel Crowe su uistinu neuobičajna, jedinstvena "pojava". No, gledatelj se brzo prilagodi takvom načinu komuniciranja između likova, te kako film odmiče pjevanje postanje sve zabavnije i interesantnije. Kvaliteta samog pjevanja je druga priča... o tome nekoliko rečenica malo kasnije u ovom tekstu....
Mjuzikl kao filmski izričaj nije česta pojava u kinima zadnjih desetljeća. Teško je govoriti o razlozima nesnimanja mjuzikla u današnjem Hollywoodu. Novac odnosno troškovi snimanja sigurno nisu problem; "Jadnici" su koštali 60 miljuna dolara što za filmske studije u Americi danas nije preveliki novac. Treba spomenuti da je film prešao zaradu od 100 milijuna dolara samo u kinima SAD-a. Dakle i publika koja voli ovaj žanr postoji. Možda će baš ovaj film pokrenuti trend snimanja mjuzikla. Ovaj žanr je "dao" priličan broj velikih filmova . Podsjetimo se naslova poput "Pjevajmo na kiši" iz 1952 godine sa sjajnim Gene Kellyem u glavnoj ulozi, "Tommy", "Kosa" te kičasti,ali beskrajno zabavni "Moulin Rouge" Buza Luhramanna iz 2001 godine sa Nicole Kidman i Ewanom McGregorom u glavnim ulogama.



Roman "Jadnici" Victora Hugoa je ,sa više ili manje uspjeha, do sada ekraniziran više desetaka puta. Lista glumaca koji su tumačili Jeana Valjeana je doista impresivna; od Jean Gabina, Jean-Paul Belmonda, Lina Venture, pa do Gerard Depardieuxa i Liama Neesona. Ovogodišnji "Jadnici" redatelja Toma Hoopera ("Kraljev govor") su prvi mjuzikl rađen prema slavnom romanu. I kao što su zadnja dva mjuzikla koji su producirani od strane Hollywooda "Chicago" i "Moulin Rouge" imali više nominacija za "Oscara" Chicago 13 a dobio 6,Moulin Rouge 6 nominacija, nagrađen sa dva "zlatna kipića") tako su i "Jadnici" nominirani za čak 8 Oscara. Također, treba spomenuti da je ovaj film već nagrađen sa 3 Zlatna Globusa; u kategoriji glavnog glumca (Hugh Jackman), najboljeg filma komedija/musical, te za najbolju sporednu glumicu(Anne Hathaway).


Nekoliko rečenica o radnji:Jean Valjean(Hugh Jackman) je kažnjenik koji je zatvoren na izdržavanje višegodišnje kazne zatvora zato što je ukrao komad kruha.Pušten na slobodu, Valjean je "žigosan"; prisiljen je nositi sa sobom žutu propusnicu koja znači da je bivši zatvorenik. U nemogućnost da dobije posao i krov nad glavom, Jean krade crkvenu srebreninu, ali biva uhvaćen. Spašava ga biskup koji tvrdi da mu je darovao srebrninu te žandari puštaju Valjeana. Šest godina kasnije Jean pod pseudonimom Madelaine postaje gradonačelnik i vlasnik tvornice. Promijenio je ime da bi izbjegao nadzoru fanatičnog inspektora Javerta (Russel Crowe). Valjean upoznaje Fantine (Anne Hathaway) koja ga umirući moli da se brine za njenu kćer Cosette. Ubrzo Valjean i Cosette bježe u Pariz....
Ovih par rečenica je uistinu najsažetiji prikaz radnje romana, odnosno filma. Teme koje predložak obrađuje su stvorene za film; vjera(u Boga i ljude), ljubav, ravnopravnost ljudi, iskupljenje i kajanje, moral. U ovoj ekranizaciji redatelj ponešto "koketira" sa svim navedenim temama, ali mu je primarno (takav sam dojam stekao cijelim trajanjem filma) biti što spektakularniji i raskošniji. Redatelj u tome i uspijeva; od same uvodne scene pa do "velikog finala" u Parizu scenografija i kostimografija su raskošne, detaljno razrađene i vrlo uvjerljive. Film se gleda sa zanimanjem, a iako su neki dijelovi romana izostavljeni (što i ne čudi obzirom na kompleksnost priče) cjelina je korektno ispričana. Od samog početka snimanja su bile vidljive redateljeve ambicije za filmskim nagradama. Osim zanimljivog i svevremenskog klasika kojeg je Hooper uzeo kao predložak glumačka ekipa je "nakrcana" zvijezdama. Niti jedna bitnija uloga nije prepuštena slučaju; za svaku od njih je angažirano neko poznato ime. Apsolutna pobjednica u takvom redateljevu konceptu je "Catwomen" Anne Hathaway. Njena interpretacija Fantine je efektna i vrlo uvjerljiva. Glumica je za tu ulogu bitno izgubila na kilaži, ali će se njen trud sigurno isplatiti. Mišljenja sam da je samo čudo može spriječiti da ne osvoji Oscara za najbolju sporednu ulogu. I što je jako važno za ovaj film ugodno ju je slušati. Sav taj zvjezdani glumački orkestar je i na neki način problem ovog filma. Naime, pošto se redatelj u podjeli uloga vodio GLUMAČKIM a ne PJEVAČKIM kvalitetama glumaca to je za rezultat imalo nekoliko loših procjena. Nisam stručnjak za procjenu  glasovnih sposobnosti već se rukovodim onime šta čujem. Ako je pjevanje dobro odnosno uhu ugodno onda je valjda i pjevački talent prisutan a ako nije onda....smo prisiljeni slušati Russella Crowea koji ima iritantno loše pjevačko umijeće posebno kada je u scenama sa nekom od partnerica. Hooper je trebao zaposliti neku od pjevačkih zvijezda; lakše bi se njoj oprostio nedostatak glumačkog talenta nego Croweovo ili povremeno Jackmanovo loše"pjevušenje". A ako imamo mjuzikl, a  pjevačke role nisu baš idealne onda je to priličan problem.
"Jadnici" su raskošan,zanimljiv i dopadljiv film. Da nema loših pjevačkih dionica bili bi mnogo bolji, ali i ovakvi kakvi jesu zaslužuju gledanje ponaprije zato jer mjuzikle nemamo često gledati na velikom platnu. Sigurno je da će "uloviti" i pokojeg Oscara. Što se tiče  ekranizacija "Jadnika" najbolja i dalje ostaje ona iz 1958 godine sa Jean Gabinom u ulozi Valjeana.

OCJENA:7








srijeda, 23. siječnja 2013.

SEDAM PSIHOPATA



REDATELJ:Martin McDonaugh
GLAVNE ULOGE:Colin Farrel, Christopher Walken, Sam Rockwell, Olga Kurylenko,Woody Harelson,Abbie Cornish,Tom Waits
TRAJANJE:110 minuta
NAZIV ORIGINALA: Seven Psychopats

"Nemam problema sa alkoholom. Samo ga volim piti."....Marty

Marty (Colin Farrel) scenarist je u kreativnoj krizi. Nikako ne može pronaći inapiraciju za pisanje. Prijatelj Billy (Sam Rockwell) nastoji pomoći na sve moguće načine; spletom okolnosti dvojac se nađe na meti opasnog kriminalca Charlieya. Pridružuje im se i Hans (Christopher Walken) "lovac na pse" koji osim pomoći želi riješiti jednu "sitnicu" sa Charliejem....
"Sedam psihopata" drugi je film engleskog redatelja Martina McDonaugha. Nakon vrlo dobrih "Kriminalaca na godišnjem" iz 2008 godine redatelj je ponovo angažirao Colina Farrela kako bi realizirali "Sedam psihopata". Pridružili su im se veteran Christopher Walken, razigrani Sam Rockwel i Woody Harrelsona. Dobar rezultat nije izostao; "Sedam psihopata" je pomaknut, krvav, ali i vrlo zabavan film.


