nedjelja, 29. travnja 2012.

NEDODIRLJIVI



REDATELJI:Olivier Nakache,Eric Toledano
GLAVNE ULOGE:Francois Cluzet,Omar Sy,Audrey Fleureut,Anne Le Ny,Clotilde Mollet
TRAJANJE:112 minuta
NAZIV ORIGINALA: Intouchables


Phillipe (Francois Cluzet) je francuski milijunaš, ljubitelj umjetnosti. Teška nesreća učinila ga je invalidom, tetraplegičarem. Phillipe traži njegovatelja; spletom okolnosti na razgovor dolazi Driss (Omar Sy), nezaposleni mladić iz predgrađa. Na iznenađenje svojih bližnjih i prijatelja, Phillipe će posao ponuditi upravo Drissu koji ga isprva odbija, ali zbog teške situacije u kojoj se nalazi (nezaposlen, nema gdje stanovati) ipak  prihvaća. Događaji koji će uslijediti će zauvijek promijeniti živote  naših junaka....
Činjenica da je neki francuski film dobio veliki prostor u medijima i domaćim kinima zaslužuje pažnju. U sveopćoj amerikanizaciji filmskog prostora u nas (To i nije nužno loše jer se i u Hollywoodu rade odlični filmovi, problem je da ih je sve manje i manje) rijetko se uspije nametnuti neki neamerički naslov. odnosno film van engleskog govornog područja. Glavni razlog su financije, odnosno zarada na blagajnama mada sam uvjeren da bi pažljivije i češće biranje filmova neameričkih kinematografija (azijska naprimjer) donijelo distributerima zaradu, a ljubiteljima filma zadovoljstvo. Zadovoljstvo i iskrene emocije kakve nam donosi "Nedodirljivi". Istinita priča o bogatom tetraplegičaru i njegovoj otkačenoj "dadilji"...

Uvodni kadrova najavljuju originalan i duhovit film. Phillip i Driss na vrlo osebujan način pokušavaju zeznuti prometnu policiju zbog prekoračenja brzine. Početak daje do znanja da je film iskren, lišen lažnog moraliziranja i podilaženja publici (što je u američkim filmovima slične tematike česta pojava). Film govori o odnosu prema invalidnoj (i)li bolesnoj osobi. Za vrijeme gledanja filma obratite pozornost na kandidate za Phillipeovog njegovatelja prije nego zaposli Drissa. Svi govore o završenim školama, praksi i sličnim stvarima (ok, školovanje je pozitivna stvar, ali ovdje je riječ o čovjeku i emocijama, a to osoba ne može naučiti iz knjiga), a nitko se niti ne pokušava približiti pacijentu. Kandidati mehanički odgovaraju na pitanja kao da je riječ o poslu na šalteru ili u nekoj tvornici. I baš zato Phillipe odabire Drissa (koji na početku i nije ozbiljno zainteresiran) jer je iskren, ponekad arogantan (posebice za krug ljudi koji okružuju bogataša), ali pokazuje nevjerojatnu količinu empatije prema novom poslodavcu. Driss odbija tretirati Phillipa kao teškog invalida već ga prihvaća kao normalnu osobu sa posebnim potrebama. Ponovo budi nadu i razbija dosadnu, pomalo depresivnu svakodnevicu. Zauzvrat Driss dobija posao, ali i čovjeka koji poštuje njegovu osobnost i nastoji razviti njegove talente (sjajna epizoda sa slikanjem). Humor u filmu je vrlo originalan. Driss se često zafrkava na račun Phillipeove invalidnoti što se možda neće svidjeti svakom gledatelju, ali našem bogatašu je draži iskreni humor nego lažna, uštogljena, protokolarna briga za njega i njegovo stanje. Njemu treba smijeh, a ne podsjećanje na njegovo stanje.
Posebnu težinu filmu daje činjenica da je inspiriran istinitom pričom. Činjenica koja dugo ostaje u mislima gledatalje i dojam o filmu čini još snažnijim, emotivnijim. Glumačka ostvarenja su izvanredna (posebice Cluzet u ulozi invalida milijunera koji fizički neodoljivo podsjeća na Dustina Hoffmanna), autentičnost priče, originalnost humora i ponajviše iskrena emocionalnost, te vrlo dobra režija koja vješto izbjegava patetiku (a opet tako diskretno suosjeća s našim junacima, likovima koje je život spojio, a nalaze se na potpuno suprotnim stranama društva) čine "Nedodirljive" nezaboravnim filmskim iskustvom. Obavezno pogledati.