Uvodna špica. Hank Williams pjeva "Angel of Death". Dvojica plaćenih ubojica čekaju žrtvu i pričaju o svojim "doživljajima". I evo stiže njihov "Anđeo smrti" maskiran i efikasan. Dva hica i gangsteri padaju mrtvi, Anđeo odlazi. Uvod u film najbolje opisuje što "Psihopati..." spremaju u idućih stotinjak minuta - osebujne likove, duhovite i cinične dijaloge, krv i nasilje. Važno je da se "Psihopati..."  ne shvate (pre)ozbiljno. Cijelo vrijeme gledanja dojam je da se ekipa filma jako dobro zabavljala te opuštenost prenijela na film. Koncept filma podsjeća na sjajnog "Uhvatite malog" iz 1995 sa Johnom Travoltom i Danny De Vitom. I jedan i drugi su filmovi o čijoj radnji na kraju filma junaci snime film. Zapravo u "Psihopatima..." Marty napiše scenarij po kojem se kasnije snimi i film Likovi u filmu su zanimljivi i otkačeni. Marty, pisac koji je u kreativnoj krizi, sklon alkoholu, nenasilan, pa njegov prijatelj Billy koji je pravi psihopata, Hans (briljantni Christopher Walken) ostarjeli "lovac na pse" sa vrlo osebujnom prošlošću, gangster Charlie koji je spreman "posmicati" pola grad da bi pronašao svojeg voljenog psa, i Zachariah kojeg tumači Tom Waits. Neću Vam otkriti Zachariahovu priču...da ne pokvarim užitak gledanja....


Radnja filma je dosta "neuredna"; smjenjuju se aktualni događaji s događajima iz prošlosti za koje je ponekad teško reći jesu li stvar fikcije ili istina. Redatelj je, također, opušten; nesumnjiv je Tarantino-Rodriguez-Richie utjecaj na  film. Od dijaloga do nasilja. McDonaugh je posao obavio vrlo dobro, te je film "napunio" raznim posvetama filmovima, ali i jednoj seriji. Naime, Zacharian je lik koji sa sobom nosi bijelog zeca (Matrix ili redatelj parodira John Wooa i njegove bijele golubice), a posao kojim se ovaj lik bavio u mladosti (zajedno sa voljenom) nevjerojatno podsjeća na televizijsku seriju "Dexter". Uglavnom takvih manjih ili većih posveta u "Sedam psihopata"(sam naslov podsjeća na Kurosawu) ima napretek.
"Sedam psihopata" počinje kino život u vrlo jakoj konkurenciji. Unatoč jakoj konkurenciji "Sedam psihopata" vrijedi pogledati. Zbog glumačke ekipe, ali i neobične priče filma.

OCJENA:

utorak, 22. siječnja 2013.

U DOBRU I ZLU(SILVER LININGS PLAYBOOK)





REDATELJ:David O.Russell
GLAVNE ULOGE:Bradley Cooper,Jennifer Lawrence,Robert De Niro,Julia Stiles,Chris Tucker,Jacki Weaver
TRAJANJE:122 minute

Priču,recenziju o ovome filmu je nemoguće potpuno ispričati, a da se ne spomenu braća Bob i Harvey Weinstein. Ovaj producentski dvojac je prve uspjehe postigao 1993 sa "Pravom romansom" te angažiranjem na producentskom poslu oko "Paklenog šunda". Duže vrijeme su djelovali u sklopu Miramaxa, a danas su vlasnici producentske kuće "The Weinstein company". Raspon njihovog producentskog interesa je stvarno širok; od trilogije "Gospodari prstenova" do "Mrak filma". Poseban dio njihove karijere se odnosi na "rad" sa Oscarima, odnosno na filmove koji imaju njihov producentski "blagoslov", a koji su postali Oscarovski laureati mimo svih očekivanja. Priča je krenula 1999 gdje je "Zaljubljeni Shakespeare" porazio "Spašavanje vojnika Ryana" te Benignijev "Život je lijep", zatim je "Chicago" 2003 godine trijumfirao u konkurenciji drugog dijela "Gospodara prstenova" (u kojem je spomenuti dvojac također sudjelovao) ,"Sata" te "Pijanista" zatim je 2011 "Kraljev govor" "potukao" Fincherovu "Društvenu mrežu","Crnog labuda" te sjajnu braću Coen i njihov film "Čovjek zvan hrabrost", te je na kraju njihov proračunati "Umjetnik" prošle godine "sredio" i Spielberga ("Put rata") i Allena ("Ponoć u Parizu"), te odlične "Nasljednike". Braća imaju sjajan "nos" za filmove koji bi se mogli svidjeti glasačima te znaju lobirati i briljantno izreklamirati "svoje" naslove. Shvatili su da na dodjeli Oscara ne pobjeđuju uvijek najbolji filmovi već su u igri i druge stvari (interesi,politički timing,propaganda....itd itd). Slična stvar se ponavlja i ove godine; iznenađenje je izostavljanje francuskog filma "Nedodirljivi" u konkurenciji za strani film (da, i u "Nedodirljivima" Weinsteini imaju svoje "interese"). Mislim da su braća "žrtvovala" Nedodirljive predviđajući da će "Ljubav" u toj kategoriji uzeti "kipić" te su sve karte bacili na film "U dobru i zlu". I nisu pogriješili. Film je nominiran za Oscara u osam kategorija.


Pat Solatano je "puko"; uhvatio je ženu u preljubu,pretukao ljubavnika, ostao bez posla,kuće i  žene....završio je u psihijatrijskoj klinici. Osam mjeseci liječenja i evo ga natrag; vraća se živjeti kod roditelja (Robert De Niro i Jackie Weaver) odlučio je "vratiti" stari život i pomiriti se sa nevjernom suprugom. Na večeri kod prijatelja upoznaje Tiffany (Jennifer Lawrence) ženu sa "bolnom" prošlošću. Ubrzo Tiffany i Pat sklapaju dogovor; ona će njemu pomoći da "vrati" Nicky, a on će njoj biti partner na plesnom natjecanju....



Moram odmah napomenuti; većinu od osam nominacija film je zaslužio.Možda je neka od nominacija malo i "pogurana" od spomenutog producentskog dvojca, ali to se nikako ne odnosi na glavne kategorije (najbolji film te najbolji glumac i glumica). Prvi dio filma je sjajan; Pat se nakon liječenja vraća kući i pokušava početi iznova. Ponovni susreti sa obitelji i starim znancima i prijateljima ocrtavaju osnovni problem osobe sa emotivnim,duševnim problemima; reakcije većine su (baš kao i u stvarnom životu) kao da je Pat "gubavac" ljudi, ili bježe od njega ili im je neugodno u njegovom društvu.Njegov povratak izaziva i komične situacije; scena u kojoj budi roditelje usred noći zato što je nezadovoljan završetkom romana "Zbogom oružje" je urnebesna. Pat odbija piti lijekove; govori da ga oni "umrtvljuju". Ovdje imamo još jedno temu koja se može sresti u svakodnevnom životu; suludo,prekomjerno davanje lijekova bolesnicima (posebno duševnim) kako da bi se smirilo njihov stanje. Vrlo često bez iskrene želje da se stvarno pomogne. Patov otac (briljantni De Niro) je kladioničar kojeg na prvi pogled zanimaju samo utakmice a majka....majka želi pomoći ali ne zna kako. Njegovi prijatelji kod kojih odlazi na večeru su također u problemima; brak im se iznutra urušava a oni su dvoje ljudi opterećeni materijalnim. Zapravo, teško je definirati normalno u cijelom Patovom okruženju. Pat je sam sa svojim problemima...i onda dolazi ONA... Tiffany. Prokleto iskrena,  emotivno povrijeđena...kao i Pat. Da, osuđeni su jedno na drugo i mi to znamo. Sa velikom sigurnošću smo sigurni da će, unatoč Patovoj "patnji" za bivšom suprugom, ostati zajedno. Predvidljivost raspleta u filmu ne smeta. Happy end nije patetičan,pretjerano sladunjav. U ovom filmu on je jedini moguć. Zašto? Pat i Tiffany jedini mogu razumijeti jedno drugo. Oboje su prošli kroz teške životne situacije, oboje osuđivani od okoline a oboje dovoljno mladi da ponovo nađu svoju sreću. U drugom dijelu film ponešto pada i gubi na originalnosti i britkosti. Priča lagano klizi prema sretnom završetku. Glumačka ekipa je sjajna; Cooper je uvjerljiv u naslovnoj ulozi, De Niro se ovom ulogom vratio u formu, Jackie Weaver je prava,brižna ali zbunjena majka dok su odlične uloge ostvarili i Chris Tucker kao Patov "kolega" sa liječenja te Julia Stiles. Ne, nisam zaboravio Jennifer Lawrence, šećer dolazi na kraju. Ako je i bilo sumnje sada je više nema; ova mlada(1990 godište) umjetnica se definitvno nametnula kao vodeća glumica novog hollywodskog vala. Njena uloga u ovom filmu je briljantna dominira svakom scenom i upečatljivo tumači emotivno "ranjenu" mladu ženu.
"U dobru i u zlu" je prokleto iskren i aktualan film. Danas je sve više ljudi sa emocionalnim traumama koji traže razumijevanje i solidarnost. Pat i Tiffany su našli jedno drugo, a mi smo gledajući njih pronašli sjajan film...
OCJENA:8


petak, 18. siječnja 2013.