OCJENA:10



ponedjeljak, 23. travnja 2012.

AMERIČKA PITA:OKUPLJANJE



REDATELJI:Jon Hurwitz,Hayden Schlossberg
GLAVNE ULOGE:Jason Biggs,Tara Reid,Mena Suvari,Sean William Scott,Eugene Levy,Alyson Hannigan,Jennifer Coolidge,Rebbeca De Mornay
TRAJANJE:110 minuta
NAZIV ORIGINALA: American Reunion

Godine 1999 jedan od najgledanijih odnosno najprofitabilnijih ( na uloženih cca 11 milijuna dolara zarađeno oko 240 milijuna u svjetskoj distribuciji) filmova bila je tinejđerska komedija "Američka pita". Komedija je na vrlo benevolentan i simpatičan način govorila o četvorici prijatelja, srednjoškolaca, ćiji hormoni luduju i koji uoči maturalne zabave imaju samo jedan cilj- izgubiti nevinost. Da bi došli do tog cilja naši junaci upadaju u razne nevolje. Film je bio uspješan i rado gledan tada kao i danas prije svega zbog teme koju obrađuje. Seksualnost je tema koja se dotiče svakog od nas i svi smo imali svoje "eksperimente" dok smo odrastali. A vršnjacima glavnih junaka je film bio zabavan zato jer su tu fazu života upravo prolazili.. Nove generacije dolaze dok stare odrastaju.Također planetarnu popularnost film je stekao i zbog uspjelih duhovitih štoseva od kojih su neki doista originalni, ali i bizarni, (npr. Jimovo seksualno "iskustvo" sa pitom). Nakon uspjeha slijedili su nastavci; drugi dosta lošiji od originala, treći malo manje lošiji od drugoga, ali još uvijek lošiji od uvodnog filma serijala. U našim kinima upravo imamo priliku pogledati i najnoviji četvrti dio...
Petero junaka prvog dijela Stifler,Oz,
Finch, Jim i Kevin ponovo se okupljaju u rodnom gradu na proslavi godišnjice mature. Već od samog početka filma rukopis je poznat; opet ćemo gledati film koji se bavi odnosno ismijava ljudsku seksualnost i sve šta ide uz to. Međutim, ovoga puta centralni junak serijala Jim nema problema sa nalaženjem partnerice za seks. Naime, on je oženjen i ima dijete, ali problemi opet postaje. Jim kao i ostali njegovi prijatelji i dalje imaju probleme kao i prije trinaest godina, ali problemi koji ih sada muče su "prilagođeni" njihovim godinama. Nedostatak seksa zbog nedavnog roditeljstva, nezadovoljstvo trenutnim ljubavnim vezama ili nostalgija za starim ljubavima i ljubavnicama, te nezadovoljstvo dosad učinjenim u životu su neki od problema koji more naše junake. Ali to ih ne sprečava da i dalje budu napaljeni i u potrazi za novim, starim seksualnim avanturama. Rekao bih da je ovaj film pravi, i stinski nastavak originala. Dok su drugi i treći dio pretežno reciklirali ideje iz prvog nastavka ovaj nam film nudi puno više originalnosti i smijeha. Iako ponekad dodiruje ozbiljne teme redatelji (pametno!) ne inzistiraju previše na njima već ih koriste kao "materijal" ili uvod u uspjele ili ponekad manje uspjele štoseve. Nove generacije dolaze ali se naši junaci ne namjeravaju predati tako lako...
Posebno bih izdvojio dva detalja vezana uz ovaj film odnosno serijal; prvi je i u ovom dijelu fenomenalni Eugene Levy u ulozi Jimovog oca. Levy je sjajno odglumio lik dobroćudnog, brižnog oca koji će napraviti sve da olakša život svojem sinu. Davati će savjete o stvarima koje ponekad niti on sam ne razumije najbolje. Ali učinit će sve da pomogne. Njegov odlazak na party i druženje sa Stiflerovom mamom je definitivno jedan od razloga za gledanje filma. Drugi detalj je finale filma i Stiflerova "osveta". Ne bih otkrivao način na koji se Stifler osvetio, ali to je također razlog za gledanje posebice za ljubitelje kompletnog serijala.
Glavno mjerilo uspješnosti komedije je koliko nas puta za svojeg trajanja uspije nasmijati.Američka pita:Okupljanje to definitivno uspijeva... I to često. Nepretenciozna i dobra zabava kako za ljubitelje originala tako i za one koji se prvi puta susreću sa "Američkom pitom".

OCJENA:7




nedjelja, 15. travnja 2012.

TITANIC 3D


I'M THE KING OF THE WORLD-J.DAWSON

REDATELJ:James Cameron
GLAVNE ULOGE:Kate Winslet,Leonardo Di Caprio,Billy Zane,Kathy Bates,Bill Paxton,Gloria Stuart
TRAJANJE:194 minute


Nakon raznih "hitova" i hitova u tri dimenzije u našim kinima imamo priliku pogledati i jedan istinski filmski fenomen. Riječ je o "Titanicu" snimljenom 1997 godine. Prepričavati sadržaj filma  je suvišno. Sumnjam da je netko propustio pogledati "Titanica", a ako i ima takvih sada je odlična prilika da ga premijerno pogleda u još boljem, tehnički dotjeranijem izdanju.
Ključna stvar za nevjerojatan komercijalno-oscarovski uspjeh "Titanica" je redatelj. James Cameron je prije početka snimanja filma iza sebe imao respektabilnu karijeru ("Terminator" 1i2, drugi dio "Aliena", "Istinite laži", "Bezdan", a spomenuo bih redateljev prvijenac "Pirane 2" Taj film dokazuje i pokazuje kako je svaki početak težak. Nakon što se Cameron "zagrijao" i odlučio odraditi projekt počeli su problemi. Replika broda u prirodnoj veličini je gotovo potpuno uništena u oluji, a početni budžet koji je iznosio otprilike 100-120 milijuna dolara rastao je svakodnevno da bi se zaustavio na otprilike 200 milijuna što je tada bila apsolutno najveća svota novaca potrošena na snimanje jednog filma. Zbog ovih problema troškove  i distribuciju filma su podijelile dvije major kompanije; "Paramount" kao američki distributer, te "20th Century fox" kao distributer filma u ostatku svijeta. Uvjeren sam da su tada šefovi kompanija razmišljali samo o tome kako vratiti uloženo, a o nekoj velikoj zaradi se samo sanjalo..Ovdje dolazimo do prve stvari zbog koje je Cameron najvažnija osoba ovog projekta. Bez obzira na stalni rast budžeta nije pristajao na kraćenje odnosno modificiranje scenarija nego je tvrdoglavo inzistirao na svojim vizijama i idejama (budžet je dobrim dijelom porastao i zbog redateljevog perfekconizma u snimanju zahtjevnih scena šta se ponajbolje vidi u scenama potonuća broda).

Nakon nešto manje od šest mjeseci kašnjenja (premijera je trebala biti u srpnju, a održana je 19 prosinca 1997) "Titanik" je krenuo u kino distribuciju. Tada počinje jedna od najvećih priča u povijesti filma. Nakon nevjerojatnih 15 tjedana na prvom mjestu američkog box officea i desetomjesečne distribucije "Titanik" se zaustavio na brojci od 1 843 000 000 (slovima:milijardu osamsto četerdeset i tri milijuna) dolara zarade na svjetskim kino blagajnama. Rezultat koji je nakon 12 godina nadmašio "Avatar", film koji je režirao pogodite tko? Cameron naravno. Nakon financijskog uspjeha slijedile su i nominacije za razno razne nagrade. Film je nominiran za 130(!!!)  raznih filmskih nagrada od kojih su najvažnije 14 nominacija za Oscara te 11 osvojenih kipića (neriješeno sa "Ben Hurom" i "Gospodarom prstenova:Povratak kralj"). Uistinu impresivna statistika.
Iako nije osvojio Oscara za scenarij (kojeg je također napisao Cameron) priča je vrlo bitna za veliki uspjeh filma. Ona je podijeljena u  dva dijela; prvi "dramski" dio koji nam govori o ljubavnoj priči između Jacka i Rose, te drugi dio koji je "akcijski", a dočarava nam tragediju i kraj Titanika. Zamislimo na tren kako bi ovaj film izgledao da je došao u ruke nekom netalentiranom redatelju kakvi danas često vladaju američkim box officeom. Kratki uvod, površni prikaz nekoliko glavnih likova, hrpa specijalnih efekata i brzi zaborav od strane gledatelja. Ovako smo dobili pravi, punokrvni filmski spektakl.