ZERO DARK THIRTY



REDATELJICA:Kathryn Bigelow
GLAVNE ULOGE:Jessica Chastain,Joel Edgerton,Jason Clarke,Jennifer Ehle,Harold Perrineau
TRAJANJE:151 minuta

Ovoga tjedna su u našim kinima premijerno prikazana još dva kandidata za "Oscara". Riječ je o "Odbjeglom Djangu", te filmu redateljice Kathryn Bigelow (bivša supruga Jamesa Camerona) "Zero Dark Thirty". Karhryn Bigelow je izuzetno zanimljiva redateljica koja je sa svojim "Narednikom Jamesom" 2010 godine trijumfirala na dodjeli "Oscara" u prilično jakoj konkurenciji ("Avatar","Nemilosrdni gadovi","Distrikt 9","Ozbiljan čovjek"....). "Narednik James" je solidan film .ali nikako "kalibar" za čak šest Oscara, posebno ne u glavnim kategorijama. Razlog njegovog trijumfa je svakako propagandno,politička poruka filma koja je sjajno "sjela" akademijinim glasačima. Kathryn Bigelow je i prije Jamesa režirala nekoliko vrlo dobrih filmova; akcioni triler"Point break"(kod nas preveden kao "Pakleni val") iz 1991 godine sa Keanu Reevesom i pokojnim Patrickom Swayzijem u glavnim ulogama te SF triler "Čudni dani" sa Ralphom Fiennesom,Angelom Basset i Juliete Lewis u glavnim ulogama. "Zero Dark Thirty" je njen novi fillm koji Amerika trenutno obožava; tema mu je "najveći lov na čovjeka u povijesti".Taj čovjek je, danas pokojni, Osama Bin-Ladan.


"Zero dark thirty" je film koji o kojem se trenutno najviše priča u Americi. Na top listama gledanosti zauzima prvo mjesto. a većina tamošnjih kritičara se "natječe" u količini pohvala na njegov račun. Također priča se o kontroverzama koje izaziva; sadrži scene gdje djelatnici CIA-e muče zatočene pripadnike Al Qaide da bi izvukli informacije o mjestu gdje se nalazi njihov "šef". Mislim da je film  vrlo dobro osmišljena propaganda i to ću objasniti u ovoj recenziji. Prva stvar koja "upada u oči" jest da je film "istrgnut" iz povijesnog konteksta i tako "serviran" gledateljima. Naime, on prikazuje godine lova na Osamu Bin Ladena te njegovu likvidaciju, ali vrlo vješto prešućuje činjenice o Osaminim vezama u Bushovoj administraciji te potporu Sad-a talibanima u Afganistanu tijekom Sovjetske intervencije osamdesetih godina prošlog stoljeća (sjećamo se trećeg djela Ramba gdje se glavni junak,u gle čuda Afganistanu,uz pomoć lokalnog stanovništva obračunava sa pripadnicima Crvene armije; u redu Rambo jest fiktivan lik ali je poruka bila vrlo jasna) . Spominjane takvih stvari je "prepušteno" Michaelu Moore  njegovim dokumentarcima. Naravno da mi nije cilj ovim tekstom omalovažavati žrtve "Twinsa", ali je problem da je CIA na neki način odgovorna za "stvaranje" terorističkih prijetnji i "prijetnji".


Film počinje upravo mučenjem zatvorenika; Maya(Jessica Chastain)  dolazi na novi zadatak.Tamo ju čeka stariji kolega Dan (Jason Clarke) koji se na razne načine iživljava na zatvoreniku. Mayi je to vatreno krštenje, ali ona uskoro prihvaća i navikava se na Danove metode. Prizori mučenja također izazivaju "kontroverze". Uopće mi nije jasno zbog čega toliko čuđenja oko metoda kojima CIA-ini djelatnici "izvlače" informacije od zatvorenika; Guantanamo je američki zatvor gdje se godinama zatvaraju osumnjičenici bez poštivanja ljudskih prava. Postoje svjedočenja o "tretmanu" prema zatvorenicima i raznim metodama mučenja kojima su podvrgnuti. Dakle takve stvari se događaju već jako dugo i nisu neka novost ili "kontroverza". Redateljica je vrlo lukavo postavila stvari; cijelim trajanjem filma događaju se teroristički napadi gdje ginu Amerikanci tako da bi scene mučenja bile "amortizirane"; nek ih muče ionako su to zaslužili. Da se htjelo iskreno pozabaviti kompletnim problemom od napada na Twinse do danas trebalo je spomenuti i civilne žrtve u Afganistanu pa i ubijene vojnike nakon što je Afganistan "oslobođen".Ovako je to jednostrano,"navijačko" prikazivanje stvari.


.Ako i zanemarimo političko propagandnu notu filma, riječ je o osrednjem ostvarenju koje je lišeno napetost i neizvjesnosti. Likovi koje pratimo su "plaćenici"; svi oni su birokrati CIA-e i o njima saznajemo vrlo malo. Privatni život gotovo da i nemaju (možda imaju ali nam ih redateljica nije prikazala) osim zaposlenja ne vidimo i neke dublje motive fanatičnog pristupa poslu zbog kojeg im je ugrožen život. Tek prikazani su kao heroji nacije. Dvije trećine filma je dosta "nabijeno" likovima i događajima dok je zadnja trećina ponešto razvučena;r iječ je o egzekuciji nad Bin Ladenom. Glumačka ostvarenja su solidna i ona su uz efektno režiranu završnicu jedini razlog za gledanje ovog filma.
"Zero dark thirty" jest jedan prosječan film koji nikako ne zaslužuje tolike Oscarovske nominacije ali niti medijsku pažnju. Uvjerljivo najslabiji film od svih nominiranih za Oscara ove godine (uz napomenu da nisam pogledao "Lincolna").U kinima trenutno ima puno zanimljivijih naslova da bi gubili vrijeme sa "Zero dark thirtyem".
OCJENA:6




četvrtak, 17. siječnja 2013.

UBOJICA JOE



REDATELJ:William Friedkin
GLAVNE ULOGE:Matthew McCounaghey,Thomas Hadden Church,Gina Gershon,Chris Smith,Juno Temple,Emile Hirsch
TRAJAJNJE:97 minuta
NAZIV ORIGINALA: Killer Joe

Teksas. Noć. Kiša i blato. Lavež psa. Mlađi muškarac imenom Chris lupa po vratima. Nakon nekoliko minuta otvara mu žena (Gina Gershon). Gola od pasa nadolje (posveta ili prisjećanje autora na Altmanove "Kratke rezove" i Julianne Moore?). Žena je Chrisova maćeha. Chris je dužan ljudima kojima nije ugodno ostati dužan i svojoj obitelji predlaže izlaz iz krize - treba likvidirati Chrisovu biološku majku koja je u slučaju smrti osigurana na 50 000 dolara koje bi bili isplaćeni veseloj obitelji. Za ubojstvo unajmljuju Joea (Matthew McCounaghey) policijskog inspektora koji honorarno odrađuje i ubojstva. Problem nastaje kada Joe traži 25 000 dolara unaprijed koje naručitelji nemaju.....