Prvi dio filma nam govori o "zabranjenoj ljubavi" između dvoje ljudi iz različitih društvenih sredina. Bogata Rose i siromašan, ali načinom života ispunjen Jack zaljubit će se na putovanju koje tragično završava...kao i njihova ljubav. Još jedna kockica Cameronovog mozaika koji obogaćuje film emotivnošću a savršeno se uklapa u cjelinu. Također Cameron je i u ovom filmu nastavio sa jakim ženskim likovima. Ok, Rose nije toliko "jaka" kao Ripley iz "Aliensa" ili Sarah Connor u "Terminatoru", ali žena koja se usudi slijediti svoje emocije i strast (mada je u braku) unatoč vremenu i ljudima koji ju okružuju zaslužuje poštovanje i pažnju. Leonardo Di Caprio je svoju ulogu korektno odradio. Odlično interpretira Jacka (u igri za ovu ulogu bili su i Christian Bale, te Matthew McCounaghuey) čovjeka koji živi svaki dan kao da mu je posljednji te njegovu istovremenu dječačku zaigranost, ali i istinsku mušku odlučnost. Ostatak glumačke ekipe  je također vrlo dobar.
Gledajući film u tri dimenzije sve ono šta je bilo dobro postaje još bolje. Od sjajne fotografije do fascinantne rekonstrukcije same nesreće svaki detalj filma je tehnički savršen.
Titanic je uistinu velik film. Bez obzira u koliko dimenzija ga gledali ovaj spoj žanrova (drama, film katastrofe) uvijek iznova plijeni svojom sjajnom izvedbom.Za kraj treba spomenuti da nikada nitko nije dao bolju posvetu svim žrtvama ove velike nesreće. Jedan od onih filmova koji se moraju pogledati...Barem jednom...

OCJENA:8




nedjelja, 8. travnja 2012.

IGRE GLADI



REDATELJ:Gary Ross
GLAVNE ULOGE:Jennifer Lawrence,Josh Hutcherson,Liam Hemsworth,Stanley Tucci,Woody Harelson,Willow Shields,Donald Sutherland
TRAJANJE:140 minuta
NAZIV ORIGINALA: Hunger Games


Amerika u budućnosti. Nakon građanskog rata SAD kakve poznajemo više ne postoje. Na njihovu teritoriju je nastala država Panem koja je podijeljena na Capitol i dvanaest distrikta odnosno okruga. U sjećanje na nekadašnji sukob svake godine se u Panemu održavaju "Igre gladi" smrtonosni reallity show u kojem sudjeluje 24 nasumce izabrana tinejdžera u dobi od 12 do 18 godina po dvoje (jedno muško i jedno žensko) iz svakog okruga. Nakon šta je izabrana Primrose Everdeen (Willow Shields) umjesto nje se dobrovoljno javlja za nastup starija sestra Katniss (Jennifer lawrence) šesnaestogodišnja djevojka vješta u rukovanju sa lukom i strijelom...
Apsolutni komercijalni broj jedan u dosadašnjem dijelu godine (preko 250 milijuna dolara u prva dva tjedna prikazivanja u Americi) snimljen je po istoimenom književnom bestselleru autorice Suzanne Collins. To je prvi od tri knjige(nastavci pod naslovima "Plamen" i "Šojka rugalica" su također otkupljeni za ekranizaciju) koji govore o postapokaliptičnom svijetu gdje je ljudsko društvo na rubu gladi i gdje se dio radnje fokusira i na pitanje reallity showova i njihovoj utjecajnosti među gledateljima.
Još 1987 godine je snimljen "Trkač" futuristička akcija gdje je Arnold Scwarzeneger ubačen u televizijski show u kojem sudionike love bizarni likovi te ih ubijaju. Treba napomenuti da je "Trkač" rađen po književnom predlošku koji je napisao Stephen King a objavljenome 1981 godine.Stvarno je King imao viziju šta se tiče razvoja reallitya na televiziji. Već onda ih je predvidio; doduše u onima koje mi imamo prilike gledati još uvijek  ne ubijaju sudionike ali gotovo sve ostalo je dopušteno i prikazano. Nakon Trkača je snimljeno puno filmova na ovu temu od kojih bi istaknuo dva naslova; prvi je "Trumanov show" gdje je glavni junak Truman (sjajni Jim Carrey) od rođenja pod prismotrom kamera te "EDtv" odlična komedija o mladom videotekaru (M.McCounaghuey) kojem sudjelovanje u showu zauvijek mijenja život. No, vratimo se gladnim igrama....

Kao i mnogo puta do sada pitanje je bilo hoće li i u kolikoj mjeri redatelj "ublažiti" inače vrlo dobar ali i vrlo nasilan i brutalan književni predložak. Film dosta vjerno slijedi radnju knjige međutim u odnosu na istu nema punu uzbudljivost i napetost. Redatelj Ross (inače autor sjajnog "Pleasentvilla") je posao odradio rutinski i odigrao na sigurno,Nije puno riskirao i provocirao, te je usmjerio film prema mlađim gledateljima(manje nasilja) šta je očito bila dobitna formula obzirom na rezultate na kino blagajnama.Film je neujednačen točnije oscilira od vrlo dobrih dijelova do dijelova koje bi najradije "premotali", ali u kinu nažalost nemamo daljinski upravljač. Međutim bez obzira na mane ipak je osvježenje za kino repertoar zbog originalnosti predloška. Nije tipična bum-bum akcija niti slikovnica prepuna specijalnih efekata već se trudi ispričati priču. Druga je stvar koliko u tome redatelj uspijeva. Usporedbe gladnih igara sa kronično dosadnim vampirima u "Sumrak" sagi mi se nikako ne dopadaju. Ok, stoji usporedba da je riječ o novoj trilogiji koja "cilja" prije svega na  mlađe gledatelje no smatram da je film o kojem upravo pišem puno zanimljiviji. Svijet budućnosti je prikazan prilično pesimistično(što i nije neko iznenađenje obzirom na prilike u kojima danas svijet egzistira) a posebno je interesantan prikaz televizije kao sredstva manipuliranja i zatrašivanja masa(kada pogledamo neku od epizoda "Survivora shvaćamo koliko nas televizija svojim sadržajem može preplašiti i zabrinuti).Glavne uloge odnosno glumci koji ih tumače su dobro pogođeni dok je uvijek dobro vidjeti Sutherlanda,Harrelsona i Tuccia u sporednim ulogama. Oružje glavne junakinje posveta je jednom junaku iz davnih vremena koji je uzimao bogatima i davao siromašnnima...
Mislim da prema ovom filmu treba biri benevolentan i ne prestrog.Nije remek djelo, ali je vrijedan pažnje i gledanja. Novu dimenziju će dobiti kada snime i ostala dva dijela trilogije u kojima se stvari dodatno zaoštravaju.

OCJENA:7




petak, 6. travnja 2012.

JAKO GLASNO I NEVJEROJATNO BLIZU



REDATELJ:Stephen Daldry
GLAVNE ULOGE:Thomas Horn,Tom Hanks,Sandra Bullock,Max von Sydow,John Goodman,Zoe Cadwell
TRAJANJE:126 minute
NAZIV ORIGINALA: Extremely Loud and Incredibly Close