Redatelj William Friedkin svojim je filmovima obilježio početak sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Godine 1971 je režirao kultni krimić "Francuska veza" sa sjajnim Gene Hackmanom u glavnoj ulozi. Film je osim po vrlo dobroj priči i glumačkim ostvarenjima poznat po jednoj od najbolje snimljenih automobilskih potjera u povijesti filma. Dvije godina kasnije slijedio je još veći uspjeh; "Istjerivač đavla" ponovo kultni, ali ovaj put horor. Friedkin se uz pomoć Maxa Von Sydowa dohvatio s najvećim mogućim negativcem - samim Vragom. I da bi priča bila još kontroverznija i provokativnija žrtva nečastivog jest malena djevojčica. Sjajna gluma, briljantna jezovita atmosfera, te odlična muzika zauvijek ostaju u sjećanju nakon gledanja filma. Nakon tih uspjeha Friedkin je snimao sve i svašta; od epizoda televizijskih serija CSI i "Zone sumraka" do filmova kao što su "Cruising" iz 1980 (Al Pacino je policajac na tajnom zadatku koji se infiltrira u gay zajednicu kako bi pronašao ubojicu), "Jade" (solidan triler koji je snimljen po uzoru na "Sirove strasti" koji je vrlo loše prošao na kino blagajnama; glavne uloge u filmu tumače Linda Fiorentino i David Caruso) i "Lovina" sa T.L.Jonesom i Beniciom Del Torom. Redatelj više nikada nije ponovo dosegao razinu "Istjerivača.." i "Francuske veze" , ali je sa "Ubojicom Joeom" pokazao da u njemu još uvijek ima vatre za dobre, intrigantne fillmove. Bez obzira što je na pragu devetog desetljeća života.


Puno je filmova kojima je tema obitelj odnosno odnosi unutar obiteljske zajednice. Postoje dobre i loše obitelji, ali ovakva kakvu je Friedkin prikazao u "Ubojici Joeu" već dugo nije viđena. Međusobna solidarnost i poštovanje ne postoji; važno je "zadovoljiti" sebe i svoje potrebe. Tek odnos brata i sestre nije u potpunosti lišen empatije , ali njegov pristanak da ju ustupi plaćenom ubojici pod račun ubija svako nadu u humanost likova. Film nije za idealiste ili gledatelje koji žele uživati u "toplim" ljudskim pričama. Ovo je crna (da crnija ne može biti) komedija s velikom količinom nasilja. Likovi su prilično dobro karaterizirani; jedini problem je što i nemaju nekih vrlina. Jedina koja koliko-toliko odolijeva ludilu okruženja u kojem živi jest Dottie (Juno Temple) najmlađi stanar kamp kućice odnosno doma obitelji Smith. Iako je i ona dala dopuštenje da se likvidira njena biološka majka čini se da će jedina biti svjetla točka crnila u kojem živi. Polako, ali sigurno obitelj tone sve dublje te tragično završava u luđački nabrijanom finalu filma gdje Dottie postaje glavna negativka. Finalu koje sadrži scenu gdje Sharla Smith (Gina Gershon) ima zanimljivo druženje s komadom piletine (pohane ili pečene teško je reći. Prizor za pamćenje. Za dugo sjećanje je i Matthew McCougnahey koji je ulogom ubojice, šerifa Joea pokazao da ima potencijal za tumačenje najrazličitijih filmskih likova. Friedkin je pogodio glumačku žicu Matthewa McConaugheya.
"Ubojiti Joe"mračan je, obiteljski i duboko suberzivan film sa odličnim dijalozima i vrlo dobrim glumačkim ostvarenjima. Redatelj Friedkin objašnjava i prikazuje što je i kako izgleda "bijelo smeće".("White trash").

OCJENA: 8




ponedjeljak, 14. siječnja 2013.

NEMOGUĆE(IMPOSSIBLE)



REDATELJ:Juan Antonio Bayona
GLAVNE ULOGE:Naomi Watts,Ewan McGregor,Tom Holland,Samuel Joslin,Oaklee Pendergast,Geraldine Chaplin
TRAJANJE:105 minuta

Prirodne katastrofe su često znale biti inspiracija i izazov filmašima. Međutim, isto tako često su filmovi o katastrofama bili kvalitetom katastrofalni. Najveći problem koji se pojavljivao u većini tih filmova jest bila prekomjerna patetika, nedostatak priče te pretjerano korištenje specijalnih efekata. Posebno je to vidljivo u filmovima poput "Vulkan" sa Tommyem Lee Jonesom, "Danteov vrh" sa Pierce Brosnanom (oba tematiziraju vulkanske erupcije;prvi u gradu drugi u prirodi) te "Twisteru" film o "lovcima" na uragane u kojem su efekti, posebno zvučni bili prekomjerno,histerično upotrebljeni. Svijetli primjer i posljednji pristojni film koji sam pogledao na ovu temu (prije "Nemogućeg") jest "Oluja svih oluja" sa Georgeom Clooneyem i Markom Wahlbergom u glavnim ulogama. Mogao bi se tu "na silu" ugurati i "Pijev život" (u filmu glavni junak doživljava brodolom uslijed oluje), ali Leeyev film je puno kompleksniji i tematski raznovrsniji da bi ga se nazivalo "samo" filmom sa tematikom prirodnih katastrofa.


"Nemoguće" je prvi film koji sam pogledao a govori o stravičnoj nesreći koja se dogodila 26.prosinca 2004 godine. Tog datuma je tsunami koji je zahvatio Šri Lanku, Indoneziju, Bangladeš, Tajland i ostale zemlje Bengalskog zaljeva usmrtio oko 250 000 ljudi. Nesreća koja će se zauvijek pamtiti . Film prati obitelj (ovdje vjerojatno engleska u stvarnosti je to bila španjolska obitelj;da film je rađen po istinitoj priči!!!); otac Henry (McGregor), majka Maria (Naomi Watts) te sinovi Lucas (Tom Holland),Thomas (Samuel Joslin) te Simon (Oaklee Pendergast). Oni dolaze na odmor na Tajland gdje namjeravaju provesti Božične blagdane. Ono što će uslijediti će im zauvijek promijeniti živote...
Prije nekoliko dana komentirao sam sa jednom od vjernih pratiteljica postova na ovom blogu te istinskom filmofilkom (valjda tako glasi riječ za filmofila ljepšeg spola) filmove koje sam pogledao te kasnije recenzirao u posljednjih 15-20 dana ("Atlas oblaka","Pijev život","Hobbit","Odbjegli Django","Ubij ih nježno"). Složili smo se da su to redom,svaki na svoj način,vrlo dobri i odlični filmovi. Pitanje je samo koji će naslov "prekinuti" taj pozitivan niz. Na sreću "Nemoguće" nije taj; riječ je o još jednom "nemoguće" dobrom filmu...


Sve ono šta sam naveo kao loše o filmovima o prirodnim katastrofama u ovom filmu je napravljeno odlično. Uvodni i završni kadrovi filma su jednaki; mirna spokojna kamera iz aviona prikazuje more, netaknutu prelijepu prirodu. Kadrovi na početku filma nas sjajno "uvlače" u priču; prosječna (u redu malo više od prosječne što se financijskih mogućnosti tiče) obitelj dolazi na odmor. Razgovaraju o normalnim, obiteljskim stvarima poslu (teme koje se  ne mogu riješiti niti na odmoru) razmjenjuju poklone....i uživaju. I onda... bam!! Svi planovi, svi dotadašnji problemi nestaju i postaju nevažni. Priroda je poludjela, pokazala svoju divlju stranu i našoj obitelji ostaje borba za goli život. Prva odlična stvar jest sam prikaz razornosti tsunamija. Valovi "brišu" sve pred sobom i ostavljaju pustoš i žrtve. Redatelj sjajno režira kadrove same nesreće; oni ne traju predugo, nisu zamorni nego su žestoki,brzi i uvjerljivo nam prikazuju kako se raj na zemlji u nekoliko minuta pretvara u pakao. Na toj istoj planeti. Na istom mjestu. Pokušajmo zamisliti kako će ova tema izgledati kada s njom počne eksperimentirati neki američki redatelj kojem će na raspolaganju biti ogroman budžet. Scena udara tsunamija će trajati pola filma. Ovdje je sve napravljeno sa mjerom. Možda zato što je "Nemoguće" redateljski i financijski europski film? Vjerojatno. Radnja filma nije disperzirana,raspršena na previše likova. Bayona se "drži" obitelji (koja je u nesreći razdvojena) te kroz njihovu priču nam uvjerljivo i sa emocijom "oslikava" goleme razmjere tragedije. Cijela nesreća, panika, kaos, mrtvi i ranjeni na mjestima gdje su ljudi do prije nekoliko sati uživali u prirodnim ljepotama....sve je to prikazano na jedan potresno realističan način kroz priču o jednoj obitelji. Nekoliko riječi treba posvetiti i glumačkoj ekipi. McGregor više nije nikakvo iznenađenje; on sa svakom novom ulogom iznova dokazuje svoju vrijednost. "Nemoguće" je film koje je donio novu dimenzije za karijeru Naomi Watts. Ona je sjajno interpretirala "mater familias" te, je zasluženo nominirana za Oscara.Također u filmu briljira i Tom Holland u ulozi dječaka Lucasa. Njih dvoje su najbolji "glasovi" u sjajnom glumačkom "zboru" "Nemogućeg".
"Nemoguće" je izvanredan film o istinitoj priči koja je potresla svijet. Uvjerljiv, brutalno realan govori o žrtvovanju. ljudskoj solidarnosti i altruizmu u situaciji kada priroda pokazuje kako su čovjek i njegovo postojanje "maleni" i krhki pred njenom ružnijom,rušilačkom stranom.
OCJENA:8



subota, 12. siječnja 2013.

ODBJEGLI DJANGO




REDATELJ:Quentin Tarantino
GLAVNE ULOGE:Jamie Foxx,Christoph Waltz,Leonardo Di Caprio,Kerry Washington,Samuel J.Jackson,Don Johnson,
TRAJANJE:158 minuta
NAZIV ORIGINALA: Django Unchained

DR.KING SCHULTZ:"How do you like bounty hunting buisness?"
DJANGO:"Kill white people and get paid for it? What's not to like?"

Bilo je pitanje vremena kada će Quentin Tarantino snimiti western. U Tarantinovoj biografiji "Pucanj s boka" spomenuto je da je Tarantinu, najvećem filmofilu među redateljima i najvećem redatelju među filmofilima,  jedan od najdražih filmova "Rio Bravo", a jedna od najdražih filmskih zona interesa filmovi o Divljem zapadu bilo da su hollywodske produkcije ili je riječ o"spaghetti" westernima talijanske proizvodnje. Prve glasine o "Djangu" stigle su uoči premijere "Nemilosrdnih gadova", a ubrzo nakon toga je slijedila i službena potvrda; slijedeći projekt Quentina Tarantina bit će western "Django Unchained".
Naslov filma je posveta "Djangu" iz 1966 godine (Franco Nero koji je tumačio glavnu ulogu pojavljuje se u kratkoj ulozi i u Tarantinovu filmu). Priča je to o revolverašu samotnjaku (sa sobom nosi lijes koji sadrži strojnicu!!!) koji se nađe usred sukoba između pripadnika KKK i meksičkih odmetnika. "Django" jedan je od mnogih kojima se Tarantino zahvalio režirajući svojeg "Djanga....". Redateljeva opčinjenost kaubojskim žanrom nije jedini motiv za snimanje filma. U nedavnom intervju za britanski Channel 4 Tarantino je dodatno pojasnio i objasnio razloge za snimanje "Odbjeglog Djanga" odnosno razloge zašto je film tako tematski strukturiran. Tarantino je u razgovoru spomenuo dva američka holokausta (ubijanje Indijanaca domorodaca i razdoblje ropstva) te je naglasio kako se i dan danas o toj temi u Americi malo govori uz napomenu, zapravo nadu da će se nakon "Odbjeglog Djanga" više govoriti o mračnim vremenima američke povijesti. Iz istog razloga je njegov glavni lik Afroamerikanac iliti Crnac. Kao što se u "Nemilosrdnim gadovima" obračunao sa nacistima i njihovom ideologijom tako je "Django" poslužio Tarantinu da progovori o ropstvu odnosno rasizmu.


Kao i gotovo svaki autorov film do sada tako i "Odbjegli Django" izaziva kontroverze. Prvi koji je "ispalio" pucanj u autora, odnosno u njegov film jest Spike Lee. Ovaj zanimljiv filmaš (koji je posljednjih godina puno poznatiji kao navijač košarkaške momčadi iz New Yorka nego kao redatelj) slavu je stekao snimajući filmove koji govore o problemu rasizmu ("Učini pravu stvar","Malcolm X"...). Lee je optužio Tarantina za iskorištavanje odnosno eksploatiranje ropstva te "Crnog dijela Amerike" (u prodaju su puštene u figurice sa likovima iz filma). Nakon odgledanog filma mogu reći da su Leejeve tvrdnje totalno promašene. Otprilike kao da se Spielbergu prigovara da eksploatira Židove u "Schindlerovoj listi". Tarantino je snimio film gdje se vrlo jasno određuje prema tom dijelu američke povijesti; on je osuđuje i prezire. Druga primjedba je redovita što se tiče tarantinovih filmova; nasilje, krvave brutalne scene. Tarantino nije licemjer; nasilje ne skriva niti ga pokušava uljepšati, on ga prikazuje onakvim kakvo stvarno jest. Njegove filmove (barem u Americi) najmlađa publika ne može gledati bez pratnje roditelja. Ono što je bitno i dobro u svim njegovim filmovima je činjenica da je nasilje prikazano u "službi" radnje filma, a ne da je film snimljen da bi se prikazivalo samo nasilje.


Godina je 1858. Robovlasnička Amerika. Dr.King Schultz (Christoph Waltz) po struci je zubar, ali zanimanjem "lovac na glave". U jednoj akciji susreće i oslobađa roba imenom Django (Jamie Foxx) sa kojim sklapa sporazum; Django će mu pomoći da ulovi nekoliko kriminalaca kojima je ucjenjena glava dok će doktor pomoći Djangu da pronađe odnosno oslobodi svoju ženu Broomhildu (Kerry Washington) koja se nalazi zatočena na plantaži koju posjeduje Calvin Candle (Leonardo Di Caprio) a njome upravlja tamnoputi Stephen (Samuel L.Jackson)....
Kao i u svojim prethodnim filmovima Tarantino i u "Djangu" spaja nespojivo... I to radi izvrsno. Radnja filma je smještena nekoliko godina prije početka građanskog rata u Americi. Tarantino lažira povijesne činjenice; naše junake napadaju pripadnici KKK koji je osnovan 1865 godine. Razlog je vrlo jasan; redatelj nije mogao, a da se ne obračuna sa ekipom, prikazao ih je kao glupane da bi ih zatim doktor Schultz efikasno likvidirao. Djanga i Schultza pratimo (opet je spojeno nespojivo, pogotovo za ono vrijeme) u "akcijama", ali i razmišljanjima o životu, smrti i ubijanju. Glumačke izvedbe su briljantne. Odavno je Tarantino pokazao da zna raditi sa glumcima (sjetimo se samo kako je uskrsnuo Travoltinu karijeru u "Paklenom šundu"), pa je to samo potvrđeno i u "Odbjeglom Djangu". Jamie Foxx je vrlo dobar, neprepoznatljivi redateljev ljubimac Samuel L.Jackson je sjajan, Leonardo Di Caprio briljira u ulozi veleposjednika (jedna od najboljih glumčevih uloga), ali najupečatljviju ulogu u film ostvario je Christoph Waltz. Glumac za kojeg se nije znalo da postoji do uloge pukovnika Hansa Lande u "Nemilosrdnim gadovima" (za koju je nagrađen i Oscarom) je savršeno interpretirao inteligentnog, pragmatičnog doktora i lovca na glave Kinga Schultza. On i Foxx sjajno funkcioniraju kao nekakav "buddy-buddy" par iz 19 stoljeća. Kamera i fotografija u filmu su izvrsne; redatelj ne zaboravlja jednu od odlika westerna - prikaz prirode u svojoj ljepoti koju poružnjuju samo pojedini ljudi. Muzika je fantastična. Tarantino je redatelj koji najbolje "osjeća" koja muzika odonosno pjesma najbolje odgovara pojedinoj sceni ili djelu radnje u filmu (tijekom trajanja filma slušamo i rap "stvari"). Akcijske scene su sjajne tehnički vrlo dobro napravljene i kao što sam i ranije napomenuo potpuno uklopljene u radnju filma.
 Mogao bih redati pohvale za ovaj film još jako dugo ali da skratim; "Odbjegli Django" je vrhunsko filmsko dostignuća kojeg god filmskog segmenta se dotakli (priča,gluma....). Apslolutno zaslužuje Vašu pažnju bili Tarantinov fan ili ne."Django" odnosno ekipa koja ga je stvorila mirno "jašu"...Snimile su odličan film....