Oskar Schell (Thomas Horn) je devetogodišnji dječak koji u New Yorku živi sa majkom Lindom (Sandra Bullock). Otac mu je poginuo tijekom terorističkog napada 11 rujna 2001 godine. Na godišnjicu očeve smrti Thomas prvi puta odlazi u njegovu sobu i u očevim stvarima slučajno pronalazi ključ i počinje opsežnu potragu za bravom koju taj ključ otvara. Nakon nekog vremena u potrazi mu se priključuje i tajanstveni ,nijemi podstanar (Max Von Sydow) koji živi kod Thomasove bake (Zoe Caldwell)...
11.09.2001 je jedan od najcrnjih datuma u povijesti  Sjedinjenih Američkih Država. Tada je u samo nekoliko  nekoliko sati u srcu Amerike život izgubilo preko 3000 ljudi. Pošto je Amerikancima njihova povijest i žrtve svetinje (koju doduše prečesto iskrivljavaju i prikazuju je onako kako samo njima odgovara) očekivano je da ova tema bude na filmskom platnu korištena i prikazana više desetaka puta. Međutim, ovaj je film je poseban po tome šta je ovdje ta tema eksploatirana, a da zapravo i nije trebala biti. Naime, Oskar je izgubio oca i pronašavši tajanstveni  ključ pokušava što više "produžiti" kontakt sa preminulim ocem. Za film je potpuno sporedno i irelevantno način na koji je Thomas Schell dječakov otac stradao. Ionako je fokus priče na dječaku i događajima nakon smrti. Da je to bila i prometna nesreća, ubojstvo ili bilo šta drugo film ne bi nimalo lošiji. Međutim ovo je  lagano "uvlačenje" američkoj publici obzirom na njenu osjetljivost i težinu tragedije na koju se "naslanja" radnja filma. A ono šta je pomalo i neukusno i zabrinjavajuće je  činjenica da tragedija i gubitak voljene osobe imaju različiti tretman kako kod filma tako i kod publike. Bolje će se unovčiti i gledati film sa djetetom koje je izgubilo oca u Twinsima nego u nekakvoj "običnoj" nesreći...

No, postoje i dobre stvari u ovom filmu. Redatelj Daldry je već u izvrsnom "Billyu Elliotu" pokazao da zna raditi sa djecom glumcima. To je potvrdio i na ovom filmu. Uvjeren sam da će mnogima koji pogledaju ovaj film lik devetogodišnjeg Thomasa ponekad biti iritantan. Naime, on vjerojatno boluje od Aspergerovog sindroma (vrsta autizma) i sve je samo ne običan klinac. On je organiziran, precizan, pedantan ,ali često i arogantan i "otrovan". Oskar samo traži logično objašnjenje za nelogične stvari koje se događaju u njegovom životu, ali i životima ljudi koje susreće na svojem "putovanju".Taj segment filma mi vrlo dobro funkcionira jer je gotovo cijela priča ispričana kroz naraciju malog Oskara a i zanimljivo je gledati, za film, nekonvencionalan način borbe djeteta sa  gubitkom voljene osobe pa i sa često čudnim i za dijete nerazumljivim svijetom odraslih...Malenom liku je dana osobnost i mrvica  karizme...
Ostatak glumačke ekipe je također vrlo dobar. Američki ljubimac Tom Hanks je pouzdan u ulozi oca, Sandra Bullock je solidna kao majka, dok uz malog Thomasa Horna u filmu briljira (nominiran za Oscara) veteran Max Von Sydow u ulozi tajanstvenog, nijemog podstanara. "Jako glasno i nevjerojatno blizu" je solidan film koji će ponajprije privući ljubitelje drama. Ako Vam uz to ne smeta i povremena američka patetika obavezno pogledajte.
Kao i prethodni film o kojem sam pisao ("Kupili smo zoo") i ovaj je fillm u biti prikaz načina borbe protiv tuge i praznine koju doživljavamo kod gubitka voljenih osoba. Nažalost, to je sudbina svakog od nas i moje mišljenje da je naša uspomena spram osoba koje smo voljeli proporcionalna ljubavi prema njima koju nosimo u sebi cijeli svoj život. To je način da naučimo živjeti sa gubitkom te barem ponekad  pokušamo živjeti na način kojim bi i naši najbliži kojih više nema voljeli da živimo.

OCJENA:7

SLIJEDEĆA RECENZIJA:IGRE GLADI



četvrtak, 5. travnja 2012.