OCJENA:9














ponedjeljak, 7. siječnja 2013.

UBIJ IH NJEŽNO(KILLING THEM SOFTLY)




REDATELJ:Andrew Dominik
GLAVNE ULOGE:Brad Pitt,Ray Liotta,James Gandolfini,Scoot Mcnairy,Ben Mendelsohn,Sam Shepard
TRAJANJE:95 minuta

"OVA ZEMLJA JE SJEBANA.KAŽEM TI." -Jackie

Johhny "Vjeverica" Amato je gangster koji je odležao sedam godina, ali ga to ne sprečava da krene u nove "radne pobjede". Plan izgleda logično i jednostavno; opljačkati ilegalnu mafijašku kartaonicu, te taj "pothvat" pripisati Markieju Trattmanu (Ray Liotta). Zašto Markieju?  Markie je već jednom napravio nešto slično, ali su ga mafijaške glavešine poštedjele. Za pljačku "Vjeverica" angažira dvoje pravih diletanata Frankieja (Scoot McNairy) i Russella (Ben Mendelsohn) koji znaju puno više o kozumiranju droga nego o pljačkama. Međutim, pljačka uspije te bijesni mafijaški bossovi angažiraju plaćenog ubojicu Jackieja(Brad Pitt) da pronađe i eliminira pljačkaše....
Andrew Dominik je uz Leeja Tamahorija živi dokaz da i na Novom Zelandu postoje dobri redatelji. Svoj talenat je pokazao vrlo dobrim debitantskim "Chopperom", brutalnom autobiografskom pričom o Marku "Chopperu" Readu australskom kriminalcu koji je počinio (najmanje) 19 ubojstava.Taj film je bio redateljeva karta za Hollywood,te je "stvorio" glumačko ime Ericu Banadinovichu ili skraćeno Ericu Bani. I u ovom filmu ( naslov filma nema veze sa hitom "Fugeesa" Killing me softly") Dominik se drži gangstera,kriminalaca, ali ovaj put niti jedan lik odnosno događaj nije rađen prema istinitom predlošku.,Ili možda jest, a da mi to ne znamo?
Kada se radio "roster" za glumačku ekipu  filma u igri su bili i Sam Rockwell (pretpostavljam za ulogu jednog od pljačkaša narkomana) te Javier Bardem (opet pretpostavka da je trebao odglumiti lik Mickeya, kriminalca na "zalasku" karijere te Jackiejevog pomoćnika). Zašto je otpao Rockwell teško je reći dok je odluka da ostarjelog gangstera odglumi James Gandolfini potpuno logična. Iako je Bardem kvalitetniji i raznovrsniji glumac publici je kao kriminalac puno prepoznatljiviji Gandolfini koji je godinama tumačio Soprana jedinog mafijaškog bossa koji je završio na psihoterapiji (izuzmemo De Nira u komediji "Analizira ovo") te je postao obrazac za lik i djelo mafijaša iz susjedstva. Druga poveznica kojim je redatelj "pojačao" autentičnost svojeg filma je Ray Liotta koji je u "Dobrim momcima" tumačio mafijaša u usponu". Dakle ekipa je posložena i sve je spremno za još jedan gangsterski film....

"Ubij ih nježno" jest originalan,zanimljiv ali i u dijelovima užasno spor film.No, krenimo redom. Gledajući  film zaboravite raskoš i bogatstvo kao kod nekih filmova slične tematike ("Casino" naprimjer). Mafijaši su prisliljeni dobro se isprljati dok obave svoj posao ,susreću se na ulicama punim smeća koje izgledaju gotovo apokaliptično (početak filma). Njihove kockarske večeri su u nekakvim opskurnim prostorijama. Ni traga luksuzu. Recesija je "nagrizla" i njihove djelatnosti. Ovo je vjerojatno jedini film koji se bavi mafijašima, a da ujedno i podsjeća na recesiju odnosno ekonomska previranja zadnjih godina. Zanimljivo je kako redatelj prati radnju filma odnosno aktivnosti naših likova;s vaka njihova akcija je popraćena dijelovima govora Obame ili Busha Juniora. Ponekad to izgleda kao ironiziranje ,ismijavanje politike ponekad kao prazne fraze, ali ponekad vidimo i podudarnost poteza odnosno slična razmišljanja koja se realiziraju drugačijim metodama. Kao i politička vlast mafijaši su prisiljeni svoje poteze povući zbog "javnog mijenja", odnosno mišljenja kakvo će se stvoriti o njima. Uglavnom zanimljivo i na trenutke provokativno redateljsko rješenje. Scene nasilja su vrlo uvjerljive. Taj segment filma je dobro napravljen; gangsterski,mafijaški film da bi bio autentičan mora imati uvjerljive scene nasilja. Dijalozi su na tragu "tarantinovskih"; većinom zanimljivi i duhoviti. Međutim dijalozi su i glavni problem ovog filma. Naima većina od njih je PREDUGA. Svojim trajanjem jako snižavaju tenziju same radnje odnosno dinamiku filma. Nije problem u onome šta se govori nego u trajanju razgovora. Redatelj je mogao te razgovore malo "razmrviti" što bi cjelinu sigurno učinilo atraktivnijom.
"Ubij ih nježno" jest vrlo dobar,autentičan gangsterski film "nove generacije" sa sjajnim glumačkim ostvarenjima. Jedina mu je mana nekoliko trenutaka "praznog hoda" (ponajviše početak filma) koji mu svakako umanjuju zanimljivost.
OCJENA:8













petak, 4. siječnja 2013.

PIJEV ŽIVOT



REDATELJ:Ang Lee
GLAVNE ULOGE:Suraj Sharma,Irfan Khan,Gerarad Depardieu,Adil Hussain
TRAJANJE:122 minute
NAZIV ORIGINALA: Life of Pi

"ISPRIČATI ĆU VAM PA ĆETE VIDJETI U ŠTO VJERUJETE"- Pi Patel

Pisac (Rafe Spall) u potrazi za inspiracijom,pravom pričom, susreće  Pi Patela (Irfan Khan) koji mu odluči ispričati svoju nevjerojatnu pustolovinu. Pi je kao mladić (Suraj Sharma) živio u Indiji sa svojom obitelji. Zbog financijskih problema obitelj Patel; otac Adil i majka Gita (različiti po pitanju pogleda na vjeru što nije nevažno za samu radnju filma) te braća Pi i Ravi prisiljeni su na selidbu u Kanadu. Zajedno s njima putuju i životinje iz zoološkog vrta kojeg je obitelj Pi bila vlasnik. Ubrzo nakon polaska brod se nađe u oluji. Pi preživljava brodolom te nastoji doći do kopna u društvu nekoliko preživjelih životinja.....


Roman, bestseller Yanna Martela "Pijev život" doživio je svjetsku popularnost te donio izdavačima i piscu ogromnu zaradu. Nakon što su otkupljena prava za snimanje filma interes za redateljsku stolicu bio je ogroman. Glavni kandidati su bili M.Night Shymalan ("Šesto čulo","Neslomljivi") , Jean-Pierre Jeunet ("Alien 4") te Alfonso Cuaron ("Šetnja u oblacima","Harry Potter i zatočenik Azkabana"). Na kraju je spomenuta trojka izvisila, a redateljsku palicu je preuzeo Ang Lee("Tigar i zmaj" te oscarom nagrađena "Planina Brokeback"). Bila je to sjajna odluka; Ang Lee je napravio briljantan film....


"Pijev život" film je o vjeri.Vjera koja ne mora biti religija, to može biti i vjerovanje u neku "višu silu" koja nije definirana niti jednim ljudskom rodu poznatom svetom knjigom ili nekim drugim poznatim nam vjerskim simbolom. U prvom dijelu filma Lee je prebrisao granice među vjerovanjima,religijama: maleni Pi odgovore na pitanja traži u nekoliko religija (kršćanstvo,hinduizam i islam) i zapravo vjeruje u sve njih. Nema u tome ništa lošeg; jedna vjera doista ne bi smjela isljučivati drugu... vjeru je važno nositi u sebi i živjeti je na ispravan način - poručuje redatelj. Možemo li vrijednost ili sposobnost bilo kojeg ljudskog bića "ocjenjivati" ili definirati Bogom, Silom ili religijom kojoj se klanja ili poštuje?  Odgovor možemo pronaći u filmu. Vjera se očituje u svakodnevnom životu i odnosu prema okolini, kako prema ljudima tako i prema svim ostalim "Božjim bićima". Svakodnevni život odnosno altruizam i solidarnost ma koliko "sitna" ona bila zapravo su temelj na kojima bi trebali graditi život. Bolji život. Lee odnosno film pomalo djeluju idealistički i utopijski, ali kao što John Lennon kaže."You may say i'm a dreamer but i'm not the only one". Redatelj je također posvećen i prirodi koja nas okružuje; ona je veličanstvena i prelijepa ali ponekad i okrutna...Kao da je "oružje" neke velike sile odnosno našeg vjerovanja....Kakvo god ono bilo....




Kao što su "pomiješane" religije u cilju da se što bolje prikaže jedna od osnovnih ideja o kojoj film
govori tako su i ljudi koji su radili na projektu "miješani". Hollywood(produkcija) susreće Bollywood (sjajni glavni glumci;Suraj Sharma i Irfan Khan) a sve to režira rođeni Azijac. Zgodna podudarnost bez obzira bila slučajna ili namjerna. Osim što je temom slojevit,filozofski i vjerski ovaj film je vizualno PREDIVAN. "Pijev život" je školski primjer briljantnog i suvislog korištenja kompjutorske,digitalne 3D animacije sa ciljem da se što bolje i uvjerljivije ispriča priča. Od scene brodoloma (jedini tako uvjerljiv brodolom na filmu je viđen u filmu "Oluja svih oluja")  preko uistinu fascinantnih prikaza mora te morskih "čudesa" do drugog najvažnijeg lika u filmu tigra imenom Richarda Parkera, svaki detalj je savršen,uvjerljiv i blistavo maštovit. Nevjerojatna je činjenica da je i tigar Richard većinom "animacijski" lik. Richard Parker je uz Pija najvažniji lik u  filmu i vrlo brzo gledatelj prema njemu razvija empatiju i suosjećanje...Uostalom kao i prema svim likovima u "Pijevom životu". Pred sam kraj kada mislimo da slijedi rutinski svršetak,  Pijeva priča djelatnicima japanskog osiguravajućeg društva nas ponovo "razdrma" i natjera na razmišljanje....

"Pijev život" je nominiran za nagradu "Zlatni Globus" u katogoriji najbolji film. Hoće li dobiti neku nagradu sukladnu svojoj vrijednosti teško je predvidjeti no, jedno je sigurno; ovaj slojevit, duboko duhovan,emocionalan i iskren film najveću će nagradu dobiti od gledatelja. Nagrada je mišljenje većine ljubitelja flma da "Pijev život" zauvijek ostaje u srcima i mislima....

OCJENA:9









četvrtak, 3. siječnja 2013.

HOBBIT:NEOČEKIVANO PUTOVANJE (THE HOBBIT:AN UNEXPECTED JOURNEY)



REDATELJ:Peter Jackson
GLAVNE ULOGE:Martin Freeman,Ian McKellen,Richard Armitrage,Ken Scott,Christopher Lee,Cate Blanchett,Andy Serkis,Hugo Weawing,Elijah Wood,Ian Holm,Sylvestar McCoy
TRAJANJE:165 minuta


Nakon što je zadivio fanove, gledatelje diljem svijeta čudesnom ekranizacijom trilogije "Gospodar prstenova", Peter Jackson se odlučio ekranizirati i "Hobbita", roman koji radnjom prethodi događanjima u slavnoj trilogiji. Jackson je još sredinom devedesetih godina
prošlog stoljeća pokušao ekranizirati "Hobbita" (zanimljivo bi bilo saznati od redatelja bi li i tada snimio tri filma temeljena na ovom romanu), ali zbog problema sa autorskim pravima je odustao. Umjesto toga slijedila je ekranizacija"Gospodara...." i globalni financijsko- kreativni uspjeh sva tri nastavka. Prije samog gledanja "Hobbita" nekoliko rečenica o stvarima kojih sam se naslušao prije gledanja filma. Nevjerojatno je kakva se histerija stvorila zbog dosad neviđene tehnike od 48 sličica u sekundi kojom je snimljen Hobbit (standardna je upola manja tj.sadrži 24 sličice). Naravno da je svaki tehnički odnosno tehnološki napredak filmske umjetnosti poželjan (pogotovo ako ga promoviraju dokazani majstori poput Jacksona), ali jedan dio publike točnije "filmski snobovi" da ih tako nazovem stvara nekakvo ozračje da je film vrijedan gledanja jedino u toj, novoj tehnici. To je naravno potpuno pogrešno;nova tehnika uistinu pruža poseban užitak gledanja, ali je film itekako gledljiv i zabavan u dosadašnjem formatu. Uostalom trilogija "Gospodari prstenova" je snimljena bez 48 sličica u sekundi, pa je postala i ostala punokrvno filmsko remek djelo.
Kao velikog ljubitelja Tolkienovih djela "na prvu" me razočarala. ali ne i iznenadila odluka da se "Hobbit" snima kao trilogija. Stvari treba sagledati realno; filmski studiji ("Warner","MGM","New line cinema") koji su uložili novac u produkciju i distribuciju filma znaju da u svojim rukama imaju "koku koja nese zlatna jaja". Mišljenja sam da je isključivi razlog za snimanja tri filma zarada na kino blagajnama. Međutim ono što fanovi "Hobbita" i oni koji će to tek postati trebaju potražiti jest odgovor na pitanje; da li je snimanje trilogije donijelo samo loše stvari ili ima ponešto i dobrog?

Za one koji nisu upoznati sa radnjom nekoliko rečenica; Gandalf (Ian McKellen) saziva "zbor" patuljaka u kući Hobbita Bilba Bagginsa (Martin Freeman). Cilj sastanka je izrada plana za povrat blaga koje je Patuljcima oteo zmaj imenom Smaug. I ne samo to, Smaug je devastirao grad imenom Dale te istjerao Patuljke iz Erebora. Družba se sastoji od 13 patuljaka kojima se isprva neodlučan ipak priključuje i Bilbo. I tako počinje najveće (neočekivano) putovanje njihovih života....