KUPILI SMO ZOO(WE BOUGHT THE ZOO)



REDATELJ:Cameron Crowe
GLAVNE ULOGE:Matt Damon,Scarlett Johansson,Thomas Haden Church,Colin Ford,Maggir Elisabeth Jones
TRAJANJE:124 minute


Benjamin Mee (Matt Damon) je novinar, uspješan u svojem poslu. Nakon smrti supruge životna situacija mu postaje neodrživa. Njegovo dvoje djece teško proživljavaju novonastalu situaciju, posebno Dylan (Colin Ford) tinejdžer sa kojim Benjamin nikako ne uspijeva ostvariti normalan odnos i komunikaciju. Nakon što Dylana izbace iz škole Benjamin se odlučuje na životnu promjenu; kupuje imanje smješteno negdje u Južnoj Kaliforniji i uz kuću postaje vlasnik zoološkog vrta. Tamo će upoznati zaposlenike , ponajprije simpatičnu Kelly (Scarlett Johansson), koji će njemu i njegovoj obitelji pomoći da prebole gubitak i pronađu razloge zbog kojih vrijedi nastaviti dalje sa normalnim životom....
Redatelj Cameron Crowe je privukao pažnju na svoj rad prije dvadesetak godina romantičnom komedijom/dramom "Samci" gdje je prikazao život šestero samaca ( između ostalih glume ih Bridget Fonda i Matt Dillon) koji žive u istoj zgradi, a zajednička im je potraga za pravom ljubavi i ljubav prema "grungeu" -muzičkom izričaju koji je tada bio u punoj ekspanziji u Seattleu(očito da  redatelj voli takvu vrstu muzike naime prošle godine je snimio sjajan dokumentarac o prvih dvadeset godina postojanja Pearl Jama).Nakon toga je došao dobri Oscarom ovjenčani("show me the money" Cuba Gooding Jr.) "Jerry Maguire" a nakon toga odlični "Korak do slave" za kojega je Cameron Crowe potpuno zasluženo osvojio Oscara za najbolji scenarij. Nakon osrednjih "Neba boja vanilije" i "Elizabethtown"(gdje je surađivao sa Tomom Cruiseom,Penelope Cruz,Orlandom Bloomom i Susan Sarandon) u kino nam je stigao i njegov novi uradak "Kupili smo Zoo"...
Gledajući najavu za film u jednom trenutku sam pomislio da se radi o tipičnoj disneyevskoj komediji prepunoj simpatičnih životinja i sretnih ljudi,Međutim ovo nije takav film."Kupili smo zoo "je napravljen po istinitoj priči i govori o obiteljskoj tragediji i pokušaju novog početka.Film se gleda vrlo lagalno i priča ma koliko na prvi pogled izgleda nevjerojatno(zaista su kupili zoološki vrt;mislim na taj segment filma) je uvjerljiva.Ono šta je mana filma je potpuna "amerikaniziranost" priče. Dakle od samog početka gledanja je teško povjerovati da ova priča može završiti bilo kako drugačije nego happyendom. Ok, ovo je istinita priča, ali je vrlo upitna mogućnost da se ovakve obiteljske traume razrješe na tako lagan način i relativno bezbolno. Dobra strana filma je Damonova vrlo solidna gluma (ovaj puta uloga bez pucnjave i akcije) kojom je podsjetio da je sposoban interpretirati i zahtjevnije likove(kao u "Kockarima" i "Dobrom Willu Huntingu").Šteta je samo šta je Scarlett Johansson u većem dijelu filma osuđena na smijuljenje, a ne na ozbiljnu ulogu jer je i ona pokazala i dokazala da može("Izgubljeni u prijevodu",Prestiž"...) i zna glumiti. Djeca glumci su vrlo solidni i uvjerljivi...
I tako malo tuge, malo smijeha, puno optimizma i simpatičnih životinja i prođe ovaj film. Iako nije najbolji Cameronov uradak zaslužuje pažnju odnosno gledanje jer je riječ o nevjerojatnoj istinitoj priči....u kojoj je obitelj Mee STVARNO kupila zoološki vrt. Koji i dan danas prima posjetitelje.

Ocjena:7













ponedjeljak, 2. travnja 2012.