Već sam uvod u radnju podsjeća na prvi dio odnosno "Prstenovu družinu". Skupila se "ekipa"i kreće na putovanje "veće od života". Međutim nezahvalno je i prema "Hobbitu" nepravedno uspoređivati ta dva filma, odnosno "Hobbita" i trilogiju "Gospodari prstenova". "Hobbit" je radnjom odnosno literarnim predloškom puno benigniji i "blaži" od trilogije. U njemu ne postoji  iskonsko zlo odnosno prijetnja svim bićima Međuzemlja kao što postoji od samog početka "Gospodara...".S amim time "Hobbit" nema onaj epski,mitski sukob dobra i zla; ovdje je glavni, ali ne i jedini negativac "samo" jedan zmaj. Također "ekipa" iz "Prstenove družine" je puno "etnički" heterogenija (ljudi,hobbiti,vilenjaci,patuljci...), te je samim time i zanimljivija od 13 patuljaka i jednog Hobbita. Međutim ima i "Hobbit" adute....
Peter Jackson je ponovo stvorio spektakularno djelo. "Hobbit" je prelijep film sa genijalno prikazano prirodom,krajolicima (kombinacija prirodnih ljepota Novog Zelanda i kompjuterske animacije), briljantnim akcijskim scenama te sa hrpom zabavnih, maštovito ostvarenim novim, ali i starim likovima. Izbor Martya Freemana (Dr.Watson u televizijskoj seriji "Sherlock") za ulogu Bilba Bagginsa je savršen. Marty je posao odradio briljantno i dostojan je nasljednik Elijah Wooda kao glavnog "hobitskog" lika nove trilogije. Patuljci su živopisni, a među njima se posebno izdvaja Thorin (Richard Armitrage) kao detronizirani kralj zapravo patuljasta inačica Aragorna. Da bi ponešto produljio radnju, ali i "iskoristio" svima poznate likove iz "Gospodara..." (a kojih nema u "knjižnom" Hobbitu) Jackson je u film "pogurnuo" i Galadriel, Elronda i Sarumana što zapravo i nije loša ideja. Osobno kao pokloniku Tolkienovog Međuzemlja ova redateljska "vratolomija" nije smetala. Dapače lijepo je vidjeti stare poznanike na djelu. Film se osim ponešto predugog uvoda u Bilbovoj kući gleda u jednom dahu; smjenjuju se dramaturški dijelovi gdje nam redatelj "približuje" mentalitet .razmišljanja i međusobne odnose u družbi sa nevjerojatno spektakularnim akcijskim scenama. Trolovi,Goblini,Orci te ostali negativci predvođeni bijelim orkom Azogom su protivnici koji vrebaju na svakom koraku i sa kojima se naši junaci sukobljavaju u scenama (znam da je fraza ali je stvarno tako) od kojih zastaje dah. Treba spomenuti i Radagasta Gandalfovog "kolegu" koji je zadužen za nasmijavanje publike. I naravno tu je Gollum te njegovo nadmudrivanje sa Bilbom koje je jedan od najboljih dijelova filma. Uglavnom Jacksonov svijet unatoč nekim odstupanjima od literaranog predloška sjaji punim sjajem.
"Hobbit" je dostojan prequel trilogije koja je osvojila Svijet. Velika je šteta da cijela priča nije prikazana kronološki (prvo ekranizacija "Hobbita" pa tek onda "Gospodara prstenova") iz razloga što bi tada ovaj film bio još više cijenjen od publike i kritike. Možemo stvari postaviti ovako: zamislimo na tren da "Gospodari prstenova" uopće nisu snimljeni. U tom slučaju bi nam Hobbit bio puno draži jer ne bi bilo stalnih (najčešće) promašenih usporedbi. A ako i imate zamjerki za "Hobbita" sjetite se koliko nam Hollywodd godišnje "servira" promašenih,bezdušnih visokobudžetnih filmova."Hobbit" je prvoklasna filmska zabava za sve uzraste, te sjajan uvod u još jednu "svevremensku" filmsku trilogiju.....

OCJENA:7



srijeda, 2. siječnja 2013.

LOV NA LOSOSE U JEMENU (SALMON FISHING IN YEMEN)



REDATELJ:Lasse Hallstrom
GLAVNE ULOGE:Ewan McGregor,Emily Blunt,Kristin Scott Thomas,Jill Baker
TRAJANJE:101 minuta
NAZIV ORIGINALA: Salmon Fishing in Yemen

Kako bi pronašla pozitivan primjer u Arapsko-Britanskim odnosima glasnogovornica engleskog premijera Patricia Maxwell (Kristin Scott-Thomas) odluči "aktivirati" neobičan  projekt; Jemenski milijunaš šeik Muhammed  želi pod svaku cijenu pecati losose. U Jemenu. Obzirom da su klimatski uvjeti u tom dijelu svijeta nešto drugačiji nego na Otoku ideja se čini nemogućom gotovo suludom. Međutim, šeikova "upornost"(podebljana sa cca 50 milijuna funti koje je spreman uložiti u projekt), te potreba engleske visoke politike za skupljanjem pozitivnih političkih bodova pokreću projekt. Za voditelje projekta postavljeni su djelatnik Odjela za ribarstvo i poljoprivredu dr.Albert Jones (Ewan McGregor), te šeikova "desna ruka" konzultantica Harriet Chetwoode-Talbot (Emily Blunt).....

Dugo, dugo vremena sam odgađao gledanje filma. Nekih posebnih razloga i nije bilo, ali nikako da dođe na red. Prvi dani Nove godine su uvijek prilika za nove odluke, pa je jedna od njih i odluka da konačno pogledam nekoliko naslova iz prošle godine koje sam ignorirao. Činjenica da je "Lov na losose u Jemenu" nominiran za "Zlatne Globuse" (što vjerojatno znači i pokoju oscarovsku nominaciju) u kategorijama za najboljeg glumca i glumicu, te za najbolji film (komedija ili musical) je ubrzala moju odluku. Švedski redatelj Lasse Halstrom u svojim filmovima najviše pripovijeda o ljudima, njihovim ljubavima, odlukama i ambicijama (mali odmak je "Hachi" gdje je na film "pretočio" istinitu priču  ljubavi i prijateljstvu čovjeka i psa). Davne 1993 Hallstrom je u vrlo dobrom filmu "Što muči Gilberta Grapea?" spojio jedne od vodećih glumačkih "figura" današnjice Johnnya Deppa i Leonarda Di Capria. Zatim slijede "Kućna pravila" koja govore o mladiću koji je odrastao u sirotištu, a koji traži smisao, cilj u životu. U oba ova filma glavni lik je imao sličan problem; kako pobjeći od svakodnevice kojom nije zadovoljan. "Kućna pravila" su dobila  dva Oscara; Michael Caine za sporednu ulogu, i John Irving za scenarij. Godine 2000 Hallstrom snima "Čokoladu" u kojoj obnavlja suradnju sa Johnnyem Deppom .U filmu (podsjećam na zaplet; žena sa djetetom,odlična Juliette Binoche, dolazi u  selo gdje izaziva pomutnju svojim svjetonazorima te otvaranjem dućana sa čokoladnim delicijama) Hallstrom se na ciničan i duhovit način "obračunao" sa lažnima moralistima i malograđanima. "Čokolada" je imala pet nominacija za Oscara. Iako su dijelovi nekih njegovih filmova "preslatkasti", te se "udvaraju" gledateljima, činjenica je da će rijetko koji Hallstromov naslov iznevjeriti očekivanja i razočarati publiku.
"Lov na losose u Jemenu" je realiziran kao film koji funkcionira na dvije "razine"; prva je ljubavni četverokut između Alfreda, Harriet, njegove supruge te njenog ljubavnika. Taj dio filma funkcionira izvanredno. McGregor je odličan u ulozi proračunatog, hladnog birokrata kojem je poznanstvo sa Harriet donijelo prvi pravi "ubod Amorove strelice" bez obzira što je oženjen (taj brak ionako izgleda kao odnos poslovnih partnera lišen emocija). On je čovjek koji je znalac u svojem poslu, pouzdan, ali prilično praznog i dosadnog privatnog života. Harrie je pak poslovna žena koja žudi za ljubavlju i strasti. Ona je kao i Alfred vrhunska u svojem poslu, ali je privatno živahna, susretljiva i šarmantna. Lik Harriet je briljantno interpretirala Emily Blunt koja u filmu blista (izgledom ali i glumom). Iako niti jedne jedine sekunde ne sumnjamo da će (unatoč svim preprekama) Alfred i Harriet ostati zajedno, njihovo "nadmudrivanje" i konačno zaljubljivanje su najbolji dijelovi filma.
Druga razina filma koja se isprepliće sa ljubavnom pričom nije toliko dobra; u nju je redatelj "strpao" mnoge teme (arapski kapital koji je toliko moćan da bez problema provodi svaku zamisao u djelo, politička i vojna krizna žarišta u svijetu, zapadni političari koji su pak spremni prihvatiti bilo kakvu ideju koja će im podići popularnost kod glasača....), a nijednu od njih nije pretjerano obradio. Taj dio filma je najzanimljiviji po odličnoj Kristin Scott Thomas u ulozi glasnogovornice engleskog premijera. Pragmatična, konkretna i cinična ona je zapravo pokretač političkih odluka, majka i "žena koja drži tri kuta u Vladi". Bez nje je premijer običan...glupan koji brine samo za rejting. Ne pamtim kada je ova glumica bila u boljoj formi.
Pecanje redatelj uspoređuje sa vjerom; ono zahtijeva strpljivost, odricanje i žrtvu. Malo pretjerano, ali je činjenica da su lososi odnosno pecanje uvjerljivo "iskorišteni" kao simbol jednakosti među ljudima bez obzira na porijeklo. Iako nije bez mana ovaj film zaslužuje gledanje ponajprije zbog odličnih glumačkih ostvarenja, uvjerljivosti "kemije" između Emilie Blunt i Ewana McGregora, te činjenice da se nakon ovog filma čovjek osjeća....Bolje. Bez obzira koliko (ne)volite pecanje.

OCJENA:7