UMJETNIK (THE ARTIST)



REDATELJ:Michael Hazanvicius
GLAVNE ULOGE:Jean Bujardin,John Goodman,James Cromwell,Pennelope Ann Miller,Berenice Bejo,Ed Lauter
TRAJANJE:100 minuta


Priča kaže ovako: Georger Valentin (Jean Bujardin) je glumac. Glumac u Hollywodu s kraja dvadesetih godina prošlog stoljeća. Doba je nijemog filma i George je prilično popularan "umjetnik" toga doba .Međutim dolazak tehničke novotarije (zvučnog filma) stavit će našeg junaka u novu profesionalnu, ali i životnu situaciju...
Umjetnika sam prvi puta pogleda prije malo manje od tri tjedna. Neugodno iznenađen viđenim (obzirom na čak deset nominacija za nagradu Oscar te pet dobivenih kipića u najvažnijim kategorijama te više-manje pozitivnoj usmenoj predaji o samom filmu) nisam imao inspiraciju za nekakvo suvislo pisanje o njemu. Nakon jučarašnjeg ponovnog gledanja moj dojam se nije ni malo promijenio i vjerojatno nikada ni neće. Smatram da ja ovaj film previše pretenciozan i umjetnički ali
umjetnički sa "predumišljajem", odnosno ciljano napravljen da podilazi a ponegdje i da prevari gledatelje, a ne da nešto iskreno i suvislo prikaže,Pokušat ću kroz nekoliko primjera potkrijepiti ove tvrdnje...
Moderni Hollywood je u nedostatku originalnih ideja prepun remakeova, prequela, sequela i sličnih čudesa kojima se vrlo često ističe forma, a minorizira sadržaj. Međutim, ovo je prvi put da su akademijini glasači pa i moderni Hollywod "poludjeli" za nijemim filmom negdje osamdesetak godina nakon šta je zvučni film gotovo potpuno ugasio takav filmski izričaj. Evo nam i  prve nelogičnosti ;"Umjetnik" je reklamiran kao nijemi film u kojem muzika ne prestaje cijelo vrijeme trajanja te je čak i dobio i oscara za najbolju muziku?! Također ideja vraćanja u doba kad je film bio nijem da se ispriča neka priča je arhaična, te je potpuno promašeno negiranje filmske evolucije. Međutim, to je vrlo lukav način da se forma stavi ispred sadržaja (potpuno isto kao što je slučaj u nekim modernim blockbusterima gdje režiseri pokušavaju sa gomilanjem specijalnih i ostalih efekata nadomjestiti nedostatak sadržaja). Upravo to radi i redatelj "Umjetnika", ali na način da nam je uskratio ton i boju. Možemo i ovako stvari postaviti: zamislimo ovaj film ( sa  pričom o usponu i padu koja je već puno puta ispričana i eksploatirana) snimljen u boji i sa tonom Kolike bi mu bile šanse da privuče ovoliku pažnju i da bude nominiran za toliko Oscara? Moje mišljenje je da bez obzira na ovogodišnju vrlo slabu konkurenciju među nominiranima (čast iznimkama kao što su "Nasljednici") ne bi imao nikakve šanse. Dakle stvari su jasne;ovaj film je na neki način "incident" zbog svoje tehničke inferiornosti i neubičajnosti, te je kao takav uspio privući toliku(nezasluženu) pažnju.A ne zbog glume ili originalne priče...I da kad smo kod glume...Mišljenja sam da je glavni glumac filma Jean Bujardin napravio dobar posao ali ne toliko dobar da osvoji Oscara. Smatram da su elokvencija i dikcija vrlo bitne stvari kod interpretacije nekog lika. A tu je dobitnik Jean u prednosti pred konkurencijom iz razloga što je "Umjetnik" (polu)nijemi film.
I tako je ovogodišnji apsolutni pobjednik šta se tiče dodjele Oscara prepun  nelogičnosti i lažnog sjaja. Ako želite pogledati istinske vrijednosti filma dok je bio nijem pogledajte Chaplina, Bustera Keatona ili Stanlia i Olia. To su istinska remek djela. "Umjetnik" je ponajviše dobar marketinški trik...koji ne nudi previše...
Ocjena:5